1

                                                                                                                  Poslovni broj: 3 P-708/19-27

                  

            Republika Hrvatska

     Općinski sud u Vinkovcima

   Trg bana Josipa Šokčevića 17

              32100 Vinkovci                                                     

             OIB:77561654785

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A

 

 

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja N. B., OIB . iz V., zastupana po punomoćniku B. R.-S. odvjetnici iz V., protiv tuženika P. b. Z. d.d. OIB: …, Z., zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 9. ožujka 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja B. R.-S. odvjetnice iz V. i punomoćnika tuženika u zamjeni H. Č. odvjetnice iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 12. travnja 2021.

 

           p r e s u d i o    j e

             

I. Nalaže se tuženiku  P. b. Z. d.d., Z., OIB: … da tužitelju N. B., V., OIB: … s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 6.237,69 kn i to sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-              na iznos od    81,42 kn  od  31.03.2008.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    90,97 kn  od  30.04.2008.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    90,39 kn  od  31.05.2008.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    91,25 kn  od  30.06.2008.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    89,55 kn  od  31.07.2008.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    89,65 kn  od  31.08.2008.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    90,65 kn  od  30.09.2008.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    99,04 kn  od  31.10.2008.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    93,38 kn  od  30.11.2008.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    99,42 kn  od  31.12.2008.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  100,34 kn  od  31.01.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  100,75 kn  od  28.02.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    99,48 kn  od  31.03.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    99,68 kn  od  30.04.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    98,02 kn  od  31.05.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    96,61 kn  od  30.06.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    96,92 kn  od  31.07.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    97,74 kn  od  31.08.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    97,65 kn  od  30.09.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    96,87 kn  od  31.10.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    98,32 kn  od  30.11.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    99,39 kn  od  31.12.2009.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  101,09 kn  od  31.01.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  100,65 kn  od  28.02.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  102,85 kn  od  31.03.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  102,37 kn  od  30.04.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  103,38 kn  od  31.05.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  110,05 kn  od  30.06.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  108,63 kn  od  31.07.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  112,47 kn   od 31.08.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  111,24 kn  od  30.09.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  108,62 kn  od  31.10.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    94,84 kn  od  30.11.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  100,10 kn  od  31.12.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    96,47 kn  od  31.01.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    97,79 kn  od  28.02.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    96,02 kn  od  31.03.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    96,29 kn  od  30.04.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    89,35 kn  od  31.05.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    89,76 kn  od  30.06.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    95,00 kn  od  31.07.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    78,38 kn  od  31.08.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    76,00 kn  od  30.09.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    75,71 kn  od  31.10.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    75,49 kn  od  30.11.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    76,54 kn  od  31.12.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,64 kn  od  31.01.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,72 kn  od  29.02.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    76,99 kn  od  31.03.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,35 kn od   30.04.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,69 kn  od  31.05.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,15 kn  od  30.06.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,33 kn  od  31.07.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,02 kn  od  31.08.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    76,24 kn  od  30.09.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,07 kn  od  31.10.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,52 kn  od  30.11.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,36 kn  od  31.12.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    75,59 kn  od  31.01.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,10 kn  od  28.02.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,17 kn  od  31.03.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    76,54 kn  od  30.04.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    74,85 kn  od  31.05.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    74,81 kn  od  30.06.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    75,17 kn  od  31.07.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    75,85 kn  od  31.08.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    76,90 kn  od  30.09.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    76,36 kn  od  31.10.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    76,67 kn  od  30.11.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,02 kn  od  31.12.2013.g.  pa do isplate;

 

i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008.

do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je

prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do

isplate  po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na

stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima

izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z., OIB: … da tužitelju N. B., V., OIB: … s naslova povrata preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 44.057,53 kn, i to sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

 

-              na iznos od    58,38 kn  od  31.01.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    62,25 kn  od  28.02.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    82,06 kn  od  31.03.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    77,73 kn  od  30.04.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od    86,77 kn  od  31.05.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  146,74 kn  od  30.06.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  133,93 kn  od  31.07.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  168,50 kn  od  31.08.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  157,39 kn  od  30.09.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  133,85 kn  od  31.10.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  179,37 kn  od  30.11.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  236,05 kn  od  31.12.2010.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  196,98 kn  od  31.01.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  211,16 kn  od  28.02.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  192,11 kn  od  31.03.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  194,97 kn  od  30.04.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  270,72 kn  od  31.05.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  275,82 kn  od  30.06.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  341,18 kn  od  31.07.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  309,49 kn  od  31.08.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  274,55 kn  od  30.09.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  270,19 kn  od  31.10.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  267,08 kn  od  30.11.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  282,44 kn  od  31.12.2011.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  298,59 kn  od  31.01.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  299,81 kn  od  29.02.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  288,98 kn  od  31.03.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  294,34 kn od   30.04.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  299,40 kn  od  31.05.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  291,37 kn  od  30.06.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  294,07 kn  od  31.07.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  289,54 kn  od  31.08.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  278,04 kn  od  30.09.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  290,19 kn  od  31.10.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  296,89 kn  od  30.11.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  294,55 kn  od  31.12.2012.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  268,54 kn  od  31.01.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  290,70 kn  od  28.02.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  291,77 kn  od  31.03.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  282,45 kn  od  30.04.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  257,64 kn  od  31.05.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  256,98 kn  od  30.06.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  262,33 kn  od  31.07.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  272,36 kn  od  31.08.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  287,70 kn  od  30.09.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  279,80 kn  od  31.10.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  284,34 kn  od  30.11.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  289,53 kn  od  31.12.2013.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  288,18 kn  od  31.01.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  294,93 kn  od  28.02.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  292,89 kn  od  31.03.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  284,98 kn  od  30.04.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  281,75 kn  od  31.05.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  283,56 kn  od  30.06.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  292,84 kn  od  31.07.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  300,20 kn  od  31.08.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  298,58 kn  od  30.09.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  305,69 kn  od  31.10.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  310,66 kn  od  30.11.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  308,02 kn  od  31.12.2014.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  311,55 kn  od  31.01.2015.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  311,55 kn  od  28.02.2015.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  311,55 kn  od  31.03.2015.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  311,55 kn  od  30.04.2015.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  311,55 kn  od  31.05.2015.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  311,55 kn  od  30.06.2015.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  311,55 kn  od  31.07.2015.g.  pa do isplate;

-              na iznos od  26.884,78 kn  od  13.08.2015.g.  pa do isplate;

 

i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do isplate  po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, sve u roku od 15 dana.

 

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.200,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na isti teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, sve u roku od 15 dana.

             

 

Obrazloženje

             

1.              Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovoga suda dana 10. lipnja 2019. U podnesenoj tužbi navodi da su tužitelj i tuženik zaključili dana ... Ugovor o kreditu broj: … prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.350,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Banke važećem na dan korištenja kredita. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 180 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima.

 

2.              Tužitelj dalje navodi kako je predmetnim ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva "temeljem Odluke o kamatnim stopama P. b. d.d.", a koja se sa početnih 4,75% godišnje tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Tužitelj ističe kako prilikom zaključenja ugovora o kreditu tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu, a tečaj CHF u odnosu na kunu mijenjao se tijekom otplate kredita na štetu tužitelja. U tužbi tužitelj dalje ističe da je tuženik u ugovoru o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je  ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužitelj smatra da su navedene odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja i da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

 

3.              Tužitelj smatra da su navedene odredbe protivne kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.) s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača).Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 -4 od 13.06.2014. kojom da je utvrđeno kako je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje tužitelj se poziva i na presudu VTSRH broj PŽ-6632/2017-10 od 14.06.2018. kojom je u točki 1 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa se time tuženi postupali suprotno odredbama tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

 

4.              Imajući u vidu pravne posljedice ništetnih odredbi, tužitelj tužbom potražuje sve iznose koje je uplatio u iznosu većem od stvarne obveze, temeljeći svoj zahtjev na odredbama Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj kao korisnik kredita nije raspolagao odgovarajućom dokumentacijom na osnovu koje bi mogao precizirati svoje potraživanje jer mu tuženik na njegovo traženje nije dostavio potrebnu dokumentaciju, to je tužitelj sukladno članku 186.b stavak 3 Zakona o parničnom postupku podnio stupnjevitu tužbu pridržavajući si pravo konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva nakon provođenja predloženog knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

 

5.              U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi istaknutom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i to kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine. Tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu primijeniti na konkretan predmet te da nema mjesta vezanosti ovoga suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Smatra da je valutna klauzula izričito dopuštena klauzula, a konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Tuženik također ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

 

6.               Nakon provedenog financijskog vještačenja u ovome predmetu tužitelj je svojim podneskom  od  22. listopada 2020. specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da po konačno uređenom tužbenom zahtjevu od tuženika potražuje isplatu iznosa od 50.295,21 kn od čega se iznos od 6.237,69 kn odnosi na preplaćeni iznos zbog promjenjive kamatne stope, a iznos od 44.057,53 kn na preplaćeni iznos temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.  

 

7.              Kako je tužitelj po prvotnom tužbenom zahtjevu potraživao ukupan iznos od 50.000,00 kn, to se tuženik navedenoj preinaci tužbenog zahtjeva protivio, ali je sud sukladno odredbi članka 190. stavak 2 Zakona o parničnom postupku dopustio izvršenu preinaku tužbe obzirom da se radilo o povećanju tužbenoga zahtjeva radi usklađenja sa nalazom knjigovodstvenog vještaka, kao i obzirom da je izvršena preinaka tužbe svrsishodna za konačno uređenje odnosa među strankama (čl. 190.  stavak 3 ZPP-a).

 

8.              U svrhu dokaza sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u presliku ugovora o kreditu sklopljenog dana 6. srpnja 2006. između tužiteljice i tuženika uz ovjeru kod javnog bilježnika Ž. M. broj: … od ..., uvid u priloženi plan otplate, otplatnu tablicu sa pregledom efektivne kamatne stope, pregled uplata po kreditu te je provedeno knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku T. B. dipl.oec. iz V. uz usmeno obrazloženje nalaza vještaka.

 

9.              Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: … od ... nesporno je utvrđeno da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili navedeni Ugovor o kreditu, a temeljem kojeg ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 23.350,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a da je u članku 4. određeno da se korisnik kredita obvezuje odobreni iznos vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen istim ugovorom. Nadalje, člankom 6. Ugovora o kreditu određeno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja i da je istim člankom određeno da se izmjena ugovorene redovne kamatne stope vrši sukladno Odluci o  kamatnim  stopama  kreditora,  a  da korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Privredne banke d.d.

 

9.1.              Nesporno je nadalje među parničnim strankama da je kreditom ugovoren rok otplate na 180 mjeseci, te da je isti kredit u cijelosti prijevremeno otplaćen dana 13. kolovoza 2015., kao i da je temeljem Ugovora o kreditu i prvotnog otplatnog plana, uz ugovorenu kamatnu stopu od 4,75% godišnje, mjesečni iznos anuiteta trebao iznositi 181,62 CHF u protuvrijednosti kuna.

 

9.2.              Nesporno je nadalje među parničnim strankama da se tijekom razdoblja otplate kredita mijenjala kako visina redovne kamatne stope, ali isto tako da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a prema kojem tečaju je tužitelj vršio mjesečnu otplatu kredita.

 

9.3.              Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,  te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.

 

9.4.              Također je nesporno da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je  koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima  i potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Isto tako je nesporno da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2221/18, od 3. rujna 2019.

 

10.              Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to odredbe ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja,  te  u  dijelu  u  kojem  je  ugovoreno  da  je  kamatna stopa  promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluka o kamatnim stopama, i da se zbog toga korisnik kredita obvezuje plaćati tako povišene iznose anuiteta (čl. 1., čl. 4., čl. 6. Ugovora o kreditu).

 

10.1.              Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, te je sporno i da li je tužitelj potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Naime, prema odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 97/03; dalje u tekstu: ZZP/03), i  prema svim kasnijim izmjenama istoga zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

 

11.              Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 2. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za adaptaciju stambenog objekta.

 

12.              S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

 

13.              U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

 

14.              Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje  značajnu  neravnotežu  u  pravima  i  obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.              

 

15.              Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu članka 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Privredne banke d.d., a da se u čl. 6. navodi da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,  proizlazi da  se  radi  o  ugovornoj  odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.

 

16.              Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.

 

17.              U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 4. i 6. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Takvom formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

 

18.              Upravo zbog tog razloga stav je suda da su iste odredbe članka 4. i članka 6. Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne  odredbe  u  smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega su iste i ništetne sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.

 

19.              Nadalje, stajalište je suda da se identično materijalno pravo treba primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Naime, nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

 

20.              U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda P-141/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

 

21.              S obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe  i to dijela čl. 4. i 6. Ugovora o kreditu, a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 23.350,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 181,62 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja.

 

22.              Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1.   Zakona o zaštiti potrošača  ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14),  u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika,  ali i odredbi čl. 502. C Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

 

23.              Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja  bude  donesena  u  tom  postupku  i  koja   kao  takva obvezuje  sudove  u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev- 3142/18, od 19. ožujka 2019. Iz navedene revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje p okreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite,  potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.

 

24.              S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih pravnih odredbi.

 

25.              Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. B., dipl. oec. iz V.. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka vidljivo je da je na dan sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan ... tečaj CHF u odnosu na kunu iznosio 4,640842 kn, te da je ugovorena kamatna stopa iznosila 4,75%. Nesporno je nadalje utvrđeno iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka  da  je  u  razdoblju  od isplate kredita tužitelju pa sve do dana otplate predmetnog kredita tuženik mijenjao visini kamatne stope.

 

25.1.              Zaključno je mišljenje vještaka da je tužitelj temeljem promjene tečaja i visine kamatnih stopa preplatio kredit i to za ukupni iznos od 50.295,21 kn, pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinoga anuiteta. Iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo je da je izvršena prijevremena otplata kredita i to sa danom 13. kolovoza 2015. Prilikom izračuna preplate kako po osnovi izmjene kamatne stope, a isto tako i po osnovi izmjene tečaja, vještak je uzeo i negativne iznose u utuženom razdoblju, tj. umanjujući ukupan iznos preplate za iznose koje je tužitelj trebao više platiti. Tako je vještak utvrdio da je ukupan preplaćeni iznos na ime promjene kamatne stope u visini od 6.237,69 kn, a ukupan preplaćeni iznos zbog promjene tečaja CHF iznosi 44.057,53 kn, tako da se ukazuje utvrđena razlika na ime više plaćenih anuiteta u ukupnom iznosu od 50.295,21 kn za razdoblje od sklapanja ugovora o kreditu pa do prijevremene otplate ugovora o kreditu tj. do 13. kolovoza 2015.

 

26.              Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev i specificirao sukladno istome nalazu. Primjedbe tuženika iznesene na nalaz vještaka, vještak je uspješno otklonio u svom usmenom obrazloženju nalaza na ročištu od 9. ožujka 2021.

 

27.              Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 4,75%, te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope koje su tijekom trajanja ugovora o  kreditu  vršene  jednostrano  od  strane  tuženika,  zbog  čega  tužitelj  ima  pravo  na povrat neosnovano naplaćenih  iznosa  zbog takvog načina jednostrane promjene kamatne stope, to je  u ovom postupku bilo nužno na određeni način odrediti odgovarajući parametar temeljem kojeg će se utvrditi iznos koji pripada tužitelju zbog nesavjesnog ponašanja tuženika kao kreditora.

 

28.              Nesporno je da je redovna kamatna stopa jedan od bitnih elemenata ugovora o kreditu odnosno isti predstavlja objekt ugovorne obveze, te prema odredbi članka 269. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. S obzirom da je način promjene ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđen ništetnim to je stav suda da je za utvrđivanje visine naknade koja pripada tužitelju nužno primijeniti jedinu kamatnu stopu koja je u ugovoru o kreditu određena, a to je ugovorena kamatna stopa od 4,75%. Naime, prema odredbi članka 272. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojeg se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

 

29.              Kako iz ugovora o kreditu nesporno proizlazi da je jedina dovoljno odrediva kamatna stopa od 4,75%, to je stoga prema istoj kamatnoj stopi dan nalog vještaku da utvrdi eventualno preplaćeni iznos tuženika po zaključenom Ugovoru o kreditu, a zbog jednostrane izmjene kamatnih stopa tijekom trajanja ugovora o kreditu. Ovakav način obračuna iznosa preplate koji pripada stranci zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope bio je i predmet revizijskog postupka pod brojem Rev-3142/18, od 19. ožujka 2019.

 

30.              Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog povećanja kamatnih stopa kao i ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od 50.295,21  kn,  to je stoga i odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude, te je tuženik po osnovi odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan da vrati tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

31.              Prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega je i odbijen prigovor zastare od strane tuženika.

 

32.              Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

 

33.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio u cijelosti u sporu te mu je priznat trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 11.200,00 kn. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na dva ročišta kod suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav četiri obrazložena podneska = svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT može se priznati najviše četiri podneska), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 750 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda iznosi 7.500,00 kn (punomoćnik odvjetnik nije u sustavu PDV-a).

 

33.1.              Tužitelju je također odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 850,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 850,00 kn, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 11.200,00 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona. 

 

U Vinkovcima 12. travnja 2021.

 

                                                                                                                                      Sudac

                                                                                                                                  Iva Graovac

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

              Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

              Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude                                                                                                                                                                                     

DOSTAVITI:

1./Odvjetnica B. R.-S., V. – punomoćnik tužitelja

2./Odvjetničko društvo Š. M., M., S. & P., društvo s ograničenom odgovornošću, Z. – punomoćnik tuženika