- 1 -              Rev 2056/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2056/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja M. S. iz Z., OIB: … i II. tužitelja M. Š. iz Z., OIB: …, koje oboje zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, Građansko – upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1107/14-2 od 21. listopada 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-294/13-17 od 14. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija I. i II. tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da I. tužitelju na ime naknade štete zbog neobjavljivanja ponude za preuzimanje društva Đ. d.d. isplati iznos od 36.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2012. pa do isplate te iznos od 18.410,15 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. studenoga 2012. do isplate kako je to opisano kao u toč. I. i II. izreke, a II. tužitelju iznos od 40.800,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2012. pa do isplate i iznos od 20.864,85kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. studenoga 2012. pa do isplate kako je to opisano kao u toč. III. i IV. izreke, dok je u toč. V. izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 9.625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2014. do isplate.

 

2.Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda na način da su odbijeni tužbeni zahtjevi I. i II. tužitelja, u toč. II. izreke naloženo je I. i II. tužiteljima da tuženici naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 12.250,00 kn, a u toč. III. izreke da tuženici naknade trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn, dok je u toč. IV. izreke odbijen zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

3.Protiv drugostupanjske presude I. i II. tužitelji su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti podredno ukinuti i vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak drugom vijeću uz naknadu troška sastava revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila revizijske navode te je predložila odbiti reviziju kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

5.Revizija nije osnovana.

 

6.Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7.Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za naknadu štete za koju tužitelji tvrde da su pretrpjeli u visini od 300,00 kn po dionici zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana brisanja društva iz sudskog registra odnosno od 16. veljače 2012. pa do isplate te štetu u visini zakonske zatezne kamate na iznos od 300,00 kn po dionici tekuće od 8. svibnja 2008. kada je nastala obveza objavljivanja ponude pa do dana brisanja društva iz sudskog registra (16. veljače 2012.), a sukladno broju dionica koje su imali I. i II. tužitelji.

 

8.Suprotno tvrdnji tužitelja, u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer nema proturječnosti između stanja spisa i obrazloženja pobijane odluke niti je obrazloženje u odnosu na zaključak o zajedničkom djelovanju tuženice i s njom povezanih pravnih osoba kontradiktoran. Iz obrazloženja pobijane odluke ne proizlazi tvrdnja o ne postojanju zajedničkog djelovanja tuženice i s njom povezanih pravnih osoba, već naprotiv sud obrazlaže zaključak o zajedničkom djelovanju tuženice te HZMO i HZZO u smislu odredbe čl. 5. st. 3. i 4. toč. 4. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine" broj 109/07, 36/09 dalje: ZPDD) i to kao ispunjenje jednog od dva kumulativna uvjeta, dok za drugi kumulativni uvjet sud zaključuje da nije ispunjen, a koji je potreban da bi tužbeni zahtjev bio osnovan. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

9. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

10.Tužitelji smatraju da je došlo do umanjenja imovine tužitelja kada tuženica i s njom povezane pravne osobe nikad nisu objavile ponudu za preuzimanje, da brisanjem društva iz sudskog registra tužitelji kao dioničari nisu imali mogućnost podnijeti tužbu za sklapanje ugovora o prodaji dionica s tuženicom sukladno čl. 49. ZPDD.

 

11.U revizijskom stadiju postupka sporno je jesu li tuženica i s njom povezane prave osobe bile u obvezi objaviti ponudu za preuzimanje u smislu odredbe čl. 9. st. 1. ZPDD, postoji li solidarna odgovornost osoba koje djeluju zajednički te je li samo propuštanje objave obvezne ponude za preuzimanje nanijelo štetu tužiteljima.

 

12.Prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da postoji zajedničko djelovanje tuženice i s njom povezanih pravnih osoba (HZMO, HZZO i Hrvatskog fonda za privatizaciju) jer da se radi o pravnim osobama koje su osnovane od strane tuženice na temelju zakona, da je odlukom Vlade Republike Hrvatske od 7. prosinca 2007. došlo do dokapitalizacije društva Đ. d.d. te da je postojala obveza tuženice za objavljivanjem ponude za preuzimanje društva Đ. d.d. Đ. sukladno odredbi čl. 9. st. 1. ZPDD. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer da su tužitelji dokazali protupravnost postupanja tuženice, štetnu radnju nečinjenjem odnosno propustom te štetu koja je za tužitelje nastupila u vidu izmakle dobiti na temelju odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO).

 

13.Međutim drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč.1. ZPP preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da iako je ispunjen prvi kumulativni uvjet (zajedničko djelovanje tuženice i s njom povezanih pravnih osoba u smislu odredbe čl. 5. st. 3. i 4. toč. 4. ZPDD), nije ispunjen drugi kumulativni uvjet (cilj stjecanja dionica, preuzimanje upravljačkih funkcija ili sudjelovanja u donošenju poslovnih odluka prilikom prelaženja praga od preko 25% dionica s pravom glasa (kontrolni prag). Iako je tuženica zajedno s pravnim osobama prešla tzv. kontrolni prag, stjecanje dionica je bilo u svrhu financijske konsolidacije društva i pomaganja upravi društva da nastavi poslovanje i to zbog neizvršavanja obveza društva prema tuženici, HZMO i HZZO. Drugostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan i iz razloga što ne postoji solidarna odgovornost tuženice i ostalih povezanih osoba, a u ovom postupku tužba je podnesena samo protiv tuženice koja je sama stekla 10-12% dionica s pravom glasa. S obzirom da tužitelji nisu dokazali postojanje uzročno-posljedične veze između eventualne štetne radnje i štetne posljedice, nisu podnijeli tužbu u skladu s odredbom čl. 49. ZPDD kojom je propisano da ako ponuditelj ne objavi ponudu za preuzimanje da svaki dioničar može putem mjesnog nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje, niti su ičim dokazali svoju namjeru da bi prihvatili ponudu za sklapanje ugovora o prodaji dionica predmetnog trgovačkog društva, drugostupanjski sud je zaključio da ne postoji odgovornost tuženice za štetu koju tužitelji potražuju.

 

14. Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda o postojanju zajedničkog djelovanja tuženice te HZMO i HZZO, jer to proizlazi iz odredbe čl. 5. st. 3. i st. 4. toč. 4. ZPDD.

 

15.Međutim nije pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da financijska konsolidacija predmetnog društva koju je tuženica u zajedničkom djelovanju s pravnim osobama (HZZO i HZMO) izvršila i na taj način stekla više od 25% udjela u temeljnom kapitalu trgovačkog društva Đ. d.d. odnosno prešla kontrolni prag od 25% dionica s pravom glasa ciljnog društva, ekskulpira odgovornost tuženice.

 

16.Odredbom čl. 9. st. 1. ZPDD propisano je kada nastaje obvezna ponuda za preuzimanje, pa tako obvezna ponuda nastaje kad fizička ili pravna osoba, neposredno ili posredno, samostalno ili djelujući zajednički, stjecanjem dionica s pravom glasa ciljnog društva, prijeđe prag od 25% dionica s pravom glasa ciljnog društva (kontrolni prag).

 

17.S obzirom da iz utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da je tuženica zajedno s povezanim pravnim osobama stekla 323.965 redovnih dionica s pravom glasa, a time da je prijeđen kontrolni prag od 25% dionica s pravom glasa društva Đ. d.d. te pored utvrđenja da ne postoje iznimke od obveze objavljivanja ponude za preuzimanje sukladno čl. 14. st. 1. toč. 12. ZPDD (na što se tijekom postupka tuženica pozivala), osnovana je tvrdnja revidenata da je postojala obveza tuženice objaviti ponudu za preuzimanje i to bez odgode, sukladno odredbi čl. čl. 9. st. 3. ZPDD, odnosno od 27. prosinca 2007. kada je na izvanrednoj glavnoj skupštini dioničara predmetnog društva donesena odluka o povećanju temeljnog kapitala društva ulaganjem prava i izdavanjem dionica privatnim izdavanjem pretvaranjem potraživanja Ministarstva financija RH, HZZO i HZMO u dionice.

 

18.Također nije pravilno niti shvaćanje drugostupanjskog suda o nepostojanju solidarne odgovornosti tuženice i ostalih povezanih osoba iz razloga što je tuženica samostalno stekla 10-12% dionica s pravom glasa dakle ispod kontrolnog praga.

 

19.Takvo shvaćanje ne proizlazi iz zakonske odredbe, već upravo suprotno, s obzirom da je odredbom čl. 7. ZPDD propisano da osobe koje djeluju zajednički, odgovaraju solidarno za ispunjenje svih obveza propisanih zakonom.

 

20.Međutim navedeni pogrešni zaključci drugostupanjskog suda ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane odluke s obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen i iz razloga što tužitelji nisu dokazali postojanje uzročno posljedične veze između štete i štetne posljedice odnosno što tužitelji nisu ničim dokazali svoju namjeru iz koje bi bilo vidljivo da bi isti dosita prihvatili ponudu u slučaju da je ponuda bila objavljena, a niti su koristili put pravne zaštite koji im je bio na raspolaganju u skladu s odredbom čl. 49. ZPDD.

 

21.Svaki manjinski dioničar (pa tako i tužitelji) u slučaju nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva i prije 15. prosinca 2013. (kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZPDD ("Narodne novine" 148/13)) mogao je pred nadležnim trgovačkim sudom tražiti obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pri čemu navedeno pravo dioničara nije uvjetovano time je li navedena zakonska obveza prethodno utvrđena rješenjem Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje: Agencije).

 

22. Stoga kako tužitelji u razdoblju od 27. prosinca 2007. (kada je nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Đ. d.d.) do 25. siječnja 2010. kad je otvoren stečajni postupak nad predmetnim društvom, a niti do 16. prosinca 2012. kada je društvo Đ. d.d. brisano iz sudskog registra, nisu dokazali svoju namjeru iz koje bi bilo vidljivo da bi (tužitelji) prihvatili ponudu za sklapanje ugovora o prodaji dionica društva Đ. d.d., niti su po upisu odluke glavne skupštine o povećanju temeljnog kapitala u sudski registar zahtijevali pred trgovačkim sudom sukladno čl. 49. ZPDD obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica s tuženicom, pravilno je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

23. S obzirom da nisu ispunjene opće pretpostavke za odgovornost tuženice za naknadu štete, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 13. travnja 2021.