Poslovni broj: 4 P-483/19-47

Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao
sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VPK Vinkovci, S.J. 7, V. OIB zastupani po odvjetnici T.R.odvjetnici iz O., protiv tužene M. P., J. D. 27 iz ,OIB ., zastupane po punomoćniku D. Ć., odvjetniku iz.Vinkovaca, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u.nazočnosti punomoćnika tuženika odvjetnicu T.R. , tuženu osobno uz
punomoćnika odvjetnika D..Č., 18. ožujka 2021. objavljene na temelju čl.335. ZPP-a, 13. travnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“1.Nalaže se tuženici M.P., J. D. 27, V, OIB
da tužitelju -VPK, S.J. 7, V. OIB isplati iznos od 31.550,00 kuna sa
zateznim kamatama i to:

- na iznos od 5.450,00 kn zatezne kamate koje teku od 13.12.2010.g. do
31.07.2015.g. po kamatnoj stopi od 12%, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g.
god. po stopi od 8,14%, od 01.01.2016.g. god. do 30.06. 2016.god. po kamatnoj
stopi od 8,05%, a od 01. 07. 2016.g., pa do isplate po kamatnoj stopi od 7,88%
, a u slučaju promjene stope zatezne kamate stopa zateznih kamata se određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za 3 postotna poena,

- na iznos od 5.500,00 kn zatezne kamate koje teku od 23.05.2011.g. do
31.07.2015.g. po kamatnoj stopi od 12%, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g.
god. po stopi od 8,14%, od 01.01.2016.g. god. do 30.06. 2016.god. po kamatnoj
stopi od 8,05%, a od 01. 07. 2016.g., pa do isplate po kamatnoj stopi od 7,88%
, a u slučaju promjene stope zatezne kamate stopa zateznih kamata se određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za 3 postotna poena,

- na iznos od 5.300,00 kn zatezne kamate koje teku od 04.01.2012.g. do
31.07.2015.g. po kamatnoj stopi od 12%, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g.
god. po stopi od 8,14%, od 01.01.2016.g. god. do 30.06. 2016.god. po kamatnoj

2

Poslovni broj: 4 P-483/19-47

stopi od 8,05%, a od 01. 07. 2016.g., pa do isplate po kamatnoj stopi od 7,88%
, a u slučaju promjene stope zatezne kamate stopa zateznih kamata se određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za 3 postotna poena,

- na iznos od 5.000,00 kn zatezne kamate koje teku od 28.05.2012.g. do
31.07.2015.g. po kamatnoj stopi od 12%, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g.
god. po stopi od 8,14%, od 01.01.2016.g. god. do 30.06. 2016.god. po kamatnoj
stopi od 8,05%, a od 01. 07. 2016.g., pa do isplate po kamatnoj stopi od 7,88%
, a u slučaju promjene stope zatezne kamate stopa zateznih kamata se određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za 3 postotna poena,

- na iznos od 5.300,00 kn zatezne kamate koje teku od 25.01.2013.g. do
31.07.2015.g. po kamatnoj stopi od 12%, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g.
god. po stopi od 8,14%, od 01.01.2016.g. god. do 30.06. 2016.god. po kamatnoj
stopi od 8,05%, a od 01. 07. 2016.g., pa do isplate po kamatnoj stopi od 7,88%
, a u slučaju promjene stope zatezne kamate stopa zateznih kamata se određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za 3 postotna poena,

- na iznos od 5.000,00 kn zatezne kamate koje teku od 04.06.2013.g. do
31.07.2015.g. po kamatnoj stopi od 12%, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g.
god. po stopi od 8,14%, od 01.01.2016.g. god. do 30.06. 2016.god. po kamatnoj
stopi od 8,05%, a od 01. 07. 2016.g., pa do isplate po kamatnoj stopi od 7,88%
, a u slučaju promjene stope zatezne kamate stopa zateznih kamata se određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženici M.P., J.D.27, V., OIB
17 da tužitelju VPK V., .S.J. 7, V .OIB naknadi troškove parničnog postupka
sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate u
roku od 15 dana.“

II.Nalaže se tužitelju VPK V., S. J.
7, Vinkovci OIB da naknadi tuženoj M.P., J.D. 27, Vinkovci, OIB troškove parničnog postupka u
iznosu od 6.582,50 kuna, (šesttisućapetstoosamdesetdvije kune i pedeset lipa)
u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi navodi da su
parnične stranke sklopile Ugovor o stipendiranju 12. 9 2010., kojim se tužitelj kao
stipenditor obvezao platiti tuženoj kao stipendistu sveukupne troškove školarine na

3

Poslovni broj: 4 P-483/19-47

Kineziološkom fakultetu u Zagrebu za akademsku godinu 2010/2011, te za ostale
godine do redovnog završetka stručnog studija, da se tužena čl. 5. Ugovora
obvezala redovito polagati ispite te na kraju godine tužitelju dostavljati Potvrde o
položenim ispitima. Nadalje navodi da tužena nije izvršila svoju obvezu, te ju je tužitelj
pozvao dopisom od 18. 1. 2016, da u roku od 8 dana dostavi Potvrdu o položenim
ispitima, pod prijetnjom raskida Ugovora, a budući da tužena nije izvršila svoju
obvezu Ugovor je raskinut, te je tužitelj dopisom od 23. 2. 2016. zatražio od tužene
povrat plaćane stipendije , na koji poziv se tužena oglušila. Tužitelj navodi da je na
ime predmetnog ugovora platio tuženoj troškove školarine u sveukupnom iznosu od

31.550,00 kuna, a tužna nije izvršila obvezu vraćanja školarine sukladno odredbi čl.
8. Ugovora. Stoga tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će obvezati tuženu
na isplati iznos od 31.500,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima
postupka.

2.U odgovoru na tužbu tužena navodi da je Kineziološki fakultet Sveučilišta
u Zagrebu- studijski centar za izobrazbu trenera, studijski smjer plivanje, za stjecanje
stručnog naziva stručni prvostupnik trenerske struke, upisala dana 17. 1.2011., a da
tuženik svoju tužbu temelji na ugovoru zaključenom 12. 9. 2010. kada nije niti bila
student I godine, jer se u to vrijeme tek pripremala za polaganje prijemnog ispita.
Nadalje navodi da je za Ugovor saznala tek 18. 1. 2016. kada joj je tužitelj poslao
zahtjev za dostavu potvrde o položenim ispitima, te je dana 5. 2. i 13. 2. 2016.
dostavila tužitelju potvrdu Kineziološkog fakulteta od 11.2.2016. o svome statusu
redovitog studenta i izjavu od 28. 1.2016., da nema zaključen ugovor o stipendiranju
sa drugim stipenditorima i da ne ostvaruje drugi oblik novčanog primanja. Nadalje
navodi da ju je tužitelj unatoč tome putem odvjetničkog društva obavijestio o raskidu
ugovora o stipendiranju od 12.9.2010. Nadalje navodi da posjeduje ugovor o stipendiji
sklopljen između nje i tužitelja od 10. 1. 2011., u kojem se nigdje ne navodi obveza
tužene na dostavu potvrde o položenim ispitima. Nadalje navodi da tužitelj prema
ugovoru od 20.1. 2011. ima pravo na raskid ugovora i povrat stipendije jedino u
slučaju da je prekinula studij, a kako ona nije prekinula studiji to tužitelj sukladno čl. 4.
Ugovora od 10. 1. 2011. nema pravo na raskid ugovora i povrat stipendije.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o stipendiranju od 12.9.

2010. obavijest o otkazu ugovora, izvatke iz poslovnih knjiga tužitelja, Zahtjev za
izravnu naplatu, u Odluku o Isključenju iz članstva kluba, Indeks, u Potvrdu Sveučilišta
u Zagrebu, u računovodstvenu dokumentaciju tužitelja, Ugovor o stipendiji od

10.1.2011. pročitani se iskazi članova kluba danih kod javnog bilježnika, izvršen je
uvid u Ugovor o stipendiranju Z. P., izveden je dokaz saslušanjem
svjedoka Z. P. na ročištu od 10. 9. 2020, svjedoka T. Š. I N. Š. saslušanih na ročištu od 12.11.2020., te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu od 18. 3. 2021.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom
postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14,
70/19 dalje ZPP-a).

5.Nesporno je da je tuženoj na ime školarine tužitelj isplatio ukupan iznos od 31.500,00 kuna.

Nesporno je da je tuženoj otkazan ugovor o stipendiranju obaviješću od 23. 2. 2016.

4

Poslovni broj: 4 P-483/19-47

Nesporno je da je tužena Odlukom tužitelja od 18.3.2016. isključena iz plivačkog kluba.

6.Spornim se ukazuje, koji od dvaju priloženih Ugovora o stipendiranju
proizvodi pravne učinke i da li tužena ima obvezu vraćanja stipendije nakon raskida
ugovora o stipendiranju.

8.Tužiteljica saslušana kao stranka izjavila je da je u srpnju prošle godine
završila studij koji je bio predmet Ugovora o stipendiranju, da je ranije završila
edukacijsko rehabilitacijski fakultet, da je trenutno zaposlena na mjestu stručnog
suradnika defektologa u Osnovnoj školi "I. G. K." u V.
Nadalje je izjavila da je trebala nakon završetka studija volonterski raditi u klubu kao
trener, odnosno nastaviti s volonterskim radom koji je obavljala i prije i posije studiranja
u klubu. Navodi da je ugovor o stipendiranju koji je tužitelj dostavio u spis ona
potpisala, da je isti zaključen s Vinkovačkim plivačkim klubom dana 12. 9. 2010., kada
još uvijek nije niti razmišljala o tome da bi upisala studij, te ističe da je prijemni ispit
bio tek u prosincu 2010., da je ugovor o stipendiranju s pokojim predsjednikom kluba
zaključila tek u sječenju 2011. i da je taj ugovor dostavila u spis. Nadalje ističe da
nikada nije bilo govora, niti je pisano ugovoren rok u kojem treba završiti studiji, da
nije s klubom ugovorila niti je bila dužna svake godine dostaviti potvrdu o položenim
ispitima niti je je predsjednik od nje, kao niti od kolega, tražio da mu dostavljaju
potvrdu, te da joj je tek kada je podnesena tužba, njezin odvjetnik prenio da treba
dostaviti potvrdu o položenim ispitima što je i dostavila, iako tvrdi da sukladno
ugovoru to nije bila dužna. Nadalje je izjavila da nakon što je završila studiranje, da
je klub nije pozvao da nastavi volontirati, odnosno da se vrati na posao, međutim,
ističe da se u međuvremenu, nakon što su je izbacili iz članstva kluba, a misli da je
to bilo 2015., sama osnovala novi klub u ožujku 2016. te da još uvijek vodi taj klub,
u kojem je tajnica i glavna trenerica.

Nadalje je izjavila da na Ugovoru priloženom uz tužbu jeste njezin potpis, a da
što se tiče ugovora od siječnja 2011. da ne može sa sigurnošću tvrditi, ali da misli
da ga je potpisala u računovodstvu kluba kod Nedeljke Šimecki, ali da ne može tvrditi
da li je gđa. Šimecki bila prisutna popisivanju ugovora. Nadalje je izjavila da su njezine
obveze po tom Ugovoru bile da klub njoj plaća školarinu, a da ona izvršava svoje
obveze glede studija, s tim da niti jednog trenutka nije bila redoviti student, nego je to
bio izvanredni studiji od početka, da ne zna, da je obveza bila, biti redovni student.
Navodi da je predsjednik kluba školarinu plaćao na račun fakulteta, i to otprilike od

3.000,00 do 5.000 kuna po semestru. Nadalje je izjavila da joj nije poznato zašto u
ugovoru stoji da se stipendija isplaćuje u godišnjem iznosu od 1.600,00 kuna, da njoj
navedeni iznos nije isplaćivan, da ona nije sastavljala ugovor, tako da ne zna zašto
je tako navedeno, da je njoj usmeno rečeno da potpisivanje tog ugovora znači da će
joj biti plaćena školarina. Studij za koji joj je klub plaćao školarinu je bio pri
Kineziološkom fakultetu, odjel za izobrazbu trenera, da je naziv mijenjan, pa se koliko
se sjećam zvao i "Stručni studiji", da se prilikom potpisivanja ugovora studij zvao "viša
škola", kako to stoji u Ugovoru o stipendiranju. Posebno ističe da u ugovoru koji je
tužitelj priložio uz tužbu stoji da je student Kineziološkog fakulteta, a što nije
odgovaralo stvarnom stanju, da je pročitala ugovor koji je popisala, da nije bilo ništa
sporno, jer su sve usmeno dogovarali. Tužena posebno ističe da je popisivanje
ugovora i odredbi tih ugovora bilo samo formalno, da se njihov odnos zasnivao na
međusobnom povjerenju, tako da joj nije bilo bitno što stoji u ugovoru. Nadalje navodi
da su ona i Z. P., istodobno upisali studij, s tim da je ona u to vrijeme bila

5

Poslovni broj: 4 P-483/19-47

u nadzornom odboru, a Z. tajnik kluba , da niti on, a niti ona nisu dostavljali
klubu potvrde o položenim ispitima, niti je to itko od njih tražio. Navodi da je na temelju
usmenog dogovora, koji su imali prije polaganja prijemnog ispita, bilo potrebno platiti
školarinu nakon položenog prijemnog ispita, da je taj dogovor postignut između nje i
predsjednika kluba M., da je za taj dogovor znao i Z. . Tužena
ističe da je studij završila pod nazivom "Studijski centar za izobrazbu trenera", da je
u trenutku sklapanja ugovora bila zaposlena već od 2005., na istom radnom mjestu
na kojem radi i sada, da je ugovor o radu bio na neodređeno vrijeme, te da je za
vrijeme trajanja studija stalno volontirala u klubu i to od svoje 18 godine.

Svjedok Z. P. u danom iskazu navodi da je trenutno zaposlen kao
trener plivanja u V. p. k., da je i prije završetka studija radio
u Plivačkom klubu, da mu je klub plaćo školarinu za školovanje na
kineziološkom fakultetu, odjel za izobrazbu trenera u Zagrebu . Nadalje je izjavio da
su gospođa P. i on bili jedini stipendisti koji su se školovali na fakultetu i da su
oboje imali identični ugovor o stipendiranju, da je im klub na ime
stipendije, odnosno školarine plaćao po semestru oko 5.000,00 kuna odnosno
11.000,00 kuna godišnje, da im je plaćano po semestru i to prije početka akademske
godine, prije svakog semestra. Izjavio je da je on u veljači 2016. završio studiji, a za
gospođu. P. da ne zna da li je. Nadalje je izjavio što se tiče ispunjavanja obveza
na fakultetu da je bilo dovoljno da predsjedniku kluba predoči indeks i od njega nikada
nije klub tražio da dostavi potvrdu o ispunjavanju obveza na fakultetu.

Nakon što je svjedok izvršio uvid u Ugovor o stipendiranju ( list 151 i 152 spisa)
potvrđuje da je to ugovor koji je zaključio s Vinkovačkim plivačkim klubom, da osim
tog ugovora nije s klubom zaključio nikakav dodatak ugovoru ili ugovor druge vrste.
Nadalje je izjavio da je knjigovodstvo kluba izravno fakultetu isplaćivao
stipendiju, da kada je on završio fakultet da M. više nije bila u Klubu , te da ne
zna da li je ona ispunila svoje obveze, da je on fakultet upisao krajem 2010., da ne
zna točno kojeg datuma, ali nakon položenog prijemnog ispita u rujnu 2010. Izjavio
je da mu nije poznato koje su obveze proistekle iz Ugovora kojeg je zaključila M.
Pešec, ali da mu je poznato da je zaključila ugovor o stipendiranju, s obzirom da su
iste godine upisali studiji i ostvarili pravo na školarinu.

Svjedok N. Š., u danom iskazu izjavila je da je ona u P. klubu sve do svibnja 2015. obavljala poslove računovođe, da joj nije poznato da je plivački klub otkazao ugovor o stipendiji M.P., a niti koliko je plivački klub imao stipendista. Izjavila je da se ne sjeća da je M. P. bila stipendista u klubu, da samo zna da je M. nakon smrti predsjednika kluba Z.M. bila nova predsjednica kluba

S tim da je u daljnjem tijeku svjedok iskaza da zapravo zna da je M. imala
zaključen ugovor o stipendiji 2014. kao i Z. P., ali da se ne sjeća koji iznos
stipendije je uplaćivan. Nadalje je izjavila da stipendisti njoj nisu dostavljali nikakve
potvrde o položenim ispitima, da pretpostavlja da su to trebali predsjedniku kluba, ali
da ona ne zna da li su stipendisti dostavljali potvrde o položenim ispitima. Ističe da
se sjeća da su ugovori postojali ali se ne sjeća sadržaja istih.

Nakon što je sud predočio svjedoku dva primjerka ugovora o stipendiji, od

10. 1. 2011. i ugovor od 12. 9. 2010. izjavila je da ne zna koji je ugovor potpisan.
Također je izjavila da se ne sjeća na koji način se stipendija isplaćivala i kome,
da li sveučilištu ili na ruke stipendistima, da je na poziv Državnog odvjetništva dala
svoje očitovanje vezano za plivački klub, da je bilo vezano za M. P., i da se
odnosilo na neki novac ali da ona o tome nije imala nikakvih saznanja, te da na tom
ispitivanju nije predmet bio ugovor o stipendiranju.

6

Poslovni broj: 4 P-483/19-47

T. Š. saslušan u svojstvu svjedoka izjavio je da je on predsjednik
plivačkog kluba od 2015. i to od prve polovice godine, da je bio predsjednik kluba kada
je M.P. otkazan ugovor o stipendiranju i to stoga što nije ispunjavala svoje
obveze iz ugovora. Iskazao je da M. nije dostavljala dokaze o tome da je polagala
ispite, odnosno potvrde od sveučilišta, koliko je njemu poznato, da ona nije ni za
jednu godinu dostavila potvrde o položenim ispitima. Nadalje je izjavio da je M.

2014. krivotvorila njegov potpis i potpise još nekih članova kluba, na dokumentima
kojima je sebi isplatila iznos oko 6.000,00 kuna. Da su 2015. on i još dva člana uočili
tu nepravilnost, a što je bio još jedan od razloga zbog kojih je M. izbačena iz kluba
i nakon toga joj je otkazan i ugovor o stipendiji. Nadalje je izjavio da koliko je njemu
poznato da je M. ove godine završila studiji, ali da nije siguran, a iz čega
proistječe da nije neredovito polagala ispite. Nadalje navodi da se ne sjeća da je
dobio potvrdu od sveučilišta i Zagrebu da je M. upisana na izvanredni trogodišnji
studiji, da su u Klubu imali još jednog stipendistu Z. P. koji je redovito
dostavljao dokaz da ispunjava svoje obveze, odnosno redovito je dostavljao Potvrde
od sveučilišta.

Nakon što je svjedok izvršio uvid u potvrdu od sveučilišta, očitovao se da se
ne sjeća kako je potvrda izgledala i da li je izgledala tako kako mu je sud predočio.
Nadalje izjavljuje da su stipendisti potpisali ugovor 2010. i za tu godinu im je
isplaćena stipendija od oko 5.000,00 kuna po semestru, da misli da je odmah
početkom prvog semestra negdje u 11. ili 12. mj. isplaćena prva stipendija, da je njihov
knjigovođa to isplaćivao izravno na račun sveučilišta.

Nakon što su svjedoku predočeni ugovori o stipendiji isti je izjavio da je s
Mašom Pešec zaključen ugovor od 12. 9. 2010., da je u trenutku zaključenja ugovora,
bio član plivačkog kluba i nije imao nikakvu funkciju u klubu niti je sudjelovao u
sklapanju ugovora, ali da ima saznanje o ugovoru da je isti vidio, jer mu ga je pok.
Zlatko Markasović pokazao.

Nadalje je izjavio da nema potvrde u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji koje je
dostavljao Z. P., da od kako je on predsjednik kluba da nije zaključio
ugovor, odnosno plivački klub nije zaključio ugovor sa stipendistima koji bi upisivali
kineziološki studij. Navodi da je on i danas predsjednik kluba, da je tajnik kluba
Zvonimir Pinter, te da je ovlaštena osoba za zastupanje kluba.

9. Iz provedenih dokaza proistječe da je tužena imala zaključena dva ugovora s
tužiteljem. Tužena u svom iskazu potvrđuje da je potpisala Ugovor o stipendiranju
zaključen dana 12. 9. 2010. , ali isto tako tvrdi da je s tužiteljem zaključila valjani
ugovor 10. 1. 2011 nakon što je položila prijemni ispit na Kineziološkom fakultetu.
Međutim, sud smatra da je uplatom školarine, nalogom tužitelja od 13.12.2011.
(list 10 spisa), djelomično ispunjena obveza tužitelja, koja u smislu čl.166. st.1. ZOO
čini sadržaj obveze upravo iz Ugovora o stipendiranju od 12.09.2010. te da je taj
ugovor proizveo prava i obveze za ugovorne strane. Budući se tužitelj poziva na
obvezno-pravne odnose nastale temeljem navedenog ugovora, činjenica da su stranke
kasnije eventualno drugačije uredile međusobne odnose ne isključuje određena prava
i obveze koja proistječu iz prethodnog ugovora, a koja nisu izričito isključena kasnijim
ugovorom.

10.Odredbom čl. 360. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH br.
35/05, dalje u tekstu: ZOO-a) propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kada
jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno,
zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim ovim zakonom,

7

Poslovni broj: 4 P-483/19-47

raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

11.Ugovor o predmetnom stipendiranju predstavlja dvostrano obvezni,
konsenzualni i naplatni pravni posao. Sklapanju takvog ugovora stranke su dužne
sukladno čl.9. ZOO pristupiti savjesno i odgovorno, kako bi se preuzete obveze
ispunile i ostvarila svrha ugovora za svaku od ugovornih strana.

12.Člankom 3. Ugovora o stipendiranju zaključenog 12.9.2010. tužitelj
(stipenditor) se obvezao platiti sveukupne troškove školarine tuženoj ( stipendistu), za
akademsku godinu 2010 /2011, te za ostale godine koje slijede do redovnog završetka
stručnog studija.

Iz članka 4. Ugovora o stipendiranju, proistječe da se tužena obvezuje po
završetku studija za svaku godinu koju je primila stipendiju raditi kod tužitelja dvije
godine, te da je ugovorna obveza tužitelja po ovom ugovoru izvršenje uplate školarine
za tuženu tijekom redovnog školovanja, sve do kraja školovanja, odnosno do diplome
o završenom školovanju za trenera plivanja.

13.Navedene odredbe ugovora upućuju na zaključak da se ne radi o ugovoru
u kojem je rok bitan sastojak ugovora, to jest onaj u kojem je rok ispunjenja strogo
utvrđen.

Uvidom u obavijest o otkazu ugovora od 23. 2. 2016. ( list 56 spisa), proistječe
da je tužitelj o tome, kao i o obvezi povrata isplaćenih stipendija obavijestio tuženu u
skladu s odredbom čl. 366. ZOO-a.

Iz obavijesti o otkazu ugovora, proistječe, da tužitelj navodi kao razlog raskida
ugovora, neispunjenje ugovorne obveze u skladu s čl. 5. Ugovora o stipendiranju,
budući tužena nije dostavila potvrdu o položenim ispitima, kako je to tražio dopisom
od 18.1.2016. Međutim, tužitelj nije priložio dokaz kada je zahtjev za dostavu
dokumentacije ( list 7 spisa) dostavio tuženoj, dok je iz preslika povratnica vidljivo
da je tužena dana 13.2.2016. dostavila tužitelju potvrdu Kineziološkog fakulteta od

11.2.2016. kojom se potvrđuje da je tužena upisna na izvanredni trogodišnji studij u

6.semestar akademske 12./13. godine.

Iz povratnice (list 9 spisa) vidljivo je, da je tužena dana 11.3. 2016., zaprimila obavijest o otkazu ugovora.

Dostavom obavijesti o otkazu ugovora tužitelj je jednostrano raskinuo ugovor
što je u skladu s citiranom odredbom čl.360. ZOO-a, te stoga sud u postupku u kojem
tužitelj zahtjeva vraćanje onoga što je dao temeljem raskida ugovora ne može
utvrđivati nepostojanje razloga za raskid ugovora. Međutim, kada se dovede iskaz
tužiteljice u vezu s iskazom svjedoka Z. P., koji je izjavio da kao stipendist
nikada nije imao obvezu predavati potvrdu o položenim ispitima, može se zaključiti da
dostavljanje potvrde nije bitan sastojak ugovora u smislu čl.362. ZOO, te da nije bilo
mjesta raskidu ugovora iz navedenog razloga.

Pored navedenog iz iskaza predsjednika kluba T. Š., proistječe
da ne dostavljanje potvrde o položenim ispitima nije bio jedini razlog zbog kojeg je
raskinut ugovor o stipendiranju nego i uočene nepravilnosti zbog kojih je tužena
izbačena iz kluba.

14.Raskidom ugovora, a potom i isključenjem iz kluba, tužitelj je onemogućio
tuženoj zasnivanje radnog odnosa kako je to navedeno u čl. 9. Ugovora o
stipendiranju.

8

Poslovni broj: 4 P-483/19-47

Istim člankom je ugovoreno, da stipendist nema obvezu vraćanja stipendije ako
mu stipenditor ne omogući zasnivanje radnog odnosa.

Iz navedenog proistječe da je tužitelj koristeći neispunjenje ugovorne obveze
za dostavom potvrde o položnim ispitima, koja nije činila bitni element ugovora,
raskinuo s tuženom Ugovor o stipendiranju zanemarujući osnovnu svrhu zaključenja
ugovora, a to je potreba za odgovarajućim profilom trenera plivanja kao i obvezu da
omogući tuženoj zasnivanje radnog odnosa u klubu.

Odredbe Ugovora jasno upućuju na zaključak da je tužitelj bio u obvezi
omogućiti tuženoj zasnivanje radnog odnosa u klubu, a da je tužena bila dužna to
prihvatiti i sukladno čl. 4. Ugovora, kod tužitelja za svaku godinu za koju je primila
stipendiju raditi dvije godine.

U protivnom ako davatelj stipendije nije u mogućnosti iz bilo kojih razloga zaposliti
tuženu, ona se u smislu čl. 9. Ugovora oslobađa povrata stipendije.

15.Imajući u vidu činjenicu da je tužena od svoje 18. godine, sve do isključenja
iz kluba volontirala u klubu, očekujući da će po završetku studija nastaviti s
volonterskim radom, sud je ocijenio da je tužitelj protivno osnovnim načelima
obveznoga prava, onemogućio ispunjenje preuzetih obveza kako bi se ostvarila svrha
ugovora za svaku od ugovornih strana.

Svako drugačije tumačenje čl.9. Ugovora bilo bi suprotno čl. 3. ZOO-a, o
ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, bez obzira na što je tužena odlukom
tužitelja isključena iz članstva u klubu.

16.Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužena u smislu čl.9.predmetnog
ugovora, oslobođena obveze vraćanja stipendije, te je stoga ocijenivši tužbeni zahtjev
neosnovanim donio odluku kao u točci I izreke.

17.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Sukladno čl.

155. st. 1. ZPP-a, sud je tuženoj priznao troškove za zastupanje po punomoćniku
određenih sukladno odvjetničkoj Tarifi i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova,
za zastupanje na pripremnom ročištu od 16.10.2019. i 4.2.2020 po 50 bodova, za
zastupanje na ročištima od 10. 9. 2020., 12. 11. 2020. i 18. 3. 2021. po 100 bodova,
odnosno ukupno 500 bodova, što čini novčani iznos od 5.000,00 kuna, a što uvećano
za PDV iznosi 6.250,00 kuna. Nadalje je sud tuženoj priznao trošak na ime sudske
pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 332,50 kuna.

Sud nije priznao tuženoj troškove koji su nastali povodom prijedloga za
povrat u prijašnje stanje, jer su isti nastali propuštanjem tužene u poduzimanju
zakonom propisane obveze prijave i odjave prebivališta odnosno boravišta, kao i
trošak pristupa objavljivanju presude, jer smatra da taj trošak nije opravdan i
neophodna obzirom da neposredno nakon objavljivanja presude, ista se objavljuje na
e-oglasnoj ploči suda, a ovjereni prijepis presude stranke mogu preuzeti u sudskoj
pisarnici, na koji način je strankama sadržaj presude istovremeno dostupan i nisu
obvezni pristupiti na ročište za objavljivanje presude.

Stoga je sud tuženoj dosudio troškove u iznosu od 6.582,50 kuna, kao u točci II izreke.

U Vinkovcima,13. travnja 2021.

Sudac: Marija Pavlović

9

Poslovni broj: 4 P-483/19-47

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje
Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. odvjetnica Tihana Ranđelović, Osijek - punomoćnik tužitelja 2. odvjetnik Davor Ćavar, Vinkovci – punomoćnik tuženika