- 1 -              I Kž 643/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 643/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. S. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama opt. R. S. i optužene pravne osobe R. I. d.o.o., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 7. srpnja 2020. br. K-4/2019-41, u sjednici održanoj 14. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e :

 

             

I. Obustavlja se kazneni postupak protiv optužene pravne osobe R. I. d.o.o., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. i u vezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" broj 151/09., 110/07. i 45/11.).

 

Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 150/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optužene pravne osobe R. I. d.o.o. i nužni izdaci i nagrada njenog predstavnika, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. Uslijed odluke pod toč. I. odbacuje se kao nedopuštena žalba odvjetnika B. R..

 

III. Odbija se kao neosnovana žalba opt. R. S. i u odnosu na tog optuženika potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Županijski sud u Varaždinu presudom od 7. srpnja 2020. br. K-4/2019-41, proglasio je krivim opt. R. S. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. i na temelju čl. 246. st. 2. KZ/11. osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju mu je na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11. zamijenio radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada za opće dobro. Izrečena sankcija izvršavat će se preko nadležnog tijela za probaciju, no ako se opt. R. S. u roku od osam dana od dana za koji bude pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili ako mu se poziv neće moći dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak za izvršenje rada za opće dobro, nadležno tijelo za probaciju će o tome izvijestiti suca izvršenja koji će započeti postupak izvršenja kazne zatvora. Ako opt. R. S. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.

 

1.1. Optužena pravna osoba R. I. d.o.o., proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. i u svezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela za koje joj je na temelju čl. 8. i čl. 10. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kn, koju je optužena pravna osoba dužno platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u navedenom roku ne plati novčanu kaznu, ista će se naplatiti prisilno.

 

1.2. Na temelju čl. 560. ZKP/08. u vezi čl. 77. KZ/11. utvrđeno je da novčani iznos od 516.073,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je optužena pravna osoba R. I. d.o.o. ostvarila kaznenim djelom iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. i utvrđeno je da je taj iznos imovina Republike Hrvatske te se nalaže optuženoj pravnoj osobi R. I. d.o.o. da navedeni iznos plati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

 

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. i 2. ZKP/08. opt. R. S. i optuženoj pravnoj osobi R. I. d.o.o. naloženo je da solidarno podmire trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08. koji se odnosi na troškove vještačenja u iznosu od 11.820,00 kn, kao i trošak iz čl. 145. st. 3. ZKP/08. u iznosu od 3.000,00 kn.

 

2. Protiv te presude žali se opt. R. S. po branitelju F. Š., odvjetniku iz V., iz svih žalbenih osnova s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

 

2.1. Odvjetnik  B. R. podnio je kao predstavnik optužene pravne osobe R. I. d.o.o., žalbu protiv presude, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i protiv optužene pravne osobe R. I. d.o.o. optužba odbije.

 

2.2. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

2.3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

3. Žalba opt. R. S. nije osnovana, dok žalba odvjetnika B. R. nije dopuštena.

 

U odnosu na toč. I. i II. izreke ove odluke

 

4. U žalbenom postupku predstavnik optužene pravne osobe R. I. d.o.o. priložilo je rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu od 7. rujna 2020. br. 5 St-307/2019-13 iz kojeg proizlazi da je otvoren i zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom R. I. d.o.o., te da je za stečajnog upravitelja imenovan A. Š.. Odlučeno je i da će se navedeno rješenje objaviti na mrežnoj stranici e-oglasna ploča suda, što je i učinjeno, kako je to utvrdio drugostupanjski sud. Rješenjem istog suda od 7. listopada 2020. br. Tt-20/3713-3 u Sudski registar upisano je brisanje R. I. d.o.o.

 

4.1. Uvidom u Sudski registar utvrđeno je da je optužena pravna osoba R. I. d.o.o. brisana 7. listopada 2020. na temelju rješenja Trgovačkog suda u Tt-20/3713-3 i da navedena pravna osoba koja je prestala postojati nema pravnog sljednika.

 

4.2. S obzirom na tu činjenicu, u ovoj situaciji nisu se stekli uvjeti za primjenu odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela koji propisuje da ako prestane pravna osoba postojati prije nego je okončan kazneni postupak, novčana kazna, sigurnosne mjere, javno objavljivanje presude, oduzimanje imovinske koristi i oduzimanje predmeta, mogu se izreći pravnoj osobi koja je njegov sveopći pravni sljednik.

 

4.3. Slijedom navedenog, protiv optužene pravne osobe R. I. d.o.o. obustavljen je postupak analognom primjenom čl. 199. ZKP/08. i odlučeno je da troškovi kaznenog postupka u odnosu na to društvo padaju na teret proračunskih sredstava.

 

5. Kako to proizlazi iz čl. 158. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15. i 104/17.), pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju stečajnog postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova, a to je u konkretnom slučaju 7. rujna 2020.

 

5.1. Otvaranjem stečajnog postupka prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnog upravitelja, kako je to regulirano čl. 159. Stečajnog zakona.

 

5.2. Slijedom toga, od 7. rujna 2020. prestala su i ovlaštenja predstavnika optužene pravne osobe R. I. d.o.o. koji je podnio žalbu 16. listopada 2020. (zaprimljena na Županijskom sudu u Varaždinu 19. listopada 2020.) dakle, u vrijeme kada na to više nije imao pravo, jer nije bio ovlašten od strane stečajnog upravitelja za podnošenje žalbe, a na kojeg su prešla sva prava dužnikovih tijela.

 

5.3. S obzirom na navedeno, žalba odvjetnika B. R. podnesena je od neovlaštene osobe, pa ju je slijedom navedenog trebalo odbaciti na temelju čl. 481. st. 2. ZKP/08.

 

U odnosu na toč. III. izreke ove odluke

 

6. Optuženik R. S. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka međutim, ne obrazlaže koju postupovnu povredu iz čl. 468. ZKP/08. nalazi ostvarenom, niti se ta žalbena osnova obrazlaže u podnesenoj žalbi.

 

6.1. Pobijana presuda u tom dijelu ispitana je na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. U dijelu žalbe podnesene zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava namjeru na počinjenje djela tvrdeći da je društvo R. d.o.o. u vrijeme njegovog prijenosa na S. M. imalo u vlasništvu stan vrijedan 700.077,00 kn umanjeno za obveze te da je imalo i obveze porezne naravi u iznosu od 213.233,18 kn, što po stavu žalbe znači da su poslovni udjeli društva R. d.o.o. na dan prijenosa vrijedili minimalno 305.893,00 kn. Stoga ako bi optuženik prenio na S. M. D. R. d.o.o. bez naknade da se nije mogao realno obvezati da će podmiriti kupovnu cijenu stana, jer bi time sebi pričinio nemjerljivu štetu.

 

7.1. Takvim žalbenim navodima optuženik i nadalje polazi od pogrešne teze koju je iznio i u obrani, da je tvrtka R. d.o.o. bila u potpunosti u njegovom vlasništvu, pa da je istu poistovjetio sa sobom dakle, i imovinu te tvrtke je smatrao svojom na koji način u stvari osporava namjeru na počinjenje djela.

 

7.2. Međutim, utvrđujući postojanje namjere, prvostupanjski sud osnovano polazi od činjenice da je u odnosu na društvo R. d.o.o. pokrenut postupak brisanja, dana 25. veljače 2012., iz razloga nedostavljanja financijskih izvješća Fina-i radi javne objave, što je optuženik kao direktor tog društva morao znati. Subjekt tog upisa treba dostaviti dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ima imovinu pa da je prijavio stan izložio bi se opasnosti da ta imovina bude obuhvaćena prisilnom naplatom potraživanja koja postoje prema društvu, a nije sporno da je društvo imalo poreznih obveza i bilo je blokirano od 28. rujna 2011. godine.

 

7.3. U takvoj situaciji optuženik dana 27. veljače 2012. dakle, samo dva dana nakon pokretanja postupka za brisanje, sklapa u ime društva R. d.o.o. (kao prodavatelj) s Društvom R. I. d.o.o. (kao kupcem) ugovor o kupoprodaji čiji je predmet stan vrijednosti 700.066,00 kn i taj ugovor potpisuje i za prodavatelja i za kupca. Stan nije plaćen, a u ugovoru nije predviđeno bilo kakvo osiguranje plaćanja stana. Upravo ta činjenica govori u prilog zaključka da je stan smatrao svojim, jer je bio vlasnik obaju Društava međutim, kada stan preprodaje trećoj osobi, tada se osigurava hipotekom. Prijedlog za uknjižbu je podnesen 1. ožujka 2012. i ista je provedena 2. ožujka 2012. Kada predmetni stan više nije bio u vlasništvu društva R. d.o.o. optuženik prenosi Društvo na S. M. bez naknade, uz tvrdnju da to Društvo nema ni dugovanja ni potraživanja, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka M.. Međutim, potraživanje s osnova prodaje stana je postojalo, a postojao je i dug s osnova neplaćenog poreza.

 

7.4. Nije sporno da je došlo do prijeboja iskazanog pretporeza tvrtke R. I. d.o.o. s porezom na dodanu vrijednost koji je trebalo platiti društvo R. d.o.o. s osnova prodaje stana međutim, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da time nije iskazana namjera da se stan isplati u cijelosti. Da takvu namjeru nije uopće imao optuženik, prvostupanjski sud zaključuje i na temelju iskaza svjedoka M. kome optuženik u trenutku prijenosa udjela društva R. d.o.o. ništa ne govori o prodanom stanu i potraživanju iznosa kupoprodajne cijene već naprotiv, taji postojanje bilo kakvih potraživanja. Osim toga, da je optuženik imao tu namjeru mogao je iznos dijela novca od kupoprodajne cijene, kada je stan preprodao, preusmjeriti na društvo R. d.o.o. čiji je vlasnik tada bio M., jer u to vrijeme kada je dio naplatio, Društvo još nije bilo brisano iz registra. Međutim, optuženik to nije učinio, pa je i na taj način ispoljio namjeru da stan ne plati, kako to zaključuje prvostupanjski sud, a prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije prihvatljiva obrana optuženika, a time niti žalbeni navod da nije imao kome plaćati kupoprodajnu cijenu, jer da je društvo R. d.o.o. bilo brisano iz registra.

 

7.5. S obzirom na sve navedeno, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da je za društvo R. d.o.o. nastupila šteta, jer mu nije isplaćena kupoprodajna cijena predmetnog stana, dok je s druge strane R. I. d.o.o. ostvarilo protupravnu imovinsku korist u visini kako je to utvrdio prvostupanjski sud na temelju provedenog vještačenja, a sama visina se u žalbi niti ne osporava.

 

7.6. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Iako u uvodu žalbe, optuženik ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ne obrazlaže u čemu se sastoji ta povreda, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

9. Optuženik ne obrazlaže niti žalbu zbog odluke o kazni.

 

9.1. Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu na temelju čl. 478. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći optuženiku kao olakotno da je ranije neosuđivan, da nisu povrijeđena imovinska prava nekih drugih tvrtki, već su obje tvrtke vlasništvo optuženika, da je obiteljski čovjek, otac troje malodobne djece o kojima je dužan skrbiti, kao i njegovo primjereno držanje pred sudom. U odsustvu otegotnih okolnosti, optuženiku je izrečena adekvatna kazna koja je zamijenjena radnom za opće dobro, što prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatrajući da će se takvom kaznenom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije.

 

10. Iz svih navedenih razloga, nije prihvaćena žalba opt. R. S. i na temelju čl. 482. ZKP/08. u odnosu na tog optuženika odlučeno je kao pod toč. III. izreke ove odluke.

 

Zagreb, 14. travnja 2021.