- 1 -              Rev 1315/2017-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1315/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. M. iz R., koju zastupa punomoćnica H. Z., odvjetnica u Z., protiv tuženika J. R. iz R., kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2365/15-3 od 7. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2203/14 od 16. srpnja 2015., u sjednici održanoj 14. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2365/15-3 od 7. ožujka 2017., u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2203/14 od 16. srpnja 2015. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju (u dijelu pod točkom I. izreke) odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2365/15-3 od 7. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2203/14 od 16. srpnja 2015. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 5.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna (u dijelu pod točkom I. izreke) odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi kojim se raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su zaključili tužiteljica kao primateljica uzdržavanja i tuženik kao davatelj uzdržavanja 16. studenoga 2011. koji ugovor je ovjeren pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem R2-204671, Ov-107/11 te kojim se nalaže tuženiku vratiti tužiteljici iznos od 5.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje koja teče od 1. prosinca 2011. do isplate, u roku 15 dana, dok je točkom II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kuna u roku 15 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te kako proizlazi iz sadržaja revizije, pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložila da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužiteljice je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

U odnosu na reviziju tužiteljice protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju

 

5.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela odluke prelazi 200.000,00 kn,

2) ako je odluka donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

 

5.2. S obzirom na to da se u ovom slučaju ne radi o pobijanim odlukama iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, to je za dopuštenost revizije mjerodavan vrijednosni kriterij. Tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 202.000,00 kuna te je postavila dva zahtjeva i to zahtjev na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između stranaka (dakle, nenovčani zahtjev) i zahtjev radi vraćanja iznosa od 5.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna, zbog čega u odnosu na zahtjev radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju vrijednost predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP iznosi 202.000,00 kuna te je u odnosu na taj dio zahtjeva dozvoljena revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

5.2. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

5.4. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, 16. studenoga 2011. koji je ovjeren kod suda prvog stupnja pod brojem R2-204671, Ov-107/11.

 

5.5. Tužiteljica se u reviziji poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a nastavno podnositeljica osporava i izloženi materijalnopravni zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji.

 

5.6. Prema shvaćanju revizijskog suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom zbog čega nije osnovana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

5.7. Prema odredbi čl. 385. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizija se može podnijeti i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toga Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Obzirom na to da u postupku pred sudom drugog stupnja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je sud drugog stupnja u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja dajući potpune, razumljive i jasne razloge za svoju ocjenu izvedenih dokaza i za činjenična utvrđenja, to se tužiteljica sadržajem revizije neosnovano poziva na navedenu odredaba parničnog postupka.

 

5.8. Navodi tužiteljice kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6. Tužiteljica je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom kojim se ugovorom tuženik kao davatelj uzdržavanja obvezao tužiteljici kao primateljici uzdržavanja pružiti financijsku i materijalnu pomoć i osigurati joj sredstva za uzdržavanje, pružati joj njegu za slučaj bolesti, voditi brigu o nabavci svih lijekova i pomagala te brigu o redovnoj pomoći, dok se tužiteljica obvezala zauzvrat nakon smrti istom ostaviti svoje nekretnine. Kako od „dana zaključenja tuženik više nikad nije došao kod tužiteljice niti na njezin poziv“ traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

7. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji odbili su izloženi zahtjev uz izražavanje pravnog shvaćanja da su stranke zaključile pravno valjani ugovor o doživotnom uzdržavanju, da se tuženik kao davatelj uzdržavanja u izvršavanju svoje obveze obvezao „pružiti primateljici uzdržavanja svaku pomoć koja joj ustreba“ odnosno ukoliko njezina primanja ne budu dostatna za podmirenje nužnih životnih potreba, osigurati joj dostatna sredstva za uzdržavanje, pružati joj pomoć u vidu njege u slučaju bolesti, brigu o nabavci potrebnih lijekova i pomagala, brigu o redovitoj liječničkoj pomoći te se prema njoj odnositi s dužnim poštovanjem i poslije smrti je sahraniti po mjesnim običajima, da stranke nisu ugovorile zajednicu života, odnosno da davatelj uzdržavanja u ispunjavanju obveza prema tužiteljici nije dužan stanovati te da je tuženik obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju uredno ispunjavao sve do veljače 2013. i pridržavao se svojih ugovornih obveza  zbog čega da razlog za koji je tužiteljica navela u svom iskazu kao pretpostavku za raskid Ugovora (pitanje vraćanje zajma) nije zakonski razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju te da je upravo tužiteljica svojim ponašanjem onemogućavala tuženika u izvršavanju njegove obveze uzdržavanja.

 

8. Odredbom čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11; dalje: ZOO) propisano je da ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja, dok je odredbom čl. 583. st. 3. ZOO-a propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

 

9. Dakle, u situaciji kada je tuženik kao davatelj uzdržavanja ispunjavao preuzete obveze prema tužiteljici kao primateljici uzdržavanja u razdoblju preko četrnaest mjeseci, a što su potvrdili i saslušani svjedoci (M. J., R. L., dr. S. G. J., R. R.), dolazio kod tužiteljice, kupovao joj namirnice, održavao dvorište i vrt, odvozio i dovozilo tužiteljici liječnici u ambulantu, donosio joj lijekove, organizirao zajedničke ručkove, a što je potvrdila sama tužiteljica, dakle, kada se tuženik pridržavao svojih ugovornih obveza to i prema shvaćanju revizijskog suda tužbeni zahtjev radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između stranaka zbog neispunjavanja preuzetih ugovornih obveza nije osnovan.

 

10. Zbog svega, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu (u dijelu odluke kojom je odlučeno o zahtjevu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju) jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena i odlučiti kao u izreci presude.

 

11. U odnosu na reviziju tužiteljice protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 5.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna.

 

11.1. Predmet spora u tom dijelu je zahtjev tužiteljice radi vraćanja novčanog iznosa od 5.000,00 Eura sve u kunskoj protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa pripadajućom zateznom kamatom, dakle, riječ je o novčanom zahtjevu. Kada je za dopuštenost revizije mjerodavna kunska protuvrijednost strane valute, ona se utvrđuje prema tečaju na dan podnošenja tužbe. U vrijeme podnošenja tužbe 6. listopada 2014. kunska protuvrijednost iznosa od 5.000,00 Eura po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke od 7,634835 kuna za 1 EUR iznosila je 38.174,17 kuna.

 

11.2. Dakle, vrijednost predmeta spora prema tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na isplatu kunske protuvrijednosti strane valute ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna.

 

12. Stoga u tom dijelu nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP zbog čega je u odnosu na predmetni novčani zahtjev revizija tužiteljice nedopuštena te ju je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 14. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.