- 1 -              Revd 1650/2021-2

Broj: Revd 1650/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz R.-R., ..., OIB: ..., zastupanog punomoćnici S. B., odvjetnici iz R.-R., protiv tuženice S. R. iz R.-R., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. S., odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda S. S., L. T. i F. S. iz P.-P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1451/2019-2 od 7. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv-954/19-23 od 31. srpnja 2019., u sjednici održanoj 13. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1451/2019-2 od 7. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv-954/19-23 od 31. srpnja 2019.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pitanje koje glasi:

              "Ima li odvjetnik, u slučaju kad stranci otkaže punomoć, a sa strankom je imao sklopljen Ugovor o nagradi prema uspjehu u sporu sukladno Tbr. 39 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 148/09, dalje u tekstu: Tarife), pravo za radnje poduzete do dana otkaza punomoći, obračunati nagradu i trošak za pružene odvjetničke usluge, na temelju propisa iz čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu, a u skladu sa odredbom:

              - Tbr. 48 st.1 Tarife (NN 142/2012) koja propisuje da odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade i

              - u skladu sa odredbom Tbr. 48. st.5 Tarife (NN 142/2012) kojom je propisano da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju, a koje odredbe nisu postojale u Tarifi iz 2009. godine (NN 148/09) od 11. prosinca 2009. godine,

              slijedom čega je li shvaćanje VSRH zauzeto u primjeni Zakona o odvjetništvu (NN 9/94) i Tarife (NN 91/2004) izraženo u Presudi VSRH posl.br. REV-528/2008-2 od 6. travnja 2011. godine, p r i m j e n j i v o?"

3. Prema utvrđenjima ovoga suda postavljeno pitanje nije važno, odnosno nije pitanje od čijeg bi odgovora zavisila odluka u ovoj pravnoj stvari, pa samim time ono nije ni važno.

3.1. Naime, drugostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka 23. studenog 2010., kada su bili na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09 – dalje: Tarifa iz 2009.) zaključile Ugovor o zastupanju i visini i načinu obračuna nagrade (u daljnjem tekstu Ugovor) kojim su isti ugovorili zastupanje u postupku naknade štete ovdje tuženice S. R. prema trgovačkom društvu B. R. d.o.o., uz nagradu za zastupanje temeljem Tbr 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od 30% od ukupno ostvarenog uspjeha u postupku i to sa realizacijom nagrade nakon što S. R. realizira naknadu štete.

3.2. Dalje je utvrdio da je do otkaza Ugovora došlo podneskom od 2. svibnja 2016. od strane nalogoprimca, ovdje tužitelja D. M., pa je za ostvarenje prava djelomične naknade, koju bi nesporno imao prema odredbi čl. 776. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), za do otkaza Ugovora obavljene usluge zastupanja, u visini prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarife iz 2012.), morao u ovom postupku dokazati da je do otkaza punomoći, odnosno Ugovora, došlo krivnjom nalogodavca, odnosno ovdje tuženice S. R., odnosno ne njegovom krivnjom.

3.3. S obzirom da nije utvrdio isključivu odgovornost tuženice za otkaz punomoći, odnosno Ugovora, ocijenio je pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda po kojem bi tužitelj, prema odredbi čl. 19. st. 1. ZO-u imao pravo na nagradu, za do tada učinjene odvjetničke usluge po tom Ugovoru, prema odredbama Tarife iz 2009. ili 2012., kao da isti Ugovor nije niti zaključen, jer, po stavu suda drugog stupnja, kada je isti Ugovor raskinut bez krivnje nalogodavca, (ovdje tuženice), nalogoprimac, (ovdje tužitelj) nema pravo na nagradu bez obzira na konačni ishod postupka koji je bio predmet naloga niti prema ugovorenom postotku uspjeha po raskinutom Ugovoru, a niti prema odredbama Tarife iz 2009. ili 2012. kao da ugovor nije zaključen.

4. Prema navedenom, postavljeno pitanje nije usmjereno na odgovornost tuženice, za raskid predmetnog Ugovora, od koje činjenice zavisi pravo tužitelja na naknadu troškova zastupanja nastalih do raskida ugovora, a koje bi pitanje bilo važno, nego se pita je li shvaćanje revizijskog suda (Rev-528/08-2 od 6. travnja 2011.) na koje se pozvao drugostupanjski sud u svojoj odluci, primjenom kojeg je i donesena drugostupanjska presuda, "primjenjivo", pozivom na odredbe Tbr. 48. st. 1. i Tbr. 48. st. 5. Tarife ("Narodne novine" broj 142/2012), a osim toga za postavljeno pitanje nisu ni izneseni odgovarajući razlozi (o tome je li shvaćanje izneseno u citiranoj odluci revizijskog suda "primjenjivo" i u ovoj situaciji).

5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, u odnosu na ta pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 13. travnja 2021.