1

Poslovni broj Gž-870/2019-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-870/2019-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz J., OIB:.., zastupane po punomoćnici P.V., odvjetnici u R., protiv tuženika A. Z. d.d. Z., OIB:...., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva I. i C. j.t.d. u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2963/2018-6 od 22. siječnja 2019., 13. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2963/2018-6 od 22. siječnja 2019. i rješava:

 

              Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,50 kn, te žalbeni trošak u iznosu od 312,50 kn, u roku od 15 dana.

 

              II Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troška prvostupanjskog postupka i žalbenog troška.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl.353. st.1. t.3. u vezi čl.381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i naloži tužiteljici da mu naknadi cjelokupne troškove postupka, uvećane za trošak žalbe.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je tužiteljica podneskom od 28. studenoga 2018. povukla tužbu, navodeći da su stranke sklopile izvansudsku nagodbu, te da je rješenjem suda od 5. prosinca 2018. utvrđeno da je tužba povučena. Dalje utvrđuje da je tuženik pravovremeno podneskom od 31. prosinca 2018. zatražio naknadu troškova parničnog postupka.

 

              Uvidom u izvansudsku nagodbu koju su 8. studenoga 2018. zaključile stranke (list 114) utvrđuje da je odredbom čl.2. st.1. nagodbe regulirano da se tužiteljica obvezuje bez odgode povući predmetnu tužbu, stavkom 2. da se tužiteljica obvezuje u roku od pet dana od zaključenja nagodbe isplatiti tuženiku iznos od 3.500,00 kn na ime naknade troškova predmetnog parničnog postupka, dok je stavkom 3. regulirano da se tuženik obvezuje, ako tužiteljica isplati navedeni novčani iznos u ostavljenom joj roku, suglasiti se s povlačenjem tužbe, te da tada neće tražiti trošak postupka.

 

              Zaključuje da tuženik nije dostavio dokaz da tužiteljica nije postupila sukladno obvezi iz nagodbe, pa zbog tog razloga odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

              Tuženik u žalbi navodi da je tužiteljica sukladno zaključenoj vansudskoj nagodbi bila u obvezi platiti mu troškove postupka u iznosu od 3.500,00 kn, u roku od 5 dana od dana zaključenja nagodbe (8. studenoga 2018.), te da jedino u tom slučaju, ako tužiteljica ispuni ovu obvezu, on (tuženik) neće postaviti zahtjev za naknadom troškova postupka. Navodi da tužiteljica svoju obvezu iz nagodbe u ostavljenom roku nije ispunila, kao niti do dana podnošenja žalbe (18. veljače 2019.).

 

              Smatra da je na tužiteljici bio teret dokazivanja činjenice da je izvršila obvezu iz nagodbe, odnosno uplatila trošak postupka u ostavljenom joj roku, pa kako tužiteljica nije tako postupila, da je sud trebao tužiteljicu obvezati na naknadu parničnog troška.

 

              Osnovani su žalbeni navodi tuženika da on ne može dokazivati negativnu činjenicu, odnosno da tužiteljica nije postupila sukladno svojoj obvezi iz nagodbe. Upravo suprotno, a s obzirom na stanje u spisu iz kojeg proizlazi da je tuženik podneskom zaprimljenim kod suda 31. prosinca 2018. (list 111) obavijestio sud da je zaprimio rješenje suda od 5. prosinca 2018. kojim je utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu, te da se tuženik ne protivi povlačenju tužbe, ali da postavlja zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka koji je specificiran u ukupnom iznosu od 5.563,00 kn, te budući da je tužiteljici taj podnesak tuženika dostavljen, tužiteljica se trebala očitovati je li ispunila obvezu iz nagodbe, odnosno tuženiku platila trošak postupka u iznosu od 3.500,00 kn u roku od 5 dana, od dana sklapanja nagodbe i o tome dostaviti dokaz.

 

              Tužiteljica tako nije postupila već je jedino na poziv suda dostavila presliku vansudske nagodbe od 8. studenoga 2018.

 

              U takvim okolnostima tužiteljica je u obvezi tuženiku naknaditi parnični trošak. Ova obveza tužiteljice proizlazila bi i u smislu odredbe čl.158. st.1. ZPP-a, budući da iz stanja u spisu proizlazi da tuženik zahtjevu tužiteljice nije udovoljio (isplatio utuženi novčani iznos od 77.563,39 kn sa zateznom kamatom), već da je tužiteljica tužbu povukla zbog neosnovanosti njenog zahtjeva.

 

              Sukladno zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška, tuženiku treba prema vrijednosti predmeta spora od 77.563,39 kn priznati nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn primjenom Tbr.8. t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa), za sastav podneska od 26. veljače 2016. iznos od 250,00 kn primjenom Tbr.8. t.3. Tarife, te za sastav podneska od 28. prosinca 2018. iznos od 1.000,00 kn primjenom Tbr.8. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 16. ožujka 2016. iznos od 500,00 kn primjenom Tbr.9. t.2. Tarife što daje ukupan iznos od 2.750,00 kn, PDV iznosi 687,50 kn, što daje iznos od 3.437,50 kn. Tom iznosu treba dodati trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 563,00 kn, te ukupan trošak tuženika iznosi 4.000,50 kn. Tuženik je uspio sa žalbom te mu prema vrijednosti ožalbenog parničnog troška od 4.000,50 treba priznati za sastav žalbe primjenom Tbr.10. t.5. Tarife iznos od 250,00 kn, za PDV 62,50 kn ili ukupno 312,50 kn.

              Preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troška prvostupanjskog postupka i žalbenog troška trebalo je odbiti kao neosnovan.

 

              Stoga je primjenom odredbe čl.380. t.3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Rijeci, 13. travnja 2021.

 

Sudac:

Duško Abramović