- 1 -              Poslovni broj: Usž-116/21-2

 

 

Poslovni broj: Usž-116/21-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Vidović, predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. D. iz B., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Z., radi povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-821/2020-7 od 3. studenoga 2020., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-821/2020-7 od 3. studenoga 2020.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-821/2020-7 od 3. studenoga 2020. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-552-07/20-01/4, URBROJ: 519-08/8-20-2 od 28. svibnja 2020. i Centra za socijalnu skrb S. KLASA: UP/I-552-07/19-06/5, URBROJ: 2166-19-02/2-19-02 od 19. studenog 2019.

2.              Osporavanim rješenjem od 16. srpnja 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb S. KLASA: UP/I-552-07/19-06/5, URBROJ: 2166-19-02/2-19-02 od 19. studenog 2019., kojim je u točki I izreke, naloženo tužitelju da u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja plati Republici Hrvatskoj, na žiro račun Državnog proračuna iznos od 17.705,68 kn isplaćenih na ime privremenog uzdržavanja mlt. D. D., sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja do isplate. U točki II izreke toga rješenja naveden je broj računa Državnog proračuna Republike Hrvatske na koji je potrebno uplatiti predmetni iznos. Točkom III izreke određeno je da će se, ako tužitelj ne ispuni svoju obvezu, pokrenuti postupak izvršenja putem nadležnog državnog odvjetništva, dok je točkom IV izreke određeno da žalba ne odgađa ovrhu rješenja.

3.              Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude u kojoj u bitnom navodi da sud nije uzeo obzir sve činjenice jer je donio presudu kojom se za isti period, osim iznosa od cca 30.000,00 kn, koje je platio u dva navrata, uplatama od 17. rujna 2018. i 28. rujna 2018., obvezuje nadoknaditi i privremeno uzdržavanje Centra za socijalnu skrb. Predlaže odbaciti presudu te donijeti novu kojom se usvaja tužbeni zahtjev.

4.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje u tekstu: ZUS), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na ništavost pojedinačne odluke.

7.              Prvostupanjski sud je osporavano rješenje pravilno ocijenio zakonitim budući da tužitelj nije plaćao uzdržavanje djeteta kada je to trebao, da je plaćanje uzdržavanja preuzela država, pa da stoga na temelju Zakona o privremenom uzdržavanju (Narodne novine, broj: 92/14.) osnovano traži od tužitelja kao obveznika uzdržavanja povrat plaćenog na ime uzdržavanja.

8.              Tužitelj kao obveznik uzdržavanja djeteta neosnovano smatra da ne treba vratiti u državni proračun ono što je Republika Hrvatska platila umjesto njega jer je prije donošenja prvostupanjskog rješenja, odnosno u rujnu 2018. godine, platio dospjeli dug na ime uzdržavanja. Naknadno plaćanje dospjelog a neplaćenog uzdržavanja, nakon što je umjesto obveznika uzdržavanja, država privremeno i djelomično preuzela tekuću obvezu uzdržavanja djeteta, ne oslobađa obveznika uzdržavanja obveze povrata plaćenog privremenog uzdržavanja. Naime, Republika Hrvatska ima pravo na vraćanje onog što je isplatila na ime privremenog uzdržavanja umjesto obveznika uzdržavanja u razdoblju kada on to nije činio. Isplatom iznosa privremenog uzdržavanja, Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja sa svim sporednim pravima. Pitanje neosnovanog danog uzdržavanja u iznosu većem nego što je određeno presudom u parničnom postupku radi plaćanja uzdržavanja, nije mjerodavno u ovoj upravnoj stvari, već je mjerodavno u parnici radi povrata neosnovanog danog uzdržavanja između obveznika uzdržavanja i uzdržavanog.

9.              S obzirom na navedeno, pravilno je utvrđeno da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je isto doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i sukladno Zakonu o privremenom uzdržavanju.

10.              Stoga je trebalo na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 13. travnja 2021.

                                                                                                                             

      Predsjednica vijeća

Dijana Vidović, v.r.