- 1 -              Revd 2946/2020-2

Broj: Revd 2946/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. N. iz T., OIB: ... i 2. J. V. iz S. D., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnik u T., protiv tuženika G. S. iz P., T., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K., radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-195/2019-2 od 14. studenoga 2019., kojom su djelomično potvrđeni i djelomični preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5505/2017 od 11. prosinca 2018., u sjednici održanoj 14. travnja 2021.

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da svakom od tužitelja plati po 44.000 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. studenoga 2017. do isplate, dok je rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere (t. I. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnične troškove i, umjesto da je o tome odlučeno presudom, odbijen je dio tužbenog zahtjeva za zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje prije 15. studenoga 2017. (t. II. izreke).

2. Presudom i rješenjem suda drugoga stupnja preinačena je prvostupanjska presuda tako da je tuženiku naloženo da svakom od tužitelja plati kunsku protuvrijednost iznosa od 44.000 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. studenoga 2017. do isplate, kao i u odnosu na iznos dosuđen tužiteljima po osnovi naknade parničnih troškova, dok je prvostupanjsko rješenje potvrđeno u t. I. njegove izreke i u dijelu t. II. izreke kojim je djelomično odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata.

3. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude i rješenja.

4. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

5. U odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije tuženik je predložio da se on odbije.

6. Tužitelji nisu odgovorili na prijedlog tuženika.

7. Prijedlozi za dopuštenje revizije nisu dopušteni.

8. I tužitelji i tuženik su u prijedlozima za dopuštenje revizije postavili više pravnih pitanja, pogrešno pritom smatrajući da je bilo koje od njih važno za odluku u sporu, i time za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

9. Ovo stoga što i tužitelj i tuženik pogrešno shvaćaju da je drugostupanjski sud, preinačivši prvostupanjsku odluku tako da je tuženiku umjesto isplate u eurima naložio isplatu u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa u eurima, odnosno potvrđujući je u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje prije 15. studenoga 2017., isplatu naložio kao posljedicu ništetnosti ugovora o kupoprodaji koji su sklopili prednik tužitelja kao kupac i tuženik kao prodavatelj.

10. Naime, kako su to tužitelji predmetnom tužbom i zahtijevali, tuženikova obveza isplate proizlazi iz kasnijeg sporazuma prednika tužitelja i tuženika kojim se ugovor o kupoprodaji raskida i uređuje način vraćanja onoga što je prednik tužitelja predao tuženiku po osnovi podmirenja kupoprodajne cijene (djelomično novac, a djelomično stvari).

11. Stoga nije odlučno odgovoriti na u prijedlozima postavljena pitanja koja se odnose na odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO) kojima su uređene posljedice ništetnosti i posljedice raskida ugovora, kako glede onoga što se vraća, tako i glede tijeka zatezne kamata u slučaju kada se vraća novac.

12. Već i zbog toga je neosnovano tuženikovo pozivanje na odluku ovoga suda Rev 2096/10 od 10. travnja 2015., kao na razlog važnosti postavljenoga pitanja, odnosno ukazivanje na to da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od sudske prakse revizijskoga suda. Međutim, za dodati je i to da iz takvog pozivanja proizlazi nerazumijevanje da se pravno shvaćanje iz te revizijske odluke o ništetnosti ugovora ne odnosi na ništetnost svih ugovora u kojima je predmet obveze isplata strane valute, već na ništetnost ugovora u kojem je strana valuta bila predmetom zajma, a na temelju izričitih odredaba Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata (Narodne novine br. 91A/93, 36/98 i 32/01). Upravo zbog toga je drugostupanjski sud i obrazložio da predmetni kupoprodajni ugovor koji su stranke sklopile, a u kojem je cijena izražena u stranoj valuti, nije samo zbog toga ništetan. Naime, u tom se slučaju primjenjuje odredba čl. 22. st. 3. ZOO prema kojoj se isplata može zahtijevati u protuvrijednosti valute Republike Hrvatske.

13. Osim materijalnopravnih pitanja, tužitelji su u prijedlogu postavili i pitanje za koje pogrešno smatraju da je postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. Naime, pitanje kojim stranka izražava nezadovoljstvo obrazloženjem drugostupanjske odluke (u konkretnom slučaju: „Da li drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredbi parničnog postupka ... kada propusti ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja?“) nije takvo pravno pitanje. Odgovor na njega sadržan je u odredbi čl. 375. st. 1. ZPP koju nije potrebno posebno tumačiti. Pored toga, postavljanju takvoga pitanja, s obzirom na sadržaj obrazloženja predmetne drugostupanjske odluke, doista nije bilo razloga.

14. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 14. travnja 2021.

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.