Poslovni broj: 12 Gž-407/2021-2

Poslovni broj: 12 Gž-407/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja N. z. dr. A. Š. iz Z., OIB:... zastupan po punomoćniku T. M., odvjetniku u O. društvu T. M. i partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika S. M. iz Z., OIB:... zastupan po punomoćniku V. M., odvjetniku u O. društvu M. i partneri j.t.d. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv rješenja o troškovima sadržanom u presudi Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj 5 P-338/2019-35 od 20. siječnja 2021., 13. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika usvaja i rješenje o troškovima sadržano u točki II. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj 5 P-338/2019-35 od 20. siječnja 2019. ispravljene rješenjem od 10. veljače 2021. preinačuje na način da se nalaže tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 16.212,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Nepobijana točka I. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3807/16 od 10. svibnja 2016. kojim je određena ovrha predajom u posjed ovrhovoditelju zk. čk. 8404/1, upisane u zk. ul. 12751 k.o. G. Z., prema skici lica mjesta u vještačkom nalazu I. iz Z. od 16. srpnja 2010. označeno sponicom točaka 1-2-3-4-5-1 obojeno crvenom u površini od 122 m2. Točkom II. izreke prvostupanjske presude određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Pravovremeno podnijetim žalbama, obje parnične stranke navedenu presudu pobijaju jedino u odluci o troškovima smatrajući da bi trošak parničnog postupka u cijelosti trebao naknaditi tuženik, odnosno tužitelj, a da je prvostupanjski sud pogrešno odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Predlažu pobijano rješenje preinačiti i obvezati protivnu stranku na nadoknadu troškova parničnog postupka u cijelosti, uvećanu za trošak žalbenog postupka, a podredno pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje. Obje parnične stranke podnijele su i odgovor na žalbu, predlažući da se žalba tužitelja, odnosno tuženika, odbije kao neosnovana.

3.  Žalba tuženika je osnovana dok žalba tužitelja nije osnovana.

4. Prema stanju prvostupanjskog spisa nije sporno da je ovdje tužitelj kao ovršenik u ovršnom postupku br.Ovr-3807/16 koji se vodio kod istog prvostupanjskog suda pokrenutom po ovdje tuženiku kao ovrhovoditelju temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu br. P-11589/01 od 20. lipnja 2013. potvrđene presudom  Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-6948/13 od  1. ožujka 2016. radi predaje u posjed nekretnine čk.br.8404/1 upisane u zk.ul. 12751 k.o. G. Z. u dijelu od 122 m2 označeno skicom lica mjesta od 16. srpnja 2010., upućen na pokretanje parnice radi nedopustivosti ovrhe. Navedenom pravomoćnom presudom temeljem koje je pokrenuta ovrha, odbijen je tužbeni zahtjev tamo i u ovom postupku tužitelja radi utvrđenja prava suvlasništva u 122/32666 dijela prethodno navedene nekretnine i naloženo je tužitelju navedenu nekretninu u dijelu prikazano skicom izmjere od 16. srpnja 2010 predati u posjed tamo i ovdje tuženiku. Sada u ovom postupku svoj tužbeni zahtjev radi nedopustivosti ovrhe tužitelj činjenično temelji ponovno na tvrdnji da je on vlasnik iste nekretnine ili barem da ima pravo stvarne služnosti prolaza i provoza. Tužba tužitelja sada u ovom postupku pravomoćno je odbačena rješenjem prvostupanjskog suda  br. P-2195/17 od 24. listopada 2017. potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-233/18 od 31. listopada 2019. u odnosu na zahtjev za utvrđenjem njegovog prava vlasništva kao i alternativnog zahtjeva radi utvrđenja prava služnosti, no tužbeni zahtjev radi nedopustivosti ovrhe o kojem se raspravljalo nakon odbačaja tužbe u prethodno navedenom dijelu tužitelj i nadalje činjenično utemeljuje jedino i isključivo na tvrdnji o svojem vlasništvu prijepornog dijela nekretnine. Ovdje tužitelj je i nakon pravomoćnosti presude Općinskog suda u Zagrebu br. P-11589/01 od 20. lipnja 2013., ponovno pokrenuo tužbu protiv ovdje tuženika radi utvrđenja prava vlasništva iste nekretnine no sada u dijelu od 218 m2 te je u tom postupku presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-3013/16 od 13. prosinca 2018. koja je presudom  i rješenjem Županijskog suda u Splitu br. Gž-1258/19 od 5. rujna 2019. djelomično potvrđena, djelomično preinačena, a djelomično ukinuta i tužba tužitelja pravomoćno odbačena u dijelu za utvrđenje vlasništva glede 122 m2 sporne nekretnine koja je predmet spora sada i u ovom postupku, a pravomoćno je tužitelj odbijen za utvrđenje prava vlasništva  u dijelu od 96 m2.

4.1.Kako je ovršni postupak iz kojeg je tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi nedopustivosti ovrhe obustavljen rješenjem broj Ovr-3807/16 od 9. siječnja 2019. krivnjom ovrhovoditelja - ovdje tuženika ne plaćanjem predujma za očevid, to obzirom je tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ove parnice, jer ovrha čija se nedopuštenost traži nije više u tijeku, povlači tužbu na koje povlačenje tuženik ne pristaje. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a smatrajući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pa da svaka stranka treba snositi svoje troškove i to zato jer je ovršni postupak broj Ovr-3807/16 obustavljen krivnjom ovrhovoditelja-ovdje tuženika te je nakon izjave o povlačenju tužbe od strane tužitelja, na koje povlačenje tuženik nije pristao, sve daljnje troškove u ovom postupku uzrokovao tuženik, a uz to imajući na umu i činjenicu da je dio prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva pravomoćno odbačen.

5.Tužitelj žalbu na rješenje o troškovima postupka podnosi kako navodi – iz svih zakonom dozvoljenih razloga a osobito zbog pogrešne primjene materijalnog prava i „svih bitnih povreda parničnog postupka“ uz prijedlog da se odluka o trošku sadržana u toč. II. prvostupanjske presude preinači i tuženika obveže da tužitelju u cijelosti nadoknadi troškove postupka kao i trošak žalbenog postupka. Prednje prvenstveno iz razloga što je do obustave ovršnog postupka br. Ovr-3807/16 iz kojeg postupka je tužitelj povodom njegove žalbe na rješenje o ovrsi upućen na pokretanje ove parnice radi nedopustivosti ovrhe došlo isključivo krivnjom ovdje  tuženika jer isti nije uplatio  predujam za izlazak sudskog ovršitelja i vještaka radi čega je ovršni postupak obustavljen, a zbog čega je tužitelj i izgubio pravni interes za daljnje vođenje ovog postupka. Smatra da sud treba primijeniti odredbu čl. 158. st. 2. ZPP- a jer je tužbu bio primoran povući (na što tuženik nije pristao) iz razloga koji se trebaju pripisati tuženiku.

5.1.Tuženik prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) i to bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.  354. st. 1. u vezi sa čl. 193., 154. i 158. i iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP-a, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje o troškovima postupka preinači i tužitelju naloži nadoknaditi cjelokupne troškove  postupka kao i trošak žalbe. Ističe da je u ovom postupku tužba tužitelja pravomoćno odbačena u toč. II., III. i IV. tužbenog zahtjeva kao i glede alternativnog tužbenog zahtjeva kojim dijelovima je tužitelj tražio utvrđenje prava vlasništva na svoje ime na nekretnini koja je predmet ovrhe i izdavanja tabularne isprave a alternativnim zahtjevom utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti i izdavanja tabularne isprave za istu nekretninu. Kako je tuženik u ovom sporu u cijelosti uspio jer je pretežni dio tužiteljevog zahtjeva odbačen a manji odbijen a i kad bi se odbijanje tužbenog zahtjeva za nedopustivost ovrhe moglo (a ne može se) pripisati krivnji tuženika ni tada ne bi bilo osnove za pobijanu odluku o troškovima postupka jer bi razmjer ukupnog uspjeha tuženika bio pretežan u odnosu na „uspjeh“ tužitelja. Smatra da  je pogrešan stav suda da su nakon što je tužitelj povukao tužbu, čemu se  tuženik usprotivio, daljnji prouzročeni troškovi uzrokovani po tuženiku jer se obveza snašanja troškova ovog postupka ima utvrditi primjenom načela cause sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, a ne krivnje.

6. Imajući u vidu sve prethodno navedeno:

-da je ovrha u predmetu prvostupanjskog suda Ovr-3807/16  radi predaje u posjed dijela od 122 m2 zk. čk. br.8404/1, upisane u zk. ul. 12751 k.o. G. Z. pokrenuta temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu br. P-11589/01 od 20. lipnja 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja za utvrđenje njegovog prava vlasništva a usvojen protutužbeni zahtjev ovdje tuženika radi predaje mu u posjed spornog dijela nekretnine,

-da je povodom tužbe ovdje tužitelja u postupku br.P-2195/17 od 24. listopada 2017. tužba sa istovjetnim tužbenim zahtjevom radi utvrđenja prava vlasništva istog spornog dijela nekretnine zk. čk. br. 8404/1 k.o. G. Z. pravomoćno odbačena a u preostalom dijelu u površini od 96 m2 tužbeni zahtjev odbijen,

-da je sada u ovom postupku radi nedopustivosti ovrhe  tužba tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva/alternativno prava služnosti dijela nekretnine koju je ovdje tuženi u ovršnom postupku  tražio predati mu u posjed  odbačena

- da činjenično tužbeni zahtjev radi nedopustivosti ovrhe tužitelj temelji isključivo i samo na tvrdnji da je on vlasnik/ili ovlaštenik prava stvarne služnosti prolaza i provoza, spornog dijela,

-da je ovrha vođena kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu br.Ovr-3807/16 obustavljena pravomoćnim rješenjem od 9. siječnja 2019. iz razloga što tamo ovrhovoditelj, u ovom parničnom postupku tuženik, nije u roku uplatio predujam za izlazak sudskog ovršitelja i vještaka,

-da je tužitelj u fazi ovog postupka kada obavještava sud o povlačenju tužbe  prekludiran iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, dakle da je njegov tužbeni zahtjev radi nedopustivosti ovrhe utemeljen na činjeničnoj tvrdnji o njegovom pravu vlasništva/služnosti bez obzira što je tužba u tom dijelu odbačena zbog pravomoćno presuđene stvari,

- da je sud obavijestio tuženika o povlačenju tužbe po tužitelju koju obavijest tuženik zaprima 6. ožujka 2020., a 20. ožujka 2020. dostavljenim podneskom se usprotivio povlačenju tužbe,

-da je tužba tužitelja u pretežitom dijelu odbačena a u dijelu radi nedopustivost ovrhe odbijena,

ovaj sud je stava da je troškove ovog postupka tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku i to bez obzira što je do izjave tužitelja  o povlačenja tužbe na koje tuženik nije pristao, došlo nakon obustave ovršnog postupka izazvane radnjom tuženika, jer se već samo podnošenje ove tužbe nakon što je pravomoćnim presudama i rješenjima tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva prijepornog dijela nekretnine odbijen odnosno u dva postupka odbačen, a upravo na činjenici da je on  vlasnik spornog dijela nekretnine zk. čk. br.8404/1 k.o. G. Z. podnosi tužbu radi nedopustivosti ovrhe i u ovom postupku, što se jedino može okarakterizirati kao obijesno parničenje.

7.Pogrešno prvostupanjski sud navodi da je nakon povlačenja tužbe (na koje povlačenje tuženik nije pristao), sve daljnje troškove u ovom postupku uzrokovao tuženik jer nakon uskrate pristanka na povlačenje tužbe, povlačenje tužbe nije valjano niti dopušteno, u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP. Neosnovano tužitelj ističe da je do obustave ovrhe, pa posredno do povlačenja tužbe u ovom postupku došlo iz razloga koji se pripisuju tuženiku pa da je sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka. Takvi navodi nisu osnovani jer do povlačenja tužbe, kako je već navedeno, nije došlo, a sud odlučuje o troškovima postupka primjenom odredaba čl. 158. st. 1. i 2. ZPP-a samo ako je parnica završena povlačenjem tužbe, a ne i kad je zbog protivljenja tuženika odlučeno presudom, što je ovdje slučaj.

8. Za vrijednost predmeta spora, obzirom da se radi o tužbenom zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu, prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, a to je iznos od 200.000,01 kuna. Slijedom navedenog, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015, dalje: Tarifa) tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna, sukladno Tbr. 8. toč.1. u svezi Tbr.7. toč.1. Tarife, zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 19. rujna 2017. u iznosu od 2.500,00 kuna, po Tbr. 9. toč.1 Tarife, sastava podneska od 20. rujna 2017. i od 20. ožujka 2020. u iznosu od po 2.500,00 kuna svaki sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 7. prosinca 2020. u iznosu od 1.250,00 kuna, sukladno Tbr. 9. toč.2. Tarife., sastava žalbe od 3. veljače 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna, prema Tbr. 10. toč. 5 Tarife, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 3.125,00 kn sukladno Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife, te troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 587,50 kuna što je ukupno 16.212,50 kn.

8.1.Tuženiku nije priznat trošak sastava prijedloga od 8. studenog 2017. u iznosu od 2.500,00 kuna, sastava žalbe od 16. veljače 2018 u iznosu od 1.250,00 kuna, sastava odgovora na žalbu od 16. veljače 2018., u iznosu od 2.500,00 kuna, sastava odgovora na žalbu od 5. travnja 2018., u iznosu od 2.500,00 kuna, jer je sa zahtjevom za naknadu svih tih troškova već pravomoćno odbijen rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-233/2018-4 od 31. listopada 2019., tuženiku se ne priznaje ni trošak sastava podneska od 24. veljače 2020. u iznosu od 2.500,00 kuna, jer nije bio potreban za vođenje parnice, kao niti zatraženi trošak ročišta za objavu presude jer je vidljivo iz spisa da na isto nije pristupio, a ni trošak pristojbe za odgovor na tužbu jer iz spisa nije vidljivo da je tuženik istu platio.

              9. Zbog svega navedenog valjalo je usvojiti žalbu tuženika i preinačiti odluku o troškovima postupka primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a te tuženiku dosuditi troškove ovog postupka u iznosu od 16.212,50 kn.

Varaždin, 13. travnja 2021.