- 1 -              I Kž-Us 112/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 112/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog Ž. K., okrivljenog Z. S., okrivljene L. P. M. i okrivljenog D. R. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 23. rujna 2020. broj Kov-Us-5/2020, u sjednici održanoj 14. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenog Ž. K., okrivljenog Z. S., okrivljene L. P. M. i okrivljenog D. R.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 23. rujna 2020. broj Kov-Us-5/2020, na temelju članka 86. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) odbijeni su kao neosnovani prijedlozi za izdvajanjem nezakonitih dokaza, i to: pod točkom I. - prijedlog okrivljenog Z. S. koji se odnosi na izliste telefonskih razgovora ostvarenih na liniji okrivljenog Z. S., pod točkom II. - prijedlog okrivljenog Ž. K. koji se odnosi na dokaze navedene pod točkama 394. - 400. optužnice USKOK-a broj KO-US-22/2020 od 2. lipnja 2020., koji su potom taksativno navedeni u rješenju, pod točkom III. - prijedlog okrivljene T. B. koji se odnosi na dokaze navedene pod točkama 1. - 410. optužnice USKOK-a broj KO-US-22/2020 od 2. lipnja 2020., koji su potom također taksativno navedeni i pod točkom IV. - prijedlog okrivljenog D. R. koji se odnosi na vještačenje vještaka za graditeljstvo N. K.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Ž. K. putem branitelja, odvjetnika M. V. bez naznake žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rješenje preinači i da se izdvoje kao nezakoniti dokazi za koje je to predloženo.

 

2.1. Žali se i okrivljeni Z. S., putem branitelja u Odvjetničkom društvu Lj. - V. & partneri, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i usvoji prijedlog okrivljenika na način da se izdvoje osporeni dokazi.

 

2.2. Također se žali okrivljena L. P. M. putem branitelja, odvjetnika N. I. bez preciziranja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i iz spisa izdvoji nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo N. K.

 

2.3. Žalbu je podnio i okrivljeni D. R. putem branitelja, odvjetnika Ž. G. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se iz spisa izdvoji kao nezakoniti dokaz nalaz i mišljenje vještaka za graditeljstvo N. K.

 

3. Sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Iz sadržaja žalbe okrivljenog Ž. K. proizlazi da se isti žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer ističe da prvostupanjski sud nije na valjani način obrazložio zakonitost naloga suca istrage za provođenje posebnih dokaznih radnji, posebice u pogledu obrazloženja tih istih naloga. Međutim, suprotno navedenom, pobijano rješenje sadrži odgovarajuće razloge u pogledu svih odlučnih činjenica, uključujući i osvrt na pitanje jesu li nalozi suca istrage u dovoljnoj mjeri i na valjani način obrazloženi. Prema tome, nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje ovaj žalitelj, a ispitivanjem na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj sud nije našao da bi bile počinjene povrede na koje, sukladno navedenom članku, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.1. Osporavajući činjenično stanje, isti žalitelj ističe da sporni nalozi suca istrage za provođenje posebnih dokaznih radnji nisu obrazloženi u odnosu na osnove sumnje, niti su navedeni razlozi zbog čega se izvidi ne bi mogli provesti na drugi način, a koje propisuje odredba članka 332. ZKP/08. U tom smislu ovaj žalitelj posebno apostrofira nalog suca istrage Županijskog suda u Splitu broj Kir-t-Us-18/18 od 22. ožujka 2019. i nalog broj Kir-t-Us-18/18 od 2. travnja 2019. Gotovo identične prigovore vezano za obrazloženje naloga u svojoj žalbi navodi i okrivljeni Z. S.

 

5.2. Međutim, žalbeni navodi obojice okrivljenika su neosnovani zato što iz oba osporena naloga (od 22. ožujka 2019. i od 2. travnja 2019.), kao i iz svih ostalih naloga suca istrage na temelju kojih su provedene posebne dokazne radnje iz članka 332. ZKP/08., proizlazi da isti sadrže sve potrebne sastojke propisane u toj odredbi, uključujući i opširno obrazloženje osnova sumnje da su osobe protiv kojih su određene posebne dokazne radnje počinile, odnosno s drugim osobama sudjelovale u počinjenju kaznenih djela, kao i argumente za stajalište da se ista svrha zbog kojih su naložene posebne dokazne radnje ne bi mogla ostvariti na drugi način i bez privremenog ograničavanja ustavnih prava tih osoba. Osnove sumnje su u pobijanom rješenju potkrijepljene konkretnim okolnostima za koje se doznalo prilikom provođenja izvida i drugih posebnih dokaznih radnji. Nadalje, suprotno žalbi okrivljenog Ž. K., iz osporenih naloga proizlazi utemeljeno i argumentirano uvjerenje suca istrage o nužnosti provođenja ovih izvida, sukladno odredbi članka 332. ZKP/08.

 

5.3. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog Ž. K. i okrivljenog Z. S. kojima se osporava pravilnost pobijanog rješenja u dijelu koji se odnosi na zakonitost naloga suca istrage za provođenjem posebnih dokaznih radnji iz članka 332. ZKP/08. i dokaza koji su pribavljeni postupanjem na temelju tih istih naloga.

 

5.4. Okrivljena L. P. M. i okrivljeni D. R. osporavaju zakonitost nalaza i mišljenja vještaka N. K., a svi njihovi argumenti u tom pravcu se svode na pitanje njegove kompetentnosti kao građevinskog tehničara za davanje stručnih ocjena iz područja vezanih za urbanizam, odnosno Generalni urbanistički plan G. S. Okrivljena L. P. M. smatra da takav nalaz i mišljenje predstavlja tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) te potom problematizira i pitanje je li nalog za vještačenje "doista pošten i usmjeren na pošteno i pravilno utvrđivanje relevantnih činjenica", dok okrivljeni D. R. smatra da angažiranje konkretnog vještaka predstavlja zadiranje u temeljna prava okrivljenika i "ulazi u zonu nezakonitih dokaza".

 

5.5. Međutim, niti jedan od ovih istaknutih prigovora ne može se podvesti pod sadržaj odredbe članka 10. ZKP/08., a koja jasno propisuje pretpostavke da bi određeni dokaz doista bio nezakonit. Svi žalbeni prigovori se u svojoj suštini zapravo odnose na pitanje prihvatljivosti i vjerodostojnosti spornog nalaza i mišljenja vještaka, što znači da su primarno usmjereni na činjeničnu materiju i, slijedom toga, na pitanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela, koje se, međutim, ne razmatra u okviru instituta nezakonitosti dokaza.

 

5.6. Prema tome, suprotno tvrdnjama žalitelja, ne postoje zakonski razlozi za prihvaćanjem prijedloga okrivljenika za izdvajanjem nezakonitih dokaza, a kako je to obrazloženo u njihovim prijedlozima za izdvajanje.

 

6. Imajući u vidu izloženo, a budući da žalbenim navodima okrivljenog Ž. K., okrivljenog Z. S., okrivljene L. P. M. i okrivljenog D. R. nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. travnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v. r.