Poslovni broj: K-75/19-26

 

                                                                                                       Poslovni broj: K-75/19-26

 

 

 

 

 

                                 U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv  prvooptužene S. Č. i drugooptužene pravne osobe, trgovačkog društva „F.“ d.o.o., Z. B., zbog kaznenog djela iz članka 232. stavka 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: K-DO-497/2017/KPO-DO-20/2017 od 30. svibnja 2018., nakon održane javne rasprave 8. travnja 2021. u prisutnosti Saše Radojevića, zamjenika općinske državne odvjetnice u Zlataru, prvooptužene S. Č. uz branitelja, odvjetnika D. U., predstavnice drugooptužene pravne osobe, odvjetnice V. J., branitelja drugooptužene pravne osobe, odvjetnika K. K. te oštećene T. K. uz opunomoćenika, odvjetnika J. R., 13. travnja 2021. izrekao je, objavio je i

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I              Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11,  91/12, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08.) 

 

1.optužena  S. Č., OIB: …., kćer S. i D. rođene H., rođena ……. u Z., s prebivalištem u Z. B.,  državljanka Republike Hrvatske, pismena, sa završenom VSS, dipl. ekonomistica, zaposlena u trgovačkom društvu H. p. d.o.o. u Z., s primanjima od oko 12.000,00 kn,  udana, majka troje maloljetne djece, neosuđivana, nalazi se na slobodi i

 

2.optuženo trgovačko društvo „F.“ d.o.o., OIB: ….., sa sjedištem u Z. B., koje zastupa predstavnica, odvjetnica V. J., kći Z. i D. rođene B., rođena …... u K., s prebivalištem u Z., državljanka Republike Hrvatske

 

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

 

da bi:

 

1. optužena S. Č.

 

1. dana 20. studenoga 2017. u Z., nakon što je 04. studenoga 2014. kao odgovorna osoba trgovačkog društva F. d.o.o. sklopila ugovor o građenju s T. K. kao odgovornom osobom trgovačkog društva T.-G. d.o.o., te nakon što su joj od strane trgovačkog društva T.-G. d.o.o. predane dvije zadužnice u vrijednosti primljenog avansa, i to dana 12. studenoga 2015. zadužnica broj OV-4588/15 u iznosu od 2.540.000,00 kuna i dana 17. studenoga 2015. zadužnica broj OV 4641/15 u iznosu od 400.000,00 kuna, a sa svrhom osiguranja da će radovi u visini primljenog avansa biti izvršeni, te nakon što su krajem kolovoza 2017. sve obveze po navedenom ugovoru o građenju izvršene s obje strane, svjesna da je naprijed opisane zadužnice dužna vratiti, s ciljem da za trgovačko društvo F. d.o.o. pribavi protupravnu materijalnu korist, navedene zadužnice nije vratila, već ih je zadržala u korist trgovačkog društva F. d.o.o., te je 20. studenoga 2017. F. u Z. predala dva zahtjeva za izravnu naplatu, jedan protiv trg. društva T.-G. d.o.o., a drugi protiv T. K. kao jamca, sve temeljem iste zadužnice broj OV-4588/15,

 

              dakle, protupravno prisvojila imovinsko pravo koje joj je povjereno, a vrijednost imovinskog prava je velika,

 

2. optuženo trgovačko društvo F. d.o.o.

 

2. dakle, kaznenim djelom činjenično i zakonski opisanim pod točkom 1. koje bi počinila 1. optužena S. Č. kao odgovorna osoba, pribavilo sebi nepripadnu materijalnu korist na štetu trgovačkog društva T.-G. d.o.o. u iznosu od 2.940.000,00 kuna,

 

čime bi, 1. optužena S. Č. djelom opisanim u točki 1. počinila kazneno djelo protiv imovine - utajom - opisano u članku 232. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11, a 2. optuženo trgovačko društvo „F." d.o.o. ostvarenjem imovinske koristi na način opisan pod točkom 2., bilo odgovorno za kazneno djelo protiv imovine- utajom - opisano u članku 232. stavku 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11 u vezi članka 3. stavak 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

 

II.              Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećeno društvo T.-G. d.o.o., Z. B. i oštećena T. K., Z. B. se upućuje da imovinskopravne zahtjeve u iznosima  3.071,524,36 kn, 18.644,46 kn, 2.540,00 kn i 400.000,00 kn, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za predaju zadužnica broj OV-4588/15 od 12. studenog 2015. i OV-4641/15 od 17. studenog 2015., mogu ostvarivati u parnici.

 

III.              Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja, odnosno predstavnika  padaju na teret državnog proračuna.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu.

 

2.Oštećeno društvo T.-G. d.o.o., Z. B. i oštećena T. K., Z. B. postavili su imovinskopravne zahtjeve (list 520-522) u iznosima  3.071,524,36 kn, 18.644,46 kn, 2.540,00 kn i 400.000,00 kn, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za predaju zadužnica broj OV-4588/15 od 12. studenog 2015. i OV-4641/15 od 17. studenog 2015.

 

3.Optuženici su se očitovali da se ne smatraju krivim, odnosno odgovornim za počinjenje djela i osporili postavljeni imovinskopravni zahtjev.

 

4. U tijeku dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke: oštećenu T. K. (list 453-458), N. V. i R. Č. (list 464-467), J. K. (list 471-472), E. M. B. (list 505-506) i S. V.. (517-518).

 

5.Pročitani su, odnosno pregledani: kaznena prijava društva T.-G. d.o.o. od 8. prosinca 2018. (list 9-11) s prilozima (13-70), dokumentacija (list 78-145), dopis FINA.-e Zagreb od 27. veljače 2018. s prilozima (list 147-155), zadužnica i potvrda (solemnizacija) privatne isprave od 17. studenoga 2015. (list 156-157), dopis Trgovačkog suda u Zagrebu od 02. ožujka 2018. s prilogom (list 158-162), potvrda ZB o prometu po računu za razdoblje od 21.11.2017 od 8.03.2008. za T. K. (list 164) i (450), potvrda FINA.-e od 9. ožujka 2018. (list 165) i (451), zapisnik o ispitivanju svjedokinje-žrtve i oštećenice T. K. od 05. travnja 2018. (list 168-172), uz dokumentaciju (list 173-178), dokumentacija  društva F. d.o.o  (list 201-350), zapisnik o ispitivanju svjedokinje-žrtve i oštećenice T. K. od 14. svibnja 2018. (list 353-357), uz dokumentaciju (list 358-360), zapisnik o ispitivanju svjedokinje-žrtve i oštećenice T. K. od 05. studenoga 2018. (list 403-406), zapisnik o ispitivanju svjedokinje E. M. B. od 19. studenoga 2018. (list 411-412), zapisnik o ispitivanju svjedoka R. Č. od 21. studenoga 2018. (list 414-416), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-4588/15-1 FINA od 20. studenog 2017. (list 452), pravomoćno rješenje o provođenju istrage protiv   oštećene  T. K. i T. gradnje, dopis ODO Zlatar od  l7. svibnja 2019., rješenje od l7. svibnja 2019., dopis od 23. srpnja 2019., rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj:  Kir-ž-86/19. od  11. svibnja 2019., kaznena prijavu protiv oštećene T. K. i T. g., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-79/18. kojim je odbačen prijedlog T. g. protiv F.-a d.o.o. za određivanje privremene mjere (list 474-488), podnesak oštećenika od 28. studenog 2019. uz dokumentaciju (list 489-496), bilješka raspravnog suca o uvidu u spise Trgovačkog suda poslovni broj: P-613/2018, P-79/2018 i R1-324/2017  (list 516-517) i podnesak oštećenika kojim precizira imovinskopravni zahtjev od 18. lipnja 2020. uz specifikaciju FINA-e od  17. lipnja 2020. (list 520-523).

 

6.Sud je odbio dokazni prijedlog predstavnice (list 538) 2. optužene pravne osobe, da se kao dokaz pročitaju: rješenje ovog suda poslovni broj: Kov-119/2020 od 22. listopada 2020. uz optužnicu ODO u Zlataru broj: KO-DO-797/2020 od 17. kolovoza 2020., u postupku protiv 1. okrivljene T. K. i 2. okrivljenog TD T. g. d.o.o., zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. i 278. st. 1. KZ/11, a na okolnost vjerodostojnosti iskaza oštećenice kao zakonske zastupnice TD T. g. d.o.o., Naime,  riječ je o rješenju o potvrđivanju optuženice, a koje nije prikladno da bude dokaz u kaznenom postupku te o optužnici, koja također ne sadrži nikakve činjenice, nego samo tvrdnje tužitelja pa također nije prikladna za dokaz u kaznenom postupku.

 

7.Nakon toga drugih dokaznih prijedloga nije bilo

 

8.Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz kaznene evidencije za optuženike (list 556-557) te je nakon toga uslijedila obrana.

 

9.Prvooptužena S. Č. brani se navodeći da (list 540) da je početak pregovora oko izgradnje gospodarskog objekta bio je u studenom 2014., a pregovore su vršili njen suprug sa T. K. i njenim ocem. U odnos su krenuli s povjerenjem budući da je riječ o susjednoj firmi s kojom su već i prije surađivali. Suprug i ona su se dogovorili da će se od firme koja je izvodila radove tražiti zadužnica, a koja bi bila garancija i za avans i za eventualne nedostatke nakon što objekt bude izgrađen te za dovršetak radova u roku. Nakon takvog dogovora, suprug je s T. K. i njenim ocem usmeno dogovorio da će zadužnice imati ove tri svrhe. Ona tom dogovoru nije bila prisutna, ali joj je suprug o tome pričao. U srpnju 2016. radovi su dovršeni, u kolovozu je obavljen tehnički pregled te su dobili garanciju na izvedene radove od 10 godina.

 

10.Napomenula je da je zbog prirode posla kojim se bave neophodno da se objekt može  dezinficirati, a nakon što su objekt počeli koristiti, ustanovilo se da postoje nedostaci koji su sprečavali da se objekt dezinficira i očistim, što je dalje bila prepreka uspješnoj suradnji s firmama s kojima surađuju i njihovim zahtjevima oko potrebnog stupnja higijene u objektu. U bitnome su se ti nedostaci odnosili na stvaranje rupa koje su sprečavale čišćenje. Budući da je gospodin V. stručan što se tiče građenja, pozvali su ga da pregleda objekt, utvrdi nedostatke i obrati se ovdje oštećenici radi otklona tih nedostataka. Uputio im je mail te im ostavio rok i dulji od 8 dana, ali se oni u početku uopće nisu javljali.

 

11.Potom, kako su nedostaci bili veliki, a oni niti nisu znali koja bi bila vrijednost radova da se ti nedostaci otklone, pokrenuli su postupak osiguranja dokaza te angažirali odvjetnicu, i to sada predstavnicu 2. optužene pravne osobe. Odvjetnica joj je davala upute kako dalje postupati te joj je također dala uputu da stavi zadužnice na naplatu, a s obzirom na njihovu dogovorenu svrhu. Napomenula je da stavljanjem zadužnica na naplatu nije imala nikakvu namjeru steći niti sebi niti svojoj firmi protupravnu imovinsku korist, nego je imala namjeru ostvariti svoja prava po osnovi garancije, da plati radove otklanjanja nedostataka na građevini, a za koje niti nije točno znala koliko iznose. Budući da je ovršenik prigovorio prisilnoj naplati, u tijeku su parnični postupci i novci stoje na računu te nisu nikada ni preneseni na njen račun ili račun pravne osobe. Smatra bitnim napomenuti da su se izvođaču radova obraćali na mail koji je naveden i na memorandumu garancije i na memoranduma dopisa koji se nalaze u ovom spisu. Postupak osiguranja dokaza pokrenuli su, koliko se sjeća 2017. kada su i upućivani mailovi.

 

12.Ukupna vrijednost radova bila je preko 7 milijuna kuna, nitko nije tražio da vrate zadužnice, a ona uz garanciju nije tražila dodatna sredstva osiguranja jer je imala zadužnice i bilo je dogovoreno da one služe toj svrsi, kao sredstva osiguranja kao eventualna potraživanja u postupka otklanja nedostataka.

 

13.Predstavnica 2. optužene pravne osobe (list 541) ostala je kod obrane dane prilikom prvog ispitivanja 25. travnja 2018. Tada je iskazala (list 196-200) da je TD F. d.o.o. osnovano 2012. godine nakon čega je vlastitim sredstvima kupovalo zemljišta sa ciljem da se na njima izgradi farma pilića. TD F. d.o.o. je sa TD T.-G. d.o.o. sklopilo ugovor o građenju u studenomu 2014. godine, a to s obzirom da su ranije poslovno surađivala povezana društva, ali i zbog dobrih susjedskih odnosa. Po sklapanju ugovora su obavljeni pripremni radovi pa se nakon toga zastalo do odobrenja kredita od strane banke. U punom opsegu se započelo s izvođenjem radova u studenom 2015. Izvođaču radova T.-G. je na njihov zahtjev trebalo isplatiti avans koji se odnosio na nabavu materijala. Prije isplate avansa je TD F. d.o.o. zatražilo od TD T.-G. d.o.o. predaju zadužnice kao osiguranje za povrat avansa ako radovi neće biti izvršeni. Među strankama je bilo dogovoreno da predane zadužnice osim ovog osiguranja imaju još dvije svrhe, a to je osiguranje da će ugovor biti uredno izvršen i osiguranje za vrijeme trajanje jamstvenog roka. Avans je isplaćen TD T.-G., a koje je predalo TD F. d.o.o. dvije zadužnice, jednu u iznosu od 400.000,00 kn, a drugu od 2.540.000,00 kn. Izvođač odnosno TD T.-G. d.o.o. je izvelo radove, a investitor F. d.o.o. je po ispostavljenim situacijama isplatio sve radove. Prilikom ispostavljanja okončane situacije u srpnju 2016. godine je TD T.-G. d.o.o. predalo pismenu garanciju za izvedene radove. Garantni rok je iznosio deset godina za uvjete bitne za građevinu, a dvije godine za ostale radove, pri čemu je garantni rok počeo teći od završetka tehničkog pregleda. Tehnički pregled je bio krajem kolovoza 2016. godine nakon čega je investitor dobio uporabnu dozvolu. Zadužnice su po usmenom dogovoru stranaka ostale kod TD F. d.o.o. obzirom je njihova svrha između ostaloga bila i osiguranje za vrijeme trajanja jamstvenog roka. U rujnu 2017. godine su utvrđeni nedostaci građevine i izvedenih radova koji su vidljivi iz dokumentacije koju predaje u spis, a također su opisani u postupku osiguranja dokaza. TD T.-G. d.o.o su poslane tri obavijesti o nedostacima i poziv da pristupe utvrđenju i otklanjanju tih nedostataka. Obavijesti su poslane putem e-maila g. S. V., zaposleniku u T.-G.,  a koji je od strane T.-G. bio zadužen i ovlašten za korespondenciju sa TD F. d.o.o. za vrijeme izvođenja radova. Imenovani je suprug direktorice T. K.. T.-G. d.o.o. nije odgovorila na niti jedan od tih poziva niti je ikako kontaktirala TD F. d.o.o.. F. d.o.o. se obratio njoj kao odvjetnici za poslove pravne pomoći po ovom pitanju. Ona je  kao punomoćnica također kontaktirala pisanim putem T.-G. i to 19. listopada 2017. te ih pozvala na očitovanje da li su primili prijašnje dopise te ih je pozvala na otklanjanje nedostataka. Taj dopis su uredno primili. Ona je povratno zaprimila dopis prvo od S. V. putem e-maila 24. listopada 2017. koji navodi da su primili pozive za otklanjanje nedostataka i da će sa investitorom dogovoriti obilazak građevine. Potom je idući dan zaprimila dopis T.–G. d.o.o. u kojem ju direktorica T. K. obavještava da nisu prethodno zaprimili nikakve dopise vezano za nedostatke, osim ovog njenog dopisa te ju obavještava da će u roku od 8 dana obratiti TD F. d.o.o. i N. V. kako bi utvrdili o kojim nedostacima se radi i pristupili otklanjanju istih. Po proteku roka od 8 dana nitko se dalje nije javljao TD F. d.o.o. Bitno napominje da u ugovoru o građenju nisu spominjani niti avansi, a niti zadužnice, a glede utvrđenih nedostataka u ugovoru stoji ako izvođač ne otkloni nedostatke u roku od 8 dana, da naručitelj ima pravo otkloniti te nedostatke o trošku izvođača (čl. 11 Ugovora). Sukladno toj ugovornoj odredbi, a obzirom da su protekli rokovi koji su predviđeni ugovorom, ali i rokovi koje je sam izvođač naveo u dopisu od 25. listopada 2017., ona je kao punomoćnica pisanim putem obavijestila izvođača da će njena stranka o njihovim trošku ukloniti te nedostatke putem drugog izvođača, a čiji je angažman je nužan kako bi se nedostaci što prije otklonili. TD F. d.o.o. je pribavilo ponude određenih izvođača. TD F. d.o.o. se zajedno s njom odlučilo na dvije radnje, jedna je pokretanje postupka osiguranja dokaza kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a druga radnja je da se pošalje na naplatu zadužnica koja pokriva iznos sanacije po prikupljenim ponudama. Zadužnice je supotpisala direktorica T. K. kao solidarni jamac, a kako im nije bilo poznato stanje likvidnosti TD T.-G., to je TD F. podnijelo zahtjev za naplatu protiv kako TD T.-G., tako i T. K. kao direktorici. Također naglašava da prema pravilima FINE nije moguće jednim zahtjevom za izravnu naplatu obuhvatiti dva ovršenika pa su i zbog tog razloga predana dva zahtjeva za izravnu naplatu, jedan protiv TD T.-G., a drugi protiv T. K. kao direktorice. Tako je S. Č. uputila djelatnica FINE prilikom predaje zadužnice na naplatu. Trenutno je u tijeku postupak osiguranja dokaza u kojem je obavljen očevid te je izvršeno vještačenje. Također, TD T.-G. je po punomoćnici podnijelo prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim i za odgodu ovrhe navodeći da TD F. d.o.o. nema pravnu osnovu za korištenje te zadužnice. Smatra veoma bitnim napomenuti da do tada TD T.-G. kao niti direktorica T. K. nisu pozvali TD F. d.o.o. na povrat zadužnica, upravo iz razloga što je bilo među strankama dogovoreno da je svrha zadužnica, između ostalog osiguranje za vrijeme trajanja jamstvenog roka. Povrat prve zadužnice je zatražen 18. prosinca 2017., a povrat druge zadužnice je zatražen 28. prosinca 2017., odnosno tek nakon njene prepiske s punomoćnicom TD T.-G. d.o.o. u kojoj je isticala da povrat druge zadužnice nije zatražen. Odgovorila  je da TD F. d.o.o. ne pristaje na povrat zadužnice upravo zbog svrhe za koju je izdana i činjenice da nedostaci nisu otklonjeni. Također dodaje da je Općinski sud u Zlataru i Općinski sud u Zaboku odbio prijedloge TD T.-G. da se pljenidba proglasi nedopuštenom te je podnositelja prijedloga uputio u parnicu, ali je prihvatio zahtjev za odgodu ovrhe na način da se sredstva sa računa mogu i dalje plijeniti, ali se ne mogu prenijeti na račune TD F. d.o.o. do okončanja parničnog postupka. Parnični postupci su pokrenuti. Ističe da niti TD F. d.o.o., a niti direktorica S. Č. nije imala nikakvu namjeru neosnovano se materijalno okoristiti predajom zadužnice na naplatu, s obzirom da su na građevini zaista utvrđeni materijalni nedostaci, a dogovorena je svrha zadužnice i osiguranje za vrijeme trajanja jamstvenog roka. Također, radnje su poduzimane u konzultaciji s njom kao punomoćnicom TD F. d.o.o. Jedini interes stranaka je bio da se otklone materijalni nedostaci. Naime, radi se o investiciji od 7 milijuna kuna građevinskih radova, a sad na građevini postoje nedostaci i TD F. d.o.o. trpi štetu. Prvo su dane zadužnice na naplatu, a nije prvo pokretan postupak osiguranja dokaza ili drugi postupak u kojem bi se utvrdila visina štete, a time i tražbina, jer je bilo razvidno da se radi o izrazito velikim troškovima sanacije nedostataka, a što je utvrđeno pribavljenim ponudama drugih izvođača obzirom se TD T.-G. d.o.o. oglušila na pozive za otklanjanje nedostataka.

 

14.Dodala je da društvo F. d.o.o nije imalo namjeru steći bilo kakvu protupravnu imovinsku korist slanjem zadužnice na naplatu, već ostvariti svoja ugovorna prava. Društvo F. d.o.o. je likvidno i solventno društvo i za vrijeme svog već 10-godišnjeg urednog poslovanja nikada nije imalo problema sa likvidnošću, niti je ikada bilo blokirano. S obzirom da je izvođač radova uporno odbijao ispuniti svoju ugovornu obvezu i pristupiti otklanjanju nedostataka na koje je pozivan tijekom dva mjeseca vremenskog perioda, kao i da je izvođač propustio u svim rokovima koji su i ugovoreni i uobičajeni  i koje je izvođač i sam naveo odazvati se pozivima na otklanjanje nedostataka F. d.o.o . ga je najprije upozorio da će u tom slučaju iskoristiti svoje ugovorno pravo iz članka 11. te sanirati nedostatke putem drugih izvođača, a o trošku T. gradnje d.o.o. Kako su zadužnice dogovorene da služe kao sredstvo osiguranja i za otklanjanje nedostatka u jamstvenom roku , a koje nedostatke je T. g. uporno odbijala otkloniti, zadužnica je poslana na naplatu i zaključno T. gradnja nikada nije tražila povrat zadužnica ranije već prvi put tek krajem prosinca 2017. godine kada je pokrenut postupak osiguranja dokaza i poslana zadužnica na naplatu. T. g. do današnjeg dana nije pokazala volju da pristupi otklanjanju nedostataka zbog kojih isključivo F. trpi štetu i otežano mu je poslovanje.

 

15.Ona se sama uvjerila da izvođač radova ne želi surađivati. Nakon što ga je optuženica angažirala, izvođač radova prvo je potvrdio da je primio mail, da bi nakon toga poslao očitovanje da mail nije primio i ona je izgubila povjerenje. Savjetovala je optuženici da pokrene postupak osiguranja dokaza i da aktivira zadužnice, a prethodno je upozorila izvođača radova da će iskoristiti svoje pravo iz članka 11. i ostavila mu rok od 8 dana.

 

16.Zadužnica, kao što iz nje čita, je dana radi naplate tražbine vjerovnika F. d.o.o. protiv društva T. g. i jamca platca T. K.. U trenutku aktiviranja zadužnice F. je imao potraživanja prema T. g..

 

17.Slijedom takvih obrane u postupku nije bilo sporno da je prvooptužena S. Č. kao odgovorna osoba trgovačkog društva F. d.o.o. sklopila ugovor o građenju s T. K. kao odgovornom osobom trgovačkog društva T.-G. d.o.o.

 

18. Nije bilo sporno niti da su prvooptuženoj S. Ć. od strane trgovačkog društva T.-G. d.o.o. predane dvije zadužnice u vrijednosti primljenog avansa, i to dana 12. studenoga 2015. zadužnica broj OV-4588/15 u iznosu od 2.540.000,00 kuna i dana 17. studenoga 2015. zadužnica broj OV 4641/15 u iznosu od 400.000,00 kuna, a sa svrhom osiguranja da će radovi u visini primljenog avansa biti izvršeni.

 

19. Nesporno je bilo i da je 20. studenoga 2017. u Z. prvooptužena S. Č. F.-i u Z. predala dva zahtjeva za izravnu naplatu, jedan protiv društva T.-G. d.o.o., a drugi protiv T. K. kao jamca, sve temeljem iste zadužnice broj OV-4588/15.

 

20.Ostalo je sporno jesu li zadužnice, osim sa svrhom osiguranja da će radovi u visini primljenog avansa biti izvršeni, imale i svrhu garancije za kvalitetu izvedenih radova.

 

21. Također je bilo sporno je li prvooptužena S. Č. trebala zadužnice u nekom roku vratiti.

 

22. Bilo je sporno je je li oštećeno društvo kvalitetno izvelo radove (s obzirom na navod u optužnici, da su krajem kolovoza 2017. sve obveze po ugovoru o građenju izvršene s obje strane).

 

23. Konačno, bilo je sporno je li prvooptužena S. Č. podnijela zahtjev za izravnu naplatu sa svrhom da za trgovačko društvo F. d.o.o. pribavi protupravnu materijalnu korist.

 

24. Oštećena T. K. je navela da je po završetku radova društvo F. d.o.o. trebalo društvu T.-g. d.o.o. vratiti obje zadužnice jer su iste izdane u svrhu osiguranja završetka radova. Zbog toga ona osobno, kao i društvo T.-g. d.o.o. trpe štetu jer se plijene sredstva sa računa, kako na ime glavnice tako i na ime kamata. Njena punomoćnica, odvjetnica T. N. je podnijela dva prijedloga Općinskom sudu u Zlataru za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim i za odgodu ovrhe. Povodom takvih zahtjeva sud je u oba slučaja zaključkom i rješenjem uputio kako nju osobno, tako i TD T. –g. d.o.o. u parnicu. Također, povodom ovih prijedloga je sud donio i rješenje o odgodi prijenosa zaplijenjenih sredstava. Pojašnjava da su novčana sredstva na računu T. T.- g. d.o.o. zaplijenjena u punom iznosu zadužnice koja je poslana na naplatu, odnosu u iznosu od 2.540.000,00 kn, zajedno sa kamatom i troškovima FINE i ta sredstva se nalaze na zasebnom računu. Unatoč ovoj činjenici da su zaplijenjena sredstva u punom iznosu na koji je bila izdana zadužnica, nastavilo se plijeniti sredstva na njenim računima, kako tekućem tako i deviznom, iako za to nema nikakve potrebe, pa je tako sa njenih računa zaplijenjeno ukupno oko 19.000,00 kn. U međuvremenu je ona otvorila zaštićeni račun, jer je iz FINE dobila informaciju da će se sredstva i na njenim računima plijeniti do punog iznosa na koji glasi zadužnica. Račun društva T.- g. d.o.o. više nije u blokadi, dok je u međuvremenu i njen račun deblokiran, unatoč prvotno dobivenim informacijama da će se sredstva i dalje plijeniti. Međutim, iznos od oko 19.000,00 kn nije vraćen.

 

25. Druga zadužnica u iznosu od 400.000,00 kn također nije vraćena, iako je TD F. d.o.o. poslan pismeni zahtjev s pozivom za vraćanje, ali ta zadužnica nije aktivirana, odnosno nije predana na naplatu. U međuvremenu je Trgovačkom sudu u Zagrebu 01. ožujka 2018. podnijeta tužba protiv F. d.o.o. radi povrata zadužnice. Poznato joj je da je njena punomoćnica vodila pisanu korespondenciju sa odvjetnicom, odnosno punomoćnicom F. d.o.o. Poznato joj je da se F. d.o.o., vezano za davanje na naplatu zadužnice, pravda da postoje nekakvi materijalni nedostaci na građevini, iako im o tome nisu dostavili relevantnu dokumentaciju, nije bilo nikakvih primjedbi kada su radovi bili završeni, njihova tražbina nije utvrđena u postupku, nisu pokretali postupak osiguranja dokaza, odnosno isti je pokrenut tek naknadno kada je zadužnica već bila predana na naplatu, pri čemu posebno naglašava da zadužnica nije bila predana u svrhu pokrića eventualnih materijalnih nedostataka pa čak da oni i postoje, zadužnica se nije mogla predati na naplatu radi njihovog pokrića. Želi još samo napomenuti da im F. d.o.o. nije dostavilo fotografije materijalnih nedostataka, iako su ih na to pozvali.

             

26. Objasnila je da je točno da su njena obitelj i obitelj S. Č. bile u dobrosusjedskim odnosima prije ove suradnje. Naime, oni stanuju u istom mjestu, u neposrednoj blizini, te su ranije poslovno surađivali sa firmom R. Č., suprugom ovdje okr. S. Č.. Pojašnjava da trgovačko društvo T.-G. d.o.o. i F. d.o.o. ranije nisu poslovno surađivale. Glede navoda prvooptužene S. Č. da je njezin suprug imao glavnu riječ u dogovorima oko sklapanja ugovora, navodi da je točno da je u dogovorima sudjelovao suprug S. Č., no ona je kao odgovorna osoba trgovačkog društva „F.“ d.o.o  bila u sve upućena, i na kraju krajeva je kao odgovorna osoba svu dokumentaciju potpisala. Glede navoda odvjetnice V. J. da je u samom početku bilo usmeno dogovoreno da su zadužnice predane u tri svrhe, navodi da to nije točno, a što je vidljivo iz slijedećeg: prije svega zadužnice su predane godinu dana nakon sklopljenog ugovora, te su predane dvije zadužnice, a iz njihovog iznosa se vidi da su predane točno u iznosu primljenog avansa te je njihova svrha bila samo jedna, a to je da će radovi biti izvršeni u toj visini. Prvo je predana zadužnica na iznos od 2.540.000,00 kuna, a naknadno je dogovoreno da se u sklopu avansa uplati dodatni iznos od 400.000,00 kuna koji je isplaćen društvu „F. M.“ d.o.o. i to vezano uz troškove materijala čelične konstrukcije. Zbog toga je predana druga zadužnica u točno tom iznosu od 400.000,00 kuna. Posebno je bitno napomenuti da se osiguranje primljenog avansa putem zadužnica tražilo od strane ZB i Agencije, a od kojih je od strane trgovačkog društva „F.“ d.o.o. ishođen kredit i financiranje. Zadužnice su predane trgovačkom društvu F. d.o.o., njih je predala R. Č. na ruke, time da je smatrala da će iste u originalu biti predane ZB i Agenciji, kao osiguranje avansa. Napominje da se iznos avansa oduzimao proporcionalno po privremenim mjesečnim situacijama, te je smatrala da će joj zadužnice biti vraćene nakon završetka projekta. Zbog toga nije tražila povrat zadužnica niti usmeno, a niti pisanim putem, jer to i inače nije uobičajeno, već je uobičajeno upravo suprotno odnosno da osoba koja je primila zadužnicu tu zadužnicu ima obvezu vratiti kada prestane njezina svrha, a što je bilo i u konkretnom slučaju. Ona nije niti smatrala da će doći do zloupotreba tih zadužnica jer je smatrala da je njihova svrha prestala i da su nevažeće. Nesporno je da je od strane trgovačkog društva T.-G. predala pismenu garanciju za izvedene radove time da je garantni rok iznosi 10 godina za konstrukciju građevine, a 2 godine za ostale radove.  Takva garancija predana je prilikom ispostavljanja okončane situacije u srpnju 2016. Naglašava da niti prije, a niti u tom trenutku nije usmeno dogovoreno da bi prije predane zadužnice imale svrhu osiguranja eventualnih materijalnih nedostataka jer je to neživotno i nelogično i u poslovnom svijetu neuobičajeno, već bi se u tom trenutku eventualno izdavale nove zadužnice u određenom iznosu, točnije u iznosu od 10% ukupne vrijednosti investicije iz ugovora, a koje bi imale svrhu pokrića eventualnih materijalnih nedostataka. Naime, upravo je ovaj iznos od 10% uobičajen u poslovnim odnosima. Međutim, trgovačko društvo F. d.o.o. takvu zadužnicu nije tražilo. Stoga glede predočenog joj navoda odvjetnice V. J. da su zadužnice po usmenom dogovoru stranaka ostale kod trgovačkog društva F. d.o.o. jer je njihova svrha bila osiguranje za vrijeme trajanja jamstvenog roka, navodi da takav navod nije točan, nije istinit zbog svega onoga što je već navela. Dodatno pojašnjava da su zadužnice dane zato što je to tražila ZB i Agencija a koji su kreditirali odnosno sufinancirali trgovačko društvo F. d.o.o., a ne zato što bi to tražilo samo trgovačko društvo. Nadalje, a vezano za materijalne nedostatke, da su svi „nadzorni organi“ utvrdili da je projekt dobro napravljen. Ukoliko nedostaci postoje svakako valja utvrditi zbog čega su oni nastali, jer je moguće da su nastali zbog prijevremenog ili nepravilnog korištenja građevine. Glede materijalnih nedostataka, ona je prvu obavijest o takvim nedostacima primila od pravnice trgovačkog društva F. d.o.o., odvjetnice V. J., putem e-maila. Ne sjeća se kada je točno takvu obavijest dobila, ali ne puno prije nego što su zadužnice predane na naplatu. Sve se to odigralo u razdoblju od otprilike mjesec dana. Ona ih je povratno obavijestila kojeg dana će pristupiti na građevinu kako bi izvidjela o čemu se radi. Prvo na to nije nitko ništa odgovorio, ona je na građevinu poslala gospodina J. K. koji je bio voditelj gradilišta i svog supruga S. V.. Tamo su sreli supruga S. Č., R. Č. koji im je rekao da je to privatan posjed i da ne mogu pogledati nedostatke. Ona nije bila s njima, već su joj oni o tome ispričali. Kasnije je od njihove odvjetnice zaprimila dopis kojim joj zabranjuju pristup građevini. Ona nema informacije da bi S. V. zaprimio e-mail od trgovačkog društva F. d.o.o., već ima informaciju da je zaprimio e-mail od gospodina N. V., koji je bio nadzorni inženjer za vrijeme gradnje. Ona je za taj e-mail saznala tek u dopisu odvjetnice V. J., jer ju suprug S. V. nije obavijestio o primitku tog e-maila. Inače, u tom dopisu N. V. pobrojani su nedostaci, ali isti nisu potkrijepljeni nikakvim fotografijama. Kada joj je zabranjen pristup građevini dopisom odvjetnice V. J. ona je angažirala punomoćnicu T. N., koja je poslala dopis odvjetnici V. J. 16. studenog 2017. u kojem traži da ih se obavijesti o mogućim terminima pregleda nekretnine. Predmetni dopis prilaže u spis. Taj dopis su uredno zaprimili putem e-maila i putem pošte, ali su samo 4 dana nakon toga predali zadužnicu na naplatu, a tek nakon toga je pokrenut postupak osiguranja dokaza. U međuvremenu je zaprimljen nalaz vještaka iz kojeg bi proizlazilo da je za sanaciju potreban iznos od 1.000.000,00 kuna, time da se vještak nije upuštao u pitanje odgovornosti za nedostatke, a niti se radi o točnoj procjeni, jer ona nije moguća bez detaljnih istražnih radova. Ovdje samo napominje da je na naplatu predana zadužnica u iznosu od 2.540.000,00 kuna i to kako protiv trgovačkog društva T.-G., tako i protiv nje osobno kao jamca, te je na ovaj način već sada zaplijenjen višestruko veći iznos od procijenjenih nedostatak po vještaku. Želi još samo napomenuti da su S. Č. ili njezin suprug u bilo kojem trenutku mogli doći do nje, mogli su se dogovoriti i porazgovarati, no oni to nisu učinili, već su odlučili predati zadužnice na naplatu.

 

27.Prilikom trećeg ispitivanja oštećenica je ponovila svoje navode kako svrha zadužnica nije bila osiguranje za materijalne nedostatke u garantnom roku, niti je takvo što ikada usmeno dogovoreno. Pojašnjava da se osiguranje primljenog avansa putem zadužnica tražilo od strane ZB i Agencije, a od kojih je od strane trgovačkog društva „F.“ d.o.o. ishođen kredit i financiranje. Pojašnjava da je ZB trebala isplatiti iznos avansa u sklopu kredita, a temeljem odobrenja i zahtjeva Z. nadzora koji je bio glavni nadzor projekta, a H. I. je raspisao natječaj za dodjelu bespovratnih sredstva u sklopu kojega je Z. nadzor vršio glavni nadzor projekta. Dodaje da nije u poslovnom svijetu uobičajeno da bi ona davala zadužnicu koja bi pokrivala cjelokupni iznos investicije, pa čak i da je to od nje, odnosno njenog trgovačkog društva traženo. Naime, u gradnji je sudjelovalo više kooperanata te bi ona tada od njih tražila da također garantiraju, odnosno da izdaju zadužnice za onaj dio posla koji su oni obavili. To također govori u prilog da nije životno ni logično da bi ranije izdane zadužnice pokrivale materijalne nedostatke, a kako to tvrdi okrivljena i predstavnica TD F. d.o.o. Također, glede navoda odvjetnice V. J. da je u samom početku bilo usmeno dogovoreno da su zadužnice predane u tri svrhe, napominje da su navodi predstavnice TD F. d.o.o. drugačiji u odgovoru na tužbu u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Zlataru broj P-25/18. U tom odgovoru sama predstavnica TD  F. d.o.o. ne spori  da je TD  F. d.o.o. bilo u posjedu zadužnica koje su prethodno izdane i predane kao sredstvo osiguranja predujma – avansa, pa obzirom na to su stranke dogovorile da se iste zadužnice koriste i kao sredstvo osiguranja za jamstveni rok. Ovakav navod je kontradiktoran obrani koja je dana tijekom ispitivanja u državnom odvjetništvu kada ista predstavnica navodi da je ta svrha već u startu bila dogovorena.

 

28. Na okolnost svrhe zadužnica, svjedok R. Č. (list 466-467), je u cijelosti potvrdio navode obrane, navodeći da su predmetne zadužnice predane, između ostaloga, u svrhu osiguranja otklanjanja nedostataka u garantnom roku, a društvo F. d.o.o. ne bi sklopilo posao u vrijednosti od 7.000.000,00 kuna da nisu izdane zadužnice i u tu svrhu. Objasnio je da zna da oštećenici ne bi mogli dobiti bankovnu garanciju. Zadužnicu su tražile banka i Agencija jer je riječ o visokom avansu, ali je isto tako on sa ocem oštećenice i oštećenicom dogovarao zadužnicu, i to je dogovoreno da će zadužnica služiti kao garancija za otklanjanje nedostataka na građevini. Prema prikupljenim ponudama za otklanjanje nedostataka može reći da bi cijena bila oko milijun i osamstotisućakuna.

 

29.Svjedok J. K. (list 471-472), otac oštećenice, porekao je bilo kakva saznanja o danoj zadužnici, kao i da bi on sudjelovao u pregovorima. Iskazao je da oštećeno društvo nikada nije bilo u njegovom vlasništvu, da je on tamo zaposlen oko osam godina, a nije niti sudjelovao u gradnji farme. On i njegov zet S. V. su željeli pregledati farmu kako bi vidjeli nedostatke, ali ih R. Č. nije pustio. Također je i svjedok S. V., oštećenićin suprug iskazivao (list 517-518) da nema saznanja o sporu, osim onoga što mu je pričala supruga te da mu je supruga rekla da je svrha zadužnice bila osiguranje primljenog avansa. O tome da bi pokušao sa J. K. pregledati objekt svjedok nije ništa iskazivao, a sud ocjenjuje da se to i dogodilo, da bi svjedok to imao potrebu istaknuti. Zbog toga oba ova iskaza sud ocjenjuje paušalnima i usmjerenima da daju potporu oštećenici, zbog subjektivnog interesa.

 

30.Radi utvrđivanja je li na građevini bilo materijalnih nedostataka, sud je ispitao svjedoka N. V. i pribavio spis Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku osiguranja dokaza.

 

31. Svjedok N. V. (list 464-465) iskazao je da je bio glavni nadzorni inženjer kod izvođenja gradnje.  S obzirom na vrijednost izvedene građevine i vrijednost izvedenih radova, uobičajeno je da se daju sredstva osiguranja, a njemu je poznato da je izdana garancija koja pokriva nedostatke utvrđene na objektu. Kakva bi eventualno sredstva osiguranja bila dana, on ne zna. On je na zahtjev investitora utvrđivao nedostatke na građevini i zna da ih je bilo te su utvrđeni po završetku radova. Nedostaci do danas nisu sanirani, a smetaju normalnom korištenju objekta. Poznato mu je da je investitor pozivao izvođača radova da otkloni nedostatke, a  da se on nije javljao dok nije protekao rok koji mu je dan.

 

32. Svjedokinja E. M. B. (list 505-507), koja je u svojstvu stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo pregledavala poslovnu dokumentaciju vezanu uz gradnju farme, iskazala je da nema saznanja o poslovnom odnosu između investitora i izvođača radova, ali zna da je Agencija u svrhu osiguranja avansa tražio osiguranje. Inače se može dogovoriti da se daju financijska sredstva osiguranja za garanciju i kvalitetu izvedenih radova, ali kada se već završi gradnja i garancija se predviđa ugovorom, uobičajeno maksimalno deset posto.

 

33.Uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: R1-324/17. utvrđeno je  da je predlagatelj F. d.o.o. protiv protustranke T. gradnja d.o.o.  29.  11. 2017. podnio prijedlog radi osiguranja dokaza. Određen je očevid uz sudjelovanje  stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo J. G., koji je održan 6. ožujka 2018., te je nakon toga vještak mr. sc. J. G. dostavio nalaz i mišljenje, u kojem nije dao konačnu procjenu vrijednosti radova potrebnih da se otklone nedostaci, već da je u zaključku naveo da je potrebno izvesti slijedeće  radove: uklanjanje postojećeg površinskog premaza na cijeloj površini betonskog poda, izvedba novog kemijskog otpornog premaza sa ravnomjernim kvarcnim posipom, uklanjanje postojećeg kita na reškama, izvedba dilatacije spoja prema projektnom rješenju, time da predlaže ugradnju britvenog užeta, saniranje pukotina na ulaznoj rampi, zaravnavanjem pukotine i nanošenjem sanacijskog apoksilnog morta i trajni monitoring stanja metalnih dijelova sendvič panela zbog oštećene površine antikorozivne zaštite. Točna procjena iznosa potrebnog za izvođenje sanacijskih radova nije moguća bez detaljnih istražnih radova, odnosno projekta sanacije, no na osnovu iskustva vještaka na sličnim poslovima procjenjuje se iznos potreban za sanaciju od  1.000.000,00 kuna.Nakon toga doneseno je rješenje od 13. travnja  2018. kojim se prima na znanje nalaz i mišljenje vještaka, a  iza toga 16.05. 2018. zaprimljen je podnesak predlagatelja F. d.o.o. te podnesak ponovo 19.06. 2018. od F. d.o.o. da bez odgode pozove vještaka na očitovanje, time da nakon toga u spisu nije poduzeta nikakva radnja.

 

              34.Nadalje iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-79/18. proizlazi da je tužitelj T. g.  d.o.o. protiv F. d.o.o. u siječnju 2018. podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa te ovrhe  novčanog iznosa od 2.540.000,00 kuna s kamatama. Tužba je dostavljena 8.siječnja 2018. na odgovor tuženiku, koji je podnio odgovor na tužbu. Nakon toga podnesen je prijedlog tužitelja za donošenje djelomične presude i privremene mjere, time da je rješenjem od 10.srpnja  2019. godine odbačen prijedlog za određivanje privremene mjere. Nakon toga nema nikakve radnje u spisu, osim dopisa kojim dostavljaju na uvid spis ovom sudu.

 

35. Iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P P-613/18.prozlazi da je 1. ožujka 2018. tužitelj T. g. d.o.o. protiv tuženika F. d.o.o podnio tužbu radi utvrđenja i povrata zadužnice te zabrane naplate po zadužnici. Nakon dostave tužbe na odgovor i odgovora na tužbu, zakazano je ročište  19. ožujka 2019., na kojem su se stranke suglasile da se postupak  nastavi mirenjem. Spis  je dostavljen u Odjeljak mirenja, te je zakazano pripremno ročište za dan 15. siječnja 2020.,koje nije provedeno, već je riješeno da se spis povodom zahtjeva ovog suda dostavi sudu na uvid, te da se nakon toga ponovo zakaže ročište.

 

36. Optuženici se stavlja na teret da je protupravno prisvojila imovinsko pravo koje joj je povjereno u vidu dvije zadužnice, a čija je vrijednost velika.

 

37. Protupravno prisvajanje imovinskog prava realizirala bi zadržavanjem dvije zadužnice koje joj je izdalo oštećeno društvo.

 

38. Obje zadužnice imaju istovjetni tekst (list 21 i 156 spisa), u kojem se navodi da oštećeno društvo daje suglasnost da se „radi naplate tražbine vjerovnika“, optuženog društva, može provesti ovrha na njegovim računima. Također, da je „vjerovnik ovlašten sam odrediti opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine prilikom podnošenja zadužnice na naplatu“. Točno je da su u zadužnicama navedeni pojedinačni iznosi avansa, kao i da je zadužnicu tražila Agencija, kako to proizlazi iz iskaza subjektivno nezainteresirane svjedokinje E. M. B..

 

39.Međutim, obrana i svjedok R. Č. tvrde da su se sa oštećenicom i njenim ocem dogovorili da će zadužnice imati daljnje svrhe, između kojeg i osiguranja garancije za kvalitetu izvedenih radova.Kako je riječ o susjedima, koji su prije ovog spora bili u dobrim odnosima, tako sud ocjenjuje da je postojanje takvog dogovora životno. Naime, oštećenica paušalno ustraje na tome da takav dogovor nije postojao, a svjedok J. K., kao njen otac, po ocjeni suda, isto tako u svrhu zaštite interesa oštećenice i njenog društva, tome daje potporu.

 

40. Ovdje je riječ o velikoj investiciji, koju je društvo F. d.o.o. imalo koristiti za obavljanje posla, uz stroge zahtjeve za održavanje higijene. Neživotno bi bilo da za takvu investiciju, uz danu garanciju, ne traži i sredstva osiguranja. Životno je, naprotiv, da radi izbjegavanja nepotrebnog administriranja, ugovorne stranke ne sačinjavaju nova sredstva osiguranja u pojedinim fazama izvršenja ugovora o gradnji, nego da jednom dana zadužnica služi kao osiguranje vezano uz sve obaveze po tom ugovoru.

 

41. Važno je napomenuti da stranke niti ugovorom o gradnji nisu predvidjele zadužnicu kao sredstvo osiguranja avansa (list 25, članak 4. ugovora). Međutim, već su ugovorom stranke predvidjele pravo naručitelja da otkloni nedostatke na račun izvođača (list 26., članka 11. ugovora).

 

42. Da je nedostataka u gradnji bilo, i to najmanje u vrijednosti milijun kuna, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinu J. G., kojem je od suda povjerena zadaća da izradi nalaz i mišljenje u postupku osiguranja dokaza.

 

43. Pravo je naručitelja, ovdje drugooptužene pravne osobe, da od izvođača, ovdje oštećenog društva, zahtijeva da plati troškove otklanjanja nedostataka. Obvezno pravo pruža široku mogućnost strankama da disponiraju svojim pravima i obvezama te se, u načelu, mogu dogovoriti sve po vlastitoj dispoziciji, osim onog što je zabranjeno. Opcija da jedna zadužnica služi za osiguranje svih obaveza iz ugovora o građenju nije zabranjena, a bez obzira na ono što je po poslovnim običajima uvriježeno, stranke se mogu dogovoriti i drugačije. Ovdje je bila riječ o susjedima koji su bili u dobrim odnosima prije ovog spora pa je logično da su se dogovarali o svemu na način što manje kompliciran.

 

44. Postupak osiguranja dokaza pokrenut je 29. studenog 2017., a zahtjev za izravnu naplatu stavljen 20. listopada 2017., iz čega je vidljivo da je društvo F. d.o.o. postupak osiguranja dokaza pokrenulo kada je vidjelo da oštećeno društvo nema namjeru dozvoliti mu da se naplati po zadužnici. Kada se sagledaju prethodno dobrosusjedski odnosi između stranaka, logično je da se prije pokretanja postupka društvo F. d.o.o. pokušalo naplatiti putem ovrhe.

 

45. Počinitelji kaznenog djela utaje, poznato je, zainteresirani su svoje radnje sakriti od javnosti. Ovdje je prvooptužena S. Č. podnijela zadužnicu na naplatu FINA-e, svjesna da će oštećeno društvo za tu radnju saznati i moći reagirati. U tom smislu nikakvog tajnog postupanja nije bilo. Također je bila svjesna da se neće odmah naplatiti jer je oštećeno društvo imalo na raspolaganju pravni lijek kojim se odgađa prijenos zaplijenjenih sredstava, a što se je i dogodilo.

 

46. Bitno je napomenuti i da prvooptužena S. Č. nije postupala samoinicijativno, nego je, naprotiv, zatražila pravnu pomoć, koju joj je pružila odvjetnica V. J., koja je na raspravi potvrdila da je savjetovala prvooptuženicu da podnese zadužnicu na naplatu, a nakon što se osobno uvjerila da izvođač radova ne želi riješiti spor mirnim putem. Okolnost da je prvooptužena S. Č. postupala sukladno uputi odvjetnice dovodi u pitanje i njenu namjeru da protupravno prisvoji imovinsko pravo koje joj je povjereno.

 

47. Također je, po ocjeni suda, bitna i činjenica da je prvooptužena S. Č., kao direktorica trgovačkog društva, zasigurno bila upoznata s činjenicom da troškovi parničnih postupaka u trgovačkom sporu ovise o vrijednosti predmeta spora i veliki su, a da ih je dužna platiti stranka koja spor izgubi. U tom bi smislu bilo nelogično da direktorica pravne osobe izloži tu pravnu osobu možebitnoj ovrsi vezano uz troškove postupka. Naprotiv, bilo bi logično da je ista bila uvjerena u ispravnost i zakonitost svog postupanja.

 

48. Konačno, oštećeno društvo je tek 1. ožujka 2018. protiv F. d.o.o podnijelo tužbu radi povrata zadužnice te zabrane naplate po zadužnici. Logično bi bilo da je to društvo odmah nakon što je izvelo radove, u kolovozu 2017., tražilo povrat zadužnice, s obzirom na visinu iznosa tamo navedenog.

 

49.Dakle, putem provedenih dokaza, po ocjeni suda, narušena je vjerodostojnost iskaza oštećenice, iz razloga koje je sud prethodno opisao. Također je dovedeno u pitanje utvrđenje iz optužnice, da je prvooptužena S. Č. bila svjesna da je zadužnice dužna vratiti, kao i da je njihova svrha bila osiguranje da će radovi u visini primljenog avansa biti izvršeni.

 

50.S obzirom na navedeno, sud je prvooptuženu S. Č. oslobodio optužbe. Kako se odgovornost pravne osobe temelji na krivnji odgovorne osobe, tako je i drugooptuženu pravnu osobu valjalo osloboditi optužbe. Stoga je sud odlučio kao u izreci, time da je oštećenika uputio da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

 

51.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama koje su citirane u izreci, a prisilne su naravi.

 

52.Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao  u izreci.

 

U Zlataru 13. travnja 2021.

 

 

 

                                                                                                          S U T K I N J A

 

                                                                                                            mr. sc. Aleksandra Leljak,  v.r.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Jadranka Pavlina

 

 

                                                

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

 

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj te oštećenik (u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka) mogu podnijeti žalbu u roku 15 dana, računajući od primitka njenog otpravka.

 

Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.

 

 

 

DNA:

 

1. ODO Zlatar, na broj: K-DO-497/2017/KPO-DO-20/2017

2. S. Č., Z. B.

3. Odvjetnik D. U., Z.

4. Odvjetnica V. J., Z.

5. Odvjetnik K. K., Z.

6. Odvjetnik J. R., Z.

7. T. K., Z. B.