1                            Broj: Jž-2694/2018

 

                                 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. R. V., zbog prekršaja iz čl. 92. st. 1. t. 17. i dr. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj 63/07., 146/08., 59/12. i 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Bjelovaru od 27. rujna 2018., broj 18.Pp J-247/18-15, u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I.              U povodu žalbe okr. R. V., a po službenoj dužnosti, ukida se mjera oduzimanja predmeta i to u odnosu na: plinski pištolj marke „MauserWerke 9“ call. 9 mm, tvorničkog broja xxxx sa spremnikom 8 komada plinskog streljiva call. 9. mm i 39 komada plinskog streljiva cal.. 9. mm; plinski revolver marke „ROHM RG89N (9K)“ call. 9 mm R KNALL (380-K) tvorničkog broja xxxx sa spremnikom i 6 komada plinskog streljiva call. 9 mm i zračnu pušku marke „zavodi crvena zastava“ Kragujevac Yugoslavia, serijskog broja xxxxx call. 4,5 mm, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu radi odlučivanja sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona.

 

II.              Uslijed gornje odluke, žalba okr. R. V. u odnosu na mjeru oduzimanja predmeta je bespredmetna.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. R. V. kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II.              Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. R. V. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje             

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru od 27. rujna 2018., broj 18.Pp J-247/18-15, proglašen je krivim okr. R. V. da je, na način činjenično opisan u t. 1.) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 17. Zakona o oružju, a na način činjenično opisan u t. 2.) izreke pobijane presude prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 29. istog Zakona, za koje mu je, nakon utvrđenja novčanih kazni po 5.000,00 kuna za svaki prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 150 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 300,00 kuna. Istom presudom, od okrivljenika je oduzeto svo oružje i streljivo koje je predmet ovog prekršajnog postupka, a koje je specificirano u izreci pobijane presude.

 

2.              Protiv navedene presude, okrivljenik je osobno podnio žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog svih žalbenih osnova s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

 

4.              U odnosu na presudu.

 

5.              Okrivljenik u žalbi ističe da je odluka o kazni nerazumljiva i suprotna sama sebi, jer olakotna okolnost ne može biti počinjenje prekršaja iz t. 1.) izreke. Time, iako to izrijekom u žalbi nije navedeno, okrivljenik očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Međutim, ne radi se ni o kakvoj nerazumljivosti odnosno proturječnosti pobijane presude, a pogotovo ne o nekoj koja bi imala karakter tzv. apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Ono na što okrivljenik upire je omaška u pisanju, jer je potpuno jasno da je prvostupanjski sud (strana 5, odlomak 5, rečenica prva, red drugi) ispustio riječ „priznanje“. S obzirom na padež riječi „počinjenog“ u toj rečenici, nedvojbeno je jasno da prvostupanjski sud nije kao olakotnu okolnost cijenio počinjenje prekršaja iz t. 1.), kako to okrivljenik pokušava prikazati u žalbi, nego je kao olakotnu okolnost cijenio priznanje počinjenog prekršaja iz t. 1.), ali je omaškom ispustio napisati riječ „priznanje“. Iz navedenog razloga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

6.              Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u t.1.) prva alineja, u žalbi ističe da je oružje i streljivo čuvao na propisan način, u zaključanom metalnom sefu, nedostupno neovlaštenim osobama pa da mu nije jasno kako je mogao biti proglašen krivim u tom dijelu. Međutim, ovi žalbeni navodi nisu osnovani iz razloga što se oružje i streljivo moraju čuvati odvojeno, a konkretnom slučaju se spremnik s osam komada plinskog streljiva nalazio u plinskom pištolju marke „MauserWerke 9“, pa se, dakle, nije radilo o pravilnom čuvanju iako su se to oružje i streljivo nalazili u zaključanom metalnom sefu. Naime, odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o oružju jasno i izričito je propisano da se oružje i streljivo, u metalnom ormaru, sefu ili sličnom spremištu koje se ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe, moraju čuvati „zaključani i odvojeni“. S obzirom da nije sporno da u zaključanom metalnom sefu plinski pištolj marke „MauserWerke 9“ nije bio odvojen od pripadajućeg spremnika s osam komada plinskog streljiva, nedvojbeno je da navedeno oružje i streljivo nisu bili čuvani na Zakonom propisan način.

 

6.1.Nadalje, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u t.1.) druga alineja, okrivljenik u žalbi ne spori da je plinski revolver marke „ROHM RG89N (9K)“ čuvao u otključanom drvenom ormaru, ali ističe da se radi o njegovoj nepažnji i da ne može objasniti zašto je jedno oružje i streljivo čuvao u zaključanom metalnom ormaru, a drugo ne. Ovakvi žalbeni navodi ni na koji način ne utječu na prekršajnu odgovornost okrivljenika niti ne mogu dovesti do njegove ekskulpacije, jer je za počinjenje prekršaja dovoljan i nehaj, nije potrebno da je djelo počinjeno s namjerom.

 

6.2.Neosnovani su i žalbeni navodi kojima, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u t.1.) treća alineja, okrivljenik navodi da je uvjeren da zračnu pušku, za koju ne treba dozvola, ne treba čuvati u sefu, jer je kalibar 4,5 mm, zbog čega nije opasna. Međutim, unatoč tome što se doista radi o oružju koje, prema odredbama Zakona o oružju, važećim u vrijeme počinjenja djela, pripada u kategoriju D, za koje nije potrebno odobrenje niti prijava nadležnom tijelu, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da isto nije potrebno čuvati u metalnom ormaru, sefu ili sličnom spremištu koje se ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe. Naime, čuvanje oružja i streljiva je propisano u čl. 30. i čl. 31. Zakona o oružju, koje odredbe ni za koju kategoriju oružja ne propisuju nikakvu iznimku. Dakle, način čuvanja oružja i streljiva propisan čl. 30. i 31. Zakona o oružju odnosi se na sve kategorije oružja, zbog čega je i u odnosu na zračnu pušku marke „zavodi crvena zastava“ Kragujevac Yugoslavia, serijskog broja xxxx call. 4,5 mm postojala obveza okrivljenika je čuva u metalnom ormaru, sefu ili sličnom spremištu koje se ne može otvoriti alatom uobičajene uporabe, što okrivljenik nije učinio.

 

6.3.Nadalje, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u t. 2.) izreke pobijane presude, okrivljenik u žalbi ističe da je u obrani objasnio vlasništvo pronađenog puščanog streljiva, da njegova supruga zna da je to streljivo u njihovu garažu donio u tajnosti njihov pokojni sin zbog narušenih obiteljskih odnosa te da je odmah prilikom pretrage rekao da to nije njegovo. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je i u odnosu na ovaj prekršaj činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio. Jednako kao i prvostupanjski sud, i ovaj sud smatra da obrana okrivljenika, koja se ponavlja u žalbi, da je puščano streljivo podmetnuo okrivljenikov pokojni sin vrlo neživotna i neuvjerljiva, jer bi to značilo da je okrivljenikov pokojni sin, u trenutku ostavljanja predmetnog streljiva u garažu okrivljenika, znao da će se u toj prostoji kad-tad vršiti pretraga po nalogu suda pa je zbog narušenih obiteljskih odnosa, želeći napakostiti okrivljeniku, „podmetnuo“ predmetno streljivo u njegovu garažu. Takva konstrukcija doista nije životna, zbog čega nije bilo osnove da se provodi dokaz ispitivanja kao svjedoka okrivljenikove supruge. Osim toga, prema podacima u spisu, okrivljenik je bez ikakvih primjedbi potpisao i zapisnik o pretrazi i potvrdu o privremenom oduzimanju predmetnog puščanog streljiva, a sasvim je sigurno i za očekivati je, da bi okrivljenik, kao odrasla i zrela osoba, da su žalbeni navodi istiniti, odmah, prilikom vršenja radnje pretrage, reagirao na način da bi poricao ikakvu vezu i znanje o postojanju predmetnog puščanog streljiva i u tom smislu stavio primjedbe na zapisnik o pretrazi, kao i da bi odbio potpisati potvrdu kojom je predmetno streljivo oduzeto od njega, a što okrivljenik nije učinio.

 

6.4.Slijedom navedenog, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica, zbog čega žalbeni navodi okrivljenika u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani.

 

7. U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik ističe da ukupna novčana kazna ne može biti zbroj brojčano izrečenih, nego mnogo manja. Time okrivljenik očigledno smatra da je prvostupanjski sud, odlukom o kazni, prekoračio ovlast koju ima po zakonu (čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona). Međutim, ni ovi žalbeni navodi nisu osnovani, jer je čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona propisano: „Ako je za svaki prekršaj utvrdio novčanu kaznu, izreći će ukupnu novčanu kaznu koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, time da ona ne može premašiti dvostruke opće maksimume novčane kazne propisane odredbom čl. 33. st. 1. do 8. ovoga Zakona (osim u slučaju iz čl. 33. st. 9. )“.

 

8. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik ističe da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio njegovo iskreno priznanje, žaljenje i kajanje, loše imovno stanje te narušeno zdravlje.

 

8.1. Razmatrajući odluku o novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da su okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrđene mjere kazne primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaje za koje je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 15.000,00 kuna. Imajući na umu veću količinu oružja i streljiva koje okrivljenik nije čuvao na Zakonom propisan način te da su mjesta na kojima su se oružje i streljivo nalazili bili dostupni i malodobnoj djeci i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te imajući na umu da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, niti bi se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da su utvrđene novčane kazne u visini neznatno iznad zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenik lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

U odnosu na rješenje.

 

11. Postupajući po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud je, osim za predmete iz t. 2.) izreke ove presude, jer se radi o streljivu za oružje za koje okrivljenik nema dozvolu nadležnog tijela i u kojem dijelu je odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju tih predmeta pravilna i osnovana, ukinuo odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj mjeri oduzimanja predmeta te se u tom dijelu spis vraća prvostupanjskom sudu radi odlučivanja i donošenja posebnog rješenja.

 

12. Naime, da bi se za odluku o oduzimanju oružja i streljiva moglo zaključiti da je isto nužno oduzeti radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka i zaštite zdravlja ljudi, kako to obrazlaže prvostupanjski sud, potrebno je prethodno utvrditi relevantne okolnosti koje su temelj za donošenje pravilnog zaključka, a koje okolnosti, kako to proizlazi iz stanja spisa, prvostupanjski sud nije uopće utvrđivao, a niti ih navodi u obrazloženju svoje odluke. Navedene okolnosti odnose se na osobne prilike i sklonosti okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti - npr. često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu, pravomoćna prekršajna ili kaznena kažnjavanost, odnosno vođenje prekršajnog ili kaznenog postupka za djela koja su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa streljivom te tome slično.

 

13. Osim toga, recentna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija). Konvencija je dio hrvatskog pravnog poretka još od 1997. i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju.

 

14. Radi se, između ostalih, o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

 

15. Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito.  Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

 

16. Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno navedenih presuda ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. ESLJP je u navedenim presudama smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena.

 

17. Ovakvo stajalište ESLJP izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., donesenoj u povodu ustavne tužbe u kojoj podnositelj navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem mjere oduzimanja oružja, kao posljedice sudske odluke kojom ga se proglašava krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 3. Zakona o oružju.

 

18. Prema pravnim stajalištima izraženim u gore navedenim presudama ESLJP-a i odluci USRH, uvjet za oduzimanje predmeta, u konkretnom slučaju oružja, nije dovoljno da je ista mjera zakonom propisana kao obavezna, već se prilikom donošenja odluke, iako se više i ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o posebnoj mjeri propisanoj čl. 76.a Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud mora rukovoditi načelom razmjernosti. Navedeno načelo je propisano čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske: „Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ i sukladno tome čl. 51.a Prekršajnog zakona, koji propisuje: „Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti“.

 

19. S obzirom na sve gore navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da i u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okr. R. V. razmatra u svjetlu standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu čl. 50. st. 2. Ustava i čl. 1. st. 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.

 

20. Iz navedenih razloga trebalo je, u odnosu na oružje i streljivo iz t. 1.) izreke pobijane presude, ukinuti odluku o oduzimanju predmeta i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, o privremeno oduzetim predmetima prekršaja odlučiti posebnim rješenjem, u kojem će dati jasno i konkretno obrazloženje.

 

21. Slijedom navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.             

 

 

Zagreb, 21. travnja 2021.

 

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.