REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-530/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužiteljice K. B. iz S., , OIB …………, koju
zastupaju punomoćnice E. K.-B. i M. B. P. iz Z.
odvjetničkog ureda u S., protiv tuženika L. uprave S., , OIB
…………., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., uz
sudjelovanje umješača na strani tuženika G. osiguranja d.d. Z., , OIB ……., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog
Društva L.-V. i partneri u S., radi naknade štete, nakon održane glavne
i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika
tužiteljice I. Ć., odvjetnika u S., zamjenice punomoćnika tuženika
A. T., odvjetničke vježbenice i punomoćnika umješača J. M.,
odvjetnik u Splitu, na ročištu radi objave dana 12. travnja 2021.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s naslova
neimovinske štete za duševne boli zbog pretrpljenih fizičkih bolova, smanjenja životne
aktivnosti i pretrpljenog straha, isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 30.000 kn, sve to sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. kolovoza 2018. do isplate po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3
(tri) postotna poena.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s naslova
imovinske štete i to na ime tuže njege i pomoći, troškova liječenja i u vezi s liječenjem,
isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 4.666,00 kn, sve to sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.
III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici
parnični trošak, sve to sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim

2

trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3 (tri) postotna poena. "

II Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn, a umješaču u iznosu od 5.000,00 kn.

Obrazloženje

1. Dana 7. kolovoza 2018. tužiteljica je pred sudom u S. ustala
protiv tuženika tužbom pod poslovnim brojem radi naknade neimovinske i
imovinske štete u iznosu od 150.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od
donošenja prvostupanjske presude do isplate. Navodi kako je, kao zaposlenica tvrtke
O. d.o.o. S., dana 14. travnja 2015. oko 7 sati i 20 minuta parkirala osobni
automobil na ograđeni parking za radnike njezine tvrtke, a kojim upravlja tuženik, izašla
iz automobila i krenula pješke put sjedišta tvrtke pri čemu joj se dogodila nezgoda na
izlazu s parkinga i to na način da je desnom nogom zagazila u pukotinu (rupu) okruglog
oblika u kolniku, uz dodatak kako su se prije i u vrijeme štetnog događaja, u gradskoj
luci S. izvodili radovi uređenja operativne površine, iskopa radi izmjene instalacija te
radovi na nogostupu oko ulaza na gore označeni parking. Nadalje navodi kako je istog
dana u bolnici u Splitu učinjen RTG snimak uz dijagnozu uganuća zgloba radi čega joj
je preporučeno mirovanje uz stavljanje hladnih obloga, dok joj je naknadno, dana 23.
travnja 2015., po učinjenom RTG snimku, dijagnosticiran lom V metatarzalne kosti
desnog stopala, zbog čega joj je stavljen gips do koljena. Na kraju navodi kako je po
uklonjenom gipsu obavila fizikalnu terapiju, učila hodati uz pomoć ortopedskih
pomagala, a i bez njih te kako je zbog svega pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu
u zatraženom iznosu.

2. Rješenjem broj od 18. srpnja 2019. sud u S.
oglasio se stvarno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, stoga je spis
ustupljen ovom sudu i zaveden pod novim poslovnim brojem.

3. U svom odgovoru na tužbu od 11. listopada 2019. tuženik se usprotivio tužbi
i postavljenom tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako mjesto štetnog događaja nije
parking za radnike društva O. d.o.o., već se radi o pomorskom dobru, kako navodi
tužiteljice i medicinska dokumentacija sadrže kronološka proturječja, uz isticanje
prigovora zastare potraživanja.

4. Podneskom od 22. studenog 2019. tužiteljica je konačno postavila tužbeni
zahtjev na način koji je sadržajno praktični istovjetan točki I izreke ove presude, a sud
je, unatoč protivljenju tuženika, u skladu s odredbom iz čl.190 st.1. Zakona o
parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) dopustio preinaku, jer je to
moguće do zaključenja prethodnog postupka.

5. Dana 23. prosinca 2019. zaprimljen je podnesak G. osiguranja d.d.
Z. u kojem je podnositelj iskazao interes za sudjelovanje u predmetnom postupku,
što parnične stranke nisu osporile, a sud je na pripremnom ročištu održanom 20.
siječnja 2020. prihvatio njegovo sudjelovanje u svojstvu umješača, postupajući u
skladu čl.206 st.1. ZPP.

3

6. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom fotografija i cjelokupne
medicinske dokumentacije tužiteljice koji su priloženi uz tužbu i u tijeku postupka,
dopisa tuženika od 16. veljače 2016., dopisa O. d.o.o. od 23. veljače 2016., izvoda
iz katastarskog plana i iz posjedovnog lista od 18. rujna 2019., odluke Vlade RH od 24.
travnja 1997., prijave o ozljedi na radu od 20. travnja 2015. s prilozima, potvrde o
privremenoj nesposobnosti za rad, računa od 4. rujna 2015., potvrde poliklinike M.
od 21. studenog 2019. i računa ljekarne G. od 17. lipnja 2015., zdravstvenog
kartona tužiteljice, Odluka o cijenama usluga u D. L. od 8. svibnja 2018. i Doma
za starije osobe B. od 1. ožujka 2019., zaključka skupštine od 18.
svibnja 2018., očevidom održanim na licu mjesta 2. prosinca 2020. uz sudjelovanje
sudskog vještaka za geodeziju D. B. i pregledom njegovog nalaza i
mišljenja od 10. prosinca 2020. s prilozima, saslušanjem svjedoka M. B., I.
L., J. Z. i M. B. te tužiteljice kao parnične stranke.

7. Stranke i umješač su zatražili naknadu parničnog troška.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li nastupila zastara potraživanja te pitanje osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom iz čl. 7. st. 1 ZPP propisano je kako su stranke dužne iznijeti
činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice
utvrđuju.

11. Odredbom iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,
125/11 i 78/15, dalje ZOO), propisano je kako tražbina naknade štete zastarijeva
nakon tri godine od kad je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a
u svakom slučaju za pet godina od nastanka štete, kako to propisuje odredba iz st. 2.

12. Uzimajući u obzir tuženikov prigovor zastare potraživanja, valja navesti kako
u ovom slučaju nije provedeno medicinsko vještačenje koje bi odgovorilo na pitanje
kada je okončano tužiteljičino liječenje, međutim iz njezine medicinske dokumentacije
proizlazi kako je 4. rujna 2015. obavila specijalistički pregled po liječniku ortopedu i
kako su joj preporučene vježbe po danim uputama. Kako je tužba zaprimljena 7.
kolovoza 2018., jasno je kako ju je tužiteljica podnijela u zakonu propisanom roku od
tri godine, a u svakom slučaju u roku od pet godina od nastanka štetnog događaja,
stoga se ovaj prigovor tuženika drži neutemeljenim.

13. Na okolnost utvrđenja pasivne legitimacije tuženika, ali i stanja mjesta
nezgode, održan je očevid na licu mjesta 2. prosinca 2020. kojom prilikom je tužiteljica
pokazala sudu i sudskom vještaku za geodeziju mjesto pada, a radi se o asfaltnoj
površini ispred parkinga (parkirne rampe) u luci S., koje je zatečeno u
stanju praktički istovjetnom onom prikazanom na fotografijama koje su priložene uz
tužbu.

14. Sudski vještak za geodeziju D. B. u svom je nalazu od 10. prosinca

2020. identificirao pokazano mjesto nezgode, utvrdivši kako se radi o ulici Domagojeva
obala u Splitu, odnosno ulazu na parkiralište položeno na čest. zem.

4

KO, koje je označio na priloženoj skici lica mjesta. Na vještakov nalaz stranke
nisu iskazale primjedbe a sud ga prihvaća u cijelosti kao stručno i objektivno.

15. Pregledom e-zemljišne knjige razvidno je kako je nekretnina oznake čest.
zem. KO oznake luka, zgrada, nadstrešnica, upisana kao
pomorsko dobro pod upravom tuženika L. U. S..

16. Odredbom iz čl. 3. Zakona o (NN br.
158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19, dalje Zakon o) propisano je kako je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku
Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi po uvjetima i na način
kako je to propisano ovim Zakonima. Pomorsko dobro, pored unutarnjih morskih voda
i teritorijalnih mora, čini dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili
je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojen na površini ili
ispod nje, a dijelom kopna, između ostalog, smatraju se i luke.

17.Odredbom iz čl. 48. propisano je kako se radi upravljanja, gradnje i korištenja
luke otvorene za javni promet koja je od osobitog gospodarskog interesa za Republiku
Hrvatsku, osniva lučka prava, a njezina djelatnost je, između ostalog, briga o gradnji,
održavanju, upravljanju, zaštiti i unapređenju pomorskog dobra koje predstavlja lučko
područje, kako to propisuje odredba iz čl. 50. toč. 1.

18. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je utvrđeno kako se predmetna nezgoda
dogodila na prostoru pomorskog dobra koje je pod upravom L. U. S., iz
čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari, uz dodatak kako
tuženik nije priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo drugačije utvrđenje, odnosno da je
legitimirana jedinica lokalne samouprave ili treća osoba.

19. Na okolnost nastanka štetnog događaja saslušana je tužiteljica koja
spominje kako je tog jutra postupala na svakodnevan i uobičajen način. Dakle, nakon
parkiranja osobnog vozila uputila se pješice prema obližnjoj zgradi svog poslodavca,
koristeći se pri tome istom trasom kojom se kreće svakog radnog dana, odnosno
nogostupom od betonskih kocaka. Prilikom prelaska s rubnog dijela nogostupa
(ulegnuća za invalidska kolica) na cestu iskoračila je lijevom nogom koja je izgubila
uporište, odnosno proklizala, zbog čega je i pala udarivši se u lijevu nogu i potom
osjetila bol. Dodaje kako je na tom mjestu bilo šljunka i oštećenja na kolniku jer su u
tijeku bili radovi, a u odnosu na vremenske prilike navodi kako je jutro bilo vedro,
vidljivost uredna, dok je podloga kojom se kretala bila suha.

20. Svjedoci M. B., I. L., J. Z. i M. B. dijelom
potvrđuju navode tužiteljice, jer su je vidjeli kako sjedi na trotoaru, odnosno na rubnom
dijelu ceste i trpi bol, a sjećaju se kako je i vidno šepala, radi čega ju je svjedok Z.
odvezao vozilom u bolnicu gdje je medicinski zbrinuta. Svjedoci B. i L. radne su
kolege tužiteljice i ovom prilikom pristupili su licu mjesta neposredno nakon tužiteljice,
stoga je logično i očekivano da su imali neposredna saznanja o događanjima nakon
pada, radi čega im se poklanja vjera u cijelosti, kao što se vjera poklanja i svjedoku
Z., koji potvrđuje kako je službenim vozilom odvezao tužiteljicu u bolnicu te
svjedokinji B., koja je licu mjesta pristupila naknadno i pri tome izradila nekoliko
fotografija mjesta nezgode, međutim nitko od svjedoka nema objektivna i neposredna

5

saznanja na okolnost nastanka nezgode, jer nitko od njih nije bio neposredni očevidac pada tužiteljice.

21. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra kako se u ovom
slučaju nisu ostvarile pretpostavke propisane odredbom iz čl. 1063. ZOO po kojoj se
smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, a na koju se
tužiteljica poziva i po shvaćanju suda pogrešno dovodi u vezu s nastalom štetom, jer
raspoloživa dokazna građa ne ukazuje na osnovanost tih navoda. Prije svega valja
ukazati na nesklad tužbenih navoda, u kojima se kao razlog pada ističu okrugle rupe,
odnosno pukotine u kolniku, bez spomena šljunka, u odnosu na iskaz tužiteljice u
kojem se kao razlog pada navodi šljunak i oštećenje kolnika, uz napomenu kako i
njezina sestra, ovdje svjedokinja M. B., spominje kako je tužiteljica kao
razlog nezgode navela " nekakvo ulegnuće u površini", ne spominjući pri tome nikakav
šljunak ili druge okolnosti koje bi bile od značaja za pad tužiteljice. Nadalje, sud je
prilikom očevida utvrdio, a u tijeku postupka tome nije ni prigovoreno, kako stanje lica
mjesta odgovara onom na fotografijama priloženim uz tužbu, stoga je nedvojbeno
utvrđeno kako na licu mjesta prilikom nezgode nije bilo nikakvih rupa ili ulegnuća u
površini kolnika, kako to tvrdi tužiteljica, niti neravnina ili oštećenja koja bi bila vrijedna
značaja, već se radi o dvije asfaltne zakrpe koje su u praktički istovjetnoj razini s
podlogom kolnika i koje predstavljaju uobičajen i svakodnevan način popravka
oštećenja na javnim gradskim prometnicama i površinama, bilo asfaltne ili betonske
podloge. Dakle, lice mjesta u vrijeme predmetnog događaja nije bilo izmijenjenih
fizičkih obilježja (poput leda, rupa, većih pukotina ili izbočenja) zbog kojih bi cesta imala
svojstvo opasne stvari, uz napomenu kako cesta nije opasna stvar u smislu odštetne
odgovornosti i ne predstavlja osnovu za objektivnu odgovornost. Što se tiče
spominjanog šljunka, valja navesti kako se iz fotografija priloženih uz tužbu (listovi 9-
11 spisa) vidi tog materijala, ali njegova količina i položaj na kolniku ne upućuju na
zaključak da bi to bio razlog pada. Naime, radi se o maloj količini položenoj
neposredno uz rub nogostupa (u dužini od tek nekoliko centimetara) na kojem se
tužiteljica nalazila prije nego što je stupila na površinu kolnika, stoga je logično da
njezin iskorak s ruba nogostupa i to s mjesta predviđenog za kretanje invalidskih kolica,
nije bio toliko kratak (da bi peta tužiteljice bila u kontaktu s rubom kolnika), već ga je
tužiteljica prekoračila, tako da nije imao utjecaja na njezin gubitak ravnoteže i pad.
Ovome valja dodati kako se tužiteljica prije predmetnog događaja nije kretala
nepoznatim okruženjem, već suprotno tome dobro poznatom površinom kojom se, po
vlastitom kazivanju, svakodnevno koristi odlazeći na radno mjesto i prilikom povratka
do svog vozila, što znači da je znala ili morala znati kako izgleda mjesto na kojem je
pala, odnosno kakva je podloga nogostupa i kolnika. S tim u vezi, a cijeneći kako su
prilikom pada vremenski uvjeti bili optimalni (vedro vrijeme, dobra vidljivost i suha
podloga), sud zaključuje kako tužiteljica neposredno pred nezgodu nije upotrijebila
dužnu pažnju, odnosno sasvim običnu pažnju koja bi bila dostatna da se izbjegne pad,
a time i njegove štetne posljedice, koje su nažalost gotovo svakodnevna i često viđena
pojava, kao očita posljedica izostanka koncentracije pješaka.

22. U skladu s iznesenim okolnostima, sud u ovom slučaju ne nalazi
odgovornosti na strani tuženika, već isključivo na strani tužiteljice, stoga predmetna
tužba nema valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je tužbeni zahtjev,
postavljen radi naknade neimovinske i imovinske štete, valjalo odbiti u cijelosti , kako
je i odlučeno u točki I izreke presude.

6

23. S obzirom na ishod parnice tužiteljica je u smislu odredbe iz čl. 144. st. 1. ZPP dužna tuženiku i umješaču naknaditi parnični trošak.

24. Tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 19. ožujka 2020. i
zastupanja na ročištima održanim 4. ožujka, 29. rujna i 2. prosinca 2020. te 3. ožujka

2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč.

1., Tbr. 8. toč. 1.,Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (NN 142/12, dalje OT). Dakle, priznat mu je iznos od 5.000,00 kn, koji je
valjalo uvećati za 25% PDV, što daje ukupan trošak ove stranke u iznosu od 6.250,00
kn, dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev drži neosnovanim.

25. Umješaču je priznat trošak sastava podneska od 15. veljače 2021. i
zastupanja na ročištima održanim 29. rujna 2020. i 3. ožujka 2021. u iznosu od

1.000,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč.

1.,Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. OT. Dakle, priznat mu je iznos od 4.000,00 kn, koji je valjalo
uvećati za 25% PDV, što daje ukupan trošak u iznosu od 5.000,00 kn, dok se u više
zatraženom dijelu njegov zahtjev drži neosnovanim.

26. Slijedom iznijetog tužiteljici je valjalo naložiti naknadu parničkog troška
tuženika u iznosu od 6.250,00 kn, odnosno troška umješača u iznosu od 5.000,00 kn
kako je iznijeto u točki II ove presude.

Split, 12. travnja 2021.

Sudac

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom
sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.