- 1 -              Rev 3006/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3006/2015-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada B. n. M., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica R. M., protiv tuženice N. R. iz B. n, M., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u B. n. M., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-356/15-2 od 29. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj Povrv-792/14 od 29. listopada 2014. u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužene u odnosu na pitanje "Može li sama Odluka jedinice lokalne samouprave o sufinanciranju državne izmjere i katastra nekretnina, te obnove zemljišne knjige predstavljati osnov naplate, u situaciji kada nije donesen pojedinačni upravni akt, a niti zaključen ugovor čije je zaključivanje predviđeno tim Odlukama?“

 

te se preinačava presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-356/15-2 od 29. lipnja 2015. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj Povrv-792/14 od 29. listopada 2014. u pobijanoj točki I. i III. te se sudi:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„I. Nalaže se tuženoj N. R. iz B. n. M., OIB ..., da tužitelju Gradu B. n. M., OIB ..., isplati iznos od 15.400,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od dana 29. srpnja 2009. godine, kao dana dospijeća, pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 705,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 27.lipnja 2014. godine po stopi od 12% godišnje pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 100,00 kn sve u roku od 8 dana.“

 

Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 9.303,50 kn u roku od 8 dana.“

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženoj N. R. iz B. n. M., OIB ..., da tužitelju Gradu B. n. M., OIB ... isplati iznos od 15.400,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od dana 29. srpnja 2009. godine, kao dana dospijeća, pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 705,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 27.lipnja 2014. godine po stopi od 12% godišnje pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se preostali dio troška ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 100,00 kn sve u roku od 8 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja u točkama I. i III. izreke.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu odluku, podredno preinačiti.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužene je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

7.Tužena u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

"Može li sama Odluka jedinice lokalne samouprave o sufinanciranju državne izmjere i katastra nekretnina, te obnove zemljišne knjige predstavljati osnov naplate, u situaciji kada nije donesen pojedinačni upravni akt, a niti zaključen ugovor čije je zaključivanje predviđeno tim Odlukama?“

 

7.1.Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužena ukazuje na odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž-352/15 od 25. kolovoza 2015. kao i odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-4945/12-2 od 16. listopada 2013. u kojoj je zauzeto shvaćanje suprotno onome zauzetom u pobijanoj odluci.

 

7.2.Osnovana je tvrdnja tužene da je obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova o postavljenom pitanju to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8.Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao jedinice lokalne samouprave da mu tužena kao nositeljica stvarnog prava na nekretnini, na ime pripadajućeg udjela u sufinanciranju poslova katastra nekretnina za k.o. B. n. M. isplati iznos 15.400,00 kuna.

 

9. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da obveza tužene proizlazi iz odredbe čl. 5. st. 7. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“ broj 16/07, 152/08 i 124/10) kao i čl. 1. Odluke o obvezi sufinanciranja poslova katastra nekretnina na području Grada B. n. M.

 

9.1. Odredba članka 5. st. 7. Zakona o državnoj izmjeri propisuje da jedinice lokalne samouprave mogu odlukom predstavničkog tijela u financiranje poslova katastra uključiti pravne i fizičke osobe, koje su nositelji prava na nekretninama na području obavljanja tih poslova, dok je čl. 1. Odluke o obvezi sufinanciranja poslova katastra nekretnina na području Grada B. n. M. propisano da se utvrđuje obveza sufinanciranja poslova katastra nekretnina za pravne i fizičke osobe koji su nositelji stvarnih prava na nekretninama na području Grada B. n. M., dok je čl. 2. Odluke propisano da se određuje udio financiranja nositelja stvarnog prava na nekretnini u visini od 700,00 kuna po stvarnom pravu na jednoj nekretnini. Budući da je utvrđeno u postupku da je tužena suvlasnica na 17 etažnih jedinica izgrađenih na čest. zem. 1707 k.o. B. n. M., te kako je podmirila iznos od 1.400,00 kuna, to sudovi zaključuju da je tužena u obvezi podmiriti još preostali iznos od 15.400,00 kuna.

 

10. Navedeno shvaćanje sudova prvog i drugog stupnja nije pravilno.

 

11. Pravilno sudovi navode da je čl. 1. propisano da se utvrđuje obveza sufinanciranja poslova katastra nekretnina za pravne i fizičke osobe koji su nositelji stvarnih prava na nekretninama na području Grada B. n. M., te da je čl. 2. Odluke propisano da se određuje udio financiranja nositelja stvarnog prava na nekretnini u visini od 700,00 kuna po stvarnom pravu na jednoj nekretnini.

 

11.1. Međutim sudovi pogrešno tumače odredbu čl. 3. iste Odluke koja propisuje:

 

„Pripadajući udio sufinanciranja nositelj stvarnog prava (fizička ili pravna osoba) uplaćuje u korist Proračuna Grada B. n. M., na temelju ugovora o sufinanciranju koji zaključuju Grad B. n. M. i nositelj stvarnog prava (fizička ili pravna osoba).“

 

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nesporno je utvrđeno da tužitelj nije sklopio ugovor o sufinanciranju sa nositeljem stvarnog prava, odnosno tuženom, sukladno navedenoj odredbi čl. 3. Odluke.

 

12.1. Obzirom je navedenom odredbom nedvosmisleno propisano da pripadajući udio sufinanciranja nositelji stvarnog prava (fizička ili pravna osoba) uplaćuju u korist Proračuna Grada B. n. M., na temelju ugovora o sufinanciranju koji zaključuju Grad B. n. M. i nositelj stvarnog prava (fizička ili pravna osoba), ne može se prihvatiti pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da je, bez obzira na činjenicu da tužena nije potpisala Ugovor, ista takav Ugovor obzirom na zakonske odredbe i Odluku tužitelja, bila dužna zaključiti, pa da sukladno odredbi čl. 248. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 33/05, 41/08, 63/08,125/11, dalje ZOO) ako je netko po zakonu obvezan zaključiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi, što tužitelj nije zatražio, već je zatražio isplatu navedenog iznosa.

 

12.2. Odredba čl. 248. st.1. ZOO glasi kako slijedi:

 

„Ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.“

 

12.3. Navedeno dakle znači da u sudskom postupku takva osoba ima pravo zahtijevati sklapanje ugovora što tužitelj nije učinio već je sudskim postupkom zatražio isplatu kao da je Ugovor sklopljen što međutim ne proizlazi iz citirane odredbe čl. 248. st.1. ZOO.

 

13. Stoga primjenjujući odredbe Odluke o obvezi sufinanciranja poslova katastra nekretnina na području Grada B. n. M. na navedenu pravnu situaciju tužitelj nema pravo na isplatu predmetnog iznosa.

 

13.1. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti presude sudova prvog i drugog stupnja i tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti.

 

14. Nakon preinačenja presuda tužena je u cijelosti uspjela u sporu, pa je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka te tuženoj dosuditi trošak postupka u ukupnom iznosu od 9.303,50 kn, a koji trošak se odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14) i to trošak sastava prigovora, žalbe i revizije, te dolaska na dva ročišta, u ukupnom iznosu 5.750,00 kuna + PDV ukupno 7.187,50 kuna. Na temelju čl. 164. st. 1 i 2. ZPP sud je tuženoj priznao trošak sudskih pristojbi u iznosu 2.116,00 kuna, odnosno ukupan trošak u iznosu 9.303,50 kuna.

 

Zagreb, 13.  travnja 2021.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Katarina Buljan, v. r.