- 1 -              Revd 1465/2021-2

Broj: Revd 1465/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B., iz Č., kojeg zastupa punomoćnik J. F., odvjetnik u O., protiv tuženika N. S., iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-604/2020-2 od 29. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-355/2015-86 od 18. prosinca 2019., u sjednici održanoj 13. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-604/2020-2 od 29. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-355/2015-86 od 18. prosinca 2019.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena tri pitanja te su izloženi razlozi važnosti.

3. U odnosu na prvo pitanje treba reći da odluka koju predlagatelj prilaže kao razlog važnosti ne daje razlog važnosti prvom naznačenom pitanju. Naime u pobijanoj odluci sud je izrazio shvaćanje da osiguranje dokaza predstavlja izvođenje dokaza kod kojih postoji bojazan da se neće moći izvesti odnosno to je izvođenje dokaza u smislu fiksiranja stanja vrste štete (nije vještačenje u smislu utvrđivanja uzroka štete) dok je u odluci Rev-144/1999 od 9. travnja 2003., na koju se kao razlog važnosti predlagatelj pozvao, izraženo shvaćanje da parnične radnje nenadležnog suda (osiguranje dokaza, uviđaj, vještačenje i dr.) nisu bez važnosti samo zato što ih nije poduzeo nadležni sud.

4. U odnosu na drugo i treće pitanje treba reći da odgovor na takva pitanja ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

5. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 13. travnja 2021.