- 1 -              I Kž 58/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 58/2019-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. I., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog S. I., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 18. siječnja 2018. broj K-7/17-23, u sjednici održanoj 13. travnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog S. I. i branitelja optuženika, odvjetnika M. H.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženog S. I. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi S. I. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., te je na temelju istog zakonskog propisa, a uz primjenu članka 48. stavak. 1. u vezi članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju  dvije godine, te mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršiti deset mjeseci, a dio kazne u trajanju jedne godine i dva mjeseca se neće izvršiti ako optuženi S. I. u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 14. kolovoza 2016. do 23. kolovoza 2016.

 

3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećeni S. Š. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

4. Na temelju članka 148. stavak 1. i stavak 6. ZKP/08. optuženi S. I. djelomično je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, pa mu je naloženo da za troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP /08. (putni troškovi svjedoka, troškovi analize alkohola u krvi i urinu, daktiloskopsko vještačenje, sudsko medicinsko vještačenje i biološko vještačenje) plati ukupni iznos od 10.000,00 kuna, troškove iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u paušalnoj svoti od 1.000,00 kuna, kao i troškove iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08. za nagradu i nužne troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će sud odrediti posebnim rješenjem, sve u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana.

 

5. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

6. Žalbu je podnio i optuženi S. I. po branitelju odvjetniku M. H. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženika i njegova branitelja.

 

7. Optuženik je podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika sa prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženi S. I. i njegov branitelj odvjetnik M. H., kao i državni odvjetnik. Sjednici su neposredno bili nazočni optuženik i branitelj, dok uredno izviješteni državni odvjetnik sjednici nije nazočio, pa je, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

 

10. Žalbe nisu osnovane.

 

11. Ponajprije, ovaj drugostupanjski sud je, povodom podnesenih žalbi, pobijanu presudu ispitao u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., te pritom nije utvrdio da bi u presudi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

12. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženik prije svega tvrdi kako je prvostupanjski sud pogriješio kada je o dinamici događaja, a potom i o načinu ozljeđivanja oštećenog S. Š., zaključivao prihvativši njegovu obranu koju je iznio pred državnim odvjetništvom. Naime, tvrdi da je on tada iskazivao na način da od svoje supruge, koja je također uhićena nakon inkriminiranog događaja, otkloni kaznenu odgovornost. Sud je, drži optuženik, trebao prihvatiti njegovu obranu koju je iznio na raspravi, obzirom da je tada naveo što se doista dogodilo, pri čemu je iznio i razloge izmjene obrane. Ističe kako je, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, on u lokal naknadno došao isključivo da bi potražio izgubljeni mobitel, a ne da bi nastavio sukob sa oštećenikom. Iako ne može pojasniti na koji je način došlo do ozljeđivanja oštećenika, drži da je nelogično da bi, u okolnostima fizičkog sukoba u WC-u, oštećenik njemu okretao leđa, pa ostavlja otvorenu mogućnost da je do ozljeđivanja došlo slučajno, prilikom međusobnog navlačenja i odgurivanja optuženika i oštećenika u skučenom prostoru WC-a, svakako bez namjere optuženika da ubije oštećenog.

 

12.1. Međutim, suprotno ovakvim žalbenim prigovorima optuženika, prvostupanjski je sud pravilno i cjelovito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi člankom 34. KZ/11., na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom.

 

12.2. Naime, ispravno je prvostupanjski sud, uzevši u obzir provedene dokaze, pri tome i iskaze ispitanih svjedoka, pa dijelom i optuženikove supruge E. I., vjerodostojnom i istinitom ocijenio obranu optuženika koju je iznio prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom, otklanjajući kao neuvjerljive razloge zbog kojih je optuženik izmijenio obranu na raspravi pred sudom. Naime, neupitno je da je obranu pred državnim odvjetnikom optuženik iznio u zakonitim uvjetima, nakon što je primio pouku o pravima, pošto se konzultirao s braniteljem, prilikom kojeg ispitivanja je obranu iznio samostalno, potom odgovarajući i na postavljena pitanja. Nema nikakve dvojbe da optuženik nije bio narušenog mentalnog stanja (zbog alkoholiziranosti) obzirom da je ispitivanje pred državnim odvjetnikom provedeno 15. kolovoza 2016. s početkom u 15,58 sati, a optuženik je lišen slobode još 14. kolovoza 2016. u 2,15 sati.

 

12.3. Stoga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio prvu verziju obrane optuženika u kojoj navodi kako je sam uzeo nož kojim je ozlijeđen oštećenik sa šanka ili stola kod šanka,  što je mjesto koje je svjedokinja A. V. opisala kao mjesto gdje se taj nož i nalazio. Ispitani svjedoci očevici u lokalu (A. V., H. M., M. K. i Z. C.) suglasno iskazuju da je optuženik dolaskom u lokal, a tražeći svoj mobitel, zalazio i iza šanka gdje se nalazio nož te je potom, obzirom da mu je rečeno da se oštećenik nalazi u prostoru WC-a (gdje ga je sklonila svjedokinja A. V. kako bi spriječila ponovljeni sukob oštećenika i optuženika), otišao u prostor WC-a. U odnosu na potonje utvrđenje, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio i da je motiv zbog kojeg je optuženik ušao u prostor WC-a, znajući da se oštećenik ondje nalazi i krije, obračun s oštećenikom koji ga je ranije (prvi) napao i zadao mu više ozljeda, a ne potraga za mobitelom.

 

12.4. Iako optuženik u obrani pred sudom tvrdi da je zapravo oštećenik imao nož već kada je on došao u prostor WC-a, očito je da to ne odgovara istini. Naime, nitko od ispitanih svjedoka, uključujući i svjedokinju V., nije vidio da bi oštećenik uzeo ili imao nož. Osim toga, sud je otklonio i dio iskaza optuženika sa rasprave da ga je optuženik u WC-u nožem posjekao iza desnog uha, obzirom da je sam iskazao pri prvom ispitivanju da je sve ozlijede, pa i ovu na koju se tu referira, zadobio još prilikom prethodnog sukoba.

 

12.5. Osim navedenog, cijeneći pri tome iskaze optuženikove supruge E. I. kao i iskaz oštećenog S. Š., ispravno je sud zaključio kako je do ozljeđivanja oštećenika došlo upravo u trenutku kada se ovaj okrenuo leđima optuženiku, s kojim se do tada navlačio. Naime, oštećenik i svjedokinja E. I. suglasno iskazuju da je optuženikova supruga oštećenog počela udarati po leđima, pri čemu se ovaj okrenuo, pitao suprugu „čija si ti?“ te je, prema iskazu oštećenog, odmah osjetio toplinu s lijeve strane vrata te je čuo nekog da viče „s nožem si ga“, što odgovara i prvoj obrani optuženika kada navodi da mu je žena rekla „Budalo, posekel si ga“, nakon čega mu je uzela nož iz ruke.

 

12.6. Da je do ozljeđivanja oštećenika došlo upravo na način kako to iskazuje oštećeni, a suprotno navodima iz žalbe optuženika, proizlazi iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka dr. A. K., čiji nalaz i mišljenje prvostupanjski sud detaljno analizira i prihvaća, te na njemu temelji svoje zaključke o dinamici ozljeđivanja kao i o prirodi ozljede. Naime, prvenstveno je neupitno da je vrat dio tijela u kojem su smješteni vitalni organi, krvne žile, dišni organi, štitnjača, te da je obzirom na mjesto ozljede i sredstvo kojim je konkretna ozljeda zadana (radi se o manjem kuhinjskom nožu, špičastog vrha, dužine oštrice 7,8 cm), mogla nastati i osobito teška tjelesna ozljeda s mogućim smrtnim ishodom zbog iskrvarenja da je ozlijeđena koja od velikih krvnih žila u vratu, do čega je moglo doći da se radilo o ubodu jačeg intenziteta, zbog pokreta optuženika ili promjene položaja oštećenika. U konkretnom slučaju, kod oštećenika je utvrđena tjelesna ozljeda u vidu ubodne rane lijeve strane vrata, koja je nastala ubodom noža, a imajući u vidu karakteristike ubodnog otvora i ubodnog kanala, proizlazi da se u času ozljeđivanja oštećenik osobi koja mu je zadala ozljedu nalazio okrenut leđima.

 

13. Stoga je, imajući u vidu sve činjenice koje je utvrdio, u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje je optuženik poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva. Upotreba ubojitog sredstva, što predmetni nož svakako jest, zamah i ubadanje u pravcu vrata oštećenika, u času kada mu je ovaj okrenut leđima, nedvojbeno upućuju na zaključak da je optuženik bio svjestan da može nastupiti i smrtonosna ozljeda kod oštećenika ako ga ubode u vrat, a na koju posljedicu je i pristao. U konkretnom slučaju je kod oštećenika nastala samo tjelesna ozljeda, dok je smrtonosna ozljeda izostala samo slučajem, neovisno od volje optuženika, obzirom i na činjenicu da mu je supruga uzela nož.

 

14. U pogledu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj upućuje kako prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je predlagao još tijekom postupka u pogledu rekonstrukcije na licu mjesta, saslušanja dvojice svjedoka kao i provođenja psihijatrijskog vještačenja u pogledu optuženikove ubrojivosti tempore criminis obzirom na njegovu alkoholiziranost.

 

14.1. Međutim, a kako je to jasno naveo prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, izvođenje predloženih dokaza ne bi utjecalo na odluku prvostupanjskog suda obzirom da je činjenično stanje, u pogledu odlučnih činjenica, utvrđeno dokazima koje je sud izveo i jasno ih iznio u pobijanoj presudi.

 

15. Stoga, prema svemu do sada navedenom proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

16. Prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio odgovarajuće odredbe kaznenog zakona, te je utvrdio da je optuženik na štetu žrtve S. Š. počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi člankom 34. KZ/11.

 

17. Žalbu protiv pobijane presude, a u pogledu kazne, podnio je državni odvjetnik, držeći da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, koje, unatoč izostanku otegotnih okolnosti, ne opravdavaju izricanje zatvorske kazne u donjem minimumu granice ublažavanja kazne. Smatra da je sud trebao uzeti u obzir da je optuženik prilikom počinjenja djela uporabio ubojito sredstvo tj. nož te da se događaj zbio u WC-u u kojem se oštećenik sakrio. Drži kako je ispravnom ocjenom svih utvrđenih okolnosti optuženiku valjalo izreći strožu kaznu.

 

18. Iako optuženik nije podnio žalbu u odnosu na kaznu, ovaj drugostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., pobijanu presudu ispitao i u tom dijelu obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

 

19. Tako je, ponajprije protivno tvrdnjama iz žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena nije osnovana. Pritom je sud također ispravno utvrdio kako na strani optuženika nema otegotnih okolnosti. Nadalje, optuženiku je pravilno kao olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost što ukazuje da konkretan događaj predstavlja eksces u inače normalnom ponašanju optuženika, koji je i otac dvoje djece. Sud je cijenio i da je konkretno kazneno djelo optuženik počinio u alkoholiziranom stanju te je alkohol neupitno imao utjecaj na optuženikovu sposobnost rasuđivanja, olakšavajući i potičući iracionalno razmišljanje, da uđe u ponovljeni sukob s oštećenikom nakon prethodnog sukoba u kojem ga je oštećenik fizički napao i zadao mu tjelesne ozljede po glavi.

 

19.1. Prema tome, uzimajući u obzir sve tako utvrđene okolnosti, a pri tome cijeneći da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, prvostupanjski je sud optuženiku osnovano utvrdio, primjenom  odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak. 1. u vezi članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, nakon čega mu je, s pravom na temelju članka 57. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti deset mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od jedne godine i dva mjeseca neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

19.2. Tako utvrđena kazna, a potom i djelomična uvjetna osuda, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, adekvatna je i primjerena stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti kaznenog djela, šteti koja je za oštećenika nastala, te je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. U izrečenu kaznu zatvora optuženiku je ispravno, sukladno članku 54. KZ/11., uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. kolovoza 2016. do 23. kolovoza 2016.

 

20. Stoga, kako navodi podnesenih žalbi državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 13. travnja 2021.