- 1 - Revd 1577/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz Z., V. F. G. 8, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske (za Ministarstvo b.), OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-593/2018-3 od 30. studenog 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 43 P-1057/2017-12 od 30. svibnja 2018., u sjednici održanoj 13. travnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-593/2018-3 o 30. studenog 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 43 P-1057/2017-12 od 30. svibnja 2018.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanje za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenog pitanja tužitelj navodi zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
3. Tužena nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Ovaj je sud postupio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP), te je ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
5. Naime, tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao na razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, pozvao na odluku revizijskog suda poslovnog broja Rev-2108/2014-2 od 6. listopada 2020., no u toj je odluci primijenjeno pravno shvaćanje o relevantnosti trogodišnjeg zastarnog roka u toj pravnoj stvari, a ne desetogodišnjeg, kako to u svom pravnom shvaćanju koje zastupa u postavljenom pravnom pitanju podržava tužitelj.
6. U odlukama revizijskog suda poslovnih brojeva Rev x 1116/2017, Rev-73/2009, Rev-1103/10., Rev-1103/2010 ni Rev-2332/2012 nije izraženo pravno shvaćanje u okviru činjenično pravne problematike podudarne s ovopredmetnom, pa ni te odluke ne predstavljaju razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a.
7. Ni u jednoj od odlukama revizijskog suda poslovnih brojeva Rev-2009/10, Rev-972/2012, Rev-1894/2010, Rev-2268/2010, Rev-1076/2012, Rev-2601/2011, Rev x 302/2013, Rev-622/2013, Rev-924/2014, Rev-1102/2013, Rev-1225/2011, Rev-2335/10 (na koje se, kao na razlog važnosti poziva tužitelj), a niti u ustavnosudskoj odluci poslovnog broja U-III-4673/2008, kao niti u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gashi protiv Hrvatske, nije izraženo pravno shvaćanje o relevantnom desetgodišnjem roku zastare koji se spominje u postavljenom pravnom pitanju.
8. Konačno i najbitnije, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja U-III-3035/2015 od 7. travnja 2016. (na koju se i tužitelj poziva) ukinuta je presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-1225/2011 od 7. listopada 2014., nastavno čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske 12. ožujka 2019. donio novu odluku, poslovnog broja Rev x 387/2016-3, koja, uz daljnje donesene odluke (pa tako i Rev-490/2018-2 od 1. prosinca 2020.) predstavlja recentnu i sada već ustaljenu sudsku praksu revizijskog suda u pogledu pravne problematike potencirane postavljenim pravnim pitanjem, te je u tom smislu pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci usklađeno s tom praksom.
9. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 13. travnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
