Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinsku sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja
R. M., OIB: …, M., kojeg zastupa punomoćnik A. N.,
odvjetnik iz M., protiv tuženice K. K., OIB: … N.,
F., H. str. …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz V.,
radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane javne glavne rasprave
zaključene 18. ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika
tuženice, 13. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev:
¨Utvrđuje se da je tužitelj R. M., OIB: …, vlasnik 1/2
suvlasničkog dijela nekretnine koja nosi oznaku k.č. br. (č. zgr.) … upisane kao kuća
bez evidentirane površine u zk. ul. … (z.k. tijelo II) k.o. S., slijedom čega je
temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu navedene 1/2 prava vlasništva
navedene nekretnine na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog suvlasničkog prava
od 1/2 s imena B. L. rođ. K., odnosno tuženice kao njene pravne sljednice. ¨
II. Odbija se tužbeni zahtjev:
¨Utvrđuje se da je tužitelj R. M., OIB: … vlasnik 1/6
suvlasničkog dijela nekretnine koja nosi oznaku k.č. br. (č. zem.) … upisane kao
dvorište bez evidentirane površine u zk. ul. …(z.k. tijelo I) k.o. S., slijedom čega je
temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu navedene 1/6 prava vlasništva
navedene nekretnine na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog suvlasničkog prava
od 1/6 s imena B. L. rođ. K., odnosno tuženice kao njene pravne sljednice.¨
III. Odbija se tužbeni zahtjev:
¨Utvrđuje se da je tužitelj R. M., OIB: …, vlasnik 1/6
suvlasničkog dijela nekretnine koja nosi oznaku k.č. br. (č. zem.) … upisane kao
šuma površine 3.242 m2 u zk. ul. … k.o. S., slijedom čega je temeljem ove presude
ovlašten zatražiti i postići uknjižbu navedene 240/4963 prava vlasništva navedene
nekretnine na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog suvlasničkog prava od
240/4963 s imena tuženice uknjižene kao K. K., N., F., …,
H. str. …
IV. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kuna.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 11. srpnja 2019. tvrdi da je pok. L.
B. rođ. K. uknjižena kao vlasnica cjeline nekretnine označene kao čest. zgr.
… k.o. S. te kao vlasnica 1/3 nekretnine označene kao čest. zem. … k.o.
S., dok je tuženica osobno uknjižena kao vlasnica 480/9726 dijela nekretnine
označene kao čest. zem. … k.o. S., a da je on vlasnik 1/2 dijela navedenih
suvlasničkih udjela predmetnih nekretnina. Pojašnjava da je pok. L. B. bila u
braku s E. B., a koji nisu imali vlastite ni zajedničke djece, da je L. B.
umrla …., a njen suprug E. 7…., te da je iza njih vođen
jedinstveni ostavinski postupak pred sudom u pod poslovnim
brojem O-… Tvrdi da je pok. E. B. u ostavinskom postupku iza supruge
izjavio da priznaje oporuku kojom je ista svoju imovinu ostavila tuženici, svojoj nećakinji,
uz zahtjev da mu se u tom postupku prizna 1/2 vlasništva sveukupne imovine koja se
vodi na ime njegove supruge, na ime bračne stečevine, a da je ugovorom o doživotnom
uzdržavanju, koji je sklopio s njim (tužiteljem) 8. travnja 2002., ovu imovinu prenio njemu
(tužitelju). Tvrdi da su tuženice, te L. N., D. B. i S. L., kao
osobe pozvane na nasljedstvo iza pok. L. B., u ostavinskom postupku osporile
predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, no da su u parnici koju su pokrenule po
uputi ostavinskom suda, pravomoćno izgubile spor, čime je ovaj ugovor o doživotnom
uzdržavanju ostao na snazi, a on, nakon smrti primatelja uzdržavanja, postao vlasnikom
imovine naveden u ugovoru u uzdržavanju. Ukazuje da on osobno nije sudjelovao u
spomenutom ostavinskom postupku niti je pozvan da sudjeluje, pa da nije upoznat s
ishodom istog. Usprkos navedenom, ističe da je pok. E. B. izjavu o bračnoj
stečevini dao za života, te da je tuženica, koja je u tom postupku dala izjavu da se
prihvaća sveukupne imovine po vlastoručnoj oporuci pok. L. B., znala za izjavu
pok. E. B., no da isti zahtjev nije ni na koji način osporila. Slijedom
navedenog, tvrdi da ima interes da se utvrdi njegovo pravo vlasništva, pa predlaže
donijeti presudu kojom će se utvrditi njegovo pravo vlasništva i to 1/2 dijela čest. zgr. …,
1/6 dijela čest.zem. … i … dijela čest. zem. …, sve k.o. S., u
utvrđenje da je temeljem takve presude ovlašten uknjižiti svoje pravo vlasništva uz
brisanje prava pok. L. B. i tuženice.
U odgovoru na tužbu tuženica osporava tvrdnju tužitelja o vlasništvu predmetnih
nekretnina tvrdeći da je upravo ona vlasnica istih temeljem pravomoćnog rješenja o
nasljeđivanju, kao oporučna nasljednica pok. L. B.. Tvrdi da je predmetno
zemljište i kuća financirano isključivo novcem njenih sada pokojnih roditelja K.
K. (brat L. K.) i U. K., koji su L. B. dali svoj novac, kako za
kupnju zemljišta po ugovoru od 7. kolovoza 1967., tako i za gradnju kuće, dapače da je
navedeno razlog zašto su roditelji tuženice s pok. L. B. i E. B.
1969. godine sklopili ugovor o darovanju kojim se 1/2cijele imovine u S. daruje
roditeljima tuženice, a istim se štite prava njenih roditelja na budućoj kući i pokućstvu.
Ukazuje da pok. E. B. ni na koji način nije sudjelovao u kupnji i gradnji, a da je
to tako proizlazi iz činjenice da je pok. L. B., u vezu s dobrim i čvrstim obiteljskim
vezama, oporukom svu imovinu u S. ostavila njoj kao kćeri svoga brata. U odnosu
na presudu suda, ukazuje da su parnicu izgubili jer je utvrđeno
da nisu legitimirane postaviti takvu vrstu zahtjeva prema ovdje tužitelju, iako je u tom
istom postupku utvrđeno da pok. E. B. nije bio zdravstveno sposoban na
zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tvrdi da tužitelj i dalje posjeduje imovinu
u Makarskoj, a da se radi navedenog vode brojni sudski postupci.
Tijekom postupka pojašnjava da su prilikom kupnje predmetnih nekretnina stranke
skrivale pravog kupca iz političkih razloga, a što ukazuje i činjenica da se E. B.
ne pojavljuje kao kupac, dapače njegova supruga se u pojedinim poslovima samo navodi
kao svjedok kupnje, a što potvrđuje da nema govora o bračnoj stečevini na koju bi tužitelj
polagao prava. Tvrdi da je predmetnih ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan, a da
tužitelj svakako nije temeljem istog stekao pravo vlasništva, ovo stoga što se vlasništvo
temeljem pravnog posla stječe uknjižbom, a tužitelj nije uknjižio svoje pravo vlasništva.
Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je iz nasljedničkih izjava tuženice i E.
B., te činjenica vremena kupnje i gradnje, kao vremena kada su E. i L. bili
u braku, jasno da se radi o bračnoj stečevini, time suvlasništvu od 1/2 svakog od
supružnika.
Tijekom glavne rasprave pročitani su izvadci iz zemljišnih knjiga, rješenje o
nasljeđivanju koje je 2. lipnja 2009. pod posl.br. O-… donio i sud,
ugovor o doživotnom uzdržavanju od 8. travnja 2002. solemniziran kod suda pod borjem R1-…, rješenje koje je 27. studenog 2002. pod posl.br. O-
… donio sud, presudu suda u posl. br. P-
… od 3. listopada 2007., presudu suda u posl. br. Gž-… od
16. listopada 2008., dopise tužitelja sudu u predmetu O….,
vlastoručnu oporuku L. B. od 2. studenog 2000., nasljedničku izjavu E.
B., nasljedničku izjavu K. K., kupoprodajni ugovor od 7. kolovoza 1967.,
dopunu ugovora od 7. kolovoza 1967., rješenje o odobrenju za gradnju, ugovor o poklonu
od 10. kolovoza 1969., darovnica od 4. srpnja 1989., priznanica od 8. listopada 1988., te
vjenčani list.
Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno
utvrđeno temeljem provedenih dokaza, pa da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno
načelu ekonomičnosti postupka.
Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata
cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje u tekstu ZPP),
utvrđeno je da su tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani.
Predmet spora je pravo vlasništva 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zgr.
197, 1/6 dijela nekretnina označene kao čest.zem. … i … dijela nekretnine
označene kao čest. zem. … sve k.o. S.,
Između stranaka nije sporno
- da je pok. L. B. uknjižena kao vlasnica nekretnina upisanih kao čest.
zgr. … k.o. S. te čest. zem… k.o. S., dok je tuženica osobno
uknjižena kao vlasnica 480/9726 dijela nekretnine označene kao čest. zem.
… k.o. S.,
- da je tuženica oporučna nasljednica pok. L. B.,
- da je pok. L. B. od 1949. godine do svoje smrti bila u braku s pok.
E. B.,
- da su E. B. i tužitelj 8. travnja 2002. sklopili ugovor o doživotnom
uzdržavanju, neposredno nakon smrti L. B..
Između stranaka je sporno:
- je li tužitelj temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekao pravo
vlasništva prethodno navedenih nekretnina,
- jesu li predmetne nekretnine predstavljale bračnu stečevinu pok. L. i
E. B.,
- je li ugovor o doživotnom uzdržavanju valjan.
Čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (¨Narodne novine¨
broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) je propisano da se vlasništvo može steći na
temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na
temelju zakona, dok je stavkom 2. istog članka propisano da, na temelju stavka 1. ovoga
članka, pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene
zakonom.
Tužitelj tvrdi, a isto proizlazi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. travnja
2002., solemniziranog kod suda pod borjem R1-…, da je
temeljem tog pravnog posla stekao vlasništvo predmetnih nekretnina.
Čl. 119. ZV-a je određeno da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom
predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano
očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na
stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.
Čitanjem predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju (list 10 spisa), a koji je
tužitelj sklopio 8. travnja 2002., utvrđeno je da u ugovoru uopće nisu navedene ovdje
predmetne nekretnine, dapače ugovorom su navedene nekretnine u M., na jasan
i potpun način, dok je u čl. 1. ugovora, koji kao takav navodi imovinu koja je predmet
ugovora o uzdržavanju, osim nekretnina u M., samo opisno i neodređeno
navedeno ¨sveukupni nasljedni dio kojeg je naslijedio temeljem bračne tečevine iza smrti
supruge L. B. u postupku pred sudom pod brojem
O…. ¨.
Iz navedenog jasno proizlazi da ovaj ugovor kao takav nije pravna osnova
temeljem koje bi stjecatelj mogao uknjižiti pravo vlasništva, usprkos izjavi u čl. 4. ugovora
o dopuštenju uknjižbe prava vlasništva, a to stoga što ugovor ne sadrži katastarsku
oznake nekretnine, uz činjenicu da valjanu tabularnu izjavu može dati samo nositelj
zemljišnoknjižnog prava ili njegov sljednik.
Temeljem ovog ugovora, tužitelj nije stekao vlasništvo jer se vlasništvo nekretnine
temeljem pravnog posla stječe tek uknjižbom, a tužitelj se nikada nije uknjižio kao vlasnik
nekretnine temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Ugovor o uzdržavanju, kako isti glasi, nije valjana osnova za stjecanje
(su)vlasništva predmetnih nekretnina, dapače za učinke prijenosa prava po istom, nužno
je postojanje odluke o vlasništvu primatelja uzdržavanja u ostavinskom postupku
suda posl. br. O-…, ili pak odluke suda, kao merituma ili
prethodnog pitanja, kojom bi se utvrdilo da je primatelj uzdržavanja temeljem zakona
(bračne stečevine) vlasnik, odnosno suvlasnik nekretnina. U vezi prethodno navedenim,
tužitelj bi morao dokazati da su upravo navedene nekretnine bračna stečevina pok.
E. B., te potom tvrditi da je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju
stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva, a koju uknjižbu bi tuženica
morala trpjeti kao uknjižena vlasnica, odnosno pravna sljednica uknjižene vlasnice.
Tužitelj ne ističe takav zahtjev, dapače isti smatra da iz nasljedničke izjave u
navedenom ostavinskom postupku, u vezi sa sadržajem ugovora o doživotnom
uzdržavanju proizlazi da je isti već sada suvlasnik nekretnina.
Čitanjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju koje je 2. lipnja 2009. pod posl.br.
O-… donio i sud, utvrđeno je da je istim odlučeno o ostavini iza
pok. L. B. i pok. E. B., no ovim rješenjem uopće nisu raspoređene
nekretnine koje su predmet ovog spora, izuzev čest. zem. … k.o. S., u smislu
ostavine pok. L. B., dok je u odnosu na ostavinu pok. E. B. odlučeno
da se neće provoditi ostavinska rasprava jer je isti za života raspolagao svojom
imovinom.
Iz navedenog proizlazi da pok. E. B. u ostavinskom postupku nije
naslijedilo imovinu L. B., te da o zahtjevu pok. E. B. danog u
nasljedničkoj izjavi u ostavinskom postupku (list 24), a kojom je isti tražio da mu se prizna
kao bračna stečevina polovica vlasništva sveukupne imovine njegove pokojne supruge,
što sadržajno predstavlja osporavanje sastava ostavine, očito nije niti odlučeno.
Dapače, kada se ova izjava dovede u vezu s nasljedničkom izjavom tuženice od
15. svibnja 2002. (list 25 spisa), a koja je i po izjavi samog tužitelja dana nakon izjave
pok. E. B., proizlazi da je tuženica točno određene nekretnine, po osnovi
bračne stečevine ustupila pok. E. B. i to nekretnine koje su navedene u
oporuci ostaviteljice od 7. listopada 1998. na strani 2 pod točkom A.
Sam tužitelj tvrdi, a tuženica ne osporava, da je ostaviteljica sastavila dvije
oporuke, te je čitanjem vlastoručne oporuke od 2. studenog 2000. utvrđeno da je
ostaviteljica ovom oporukom izričito raspolagala nekretninama u mjestu S., tada
upisanih u z.ul. … k.o. S., a koje se sastoje od zemljišta i obiteljske stambene kuće
sa dvije garaže na tom zemljištu, uz navođenje i broja građevinske dozvole po kojoj je
kuća izgrađena,.
Temeljem navedenog, a u vezi s činjenicom da su u ugovoru o doživotnom
uzdržavanju jasno opisane nekretnine u M., te da je izjava tuženica dana u
ostavinskom postupku, nakon i u vezi nasljedničke izjave pok. E. B. u
ostavinskom postupku, zaključuje se da nekretnine koje su predmet vlastoručne oporuke
pok. L. B. od 2. studenog 2000., ujedno predmet ovog spora, nisu utvrđene kao
imovina pok. E. B., dapače rješenjem o nasljeđivanju je nekretnina označena
kao čest. zem. … z.ul. … k.o. S. je raspoređena tuženici, dok ostale nekretnine
koje su predmet ovog spora, nisu niti raspoređene u ostavinskom postupku.
Ocjena je ovog suda da je, u situaciji kada ne postoji odluka o navodnim pravima
pok. E. B. na predmetnim nekretninama, na tužitelju teret dokaza da iste
predstavljaju bračnu stečevinu istog, odnosno da je temeljem zakona isti bio vlasnik
predmetnih nekretnina pa da bi svoja prava ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenio
tužitelju i istog ovlastio na uknjižbu istih prava.
Kao što je prethodno ukazano, pok. E. B. nije u ostavinskom postupku
neosporeno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, dapače iz nasljedničke izjave
tuženice, u vezi s činjenicom postojanja dvije oporuke ostaviteljice, razvidno je da je
tuženica priznala pok. E. B. prava na nekretninama koje su predmet oporuke
od 7. listopada 1998., no ne i kasnije oporuke od 2. studenog 2000., a koja oporuke se
očito, obzirom na postojanje vlasništva više nekretnina u M., odnosi isključivo na
dio ostavine i to nekretnine koje su predmet ovog postupka jer je, a kako proizlazi iz
rješenje o nasljeđivanju, izvadaka iz zemljišnih knjiga te tvrdnji stranaka, tužiteljica u
trenutku smrti u katastarskoj općini S. imala uknjižena prava vlasništva upravo kuće i
zemljišta, koje se opisno određuju u oporuci, uz činjenicu nepotpune zemljišnoknjižne
oznake nekretnina, što je razumljivo jer se radi o vlastoručnoj oporuci ostaviteljice kojoj,
vrlo vjerojatno, kao i većini laika, nije poznato da je zemljišnoknjižni uložak u kojem je
nekretnina upisana u zemljišnim knjigama jedina oznaka nekretnina koja se može
mijenjati odlukom zemljišnoknjižnog suda na način da sastav tog uloška bude
promijenjen otpisom pojedenih katastarskih čestica iz jednog uloška u drugi, a da se ne
mijenja katastarska oznaka nekretnine niti uknjižena prava na istoj, čime sastav uloška
ne mora biti istovjetan sastavu u kojem se isti nalazi u trenutku kada se nekretnina
identificira prema stanju zemljišne knjige, u odnosu na kasnije razdoblje. Dapače,
uobičajena je praksa proteklih godina se u istom zemljišnoknjižnom ulošku nalazi više
nekretnina ukoliko su vlasnici isti, a ukoliko je vlasništvo različito u odnosu na pojedine
nekretnine, iste se radi preglednosti i potpunosti izdvajaju u zaseban zemljišnoknjižni
uložak.
Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije samim sklapanjem ugovora o doživotnom
uzdržavanju i smrću primatelja uzdržavanja stekao vlasništvo nekretnine, isti neosnovano
zahtjeva utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina. Pri tome se, radi razjašnjenja
ukupnih odnosa stranaka, ukazuje da tužitelj eventualno ima pravo zahtijevati uknjižbu
prava vlasništva, no ne temeljem presude, kako to zahtijeva u ovom postupku, već
temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju i dokaza vlasništva svog prednika pok.
E. B., i to vlasništva koje, obzirom na neodređenost ugovora o doživotnom
uzdržavanju u pogledu opisa nekretnina i suvlasničkog udjela, mora dokazati upravo u
odnosu na predmetne nekretnine.
Tuženica je u cijelosti uspjela u postupku te temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155.
ZPP-a ima pravo na nadoknadu troška postupka, i to troška po osnovi zastupanja po
punomoćniku odvjetniku - sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 kuna (tbr. 8.
toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj
142/12, dalje: OT, u vezi tbr. 42. OT-a), podneska od 13. ožujka 2021. u iznosu od
1.250,00 kuna (tbr. 8. toč. 1. OT-a u vezi tbr. 42. OT-a) i zastupanja na ročištu na kojem
se 18. ožujka 2021. raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 1.250,00 kuna (tbr. 9. toč. 1.
OT-a u vezi tbr. 42. OT-a), time ukupnog troška zastupanja u iznosu od 3.750,00 kuna.
Dubrovnik, 13. travnja 2021.
Sutkinja
Marija Bušković, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave
otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda,
pisano u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja, uz pristojbu za tužbu i presudu
2. Pun. tuženice
