Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9 Poslovni broj: 10. Gž - 665/2020-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužiteljice S.
N. A. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnici N. V., odvjetnici u Z., protiv tuženice G. p. Z.-O. d.o.o., OIB …6, zastupane po zaposlenicima T. J. i P. B. radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice S. N. A. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3052/17-24 od 24. travnja 2020., dana 14. travnja 2021.,

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-
3052/17-24 od 24. travnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi
održavanja nove glavne rasprave.

II. O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Tuženik G. p. Z. – O. d.o.o. dužan je tužiteljici S.
N. A. na ime naknade štete isplatiti iznos od 82.000,00 kuna zajedno s
pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2017. do isplate po
prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2

Poslovni broj: 10. Gž - 665/2020-3

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga postupka, kao
neosnovan.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica S. N. A. iz svih
žalbenih razloga, navodeći da je obrazloženje pobijane presude proturječno razlozima
presude, kao i sadržaju isprava i priloženih dokaza, posebice kada prvostupanjski sud
navodi da je tuženik znao da je pokretanje ovršnog postupka protiv nje na zakonu
neosnovano, te protivno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-
670/11, te Ustavnog suda broj U-III-680/13, a nije uzeo u obzir da se radi o obijesnom
parničenju kojim je tuženik pokušavao naplatiti ono što nije isporučio, a na što je
žaliteljica također ukazivala u činjeničnom opisu tužbe, posebice pozivajući se na
odluke u predmetima Povrv-10792/15, Povrv-12345/14, Povrv-3233/13, Povrv-
18197/15, te Gž-79/16, kojim su tužbeni zahtjevi tuženice, u tim predmetima tužiteljice,
bili odbijeni kao neosnovani. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da
je u time, što je u tim postupcima, ovdje žaliteljici, a tamo tuženici, bio dosuđen trošak
postupka njena šteta neosnovanim tužbama i obijesnim parničenjem, nadoknađena,
jer iako je to tako, u ovom postupku je tražena nematerijalna šteta zbog povrede prava
osobnosti uzrokovane maltretiranjem kroz višekratno neosnovano uznemiravanje.
Također smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi tuženica imala
zakonsko pravo pokretati ovršne postupke samo na temelju svojih poslovnih knjiga, jer
iste nemaju osnova u realnosti i njegovom poslovanju, već se radi o svjesnom i
namjernom pokretanju postupaka ovrhe radi stjecanja bez ikakve valjane osnove, a
zbog čega je žaliteljica ovlaštena tražiti naknadu štete po pravilima obveznog prava.
Ukazuje da je ovakvo ponašanje tuženika protivno odredbi članka 6. stavak 1.
Konvencije o ljudskim pravima. Ističe da pogrešno prvostupanjski sud ocjenjuje
činjenične navode i razloge tužbe, jer se u tužbi nije tvrdilo niti je ista temeljena na
tvrdnji da tuženik nije imao pravo na izdavanje računa i pokretanje ovršnih postupaka,
već na činjenici da je takvim neosnovanim postupanjem kod žaliteljice uzrokovao
nastanak štete, odnosno da je takvim svjesnim i namjernim ponašanjem, a u svrhu
stjecanja bez osnove, nju uznemiravao, a što upravo čini štetnu radnju, a za koju on
treba odgovarati bez obzira na krivnju sukladno odredbi članka 1045. stavak 2. Zakona
o obveznim odnosima. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev,
podredno je ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik G. p. Z. – O. d.o.o. da,
suprotno žalbenim tvrdnjama, tužiteljica nije dokazala osnovne pretpostavke
odgovornosti za štetu, pa da je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda.
Ukazuje da tužba nije postavljena tako da bi dokazivala kako tuženik nije imao pravo
pokretati postupke, već da bi tužiteljica time trpjela štetu, navodno radi toga što su
postupci svjesno i namjerno pokretani radi stjecanja bez osnova, a koje tvrdnje nisu
osnovane niti dokazane. Ističe da njegovo pokretanje postupaka radi naplate duga ne
može predstavljati štetnu radnju, a niti takva radnja može biti posljedično uzročna
eventualno nastaloj šteti sukladno odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima,
a posebice što nedostaje i protupravnost, jer je tuženik ovlašten ostvarivati svoja
potraživanja i putem suda, odnosno pokretanjem ovršnog postupka. Smatra da,
suprotno žalbenim tvrdnjama nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka, te da je
pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako ne postoje dokazi da bi on svjesno i sa

3

Poslovni broj: 10. Gž - 665/2020-3

namjerom stjecanja bez osnove pokretao ovršne postupke protiv tužiteljice. Predlaže
žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda, te potražuje
trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovanim pozivajući se na
odredbu članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97.,
8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14. – dalje Ustav), utvrđujući
da je tuženica G. p. Z. – O. d.o.o. izdavala račune za plin i
pokretala ovršne postupke radi naplate duga, a koje radnje predstavljaju njeno ustavno
pravo na pristup sudu, pa da u njenom postupanju nema protupravnosti, a time niti
odgovornosti za štetu po odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje ZOO), a da je šteta učinjena
vođenjem tih postupaka, koji su od strane tamo tužiteljice, a ovdje tuženice G.
p. Z. – O. d.o.o., tužiteljici S. N. – A. nadoknađena
plaćanjem troškova postupka.

6. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:
148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju
primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19.), na koju ukazuje
tužiteljica S. N. A. u žalbi, a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po
službenoj dužnosti, jer su u obrazloženju pobijane presude dani odlučni razlozi o bitnim
činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, pa se pobijana
presuda može valjano ispitati.

7. Međutim, po stavu ovog drugostupanjskog suda, osnovano se u žalbi ukazuje
da prvostupanjski sud, zbog pogrešno zauzetog pravnog stava da je izvorno i
neograničeno pravo tuženika G. p. Z. – O. d.o.o. bilo izdavati
račune za potrošnju plina i za naplatu istog duga pokretati ovršne postupke, nije
utvrđivao činjenice niti provodio dokaze predložene u pravcu da li su ti postupci bili
osnovani, odnosno da li su pokretani nesavjesno, olako ili pak namjerno bez valjanog
pravnog osnova, u namjeri stjecanja imovinske koristi bez valjanog pravnog osnova ili
pak uznemiravanja tužiteljice S. N.A. kao građana i mogućeg kupca.

8. Naime, prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi poziva na odredbu članka 29.
Ustava, koja nesporno daje pravo svakoj osobi na pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obavezama, međutim prvostupanjski sud gubi iz vida da takvo pravo ima i druga strana
u postupku, pa je, ako se već poziva na to ustavno pravo, trebao provesti test
razmjernosti odnosno utvrditi da li su prava stranaka u konkretnom slučaju u koliziji i
koje je od tih prava jače, odnosno da li je to pravo tuženika G. p.. Z. –
O.d.o.o. u koliziji sa nekim drugima ustavnim ili temeljnim ljudskim pravima
tužiteljice S. N. A., a što prvostupanjski sud nije učinio, pa niti je u tom

4

Poslovni broj: 10. Gž - 665/2020-3

pravcu provodio predložene dokaze smatrajući da su isti nepotrebni i nebitni za odluku u ovom postupku.

9. U tom pravcu treba ukazati na činjenične navode tužbe da je tuženik G.
p. Z. – O. d.o.o., iako je po njenim ovršnim prijedlozima, kasnije
postupcima koji su provođeni nakon prigovora na rješenje o ovrsi, poslovni broj Povrv-
10792/15, Povrv-12345/14, Povrv-3233/13, Povrv-18197/15, Povrv-1508/17 i Povrv-
5811/17, gubio sporove, nastavljao uporno sa podnošenjem ovršnih prijedloga i
parničenjem, a čime je, po navodima tužbe tužiteljici S. N.A. povrijeđeno
njeno, također ustavno pravo na mirno uživanje svoga vlasništva, pa i pravo na miran
obiteljski život, bez nepotrebnog i nezakonitog uznemiravanja.

10. U tom pravcu treba također reći da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda
kako je pravo na ispostavljanje računa i pokretanje postupaka radi naplate tako
ispostavljenih računa nepobitno i neograničeno pravo svih pravnih subjekata, pa tako
i tuženika G. p. Z.– O. d.o.o. jer prvostupanjski sud gubi iz vida
i ne cijeni sve one propisane odredbe o obavezama pravnih subjekata o urednom
vođenju poslovnih knjiga i računa (članak 8., članak 9. i članak 13. stavak 5. Zakona o
računovodstvu „Narodne novine„ broj: 78/15.), kao i osnovna načela obveznog prava
po kojima su svi subjekti ugovornih odnosa, pa tako i trgovačka društva, dužna
postupati kao savjesni gospodarstvenici i kao i odredbe propisa o zaštiti potrošača koje
štite potrošače od nesavjesnog i zlonamjernog postupanja trgovaca, a posebice ako
se radi o javnim uslugama, a što u svakom slučaju spada opskrba toplinskom
energijom.

11. Dakle, u pravu je tužiteljica S. N. A. da je pogriješio prvostupanjski
sud kada je odbio njen tužbeni zahtjev, a da prije toga nije proveo sve predložene
dokaze te utvrdio da li je ovakvim postupanjem tuženik G. p. Z. –
O. d.o.o., postupio suprotno važećim propisima ili je postupajući protivno
načelima dobrog gospodarstvenika ili iz drugih pobuda, pa i stjecanja bez valjanog
pravnog osnova višekratnim podnošenjem ovršnih prijedloga te obijesnim suđenjem,
povrijedio pravo tužiteljice S. N.. A.. na miran i dostojanstven život i pravo
na mirno uživanje imovine, a time i doveo do povrede prava osobnosti, na koje se u
tužbi ukazuje, odnosno da li takve povrede, ako jesu počinjene, opravdavaju
dosuđenje pravične novčane naknade i u kojem iznosu, ili pak suprotno odgovoriti na
pitanje da li je i temeljem čega tužiteljica S.N. A. dužna trpjeti višekratno
neosnovano i nepotrebno izdavanje računa pa i vođenje ovršnih ili parničnih
postupaka, s time da i po stavu ovog drugostupanjskog suda naknada troškova
postupka u izgubljenim parnicama ne bi bila, sama za sebe, satisfakcija stranke za
bezrazložno i "obijesno parničenje".

12. S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je žalbu tužiteljice S. N.
A.uvažiti i temeljem odredbe članka 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu te
predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti predložene dokaze te, uzimajući u obzir naprijed ukazano, sveobuhvatnom i kritičkom ocjenom provedenih

5

Poslovni broj: 10. Gž - 665/2020-3

dokaza, svaki za sebe i svih zajedno, pravilno utvrditi činjenično stanje te će donijeti novu i zakonitu odluku.

14. O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

15. Slijedom svega naprijed iznesenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru 14. travnja 2021.

  S u d a c

Željko Đerđ, v. r.