- 1 -              Rev 2153/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2153/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica R. T., odvjetnica u O., protiv tuženice Z. D. iz L., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici V. J. i D. J., odvjetnici u Odvjetničkom uredu J. u R., radi utvrđenja bračne stečevine i prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1730/2016-2 od 11. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-4112/2015 od 13. svibnja 2016., u sjednici održanoj 13. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1730/2016-2 od 11. svibnja 2017. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji presudom poslovni broj P-4112/2015 od 13. svibnja 2016. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da nekretnina – stan na II katu, ulaz 1, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, nužnika, predsoblja, hodnika, drvarnice u ukupnoj površini od 65 m,46 m2, smještenog u zgradi koja se nalazi u O., sagrađene na grč. 194/1, sve upisano u z.k.ul. 324, podulošku 26 k.o. V., predstavlja bračnu stečevinu sada umrlih bračnih drugova J. i L. R. u jednakim dijelovima, te da je tužitelj T. R. iz O., OIB: …, kao pravni slijednik i jedan od zakonskih nasljednika sada umrlog L. R. suvlasnik u ¼ dijela na toj nekretnini.

 

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Opatiji da temeljem ove presude izvrši prijenos i upis uknjižbe prava vlasništva s imena J. R. na ime tužitelja T. R. iz O., OIB: …, i to u ¼ dijela i u cijelosti na nekretnini označenoj u prethodnoj točki ove presude, dok je tužena dužna trpjeti taj prijenos i upis.

 

3. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi ukupne troškove ovog parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate sve po kamatnoj stopi koja se utvrđuje prema sadašnjoj odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena."

 

Pod točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 20.500,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž-1730/2016-2 od 11. svibnja 2017. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, dok je pod točkom II. izreke odredio da se tuženici ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

3. Protiv točke I. drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati. Ne postoji niti proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaju zapisnika o iskazima tužitelja i saslušanih svjedoka budući da je sud reproducirao iskaze tužitelja i svjedoka kao što su oni iskazivali u postupku, a točno je iznio i sadržaj isprava priloženih u spis.

 

7.1. Neosnovano revident tvrdi da je pred nižestupanjskim sudovima počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Prihvaćanjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski sud nije počinio navedenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na rezultatima cjelokupnog postupka.

 

U ovoj procesnopravnoj situaciji sud je izveo predložene dokaze i ocijenio iste sukladno čl. 8. ZPP-a te je pravilno zaključio o otplati spornog stana te o (ne)postojanju bračne stečevine.

 

7.2. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da to prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da sporni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljevih roditelja, da je tužitelj suvlasnik tog stana u omjeru od ¼ dijela te nalaganje zemljišno-knjižnom odjelu suda da izvrši prijenos i upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja u omjeru od ¼ dijela.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je rješenjem Narodnog odbora Gradske općine Opatija od 16. prosinca 1953. sada pokojnom L. R. dodijeljen na korištenje sporni stan,

 

- da su pok. L. R. (otac tužitelja) i J. R. (majka stranaka) sklopili brak ...,

 

- da je L. R. umro ... i iza njega nije vođen ostavinski postupak jer nije bilo imovine,

 

- da je J. R. nakon smrti svog supruga L. R. 4. ožujka 1976. podnijela zahtjev za prijenos stanarskog prava s imena pok. L. R. na svoje ime,

 

- da je 26. travnja 1976. zaključen ugovor o korištenju stana između J. R. i nadležnog upravnog organa,

 

- da je 27. ožujka 1995. zaključen ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo između G. O. kao prodavatelja i J. R. kao kupca,

 

- da je J. R. isključivo vlastitim sredstvima (mirovina, ušteđevina, šivanje, iznajmljivanje soba) uplatila prvi obrok za stan te je do svoje smrti nastavila uplaćivati obroke za otplatu stana,

 

- da je sada pok. J. R. upisana u zemljišne knjige kao vlasnica stana,

 

- da je J. R. umrla … te su stranke njeni zakonski nasljednici, a J. R. je stanom raspolagala oporučno i ostavila ga strankama na jednake dijelove.

 

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan zaključujući da predmetni stan ne predstavlja bračnu stečevinu jer je J. R. nakon smrti supruga Luke stekla stanarsko pravo temeljem čl. 54. st. 3. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj: 52/74, dalje: ZSO), a L. R. kojem je dodijeljen stan sa stanarskim pravom umro je prije donošenja Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj: 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02, dalje: ZPSSP) pa mu je stanarsko pravo prestalo smrću.

 

11. Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi u tome što smatra da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njegovih roditelja jer bračnu stečevinu predstavlja i ona imovina koja proistječe iz imovine stečene za vrijeme trajanja braka pa i kad to stjecanje bude u korist jednog od supružnika nakon prestanka bračne zajednice. Pri tome se revident poziva na odluku revizijskog suda broj: Rev-393/11 od 5. ožujka 2014. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006.

 

12. I prema shvaćanju ovog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zaključili da predmetni stan ne predstavlja bračnu stečevinu.

 

13. U trenutku stupanja na snagu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj: 27/91) 19. lipnja 1991. sada pokojna J. R. bila je jedini nositelj stanarskog prava na spornom stanu pa je jedino ona mogla otkupiti sporni stan. Njezin suprug L. R. umro je prije stupanja na snagu tog zakona i smrću mu je stanarsko pravo prestalo pa u odnosu na njega nije nastalo imovinsko pravo koje bi tužitelj mogao naslijediti. Pravo na otkup vezano je uz stanarsko pravo koje nije moglo biti predmetom nasljeđivanja.

 

14. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se revident poziva u reviziji nije primjenjiva u ovoj pravnoj stvari jer se ona odnosi na drugačiju pravnu situaciju. Naime, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006. pravo podnositelja ustavne tužbe na otkup stana nastalo je na temelju ZPSSP u vrijeme dok je podnositelj bio nositelj stanarskog prava te ga je pravo na otkup ovlašćivalo da otkupi stan na kojem postoji stanarsko pravo, a pravo na otkup nastalo je za bračne drugove stupanjem na snagu ZPSSP. Za razliku od situacije u tom predmetu, u ovom konkretnom slučaju pokojni L. R. nije bio nositelj stanarskog prava u trenutku stupanja na snagu ZPSSP jer je tada već bio umro.

 

15. Zbog navedenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji revident ukazuje u reviziji.

 

 

16. Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 13. travnja 2021.