- 1 -              I Kž 75/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 75/2020-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. B. B., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 16. prosinca 2019. broj K-28/2019-15, u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog B. B., odvjetnika Lj. P. V.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se djelomično žalba opt. B. B., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se opt. B. B. za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11., na temelju te zakonske odredbe, uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine u koju mu se, na temelju članka 54. stavak 1. KZ/11., uračunava  vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. do 25. rujna 2019.

 

II. Žalba državnog odvjetnika u cijelosti, a žalba opt. B. B. u ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu opt. B. B. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanima u izreci presude počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11. pa je na temelju istog zakonskog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i pet mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. rujna do 25. rujna 2019.

 

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) ošt. Ž. A. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. opt. B. B. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1., 6. i 7. ZKP/08., i to troškove biološkog vještačenja u iznosu od 5.360,00 kuna kao i paušalne troškove u iznosu od 1.000,00 kn, te nagradu u nužne izdatke branitelja o čemu će sud donijeti posebno rješenje, sve u roku od 15 dana u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

4. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

5. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, predlažući da se pobijana presuda u tom dijelu preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

6. Opt. B. B. žali se po branitelju Lj. P. V., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.

 

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

8. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Postupajući prema zahtjevu optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik. Sjednici je bio nazočan branitelj optuženika Lj. P. V., dok uredno pozvani optuženik i državni odvjetnik sjednici nisu nazočili pa je sjednica vijeća, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

 

10. Žalba optuženika djelomično je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

 

11. U odnosu na žalbu opt. B. B. podnesenu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba istaknuti da se optuženik u odnosu na početnu, pa kasnije i na preciziranu optužnicu izjasnio da se smatra krivim, a potom je u svojoj obrani potpuno i okolnosno priznao kazneno djelo, slijedom čega, na temelju članka 464. stavak 7. ZKP/08. ne može podnijeti žalbu iz navedene žalbene osnove, s iznimkama u vidu naknadno pribavljenih dokaza za isključenje protupravnosti ili krivnje za koje bi saznao nakon donošenja presude ili koje bi bile odlučne za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta, te troškova kaznenog postupka. Kako u razlozima žalbe optuženika nije obrazložena niti jedna od iznimki koje predviđa ova zakonska odredba, to prema odredbi iz članka 464. stavak 7. ZKP/08. u ovom dijelu njegova žalba nije dopuštena.

 

12. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni, državni odvjetnik navodi da je izrečena sankcija neodgovarajuća i neprimjerena stupnju kaznene odgovornosti, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju za inkriminirano kazneno djelo optuženiku odmjerena kazna zatvora praktički vrlo blizu zakonskom minimumu. Pritom smatra da je sud prilikom odmjeravanja kazne optuženiku precijenio utvrđene olakotne okolnosti, dok je otegotne okolnosti, pri čemu posebno izdvaja raniju osuđivanost, podcijenio, zbog čega predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

 

13. Optuženik u dijelu žalbe kojom pobija izrečenu kaznu tvrdi da prvostupanjski sud uopće nije dostatno cijenio sve olakotne okolnosti koje se očituju u činjenici da se sam prijavio na policiju nakon počinjenog djela, da je u međuvremenu vratio sve dugove, kao i da se u međuvremenu ispričao oštećenici koja je ispriku i prihvatila, pri čemu nadalje smatra da sve te olakotne okolnosti, uz potpuno priznanje kaznenog djela i iskreno izraženo žaljenje i kajanje, bitno nadilaze otegotnu okolnost ranije osude, a to bi trebalo rezultirati znatno blažom kaznom.

 

14. Razmatrajući tako istaknute navode stranaka u žalbama koje se odnose na odluku o kazni, utvrđeno je prvenstveno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe iz članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je optuženiku osnovano olakotnim cijenio iskreno priznanje kaznenog djela, iskazano žaljenje i kajanje, činjenicu da se sam prijavio policiji, da se ispričao žrtvi i da je ona ispriku prihvatila te da je sredio svoj život i da je uz pomoć roditelja vratio sve dugove, da se prestao kockati i da ima stalno zaposlenje i djevojku s kojom se namjerava vjenčati. Otegotnim mu je pravilno cijenjeno da je već jednom osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela.

 

14.1. Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da je izrečena sankcija prestroga. Naime, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda izricanje kazne zatvora u trajanju od tri godine i pet mjeseci u konkretnom slučaju nije bilo opravdano, unatoč pravilno utvrđenoj otegotnoj okolnosti ranije osuđivanosti optuženika u jednom navratu, čiji značaj je prvostupanjski sud, protivno žalbi državnog odvjetnika, precijenio, dok je brojne navedene olakotne okolnosti propustio pravilno vrednovati, a koje su prema stajalištu ovog suda u svom zbiru naročito izražene, zbog čega je trebalo primijeniti sudsko ublažavanju kazne.

 

14.2. Stoga je žalba optuženika djelomično i prihvaćena te je pobijana presuda preinačena na način da je optuženik, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. ovom drugostupanjskom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, i to od 16. rujna do 25. rujna 2019. Naime, ovaj sud drugog stupnja drži da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju s obzirom na naročite olakotne okolnosti (počinitelj se pomirio sa žrtvom), uz sve ostale druge ranije nabrojane olakotne okolnosti, može ostvariti i sa blažom kaznom zatvora, te da je kazna zatvora u trajanju od dvije godine potpuno primjerena i adekvatna za postizanje svih svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., ne propuštajući pritom i vrednovanje težine i prirode počinjenog kaznenog djela i osobe optuženika kao neizostavnih elemenata pri odmjeravanju i individualizaciji kazne u konkretnom slučaju.

 

15. Uzevši u obzir sve izneseno, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona na čije postojanje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 13. travnja 2021.