- 1 -              Rev 4558/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4558/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. A. iz Z., koju zastupa A. D., odvjetnik iz Z., protiv tuženika D. A. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-600/19-2 od 11. lipnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11552/09-21 od 22. ožujka 2019., u sjednici održanoj 13. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužiteljice, te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-600/19-2 od 11. lipnja 2019., u dijelu kojim je preinačena točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11552/09-21 od 22. ožujka 2019. i rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka te predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnik u 1/4 dijela nekretnine pobliže označene u izreci prvostupanjske presude (točka I. izreke). Nadalje je odbijena tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje suvlasništva predmetne nekretnine preko utvrđenih 1/4 do utuženih 1/2 dijela (točka II. izreke), kao i sa zahtjevom za izdavanjem tabularne isprave za uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine (točka II. izreke).

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužba povučena (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 18.671,87 kn (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u daljnjem iznosu od 34.978,76 kn.(točka III. izreke)

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva u 1/4 dijela nekretnine pobliže označene u izreci presude.

 

2.1. Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba tuženika i preinačeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom II. izreke na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 18.671,87 kn (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 42.656,25 kn (točka II. izreke) i trošak žalbe u iznosu od 3.906,25 kn (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka IV. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) navodeći da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali iz sadržaja revizije proizlazi da je podnosi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je prihvatiti reviziju kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu i rješenje na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. U pobijanom je dijelu drugostupanjska odluka (kako je to u obrazloženju izrijekom naznačeno) donesena na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP pa je protiv takve odluke dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP. Zbog toga je revizija tužiteljice ispitivana kao redovna revizija.

 

7. Predmet spora u ovom dijelu revizijskog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje suvlasništva na stanu u Z. koji je tuženik stekao za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice na temelju Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane, a s osnove trajnog statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji ("Narodne novine" broj 108/96 - dalje: ZPHBDR) i Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 103/95 i 11/96 – dalje: ZPS).

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su stranke zaključile brak 2. svibnja 1992. u kojem je rođeno dvoje djece te koji je razveden 18. studenog 2009.,

 

- da je strankama i njihovo dvoje maloljetne djece predmetni stan dan na korištenje rješenjem Ministarstva obrane RH od 28. srpnja 1998.,

 

- da je tuženik temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 22. rujna 1998. zaključenim s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane, stekao predmetni stan s osnove trajnog statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s 40% oštećenjem organizma sukladno ZPHBDR i ZPS, za iznos od 45.206,35 kn,

 

- da su dio otkupne vrijednosti stana stranke uplatile zajedničkim sredstvima koje su pozajmile od svojih kumova i iste zajedno vratile za vrijeme trajanja braka,

 

- da je na stanu kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisan tuženik.

 

9. Polazeći od takvog činjeničnog utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je dio stana u omjeru od 40% posebna imovina tužitelja te ne predstavlja bračnu stečevinu, dok je u preostalom dijelu, cijeneći zarade i doprinose stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice sukladno odredbi čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 51/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO) tužiteljica suvlasnica u 1/4 dijela te stoga u tom dijelu ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim. Ujedno odbija zahtjev za izdavanje tabularne isprave od strane tuženika kao neosnovan, iz razloga što tužiteljica u ovoj situaciji suvlasništvo stječe odlukom suda na temelju odredbe čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/2006, 146/08, 38/09, 153/09), pa je stoga temeljem pravomoćne presude ovlaštena ishoditi prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

10. Postupajući po žalbi tuženika, drugostupanjski sud primjenom odredbe 373.a ZPP preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva stana izražavajući pravno shvaćanje prema kojem predmetni stan ne može biti predmet utvrđivanja bračne ili izvanbračne stečevine iz razloga što je pravo na otkup stana tuženik stekao kao pripadnik HV-a i temeljem Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Republike Hrvatske, pa stoga onaj dio vrijednosti stana koji je otkupljen po povoljnijoj cijeni temeljem statusa tuženika, ne spada u bračnu stečevinu, niti predstavlja zajedničku imovinu stranaka, sukladno odredbi čl. 277. tada važećeg ZBPO, nego se radi o posebnoj imovini tuženika, u smislu odredbe čl. 278. st. 2. ZBPO. Pritom navodi da neovisno od činjenice što je stan djelomično otplaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka zajedničkim sredstvima stranaka koja predstavljaju bračnu imovinu, pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da tužiteljica ima pravo na stvarnopravni zahtjev, već ona, po shvaćanju drugostupanjskog suda, prema tuženiku može postaviti samo obveznopravni zahtjev.

 

11. Međutim, ovakvo se pravno shvaćanje ne može prihvatiti.

 

12. Naime, iako je stan prvotno dodijeljen u najam tuženiku kao hrvatskom branitelju, ali i tužiteljici i njihovo dvoje djece te mu je potom u tom svojstvu omogućen otkup, sporni stan samim time nije u cijelosti postao vlastita imovina tuženika kako to pogrešno zaključuje drugostupanjski sud.

 

12.1. Naime, kada se ima na umu da je predmetni stan na temelju rješenja nadležnog ministarstva, donesenog na osnovi Odluke o prodaji stanova u vlasništvu RH kojima upravlja Ministarstvo obrane RH, otkupljen za potrebe tuženika, ali i njegove obitelji, koju su u to vrijeme činili osim tuženika i tužiteljica te njihovo dvoje maloljetno zajedničko djece (što proizlazi iz kvadrature stana), da su ga stranke zajednički koristile od 28. srpnja 1998. pa i dalje nakon razvoda braka 2009., da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice otplatile zajednički dio spornog stana, tada se ne može prihvatiti zaključak o nemogućnosti stjecanja stvarnopravnog udjela na spornoj nekretnini i to isključivo zato jer ga je tužitelj otkupio kao hrvatski branitelj s osnove trajnog statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s 40% oštećenjem organizma sukladno ZPHBDR i ZPS za iznos od 45.206,35 kn, pa se radi o posebnoj imovini tuženika (tako i u odluci ovog suda Rev-748/2013 od 11. rujna 2018.).

 

12.2. Slijedom toga, činjenica da je tužitelj otkupio stan kao hrvatski branitelj sa povlaštenom cijenom radi invaliditeta, a ne besplatno, ne isključuje mogućnost da dio stana predstavlja suvlasništvo bračnih drugova.

 

13. Prema tome, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ispitao i raspravio sve odlučne okolnosti koje se odnose na stjecanje prava (su)vlasništva spornog stana to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, tako nema mogućnosti preinake pobijane presude.

 

14. Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 2. ZPP-a, valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. U ponovnom postupku odlučit će se i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 13. travnja 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.