- 1 -              Revr 156/2017-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 156/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., iz Ž., kojeg zastupa punomoćnica I. Z., odvjetnica u L., protiv tuženika T. d.d. iz P., kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž R-8/16-2 od 17. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poli-Pola posl. br. P-275/15-157 od 24. veljače 2016., u sjednici održanoj 14. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je usvojen tužbeni zahtjev kojim se traži isplata iznosa od 310.894,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete, a tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 96.063,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

 

2. Drugostupanjskom presudom je povrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da se revizija odbije kao neosnovana i potvrdi drugostupanjska odluka.

 

5. Revizija protiv presude nije osnovana.

 

6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tuženik pasivno legitimiran za naknadu štete tužitelju s obzirom da je isti pravni slijednik R. T. u kojoj je tužitelj doživio povredu na radu ... godine na radnom mjestu električar te mu je s tim u vezi presudom Općinskog suda u Pazinu pod posl. br. P-52/88 priznat zahtjev za isplatom naknade štete;

 

- da je rješenjem RF MIORH-a Područne službe u Puli od 19. lipnja 1997. godine tužitelj proglašen invalidom rada sa priznatim tjelesnim oštećenjem a prema nalazu i mišljenju Invalidske komisije tužitelju je utvrđena invalidnost čiji je uzrok nezgoda na radu uz utvrđeno tjelesno oštećenje od 30% te preostalu radnu sposobnost (rad s punim radnim vremenom u okviru svoje stručne spreme osim stajaćih poslova);

 

- da je tužitelj temeljem Ugovora o radu i Aneksa toga ugovora raspoređen na radno mjesto telefoniste da bi mu Odlukom o otkazu zbog gospodarskih razloga od 14. siječnja 2004. godine prestao radni odnos kod tuženika;

 

- da je između tužitelja i tuženika 15. siječnja 2004. godine zaključen Sporazum prema kojem proizlazi pravo tužitelja na isplatu otpremnine u iznosu od 28.552,56 kuna, skraćuje se otkazni rok iz Odluke o otkazu te tužitelj 10. veljače 2004. godine odlazi u invalidsku mirovinu;

 

- da je do same smanjene radne sposobnosti tužitelja došlo je zbog povrede koju je doživio na radu kod tuženika;

 

- da čl. 7. navedenog Sporazuma stranke utvrđuju da jedna prema drugoj nemaju nikakvih drugih novčanih potraživanja odnosno uz "odricanje od prava koja bi proizlazila iz i poradi rada" ne odnosi se na predmetnu tražbinu s obzirom da je u vrijeme sklapanja toga Sporazuma ovaj sudski postupak bio u tijeku tužitelj se nije obvezao povući tužbu ili odreći tužbenog zahtjeva pa da se ta odredba odnosi na predmet samoga Sporazuma, a ne i na druge tražbine;

 

- da je visina izgubljene zarade utvrđena temeljem nalaza i mišljenja vještaka B. G. koja je kao komparante utvrdila radnike tuženika i to D. B., A. Z. i D. S.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika pri čemu presuda nema nedostataka i može se ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

9. Revizijski prigovori koji se sadržajno odnose na to da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti činjenice na način predviđen čl. 8. ZPP, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8., ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, to se neosnovano prigovara sadržajno u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

 

10. Predmet postupka je zahtjev za naknadu imovinske štete koja se ogleda u izgubljenoj zaradi, odnosno razlici između plaće ranijeg radnog mjesta VKV elektromontera i iznosa invalidske mirovine koju ostvaruje.

 

11. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelju radni odnos prestao temeljem Odluke o redovitom otkazu (poslovno uvjetovanom) zbog ukidanja radnog mjesta telefonista,a na koje radno mjesto je zaposlen, jer je nakon ozljede na radu došlo do utvrđenog smanjenja radne sposobnosti tužitelja zbog čega više nije mogao raditi kao električar. Sud zaključuje da mu pripada razlika plaće koju bi ostvario da je nastavno obavljao poslove VKV električara i primanja koja ostvaruje s naslova invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje te je stoga usvojio tužbeni zahtjev.

 

12. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i potvrdio prvostupanjsku presudu te prihvatio zaključak suda da je do prestanka radnog odnosa tužitelja došlo iz razloga što ga tuženik nije mogao zaposliti na drugim poslovima prema preostaloj radnoj sposobnosti, a kako je do smanjenja radne sposobnosti došlo zbog povrede na radu kod tuženika, koji zbog toga i odgovara za tako nastalu štetu, proizlazi da je gubitak na zaradi u uzročnoj vezi sa povredom na radu te je upravo zbog toga tuženik u obvezi naknaditi tužitelju predmetnu štetu.

 

13. Prema mišljenju ovog suda,neosnovano  tuženik ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da postoji uzročno posljednična veza. Naime, sudovi su pravilno zaključili da postoji uzročno posljedična veza jer je do prestanka radnog odnosa tužitelja došlo iz razloga što ga tuženik nije mogao zaposliti na drugim poslovima prema preostaloj radnoj sposobnosti, a kako je do smanjenja radne sposobnosti došlo zbog povrede na radu kod prednika tuženika, koji zbog toga i odgovara za tako nastalu štetu, proizlazi da je gubitak na zaradi u uzročnoj vezi sa povredom na radu te je upravo zbog toga tuženik u obvezi naknaditi tužitelju predmetnu štetu.

 

14. Tuženik navodi u reviziji da je sud ignorirao činjenicu postojanja Sporazuma o otkazu ugovora o radu kojim se tužitelj u čl. 7. odrekao svih daljnjih potraživanja, no taj revizijski navod je neosnovan. Ovaj sud ocjenjuje da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da iz same Odluke o otkazu proizlazi da je "kod poslodavca smanjen obim posla pa je tako novom organizacijskom šemom ukinuto radno mjesto telefonista na kojem je radnik do sada radio" te se nadalje navodi da tuženik nema mogućnosti tužitelja zaposliti na nekim drugim poslovima. Sporazum koji je nakon toga potpisan odnosi se na navedenu Odluku o otkazu pa tako treba i tumačiti čl. 7. toga Sporazuma, kojim su tužitelj i tuženik dogovorili da nemaju daljnjih potraživanja glede tražbina koje su predmet tog Sporazuma, a ne i predmetne tražbine. Ovakav zaključak se nameće pogotovo i iz razloga što je u vrijeme sklapanja tog Sporazuma u tijeku bio ovaj sudski postupak a tužitelj se nije obvezao povući tužbu ili odreći tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.

 

15. Ostali navodi tuženika predstavljaju prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji u ovoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP nije dopušten.

 

16. Prema tome, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija protiv presude podnesena pa je temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ZPP, revizija odbijena.

 

17. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer taj podnesak nije bio potreban.

 

Zagreb, 14. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.