- 1 -              Rev 653/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 653/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. Š. pok. I. iz D., (u daljnjem tekstu: tužitelj), zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u T., protiv tuženika-protutužitelja N. Š. pok. I., iz D., (u daljnjem tekstu: tuženik), zastupanog po punomoćnici D. V., odvjetnici u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1762/2018-2 od 13. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1580/16 od 20. travnja 2018., u sjednici održanoj 13. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1762/2018-2 od 13. rujna 2018., odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čest.zem. ..., čest.zem. ... sve položeno K.O. M. pa je nalažen upis brisanja prava vlasništva na navedenim nekretninama s imena upisanih suvlasnika uz upis tog prava na ime tužitelja, odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim isti tražio da se on utvrdi suvlasnikom u ½ dijela naprijed navedenih uz istovremeni upis tog prava na njegovo ime u zemljišnoj knjizi, te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.400,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

2. Drugostupanjski sud je potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1580/16 od 20. travnja 2018.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja za koje tvrdi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Predlaže pobijane odluke ukinuti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija je nedopuštena.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnina označenih kao čest.zem. ... i čest.zem. ... K.O. M. uz upis tog prava na ime tužitelja u zemljišnoj knjizi, dok je predmet protutužbenog zahtjeva tuženika utvrđenje prava suvlasništva u ½ dijela na ime tuženika uz upis tog suvlasničkog prava na ime tuženika u zemljišnoj knjizi.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u točki 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, u točki 2, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa tim shvaćanjem, te u točki 3, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

8. Prema odredbi i čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podjela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9. Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a tuženik je postavio sljedeća pitanja:

 

              „Može li se temeljem odredbe čl. 431. OGZ-a steći pravo vlasništva temeljem pravnog posla, a da taj pravni posao nije proveden u zemljišnim knjigama“?

 

              „Stječe li se pravo vlasništva temeljem citirane odredbe ili se pak stječe pravni temelj – pravna osnova“?

 

              „Može li odredba članka 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada na bilo koji način utjecati na stjecanje prava vlasništva pravnim poslom, a bez obzira na propis (u konkretnom slučaju čl. 431. OGZ-a ili pak kasnije čl.119. u svezi s čl. 120. ZV-a, odnosno čl. 33. ZOVO) kojim se posve drugačije regulira i propisuje stjecanje prava vlasništva pravnim poslom“?

 

10. Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2147/00 i Rev-2590/87, (u kojim odlukama je izneseno pravno shvaćanje prema kojem se ispunjenjem ugovora stječe pravna osnova (titulus) za upis nekretnine na ime kupca, te na odluke revizijskog suda broj Rev-32/2011 od 18. svibnja 2011., Rev-830/2012 od 18. rujna 2013. i Rev-2429/10 od 23. studenoga 2011., u kojima je izneseno pravno shvaćanje prema kojem se pravnim poslom ne stječe pravo vlasništva već da je za stjecanje prava vlasništva potrebna uknjižba (modus).

 

11. Poziva se na odredu paragrafa (pogrešno navodi članka) 431. OGZ-a, koja se primjenjuje od 1979, i navodi da predmetni diobeni ugovor iz 1979. nije proveden u zemljišnim knjigama, te smatra da sudovi nisu mogli tužitelju priznati pravo vlasništva na temelju tog ugovora.

 

12. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

13. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da su u odnosu na navedena pravna pitanja izneseni razlozi važnosti, međutim u odlukama na koje se poziva revident nisu iznesena pravna shvaćanja suprotna pravnim shvaćanjima iznesenim u pobijanim odlukama nižestupanjskih sudova, zbog čega navedena pitanja nisu važna pitanja iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

14. Naime, u postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

              - da je nekretnina označena kao čest.zem. ... i čest.zem. ... K.O. M. u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo I. Š. K. pok. J. i I. S. žena F. temeljem Ugovora o diobi od 19. rujna 1955.,

 

              - da su tužitelj i tuženik braća i zakonski nasljednici iza pok. I. Š. pok. J., i da su zajedno sa ostalim sunasljednicima izvršili diobu cijele ostavine iza pok. oca,

 

              - da je pok. I. Š. (otac stranaka) 2. kolovoza 1978. sačinio oporuku kojom je podijelio svu svoju imovinu, a nasljednici su na ostavinskoj raspravi zaključili sporazum oko podijele cjelokupne ostavinske imovine,

 

              - da su 29. studenog 1979. u D. u nazočnosti majke pok. A. Š., braća J. Š., M. Š. (tužitelj) i N. Š. (tuženik) uz nazočnost svjedoka J. S. i J. Š. zaključili nagodbu kojom su podijelili imovinu koju su naslijedili iza svog oca,

 

              - da je nekretnina označena kao čest. zem. ... površine 599 m2 označena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, a čest. zem. ... površine 892 m2 označeno slovima I-J-K-E-L-M-I u nalazu i mišljenju vještaka D. B.,

 

              - da nekretnine označene kao čest. zem. ..., čest. zem. ... su nekretnine koje u naravi predstavljaju okućnicu tužiteljeve kuće koja nosi oznaku čest.zgr. ... K.O. M. koje je tužitelj dobio temeljem diobe iz 1979.,

 

              - da je I. S. svoj dio nekretnina koje je naslijedila, a iste su predmet postupka, ranije prodala tužitelju,

 

              - da je tužitelj u neprekinutom i nesmetanom posjedu nekretnina koje su predmet ovog postupka od 1979.

 

15. Nižestupanjski sudovi su imajući u vidu odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZV) prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju se prema pravilima koja se primjenjuju u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, u konkretnom slučaju primijenili pravna pravila paragrafa 431. OGZ-a, bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka ovog pravnog odnosa.

 

16. Utvrđujući da je između stranaka ovog postupka navedeni diobeni ugovor zaključen još 1979., da je tužitelj u posjedu predmetnih nekretnina upravo temeljem izvršenog ugovora o diobi, nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj stekao pravo vlasništva i bez provedbe ugovora o diobi u javnu knjigu, njegovim izvršenjem.

 

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je povodom istih pravnih pitanja u rješenju broj Rev-250/90 zauzeo pravno shvaćanje da se u primjeni pravnih pravila OGZ-a vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen. Od toga pravnog shvaćanja u pobijanoj odluci nisu odstupili nižestupanjski sudovi već su, kako je navedeno, na ovaj slučaj upravo primijenili navedeno pravno shvaćanje revizijskog suda.

 

18. Odluke ovoga suda na koji se poziva revident ne odnose se na primjenu odredbe pravnog pravila paragrafa 431. OGZ-a, već na primjenu odredbe čl. 120 ZV-a, te utoliko pozivanje te odluke revizijskog suda ne daje značaj važnosti postavljenim pitanjima koja se odnose na primjenu pravnog pravila iz paragrafa 431. OGZ-a.

 

19. Iz navedenog razloga postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a jer su iznesena pravna shvaćanja drugostupanjskog suda u skladu sa pravnim shvaćanjem ovoga suda odnosno sa ustaljenom pravnom praksom glede navedenih pitanja.

 

20. Budući da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, revizija ovršenika nije dopuštena te je istu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 13. travnja 2021.