1           Poslovni broj: 3 UsI-1439/2020-8

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 3 UsI-1439/2020-8

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja V. Š. iz O., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Šubićeva 29, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik A. M., glavni državni inspektor, radi zaštite potrošača, 13. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-050-02/20-01/25, URBROJ: 443-01-24-03/2-20-1 od 6. studenoga 2020.

              II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-050-02/20-01/25, URBROJ: 443-01-24-03/2-20-1 od 6. studenoga 2020. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na odgovor voditeljice Službe za nadzor trgovine, usluge i zaštite potrošača, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda O., KLASA: 336-02/20-01/719, URBROJ: 443-02-01-01/1-20-2 od 28. rujna 2020.

Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje nije utemeljeno na članku 5. stavku 1. točki 15. Zakona o zaštiti potrošača jer on jest potrošač u smislu navedene odredbe. Naime, smatra da nesporno djeluje izvan trgovačke djelatnosti, poslovne djelatnosti, obrtničke djelatnosti ili profesionalne djelatnosti, dok tuženik svoje uporište za odbijanje prigovora vidi samo u činjenici da je tužitelj kao fizička osoba s OIB-om istodobno i fizička osoba – registrirani subjekt. Poziva se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gr1 412/2019-2 od 5. studenoga 2019. da OPG nije trgovac niti trgovac pojedinac. Stoga predlaže Sudu poništiti pobijano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora koji nije specificirao.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako ostaje pri navodima iz osporavanog rješenja zbog kojih smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan te iste većim dijelom ponavlja. Posebice ističe da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je podnositelj predstavke fizička osoba, poljoprivrednik (registrirani subjekt) koji obavlja poljoprivrednu djelatnost u organizacijskom obliku OPG/SOPG-a, a ne fizička osoba potrošač u smislu članka 5. stavka 1. točke 15. Zakona o zaštiti potrošača. Pozivanje tužitelja na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije pravno relevantno za ovaj predmet jer se ista odnosi na stvarnu nadležnost sudova vezanoj uz Zakon o parničnom postupku. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Tužitelj u očitovanju od 25. siječnja 2021. ističe da se tuženik nije pozvao na bilo koju relevantnu sudsku praksu iz koje bi proizlazilo da OPG ili SOPG sa istim OIB-om kao i njihov nositelj fizička osoba nisu potrošači. Osim toga, smatra da članak 5. stavak 1. točka 15. Zakona o zaštiti potrošača ne navodi termin „poljoprivrednu djelatnost“ kao ograničavajuću djelatnost da bi fizička osoba mogla biti potrošač. Također, Zakon o zaštiti potrošača nigdje ne spominje tuženikove sintagme „ registrirani subjekt“ i „organizacijski oblik OPG/SOPG“, a čak i kad bi važeće materijalno pravo sadržavalo termin „registrirani subjekt“, isti bi zasigurno bio potrošač te tužitelj nadalje iznosi primjere u svezi navedenog. Smatra nejasnim iz kojih razloga tužitelj kao fizička osoba ne bi bio i potrošač. Stoga u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH i 29/17., u daljnjem tekstu: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 33. i članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 25. rujna 2020. temeljem članka 5. stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) te članaka 8. i 43. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15. i 14/19., u daljnjem tekstu: Zakon) podnio predstavku protiv trgovačkih društava E. r. d.o.o., O., i B. d.o.o., O.,  koja sadrži zahtjev da tržišna inspekcija izvrši inspekcijski nadzor zbog neispunjenja ugovora i nezakonitog odbijanja sklapanja ugovora o pružanju usluga stručne kontrole i certificiranja u ekološkoj proizvodnji, uz koji je, između ostalog, priložio Ugovor broj R (224-09/05/18) od 9. svibnja 2018. o obavljanju stručne kontrole i certificiranja u ekološkoj proizvodnji za razdoblje od 2018. godine pa nadalje koji je naručitelj usluge OPG V. Š. sklopio s certifikacijskim tijelom Eko razvoj d.o.o., dopise certifikacijskog tijela E. r. d.o.o. od 27. svibnja 2020. i 1. lipnja 2020. kojima certifikacijsko tijelo odgovara na prigovore naručitelja usluge te e-mail korespondencije od 12. lipnja 2020. upućene certifikacijskom tijelu B. d.o.o.

Voditeljica Službe za nadzor trgovine, usluge i zaštite potrošača je dopisom KLASA: 336-02/20-01/719, URBROJ: 443-02-01-01/1-20-2 od 28. rujna 2020. obavijestila tužitelja da je nakon analiziranja činjenica i priložene dokumentacije uz predstavku, utvrđeno da se sadržaj podnesene predstavke ne odnosi na propisani djelokrug tržišne inspekcije jer se Zakonom o zaštiti potrošača uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji i prodaji proizvoda i usluga, koja obavijest je izdana sukladno odredbi članka 58. stavka 4. Zakona o državnom inspektoratu kojom je propisano ako prema sadržaju zaprimljene predstavke inspektor nije ovlašten obavljati inspekcijski nadzor, o tome će pisano obavijestiti podnositelja predstavke.

Nadalje, tužitelj je na navedenu obavijest izjavio žalbu dana 1. listopada 2020. u kojoj je istaknuo prigovore sadržajno identične prigovorima iznesenim tijekom ovog upravnog spora, kao i dana 16. listopada 2020. dopunu žalbe, uz koju je priložio rješenje  Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gr1 412/2019-2 od 5. studenoga 2019. te izvode iz zakonskih i podzakonskih propisa vezanih uz OPG-e i SOPG-e.

Tuženik je, obzirom da je žalbu tužitelja smatrao prigovorom u smislu odredbe članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.), isti odbio s obrazloženjem u bitnome da je tužitelj fizička osoba, poljoprivrednik (registrirani subjekt) koji obavlja poljoprivrednu djelatnost u organizacijskom obliku OPG/SOPG, a ne fizička osoba potrošač u smislu članka 5. stavka 1. točke 15. Zakona.

Odredbom članka 1. Zakona propisano je da se tim Zakonom uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to: 1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača, 2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu, 3. pravo na pravnu zaštitu potrošača, 4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača, 5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa, 6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 15. Zakona, potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

Nadalje, odredba članka 3. stavka 1. točke a) Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj: 118/18., 42/20.,127/20.) definira poljoprivrednika kao fizičku ili pravnu osobu ili skupinu fizičkih ili pravnih osoba koja obavlja poljoprivrednu djelatnost na području Republike Hrvatske, a obuhvaća sljedeće organizacijske oblike: obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo, obrt registriran za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, trgovačko društvo ili zadruga registrirana za obavljanje poljoprivredne djelatnosti te druga pravna osoba. Stavkom b) istog stavka i članka toga Zakona propisano je da je samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo fizička osoba poljoprivrednik koja se za osobne potrebe bavi poljoprivredom u okviru korištenja prirodnih bogatstava zemlje i prodajom odnosno zamjenom od tih djelatnosti dobivenih proizvoda u neprerađenom stanju i kojoj obavljanje gospodarske djelatnosti poljoprivrede nije glavna djelatnost, odnosno zanimanje poljoprivrednik nije glavno ili jedino zanimanje, a temelji se na korištenju vlastitih i/ili unajmljenih proizvodnih resursa te na radu, znanju i vještinama članova kućanstva i ekonomska veličina gospodarstva je manja ili jednaka od kunske protuvrijednosti izražene u stranoj valuti od 3000 eura.

Prema članku 102. stavku 1. Zakona o poljoprivredi, pravne i fizičke osobe koje se bave ekološkom proizvodnjom, preradom, stavljanjem na tržište, uvozom i izvozom ekoloških proizvoda kao subjekti u ekološkoj proizvodnji (u daljnjem tekstu: subjekti) moraju biti upisane u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji (u daljnjem tekstu: Upisnik subjekata).

Iz Ugovora broj R (224-09/05/18) od 9. svibnja 2018. o obavljanju stručne kontrole i certificiranja u ekološkoj proizvodnji za razdoblje od 2018. godine pa nadalje vidljivo je da je isti sklopio naručitelj usluge OPG V. Š., K. V., s certifikacijskim tijelom (izvršiteljem) E. r. d.o.o., a isti se odnosi na sustav ekološke proizvodnje koji se stavlja pod nadzor certifikacijskog tijela, dok je člankom 9. toga Ugovora određeno da će sve sporove iz ugovora naručitelj i izvršitelj riješiti mirnim putem nastojeći održati Ugovor na snazi, a ukoliko do sporazuma ne dođe, za rješavanje spora nadležan je Trgovački sud u Osijeku. Također, iz dopisa certifikacijskog tijela E. r. d.o.o. od 27. svibnja 2020. i 1. lipnja 2020. proizlazi da su isti upućeni OPG-u V. Š., dok je iz e-mail korespodencije od 12. lipnja 2020. upućene certifikacijskom tijelu B. d.o.o. vidljivo da je OPG V. Š. upisan u Upisnik subjekata ekološke proizvodnje (MIPG148809).

Uzimajući u obzir sve prethodno izneseno, Sud smatra kako je pobijano rješenje tuženika zakonito.

Naime, sadržaj podnesene predstavke ne odnosi se na propisani djelokrug tržišne inspekcije jer se Zakonom o zaštiti potrošača uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji i prodaji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu taksativno navedenih u članku 1. Zakona o zaštiti potrošača, dok tužitelj u predstavci iznosi svoje nezadovoljstvo zbog neispunjenja ugovora i nezakonitog odbijanja sklapanja ugovora o pružanju usluga (koji se odnose na obavljanje stručne kontrole i certificiranja u ekološkoj proizvodnji) u odnosu na certifikacijska tijela E. r. d.o.o. i B. d.o.o. (te s tim u svezi traži provođenje inspekcijskog nadzora).

Zaključno, sadržaj podnesene predstavke ne odnosi se na fizičku osobu, potrošača u smislu Zakona o zaštiti potrošača jer u konkretnom slučaju ugovore o obavljanju stručne kontrole i certificiranja u ekološkoj proizvodnji sklapa OPG V. Š. kao naručitelj upisan u Upisnik subjekata ekološke proizvodnje sa certifikacijskim tijelima, a ne fizička osoba, potrošač u smislu Zakona o zaštiti potrošača.

K tome, pravilno tuženik navodi da pozivanje tužitelja na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije pravno relevantno za ovaj predmet jer se ista odnosi na stvarnu nadležnost sudova vezanoj uz Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 70/19.).

Osim toga, OPG V. Š. kao naručitelj iz Ugovora broj R (224-09/05/18) od 9. svibnja 2018. o obavljanju stručne kontrole i certificiranja u ekološkoj proizvodnji za razdoblje od 2018. godine pa nadalje koji je sklopio s certifikacijskim tijelom (izvršiteljem) E. r. d.o.o., eventualne sporove koji su proizašli iz tog Ugovora može rješavati pred Trgovačkim sudom u Osijeku, kao što je i određeno u članku 9. istoga.

Stoga je, prema ocjeni Suda, tuženik pravilno odbio prigovor tužitelja izjavljen na odgovor (obavijest) voditeljice Službe za nadzor trgovine, usluge i zaštite potrošača, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda O., KLASA: 336-02/20-01/719, URBROJ: 443-02-01-01/1-20-2 od 28. rujna 2020. potvrđujući da prema sadržaju zaprimljene predstavke, u konkretnom slučaju, inspektor nije ovlašten obavljati inspekcijski nadzor.

Slijedom iznesenoga, a na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a Sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a.

Osim toga, valja istaći da je odredbom članka 79. stavka 1. ZUS-a propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

Tužitelj u tužbi i tijekom upravnog spora nije specificirao troškove koje je imao u tijeku ili u povodu spora, a koji bi činili opravdane izdatke, niti je tužitelja zastupao kvalificirani opunomoćenik, a da bi tužitelj imao pravo na naknadu troškova u smislu nagrade za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

Stoga je zahtjev za naknadu troška upravnoga spora odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 13. travnja 2021.

 

                                                                                                                  Sutkinja

                                                                                                                                 Jasenka Beker v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).