- 1 -              Revd 3447/2020-2

Broj: Revd 3447/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S., OIB … iz J., T. 66, protiv I-tuženice A. F., OIB …, II-tuženice D. F., OIB …, III-tuženika I. F., OIB …, IV-tuženice J. F., OIB …, V-tuženika J. F2., OIB … i VI-tuženika S. F., OIB … (dalje u tekstu: tuženici), svi iz C. Z. 50 a, S. K. Z., zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-399/2020-2 od 17. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Ps-2/2019-25 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 13. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje. 

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-399/2020-2 od 17. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Ps-2/2019-25 od 26. srpnja 2019.

2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže prijedlog tuženika odbaciti. Navodi da su tuženici više godina bez pravne osnove i bez naknade koristili njegovu nekretninu.

3. Postupajući sukladno odredbama 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja su postavili tuženici nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. U konkretnom slučaju postoje dva suprotstavljena privatna interesa, pravo vlasništva tužitelja i pravo na dom tuženika. U postupku je utvrđeno da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik spornih nekretnina, koje nekretnine su rješenjem suda od 12. siječnja 2009. predane u posjed ovdje tužitelju, a tužitelj je istoga dana te nekretnine predao u posjed tuženicima, i to na molbu I-tuženice A. F., da pričeka predaju u posjed dok se ne snađu za smještaj, jer tuženici nisu imali gdje živjeti. No tuženici do podnošenja tužbe 2019. godine nisu iselili i ne žele predati nekretnine tužitelju. Sudovi su, nakon provođenja testa razmjernosti, ocijenili da postoji dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, a to je nesmetano uživanje privatnog vlasništva tužitelja. U okolnostima konkretnog slučaja, između prava vlasništva jedne privatne osobe-tužitelja i prava na dom druge privatne osobe-tuženika, moglo bi se govoriti i o zlouporabi prava na dom od strane tuženika, obzirom tuženici onemogućuju vlasnika u njegovom pravu vlasništva zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).

5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. st. 1. u vezi članka 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 13. travnja 2021.

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.