- 1 -              III Kr 49/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 49/2021-3

 

 

 

U  IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. C. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 26. lipnja 2020 broj K-321/2020-7 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2020. broj Kž-877/2020-3, u sjednici održanoj 14. travnja 2021.,

 

presudio je:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. C. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku od 26. lipnja 2020 broj K-321/2020-7, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2020. broj Kž-877/2020-3, D. C. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. pa je, na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

 

2. Osuđeni D. C. podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje te pravomoćne presude, ne navodeći neku od zakonskih osnova iz članka 517. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), a predlaže pobijanu „presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno razmatranje.“

3. Zahtjev sa spisom bio je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje, a taj odgovor dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Pobijajući pravomoćnu presudu, osuđeni D. C. tvrdi da „sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio njegovo priznanje i kajanje za počinjena kaznena djela te da je povrijedio `konfrontacijsko´ pravo sadržano u čl. 434. ZKP-a“, da „optužba nije u postupku predočila niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo nedvojbeno razvidno da je djela koja je priznao počinio upravo on“ te da je on „djela priznao kako bi ga sudac pustio iz istražnog zatvora“.

 

6. Odredba članka 434. ZKP/08. na čiju povredu upire osuđeni D. C. odnosi se na ispitivanje na raspravi onog optuženika koji se o optužbi očitovao u skladu s odredbom članka 417.a stavka 5. ZKP/08. odnosno na način da se ne smatra krivim (a to u ovome predmetu nije bio slučaj), a ne na takozvano konfrontacijsko pravo koje je, kao jedno od „minimalnih prava obrane“, zajamčeno člankom 29. stavkom 2. alinejom 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.; dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 3. točkom d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999., 8/1999.; dalje: Konvencija). Budući da bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. (tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom) osuđenik nije istaknuo u žalbi protiv prvostupanjske presude (koju je žalbom pobijao samo zbog odluke o kazni), nije dopušteno isticati je niti u postupku u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka u skladu s odredbom članka 517. stavka 2. ZKP/08.

 

7. Ostali citirani osuđenikovi navodi, u suštini, predstavljaju pokušaj pobijanja pravomoćne presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, a ni to, kako to proizlazi iz odredaba članka 517. stavka 1. ZKP/08., nije dopušteno.

 

8. Slijedom iznesenog, zahtjev osuđenog D. C. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 14. travnja 2021.