Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 2053/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2053/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. R., iz Z., B., OIB: , koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u J., protiv prvotuženika I. R., iz J. P. OIB: , kojeg zastupaju punomoćnici Đ. M. i I. M., odvjetnici u Z., drugotuženika D. R., OIB: i trećetuženice I. R., OIB: , oboje iz P., i koje zastupa punomoćnik Đ. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1514/15-3 od 9. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj P-3553/15-4 od 8. svibnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija prvotuženika Ivice Rožića protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1514/15-3 od 9. ožujka 2016. u toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj P-3553/15-4 od 8. svibnja 2015. u toč. I. i II. izreke, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija prvotuženika I. R. protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1514/15-3 od 9. ožujka 2016. u točki I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj P-3553/15-4 od 8. svibnja 2015. u toč. IV. izreke te protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1514/15-3 od 9. ožujka 2016. u toč. II. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom presudom poslovni broj P-3553/15-4 od 8. svibnja 2015. pod točkom I. izreke utvrdio je da su tužiteljica i prvotuženik I. R. uložili iz bračne stečevine u izgradnju i uređenje kuće koja se nalazi na nekretnini upisanoj u z.k.ul.br. 945, k.o. P. i to k.č.br. 3527 dvorište, parkiralište i livada P., koja se nalazi u J. P., ukupan iznos od 591.676,50 kuna, dok je pod točkom II. izreke naložio prvotuženiku I. R. na ime ulaganja u navedenu nekretninu isplatiti tužiteljici iznos od 295.838,25 kuna.

 

Pod točkom III. izreke odbio je dio tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika i trećetuženicu kojim je tužiteljica tražila od drugotuženika i trećetuženice da joj na ime ulaganja u nekretninu solidarno isplate iznos od 295.838,25 kuna.

 

Pod točkom IV. naložio je prvotuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 32.875,00 kuna, dok je pod točkom V. naložio tužiteljici naknaditi prvotuženiku i drugotuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kuna.

 

2. Županijski sud u Velikoj Gorici presudom poslovni broj: Gž-1514/15-3 od 9. ožujka 2016. pod točkom I. odbio je žalbu prvotuženika I. R. kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu pod točkama I., II. i IV. izreke, dok je pod točkom II. odbio zahtjev prvotuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjske presude prvotuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbaci tužbu, a podredno ukine obje presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

5. Revizija djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje opisno ukazuje revident jer izreka presude nije nerazumljiva i nepotpuna niti je u suprotnosti s postavljenim tužbenim zahtjevom.

 

7.1. Tužiteljica je podneskom od 23. travnja 2014. konačno uredila tužbeni zahtjev te iz sadržaja tog tužbenog zahtjeva i izreke presude proizlazi da je sud odlučio upravo o tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

7.2. Tužitelj je u skladu s odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a ovlašten do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu što je tužiteljica podneskom od 23. travnja 2014. i učinila, a sud je rješenjem na ročištu 22. listopada 2014. u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku. S obzirom da je tužiteljica tužbom tražila poništenje ugovora o darovanju i utvrđenje da je suvlasnica u ½ dijela nekretnine, dok je konačnim tužbenim zahtjevom od 23. travnja 2014. tražila utvrđenje da su tužiteljica i prvotuženik uložili iz bračne stečevine u izgradnju i uređenje kuće iznos od 591.676,50 kuna te nalaganje tuženicima da tužiteljici solidarno isplate iznos od 295.838,25 kuna, radi se o preinaci tužbe (o čemu je sud i odlučio), a ne o povlačenju tužbe kako to pogrešno navodi revident u reviziji.

 

8. Prvotuženik I. R. u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su tijekom postupka nepravilno primijenili odredbu čl. 259. i čl. 260. ZPP-a jer da je sud morao pozvati vještaka da usmeno obrazloži svoj nalaz odnosno da omogući strankama da postave pitanja vještaku bez obzira na činjenicu što stranke nisu imale prigovore na nalaz vještaka.

 

8.2. U smislu odredbe čl. 260. st. 1. ZPP svoj nalaz i mišljenje vještak iznosi usmeno na raspravi, a kada to odredi sud podnosi ga i pismeno prije rasprave.

 

8.3. Propust suda da sasluša vještaka na raspravi može imati značenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 260. ZPP samo u slučaju kad stranka iznese konkretne i argumentirane primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka zbog kojih je potrebno dodatno očitovanje vještaka o onim navodima koji dovode u sumnju pravilnost danog pisanog nalaza i mišljenja.

 

8.4. Uzimajući u obzir nespornu činjenicu da prvotuženik (a niti tužiteljica kao niti ostali tuženici) tijekom prvostupanjskog postupka nije uopće prigovorio pisanom nalazu i mišljenju vještaka niti je iznio bilo kakve primjedbe, to prema ocjeni revizijskog suda propust prvostupanjskog suda da dopunski sasluša vještaka na raspravi nije od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude u ovoj pravnoj stvari.

 

8.5. Zbog navedenog tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 260. ZPP.

 

9. Revident u reviziji navodi da je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđena vrijednost nekretnine, a ne vrijednost ulaganja, dok izreka prvostupanjske presude u točki II. obvezuje tuženika na isplatu ulaganja u nekretninu iz čega proizlazi da revident sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

9.1. Odredbom čl. 385. st. 2. ZPP-a propisano je da se protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ovoga Zakona može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.

 

9.2. Budući da revident nije isticao počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u žalbi, a niti je takva povreda počinjena tek pred drugostupanjskim sudom, revident takve povrede odredaba parničnog postupka ne može isticati tek u reviziji.

 

9.3. Stoga revizijski sud ovakve revizijske navode nije mogao uzeti u obzir.

 

10. U dijelu revizijskih navoda kojima prvotuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja (vezano za vrijednost nekretnine i razdoblje kada je zasnovao izvanbračnu zajednicu s tužiteljicom), valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode prvotuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

11. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje bračne stečevine koja se sastoji od vrijednosti koju su tužiteljica i prvotuženik uložili u izgradnju (iznos od 591.676,50 kuna) te isplata polovice te vrijednosti (iznos od 295.838,25 kuna).

 

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica bila u braku s prvotuženikom od 23. lipnja 2007. te da je brak razveden presudom od 15. lipnja 2011. koja je postala pravomoćna 29. veljače 2012.,

 

- da je gradnja kuće započela je 2004. kad su tužiteljica i prvotuženik zasnovali izvanbračnu zajednicu,

 

- da zemljište na kojem je izgrađena kuća predstavlja posebnu imovina prvotuženika,

 

- da su tužiteljica i prvotuženik financirali izgradnju i uređenje kuće kreditima koje su podigli i iz svojih zarada pa uložena sredstva u izgradnju kuće predstavljaju njihovu bračnu stečevinu,

 

- da je udio tužiteljice u gradnju kuće u omjeru od ½,

 

- da je prvotuženik nekretninu darovao svojoj djeci, ovdje drugotuženiku i trećetuženici,

 

- da je vještak utvrdio da prometna vrijednost stambene zgrade bez zemljišta iznosi 591.676,50 kuna.

 

13. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika, a odbili u odnosu na drugotuženika i trećetuženicu zbog nedostatka pasivne legitimacije. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 248. i 253. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11, dalje: ObZ) te čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO), dok je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 1127. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

14. Iako revident u uvodu revizije navodi da reviziju podnosi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, revident nije u skladu s odredbom čl. 386. ZPP-a određeno naveo i obrazložio u čemu bi se pogrešna primjena materijalnog prava sastojala.

 

14.1. Zbog toga prema odredbi čl. 386. ZOO-a ovaj sud tako neobrazloženi razlog nije niti mogao uzeti u obzir.

 

15. Slijedom navedenog, ne postoji revizijski razlog zbog kojeg je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju prvotuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

16. Iz revizije tuženika proizlazi da prvotuženik revizijom pobija drugostupanjsku presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

 

17. U odnosu na dio revizije kojom tuženik osporava odluku o parničnim troškovima valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

 

17.1. Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci Rev-1353/12 od 15. prosinca 2015.).

 

18. Stoga revizija protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena, pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti reviziju prvotuženika u tom dijelu.

 

Zagreb, 13. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu