- 1 -              Rev 2099/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2099/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika pod 1. Ž. G., OIB: ..., 2. V. G., OIB: ..., 3. M. G., OIB: ..., i 4. K. G., OIB: ..., svi iz S., svi zastupani po punomoćnici D. K., odvjetnici u S., protiv tuženika-protužitelja Š. L. iz K., D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., radi donošenja odluke koja zamjenjuje ugovor o najmu stana i isplate, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžmal-323/2015 od 10. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-189/13 od 19. rujna 2014., u sjednici održanoj 13. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika-protutužitelja se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžmal-323/2015 od 10. studenoga 2016. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-189/13 od 19. rujna 2014. u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja te u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev prvo-četvrtotužitelja upravljen prema tuženiku na sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom za stan u S., ...; odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja upravljen prema prvo-četvrtotužiteljima-protutuženicima da mu solidarno isplate iznos 167.500,00 kn s osnova koristi ostvarene korištenjem stana u S., ... u razdoblju od 16. srpnja 2008. do 28. veljače 2014.; te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov protutužbeni zahtjev, tuženik-protutužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

 

"Da li je za vlasnika a neposjednika stana, imajući u vidu odredbu čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, od odlučnog značaja za osnovanost zahtjeva na naknadu štete i koristi od nepoštenog posjednika dokazati sljedeće činjenice – a) da li je tuženik-protutužitelj vlasnik stana, b) jesu li tužitelji-protutuženici nepošteni posjednici, c) je li tuženiku-protutužitelju nastala šteta, odnosno jesu li tužitelji-protutuženici ostvarili korist od nepoštenog posjeda, d) kolika je visina takove štete, odnosno koristi – ili je pak dužan dokazivati da je stan stekao s namjerom da ga iznajmljuje trećim osobama?"

 

smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o tom pravnom pitanju u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1080/08-2 od 19. listopada 2011. i Rev 933/00-2 od 29. siječnja 2002. je izraženo pravno shvaćanje suprotno onom u pobijanoj presudi.

 

Predloženo je preinačenje pobijane presude prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja, podredno u tom dijelu ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude, a kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu određena je visinom tog iznosa: 167.500,00 kn, a koji dakle ne ispunjava pretpostavke iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6. Pitanjem postavljenim u reviziji tuženik-protutužitelj problematizira pravilnost nižestupanjskih presuda u dijelu kojim je odbijen njegov protutužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa na ime nemogućnosti korištenja stana u utuženom razdoblju, uz izraženo pravno shvaćanje da tuženik-protutužitelj nije dokazao da su prvo-četvrtotužitelji-protutuženici u spornom razdoblju stanovali u predmetnom stanu, odnosno da je protutužitelj taj stan kupio s namjerom da ga iznajmljuje u cilju ostvarivanja dobiti u vidu tržišne najamnine za taj stan.

 

7. Takvom pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova revident suprotstavlja pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u prethodno navedenim odlukama broj Rev 1080/08-2 od 19. listopada 2011. i Rev 933/00-2 od 29. siječnja 2002.

 

8. U presudi Rev 1080/08-2 od 19. listopada 2011., a predmet koje je bio zahtjev vlasnika za naknadu im štete zbog nemogućnosti korištenja prostora kojeg je neovlašteno držao tuženik, Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazeći od odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izrazio pravno shvaćanje da vlasnika pripada pravo na naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja tog prostora dok je ovaj bio u posjedu tuženika.

 

U rješenju Rev 933/00-2 od 29. siječnja 2002. Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio pravno shvaćanje vezano za utjecaj istaknutog prigovora na pravo retencije vezano za predaju stvari vlasniku, zbog čega ovaj sud ocjenjuje da ta odluka pitanju zbog kojeg je ova revizija podnesena ne daje značaj važnosti.

 

9. Obzirom na prethodno navedeno, polazeći od pravnog pitanja zbog kojeg je ova revizija podnesena, kao i pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi Rev 1080/08-2 od 19. listopada 2011., ocjena je ovog suda da su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost ove revizije, jer pravno shvaćanje iz nižestupanjskih presuda odstupa od izraženog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u toj odluci.

 

10. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ocijenio neosnovanim smatrajući da je na njemu bio teret dokazati da bi u spornom razdoblju korištenjem spornog stana ostvario određenu korist.

 

11. Takvo pravno shvaćanje posljedica je pogrešnog tumačenja i primjene odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP). Tom odredbom propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

 

12. Dakle prema citiranoj odredbi nepošteni posjednik tuđe stvari mora vlasniku nadoknaditi i sve koristi koje je imao za vrijeme dok ju je posjedovao.

 

13. U smislu prednjeg, za ocjenu osnovanosti protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja nije odlučno bi li on i na koji način kao vlasnik koristio predmetni stan u spornom razdoblju, već koje su koristi u tom razdoblju tužitelji-protutuženici odnosno prethodno njihov pravni prednik, kao nepošteni korisnici tog stana ostvarili njegovim korištenjem i posjedovanjem u spornom razdoblju.

 

14. Kako su zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u tumačenju odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP izostala odlučna utvrđenja za ocjenu osnovanosti protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, trebalo u pobijanom dijelu ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

15. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će polazeći od upute u ovom ukidnom rješenju raspraviti sporna pitanja na koja je ukazano te donijeti novu zakonitu presudu.

 

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 13. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.