Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 16 UsIrs-185/20-5

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI  SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Vesne Maslov kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice B. S. iz Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Palmotićeva 5, Zagreb, radi rasporeda na radno mjesto, temeljem članka 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje ZUS), dana 14. travnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/20-01/148 Urbroj: 566-01/7-20-3 od 13. listopada 2020.

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/20-01/148 Urbroj: 566-01/7-20-3 od 13. listopada 2020. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbija se žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Državnog inspektorata o rasporedu na radno mjesto Klasa: UP/I-112-02/19-01/251 Urbroj: 443/25-19-1 od 15. studenog 2019. (dalje: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

              Prvostupanjskim rješenjem tužiteljica se s raspoređuje na radno mjesto viši inspektor zaštite okoliša u Ispostavi u Z., Područni ured u S., Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 807. Sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme (točka 1.), ostvaruje plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta koji iznosi 1.697 i osnovice za izračun plaće, uvećanog za 11,5% za navršenih godine radnog staža (točka 2.), koja plaća se uvećava za 0,5% za svaku sljedeću navršenu godinu radnog staža, bez donošenja posebnog rješenja (točka 3.), utvrđuje se dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 10% na pripadajuću plaću radnog mjesta „viši inspektor“ (točka 4.), plaća po prvostupanjskom rješenju se obračunava od (točka 5.), a žalba ne odgađa njegovo izvršenje (točka 6.).

              Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica u bitnom ne spori da je prvostupanjskim rješenjem raspoređena na radno mjesto višeg inspektora zaštite okoliša na temelju čl. 63. st. 1. i čl. 127. Zakona o državnim službenicima i Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata. Do donošenja prvostupanjskog rješenja da je bila raspoređena na radno mjesto više inspektorice zaštite okoliša u Službi inspekcijskog nadzora zaštite okoliša – Područna jedinica S., Sektor inspekcijskog nadzora zaštite okoliša u Upravi za inspekcijske poslove u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, pod rednim brojem 234. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva zaštite okoliša i energetike (Klasa: 011-01/18-01/25 Urbroj: 517-04-18-23 od 14. svibnja 2018.) s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta koji je iznosio 1,843. Navedeni koeficijent složenosti poslova radnog mjesta sukladan je odredbi članka 22. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi (Narodne novine, br. 37/01...73/19) kojom su propisani posebni nazivi radnih mjesta u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode i Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja te koeficijenti složenosti poslova. Ističe da Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 107/19) u članku 2. pored naziva radnih mjesta navodi i koeficijente složenosti poslova radnih mjesta pa tako pod rednim brojem 21. za poslove višeg inspektora određen koeficijent 1.697, te da u istoj u prijelaznim i završnim odredbama nije navedeno da njenim donošenjem prestaje važiti Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi. Sukladno navedenom da su u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja na snazi dva akta iste pravne snage koji istu materiju rješavaju na dva različita načina. Nadalje, da je točka 2. prvostupanjskog rješenja protivna čl. 17. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZOR), u svezi s čl. 4. st. 2. Zakona o državnim službenicima sukladno kojima plaća radnika s kojima poslodavac sklopi ugovor o radu ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji kod tog poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima. Navodi da se i sama Vlada RH pozvala na čl. 17. st. 3. ZOR prilikom Izmjena i dopuna Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, kada je koeficijente višeg inspektora cestovnog prometa i viših inspektora ceste izjednačila s koeficijentima viših građevinskih inspektora i viših inspektora zaštite okoliša, jer je složenost poslova u istom rangu.

              Nadalje, citira i čl. 9. st. 3. ZOR-a, te čl. 2. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenika i namještenike (Narodne novine, br. 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, dalje KU) kojima je propisana primjena najpovoljnijeg prava za radnika, pa da je tako u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 22. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, budući je tom Uredbom propisan koeficijent složenosti poslova za inspektora zaštite okoliša u iznosu od 1.843, a koji je očito povoljniji od koeficijenta propisanog Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu, (1.697). Činjenica rada u drugom državnom tijelu ne može biti isključivi temelj za razlikovanje službenika u visini plaće, jer bi to bilo nejednako postupanje prema službenicima ovisno u kojem državnom tijelu rade. Prema Zakonu o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18 dalje: ZDI) službenici koje preuzima Državni inspektorat zadržavaju postojeća radna mjesta s istim ovlastima, a kako se u konkretnom slučaju radi o istom radnom s istim ovlastima za koje je već utvrđena plaća i kako službenik i dalje radi kod istog poslodavca, da je riječ o stečenim pravima sukladno čl. 137. st. 1. i 2. ZOR-a. Također, da se opis poslova višeg inspektora zaštite okoliša nije promijenio, već samo državno tijelo koje je nadležno za poslove višeg inspektora zaštite.

              Nadalje, spori točku 5. prvostupanjskog rješenja, jer da se istom retroaktivno raspoređuje na radno mjestu višeg inspektora zaštite okoliša, a što je protivno odredbi čl. 133. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, dalje ZUP) kojom je propisano da rješenje postaje izvršno danom dostave rješenja stranci, a ona da je primila prvostupanjsko rješenje ... Zbog navedenog da se prvostupanjsko rješenje ne može izvršiti prije tog dana, pa joj se ni plaća ne može obračunavati od ... sukladno prvostupanjskom rješenju. Potražuje naknadu novčane štete zbog isplate manje plaće zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana dospijeća plaće za svaki pojedini mjesec, a koja plaća bi joj pripadala za vrednovanje radnog mjesta viši inspektor zaštite okoliša uz koeficijent složenosti poslova za radno mjesto koji iznosi 1,843.

              Zbog navedenog predlaže poništiti drugostupanjsko rješenje, te da ovaj sud sam riješi upravnu stvar.

              U odgovoru  na tužbu tuženik ističe da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Usž-4081/20-2 od 12. prosinca 2020. (očita omaška, presuda je od 12. studenog 2020.) potvrđen stav tuženika u istovrsnom predmetu. U odnosu na navode tužiteljice kojima osporava točke 2. i 5. prvostupanjskog rješenja da ostaje kod navoda i činjenica utvrđenih u drugostupanjskom postupku i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

S obzirom na sadržaj tužbe i činjenicu da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, to je primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS-a odlučeno spor riješiti bez rasprave.

Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem su donesena osporena rješenja kao i onu uloženu tijekom spora.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Među strankama nije sporno da je tužiteljica prvostupanjskim rješenjem raspoređena na radno mjesto viši inspektor zaštite okoliša u Ispostavi u Z., Područni ured S., Državni inspektorat na neodređeno vrijeme. Nadalje, nije sporno niti da se plaća tužiteljice uvećava za 0,5% za svaku sljedeću navršenu godinu radnog staža, kao i joj se utvrđuje dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 10% na pripadajuću plaću radnog mjesta „viši inspektor“.

              Sporno je primjenjuje li se prilikom ostvarivanja plaće, odnosno određivanju koeficijenta složenosti poslova, u konkretnom slučaju Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi ili Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu, te može li se tužiteljici obračunavati plaća, sukladno prvostupanjskom rješenju od ...

              Odredbom članka 126. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19, dalje ZDS) propisano je da ako dio poslova državnog tijela prelazi u djelokrug drugog državnog tijela, to tijelo preuzima službenike koji su zatečeni na preuzetim poslovima (stavak 1.). Na preuzete službenike primjenjuju se odredbe tog zakona koje se odnose na ukidanje državnog tijela čije poslove preuzima drugo državno tijelo (stavak 2.)

              Odredbom članka 124. ZDS-a propisano je da kad se ukine državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima ono državno tijelo koje preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno (stavak 1.). Do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporedu na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici iz stavka 1. obavljaju poslove koje su obavljali u ukinutom državnom tijelu, odnosno druge poslove po nalogu čelnika tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima (stavak 2.).

              Prema odredbi članka 24. stavak 1. točka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstva i drugih središnjih tijela državne uprave (Narodne novine, br. 116/18), danom stupanja na snagu tog Zakona, Državni inspektorat preuzima iz djelokruga Ministarstva zaštite okoliša i energetike inspekcijske poslove u području zaštite okoliša, zaštite prirode, vodnog gospodarstva i energetike (elektroenergetike, toplinarstva i plinarstva, naftnog rudarstva). Prema stavku 2. istog članka, s istim danom Državni inspektorat od ministarstva iz čl. 1. preuzima opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju, sredstva za rad, financijska sredstva, prava i obveze, razmjerno preuzetim poslovima, te državne službenike zatečene u obavljanju preuzetih poslova.

              Odredbom članka 31. stavak 2. ZDI-a propisano je da se nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu propisuju uredbom Vlade Republike Hrvatske.

              Odredbom članka 2. tablici, točki 21. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu utvrđen je koeficijent složenosti poslova za radna mjesta viših inspektora koji iznosi 1,697.

              Odredbom članka 127. stavak 1. ZDS-a kada se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika sukladno potrebama službe i stručnom znanju.

              Iz stanja spisa proizlazi:

-          da je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata (Narodne novine, br. 45/2019),

-          da je Glavni državni inspektor sukladno navedenoj Uredbi donio Pravilnik o unutarnjem redu Državnog inspektorata Klasa: 011-02/19-01/4 Urbroj: 443/10-19-5 od 10. srpnja 2019.,

-          da je tužiteljica ranije bila raspoređena na radno mjesto više inspektorice zaštite okoliša u Službi inspekcijskog nadzora zaštite okoliša - Područna jedinica S., Sektor inspekcijskog nadzora zaštite okoliša u Upravi za inspekcijske poslove u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, te da joj je plaća utvrđena prema umnošku koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta 1,843 i osnovice za izračun plaće uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža,

-          da je tužiteljica preuzeta iz navedene službe u Državni inspektorat,

-          da je prvostupanjsko rješenje od  ... tužiteljica zaprimila ...

Tužiteljica je stava da se koeficijent složenosti poslova njezinog radnog mjesta u Državnom inspektoratu treba odrediti sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, budući je isti povoljniji od koeficijenta složenosti poslova određenog u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu.

Međutim, tužiteljica nije u pravu kada ističe navedeno, jer je sukladno čl. 31. st. 2. ZDI donesena Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu kojom je člankom 2. tablici, točka 21. utvrđen koeficijent složenosti poslova za radna mjesta viših inspektora koji iznosi 1,697. Zbog navedenog tužbeni prigovor tužiteljice da bi se na nju trebala primjenjivati Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u državnoj službi nije osnovan, budući da se na tužiteljicu, sukladno gore navedenim zakonskim odredbama, kao i nespornu činjenicu da je raspoređena na radno mjesto u Državnom inspektoratu, primjenjuje Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu. Stoga je pravilno prvostupanjskim rješenjem odlučeno da tužiteljica ostvaruje plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta koji iznosi 1,697, kako je to pravilno navedeno u osporenim rješenjima.

Nadalje, nije u pravu tužiteljica ni kada ističe da su u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja na snazi dva akta iste pravne snage koji istu materiju rješavaju na dva različita načina, budući da se na tužiteljicu, niti na druge službenike zaposlene u Državnom inspektoratu, ne primjenjuje Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u državnoj službi jer se sukladno navedenim zakonskim odredbama na službenike zaposlene u Državnom inspektoratu primjenjuje posebna Uredba, odnosno Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu. Navedeni stav, a s kojim je suglasan i ovaj sud, zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-4081/20-2 od 12. studenoga 2020.

U odnosu na prigovor tužiteljice da prvostupanjsko rješenje ne može biti izvršno prije nego je isto zaprimila, ističe se da je rješenje o rasporedu na radno mjesto konstitutivan pravni akt kojim se uspostavlja novi radno-pravni status, te se prema tome i plaća obračunava od dana rasporeda, a ne od dana dostave rješenja stranci. Slijedom navedenog, a kako je u postupku utvrđeno da je prvostupanjsko rješenje doneseno ..., da se istim tužiteljicu raspoređuje na navedeno radno mjesto s danom ..., da se tužiteljici plaća po prvostupanjskom rješenju obračunava od ..., sve sukladno čl. 127. st. 1. ZDS-a, nije osnovan ranije navedeni prigovor tužiteljice, pa tako ni traženje da joj se nadoknadi učinjena novčana šteta s pripadajućim zateznim kamatama, budući da šteta nije ni počinjena.

Zbog svega navedenog, stajalište je ovog suda da je tuženik u osporenom rješenju dao valjane i obrazložene razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja istog, te ne nalazi povredu odredaba zakona na koje ukazuje tužiteljica kao ni razloge ništavosti pojedinačne odluke iz čl. 128. stavak 1. ZUP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je valjalo temeljem odredba članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci.

 

 

U Splitu, 14. travnja 2021.

 

 

                                                                                                                              S U T K I N J A

 

                                                                                                                Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Vesna Maslov

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu