1

Poslovni broj: 9 Gž Ovr-145/2021-2

Poslovni broj: 9 Gž Ovr-145/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., protiv ovršenika D. S. iz K., OIB:.., radi ovrhe na novčanoj tražbini, povodom žalbe ovrhovoditeljice podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, broj: PU Ovr-4458/2019-16 od 12. listopada 2020., 13. travnja 2021.

r i j e š i o   j e

Žalba ovrhovoditeljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, broj: PU Ovr-4458/2019-16 od 12. listopada 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem ukinute su sve provedene radnje u ovom postupku te je obustavljena ovrha primjenom odredbe čl. 67. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00 – Odluka USRH, 173/03, 194/03 - ispravak, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ). Prvostupanjski sud u pobijanoj odluci obrazlaže da je na prijedlog ovrhovoditeljice prvostupanjski sud 18. rujna 2012. donio rješenje o ovrsi protiv ovršenika, a radi naplate novčane tražbine na novčanim sredstvima.  Kako je podneskom od 02. lipnja 2020. ovrhovoditeljica obavijestila sud da je FINA izvijestila da po predmetnoj osnovi nije bilo naplate te da je osnova za plaćanje djelomično obustavljena temeljem Zakona o otpisu dugova fizičkim osobama (Narodne novine broj: 62/18 – dalje: ZOD), dok da je temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj: 68/18 – dalje: ZPONS) naknadno i konačno obustavljena naplata u ostatku iznosa ukupnog zaduženja po predmetnoj osnovi za plaćanje pa je predloženo da sud ponovno dostavi na provedbu predmetno rješenje o ovrsi FINI radi naplate dugovanja u dijelu u kojem je predmetna osnova za plaćanje isknjižena iz očevidnika, prvostupanjski sud pozivajući se na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019. smatra da nije dopušten prijedlog ovrhovoditeljice da FINA nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi, ponovno rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupak po istom slijedom čega zaključuje da ovrha u ovoj pravnoj stvari više nije moguća.

2. Pravodobnom podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditeljica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da se ista prihvati, pobijano rješenje ukine odnosno podredno preinači na način da se naloži FINI provedba rješenja o ovrsi od 18. rujna 2012. odnosno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Obrazlažući žalbene navode ovrhovoditeljica ističe da je rješenjem o ovrsi od 18. rujna 2012. određena ovrha pljenidbom novčane tražbine na računima ovršenika temeljem pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Kutini broj P-700/2011 od 27. prosinca 2011. koja je presuda donesena u postupku radi naknade za privremeno uzdržavanja mlljt. djeteta, obzirom da obveznik uzdržavanja, otac mllj. djeteta, ovdje ovršenik nije izvršavao svoju obvezu uzdržavanja, pa je istu umjesto njega izvršila ovrhovoditeljica.

3.1. Pozivajući se na odredbe čl. 7. i 25. Zakona o privremenom uzdržavanju (Narodne novine broj: 92/14) ovrhovoditeljica smatra kako je tražbina iz ovog postupka tražbina zakonskog uzdržavanja koju u konkretnom slučaju plaća Republika Hrvatska iz razloga što isto uzdržavanje ne ispunjava roditelj koji je ovršnom ispravom obvezan doprinositi uzdržavanju djeteta s kojim ne stanuje, pa ovrhovoditeljica stupa u pravni položaj djeteta te smatra da FINA predmetnu tražbinu privremenog uzdržavanja nije smjela isknjižiti pozivajući se na odredbu čl. 12. ZPONS-a, s obzirom da je istim zakonom propisanom da se isti ne primjenjuje na tražbine zakonskog uzdržavanja a da tražbina privremenog uzdržavanja nije ništa drugo nego tražbina zakonskog uzdržavanja koju plaća Republika Hrvatska tj. ovrhovoditeljica.

4. Žalba ovrhovoditeljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima a i po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19) koji svoju primjenu nalazi u odredbi čl. 19. st. 1. OZ-a valja istači, s obzirom da ovrhovoditeljica ni sadržajno ne ukazuje na i jednu od navedenih povreda, da je ovaj sud utvrdio da u pobijanoj odluci nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je primjenom odredbe čl. 67. OZ-a obustavio ovrhu u ovoj pravnoj stvari jer ista očito više nije moguća s obzirom na navedeno postupanje FINE, a kako je prema mišljenju ovog suda pogrešan stav ovrhovoditeljice da je tražbina u odnosu na koju se provodi ovrha protiv ovršenika tražbina s osnova zakonskog uzdržavanja jer se radi o tražbini regresa naknade za privremeno uzdržavanje, pa je FINA zbog nemogućnosti naplate pravilno obustavila ovrhu po predmetnoj osnovi za plaćanje nakon što je ovrha prvo djelomično obustavljena sukladno ZOD-a, nezakonit je prijedlog ovrhovoditeljice da sud ponovno dostavi na provedbu navedeno rješenje o ovrsi FINE radi naplate dugovanja u dijelu u kojem je predmetna osnova za plaćanje isknjižena iz očevidnika temeljem odredbi ZPONS-a.

7. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 19. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditeljice i potvrditi pobijano rješenje.

U Varaždinu 13. travnja 2021.