U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sucu pojedincu  Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužiteljice R. P. iz O., G., OIB …, zastupane po punomoćniku J. S., odvjetniku u K., protiv tuženika Ž. u. z. c. K., B., B. P., P. p. K., OIB …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u K., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. ožujka 2021., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 12. travnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

              Nalaže se tuženiku Ž. u. z. c. K., B., B. P., P. p. K., OIB …,, da tužiteljici R. P. iz O., G., OIB … , isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 220.000,00 kn sa zateznom kamatom od 16. svibnja 2017. do isplate, i to po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 20.882,40 kn  sa zateznom kamatom od 12. travnja 2021. do isplate,  i to po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužiteljica u tužbi navodi da je 19. svibnja 2014., po policijskim djelatnicima PP O., utvrđeno da je sin tužiteljice D. C., OIB …, s prebivalištem u O., G., u večernjim satima 16. svibnja 2014., upravljao osobnim vozilom marke "Š. F." registarske oznake i broja K…, lokalnom cestom 34028 iz smjera J. u smjeru G. P., odnosno iz smjera zapada u smjeru istoka. Dolaskom u blizinu betonskog mosta preko odvodnog kanala koji je 500 metara udaljen od raskrižja s državnom cestom … u mjestu G. P. izlaskom iz oštrog desnog zavoja lijevim kotačima zahvatio je pjeskovitu bankinu i prednjim donjim dijelom (karterom) vozila, udara u rubni betonski zidić na mostu uslijed čega dolazi do prevrtanja vozila najprije na lijevi bok, a potom na krov, nakon čega je vozilo odsklizalo u vodu odvodnog kanala, uslijed čega su se vozač D. C. i putnica M. G. utopili. Tužiteljica navodi da na opisanoj lokalnoj cesti, u vrijeme nastanka prometne nezgode, nije postojala propisana prometna signalizacija koja se odnosi na dozvoljenu brzinu kretanja vozila, da nije postojala prometna signalizacija koja bi označavala gabarite širine mosta, a niti je na mostu postojala zaštitna ograda. Tužiteljica smatra da navedeni most kao cestovna građevina na lokalnoj cesti u vrijeme nastanka prometne nezgode, nije bio označen sukladno Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, a niti je na mostu postojala zaštitna ograda, uslijed čega za vozače u uvjetima noćne vožnje nije bio vidljiv predmetni most. Ističe da je upravo ova okolnost uzrok nastanka tragičnog događaja. Prema članku 58. Zakona o javnim cestama, za upravljanje, gradnju, rekonstrukciju i održavanje predmetne lokalne ceste, zadužena je Ž.. Tužiteljica navodi da je sa sinom D. C. živjela u zajedničkom domaćinstvu i s njim dijelila dobro i zlo. Navodi da trpi duševne boli zbog smrti sina pa zahtijeva isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 220.000,00 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.

 

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužiteljica pogrešno naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn obzirom tužiteljica potražuje novčani iznos od 220.000,00 koji predstavlja visinu predmeta spora. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava odgovornost za štetni događaj i štetu koju navodi tužiteljica obzirom  smatra isključivo odgovornim vozača vozila koji brzinu vožnje nije prilagodio stanju i uvjetima na cesti. Navodi da na strani tuženika nije bilo radnji ili propusta koji bi doprinijeli šteti. Smatra da je tužiteljica konkretno trebala navesti koja bi konkretno zaštitna ograda i signalizacija trebala biti postavljena u području prometne nezgode, a čije bi nepostavljanje bilo u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Navodi da sama tužiteljica tvrdi da je vozač zahvatio bankinu što ukazuje na nepropisnu vožnju protivno članku 47. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koji propisuje da je vozač dužan vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete kolnika, te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti. Tuženik smatra da nije trebalo postaviti znak ograničenja brzine obzirom ZSPC propisuje opće ograničenje brzine od najviše 50 km/h za naseljeno mjesto i najviše 90 km/h na cesti izvan naselja. Smatra da je šteta na koju se poziva tužiteljica nastala isključivo zbog načina vožnje vozača koji nije prilagodio brzinu stanju i osobinama ceste. U odnosu na zaštitnu ogradu, tuženik navodi da se sukladno članku 89. stavak 2. Pravilnika (NN 33/05, 64/05, 14/11) zaštitna ograda obvezno postavlja na nasipu višem od 3 metra, a u području prometne nezgode nema takvog nasipa. Prema članku 79. Pravilnika, redovna oprema za označavanje ruba kolnika su smjerokazni stupići time da sukladno članku 5. i 6. Pravilnika, zaštitna odbojna ograda može biti postavljena uz rub kolnika, no za razliku od smjerokaznog stupića, nije obvezna oprema za označavanje ruba kolnika. Nadalje, betonski mostić u nivou ceste koji navodi tužiteljica ne predstavlja objekt na koji nije moguće postaviti smjerokazni stupić, pa da bi za označavanje ruba kolnika postojala obveza postavljanja reflektirajuće oznake iz članka 79. stavak 7. točka 3. Pravilnika. Prema ovoj odredbi reflektirajuće oznake za označavanje ruba kolnika postavljaju se na bočnim stranicama tunela, na zaštitnoj ogradi, na potpornom zidu i sl., no betonski mostić u nivou ceste nije objekt koji ima u vidu navedena odredba. Stoga, tuženik smatra da je, suprotno navodima tužiteljice, predmetna cesta bila valjano označena, te da je isključivi uzrok predmetne prometne nesreće bila neprilagođena brzina vozača D. C. koji je svakodnevno prolazio ovom cestom, te je svakodnevno i prolazio preko ovog mostića, te je vrlo dobro znao da se u granicama brzine koji su navedeni prometnim znakovima može na siguran način prolaziti ovom cestom, a isti je očito vozio neprilagođenom brzinom, te je kritične zgode izletio vozilom izvan kolnika što je dovelo do fatalnih posljedica unatoč tome što je isti svakodnevno prolazio ovom cestom i prelazio isti mostić, ali prilagođenom brzinom. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

 

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika T. I. J. kao sudskog povjerenika Općinskog suda u K., poslovni broj: O-…, UPP/OS-… od 19. kolovoza 2014. i rješenje o naknadno pronađenoj imovini od 13. travnja 2015., zapisnik o očevidu Županijskog državnog odvjetništva u K. od 19. svibnja 2014., skicu na listu 26, dopis Policijske postaje O. od 6. ožujka 2018., fotodokumentaciju na listu 34, saslušao tužiteljicu, proveo očevid na licu mjesta 30. lipnja 2020., saslušao svjedoke J. C., J. G. i B. C., te proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, strojarstvo, procjenu motornih vozila i plovila, dip.ing.strojarstva Z. t. iz Z.

 

 

Osnovano je tuženik prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kn, kao i kasnije naznačenom iznosu od 100.000,00 kn u podnesku od 6. veljače 2018. (list 17 spisa). U smislu odredbe članka 40. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelj ne može mjerodavno naznačiti drugu vrijednost predmeta spora nego u visini novčanog zahtjeva 220.000,00 kn koji je naveden u tužbenom zahtjevu. Stoga je na pripremnom ročištu utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 220.000,00 kn (druga strana lista 8 spisa).

 

Suprotno traženju tuženika ne postoji dužnost suda da poziva umješača u spor. Sud je stoga uputio tuženika da u skladu s odredbom članka 211. ZPP sačini obavijest o otpočetoj parnici koji bi sud dostavio dostavio trećoj osobi. Obzirom tuženik nije u ostavljenom roku sačinio takvu obavijest, treća osoba, C. K. d.d. B. P. nisu izviještene o otpočetoj parnici.

 

              Nije sporno da se 16. svibnja 2014. oko 19,30 u mjestu G. P., izvan naselja, na kolniku lokalne ceste broj … na betonskom mostu preko odvodnog kanala dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao utapanjem sin tužiteljice kao vozač osobnog vozila marke "Š. F." registarske oznake i broja KA …, i suvozačica u vozilu, M. G.

 

              Neosnovano tuženik prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji obzirom lokalnom cestom broj 34028 na kojoj se dogodila prometna nezgoda upravlja tuženik.Prema odredbi članka 58. stavak 1. Zakona o javnim cestama (Narodne novine broj 180/2004, 82/2006, 138/2006, 146/2008, 152/2008, 38/2009, 124/2009, 153/2009, 73/2010, 91/2010, 84/2011, u daljnjem tekstu: ZJC) županijskim i lokalnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava županijska uprava za ceste, pravna osoba kojoj je osnivač županija.

 

Neosnovano tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i obzirom na okolnost što su C. K. d.d. B. P., Ugovorom od 31. prosinca 2013. o izvođenju radova redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta za razdoblje od 01.siječnja 2014.godine do 31.prosinca 2014.godine (u daljnjem tekstu: Ugovor od 31. prosinca 2013.), preuzele od Ž. uprave za ceste, K. obvezu izvođenja radova redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području K. županije, pa tako i obveze postavljala zaštitne ograde na predmetnom mostiću prema točki 6.1.11.a i točki 6.1.12.a. Troškovnika koji je sastavni dio Ugovora.

 

Odredbe Ugovora od 31. prosinca 2013., i to:

-          odredbu članka 10. stavak 2. o tome da za štetu nastalu 3. osobama iz razloga opisanih u stavku 1.ovog članka (radovi na otklanjanju posljedica nepredviđenih događaja na županijskim i lokalnim cestama, a koje je neophodno obaviti radi osiguranja odvijanja prometa i zaštite županijskih i lokalnih cesta, objekata i sudionika u prometu) te za svaku drugu štetu koja nastane na ŽC i LC koje su  predmet ovog Ugovora odgovara Izvoditelj (C. K. d.d.)

-          odredbu članka 17. stavak 1. kojom je propisano da je Izvoditelj (C. K. d.d.) odgovoran Naručitelju (Ž. u. z. c.) za svu štetu nastalu s naslova neizvođenja i nepravovremenog ili nekvalitetnog izvršenja radova preuzetih ovim Ugovorom,

tuženik pogrešno tumači na način iz navedenih odredbi proizlazi odgovornost Ceste K. d.d. prema trećim osobama uslijed neizvršavanja obveza preuzetih navedenim Ugovorom od 31. prosinca 2013.

 

Ž. i C. K. d.d. su predmetnim ugovorom regulirale međusobne odnose o odgovornosti za štetu prema trećim osobama, a ne i direktnu odgovornost Izvoditelja (C. K. d.d.) prema trećim osobama. Obzirom je ZJC propisano da upravlja lokalnom cestom, radi se o odgovornosti Ž. u. z. c. koja je propisana zakonom i koje se tuženik ne može osloboditi sklapanjem ugovora s izvoditeljem radova. Stoga, se predmetnim ugovorom Ž. u. z. c ne može osloboditi zakonske odgovornosti za štetu trećim osobama već samo može regulirati međusobne odnose tuženika i C. K. d.d. o odgovornosti za štetu prema trećim osobama.

 

Stoga se tuženik neosnovano poziva na presudu Općinskog suda u K. Stalne službe u D. R., Prekršajni odjel poslovni broj Pp P-…od 28. listopada 2020. kojom je Ž. u. z. c oslobođena optužbe obzirom na činjenicu da je pravnoj osobi C. K. d.d. povjerila radove održavanja i zaštite županijske ceste. Navedena presuda nije donesena obzirom na konkretni štetni događaj, niti se može primijeniti kao odgovarajuća sudska praksa na identični događaj obzirom se u ovom predmetu odlučivalo o prekršajnoj, a ne građanskopravnoj odgovornosti koja je predmet ovog postupka. Građanskopravna odgovornost je šira od prekršajne odgovornosti  i pretpostavke za građanskopravnu odgovornost drukčije su od pretpostavki za prekršajnu odgovornost.

 

              Osim toga, sporna je i sama odgovornost tuženika obzirom tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti sina tužiteljice. Naime, tuženik smatra da je uzrok predmetne prometne nezgode neprilagođena vožnja sina tužiteljice na mokrom i skliskom kolniku.

 

              Prema zapisniku o očevidu Županijskog državnog odvjetništva u K. broj: KR-DO-… od 19. svibnja 2014. utvrđeno je da na mjestu prometne nezgode nema postavljenih prometnih znakova.

 

              Na fotografijama iz fotodokumentacije Policijske uprave k. Policijske postaje O. broj: … vidljiv je da na mjestu prometne nezgode, betonski mostić preko odvodnog kanala, na rubu kolnika postoji samo betonski podest.

 

              Na očevidu 30. lipnja 2020. uz sudjelovanje prometnog vještaka Z. T. iz Z., pregledom mjesta nezgode i usporedbom sa skicom koju je izradila policija, utvrđeno je da ucrtani kolnik i položaj odvodnog kanala odgovaraju izgledu mjesta nezgode na dan održavanja očevida, ali da je u međuvremenu postavljena metalna odbojna ograda i prometni znakovi koji označavaju prepreku. Na poleđini znakova zatečene su naljepnice s oznakom šestog mjeseca 2014., što znači da su prometni znakovi na mjestu prometne nezgode postavljeni nakon predmetnog štetnog događaja.

 

              Iz iskaza svjedoka J. C., J. G. i B. C. također proizlazi da na mjestu predmetne prometne nezgode u trenutku štetnog događaja, osim betonskog podesta, nije bilo zaštitne ograde ili odbojnika, kao niti prometnih znakova.

 

              Radi utvrđenja dinamike i načina nastanka predmetne prometne nezgode, točnog mjesta nastanka štetnog događaja, stanja prometnice i prometne signalizacije u vrijeme štetnog događaja i nakon štetnog događaja, kao i postojanja uzročno-posljedične veze između postupanja vozača i nastale štete, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, strojarstvo, procjenu motornih vozila i plovila, dip.ing.strojarstva Z. T. iz Z., koji je u svom nalazu i mišljenju kojeg je usmeno obrazložio na glavnoj raspravi 15. ožujka 2021., utvrdio sljedeće:

-          osobno vozilo kojim je upravljao sin tužiteljice kretalo se iz J. u pravcu G. P. kroz desni zavoj brzinom od 51 km/h, sletjelo je pored lijeve strane kolnika, prevrnulo se i palo na krov u odvodni kanal

-          vozilo je lijevu bankinu, odnosno sjeverni rub kolnika, zahvatilo prednjim lijevim kotačem oko 20,5 m prije PTM, a prilikom slijetanja s kolnika, vozilo je karterom motora udarilo u betonski zidić mosta odvodnog kanala

-          vozilo se kretalo brzinom od oko 51 km/h, a što je bilo u području ispod granične brzine prolaza kroz zavoj i kod te brzine ne bi trebalo doći do slijetanja vozila s kolnika. Međutim, ipak na izlazu iz desnog zavoja, vozilo je pravocrtno sletjelo pored lijeve bankine.

-          uputna brzina prolaza konkretnog zavoja u uvjetima mokrog kolnika, a kod koje ne dolazi do destabilizacije vozila, odnosno kod koje se sa sigurnošću može proći zavoj iznosi 43 km/h

-          obzirom na uputnu brzinu za prolaz zavoja proizlazi da je kretanje vozila kroz zavoj brzinom od 51 km/h predstavljalo oštru vožnju i doprinijelo je nastanku ove prometne nezgode

-          u slučaju da se vozilo kretalo uputnom brzinom ili nižom, tada bi vozilo sa sigurnošću moglo proći kroz zavoj, a time bi nezgoda bila izbjegnuta

-          u vrijeme nezgode na mostiću nije bila postavljena metalna ograda poput ograde koja je bila postavljena u vrijeme rekonstrukcije. U slučaju da je ovakva ograda bila postavljena i u vrijeme nezgode, ona bi spriječila pad vozila u odvodni kanal, a time ne bi došlo do utapanja vozača i suvozačice, odnosno bile bi izbjegnute smrtne posljedice

-          prema navodu policije u Zapisniku u očevidu proizlazi da u vrijeme očevida nije bilo prometnih znakova koji bi se odnosili na ovu prometnu nezgodu

-          prometni znakovi Ograničenje na 30 km/h i Zavoj ulijevo bili su postavljeni vremenski prije ove nezgode. Znakovi se nalaze ispred nailazećeg oštrog lijevog zavoja i oko 290 m ispred mjesta slijetanja vozila. Iza tog zavoja nalazi se "T" raskrižje, a koje ukida važenje ovih prometnih znakova, te se ovi znakovi ne odnose na mjesto slijetanja vozila.

 

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a obzirom na činjenicu da na mjestu predmetne prometne nezgode u trenutku štetnog događaja nije bilo postavljenih prometnih znakova koji bi regulirali kretanje vozila iz smjera kojim je vozilom upravljao sada pok.sin tužiteljice, bilo je potrebno postupiti prema prometnim pravilima koji u odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine Republike Hrvatske broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, u daljnjem tekstu: ZSPC) propisuje da je vozač, prije svega, dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

 

Obzirom se radi o lokalnoj cesti izvan naselja tada u konkretnom slučaju dolazi u obzir i primjena odredbe članka 54. stavak 1. točka 3. ZSPC kojom je određeno da na cesti izvan naselja vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, a najviše 90 km na sat.

 

U uvjetima konkretnog slučaja:

- da se radi o lokalnoj cesti izvan naselja na kojoj se vozač ne smije kretati brzinom većom od 90 km/h

- da na predmetnoj dionici ceste iz pravca kojim je vozilom upravljao pok.sin tužiteljice nije bilo postavljenih prometnih znakova kojima bi se ograničila brzina kretanja vozila, odnosno

- da, prije dolaska na betonski most preko odvodnog kanala, vozač nije bio prometnim znakom upozoren da smanji brzinu ili da se radi o betonskom mostu preko odvodnog kanala,

- mokrog i skliskog kolnika,

- okolnosti dolaska iz oštrog desnog zavoja na betonski most preko odvodnog kanala koji nema zaštitnu ogradu,

- da je oko betonskog mosta sve bilo zaraslo,

- da niti izgled ceste nije upućivao na dolazak na betonski mostić preko odvodnog kanala koji mostić je bio u ravnini sa cestom,

- da iz iskaza svjedoka proizlazi da je pok.sin tužiteljice i ranije vozio predmetnom dionicom ceste,

- da se u trenutku štetnog događaja vozilo kojim je upravljao sin tužiteljice kretalo brzinom od 51 km/h,

- da je tuženik predvidio potrebu postavljanja zaštitne metalne ograde na betonskom mostiću preko odvodnog kanala, a izvođenje ovih radova je, Ugovorom od 31. prosinca 2013., povjerio pravnoj osobi C. K. d.d. time da ograda nije bila postavljena prije predmetnog štetnog događaja, nego poslije, 

ovaj sud utvrđuje da ne postoje okolnosti na temelju kojih bi pok.sin tužiteljice bio isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode niti postoje okolnosti za postojanje podijeljene odgovornosti obzirom nema doprinosa vozača nastanku štetnog događaja.

 

Obzirom se radi o lokalnoj cesti izvan naselja, pok.sin tužiteljice koji je vozio brzinom od 51 km/h, vozio je u svakom slučaju ispod brzine ograničenja od 90 km/h. Obzirom se radilo o mokrom i skliskom kolniku i okolnosti da je vozaču morala biti poznata činjenica dolaska na betonski mostić preko odvodnog kanala jer je i ranije provozio ovom dionicom ceste, vozač je morao dodatno prilagoditi vožnju ovim okolnostima. Vozač je upravljao brzinom od 51 km/h, što znači da vozio daleko ispod brzine ograničenja od 90 km/h. Prema mišljenju vještaka, uputna brzina prolaza konkretnog zavoja u uvjetima mokrog kolnika, a kod koje ne dolazi do destabilizacije vozila, odnosno kod koje se sa sigurnošću može proći zavoj iznosi 43 km/h pa je prometni vještak mišljenja da vožnja od 51 km/h, u uvjetima konkretnom slučaja, predstavlja oštru vožnju koja je doprinijela nastanku ove prometne nezgode.

 

Ovaj sud prihvaća mišljenje vještaka da je u okolnostima konkretnog slučaja uputna brzina iznosila 43 km/h, što znači da je brzinom od 51 km/h, vozač upravljao vozilom samo 8 km/h većom od uputne brzine. Obzirom vozač nije bio nikakvim prometnim znakovima upozoren da smanji brzinu na uputnu brzinu od 43 km/h, niti je drugim prometnim znakom bio upozoren na prepreku na cesti, tada se ne može pripisati krivnji niti doprinosu vozača što je brzinu vožnje prilagodio na brzinu od 51 km/h koja mu naposljetku nije omogućila siguran prolaz konkretnog zavoja u uvjetima mokrog kolnika. S druge strane, da je u vrijeme nezgode na mostiću bila postavljena metalna ograda poput ograde koja je bila postavljena u vrijeme održavanja očevida, ona bi spriječila pad vozila u odvodni kanal, a time ne bi došlo do utapanja vozača i suvozačice, odnosno bile bi izbjegnute smrtne posljedice. Stoga je propust tuženika da postavi metalnu ogradu prije predmetnog štetnog događaja u direktnoj uzročnoposljedičnoj vezi s nastankom štete koja je tužiteljici nastala smrću sina.             

 

              Dakle, predmetnu prometnu nezgodu skrivio je tuženik koji odgovora tužiteljici za prouzročenu štetu u cijelosti temeljem odredbe članka 1101. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, u daljnjem tekstu:ZOO) kojom je propisano da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uži obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

 

              Pravična novčana naknada neimovinske štete koju je pretrpjela tužiteljica u slučaju smrti njenog sina iznosi u konkretnom slučaju utuženih 220.000,00 kn, a obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja. Pok.sin živio je s tužiteljicom od rođenja, bili su u dobrim odnosima, a s njima je živjela i njegova izvanbračna supruga M. G. koja je bila u drugom stanju i s kojom se sin tužiteljice namjeravao vjenčati, a koja je poginula u istom štetnom događaju. Sin je bio zaposlen, financijski je pomagao tužiteljicu obzirom ima malu mirovinu, a obavljao je najveći dio poslova u gospodarstvu. Poginuo je u dobi od 28 godina. Tužiteljica je iskazala da je podigla kredit od 25.000,00 kn kako bi sinu organizirala svadbu. Osim sina, tužiteljica ima još dvije kćeri. Prije štetnog događaja bila je teško pokretna, a nakon štetnog događaja iskazala je da je preživjela srčani i moždani udar.             

 

              Na dosuđeni iznos tužiteljici je dosuđena zatezna kamata od dana podnošenja tužbe, 16. svibnja 2017., u skladu s odredbom čl.1103.ZOO, a kako je to tužiteljica i zatražila.

 

              Prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO stopa zatezne kamate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              Tužiteljici pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu.             

 

Tužiteljica je imala troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ((Narodne novine broj 142/12, 103/14 i 107/15), i to za sastav tužbe iznos od 2.500,00 kn prema Tbr.7.t.1., za sastav jednog podneska iznos od 2.500,00 kn prema Tbr.8.t.1, za zastupanje na ročištima 6.2.2018., 4.3.2020. i 15.3.2021. u iznosu od 2.500,00 kn prema Tbr.9.t.1., za zastupanje na očevidu 30.6.2020. iznos od 2.500,00 kn prema Tbr.9.t.7., sve uvećano za PDV od 25% i trošak provedenog prometnog vještačenja u iznosu od 2.132,40 kn, što ukupno iznosi 20.882,40 kn, koji iznos je naložen tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnih troškova.

 

Obzirom je tužiteljica korisnica besplatne pravne pomoći koja uključuje i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka, a prema odredbi članka 24.stavak 1.alineja 1.Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine broj 143/13, 98/19) korisnik pravne pomoći je dužan troškove pravne pomoći isplaćene prema obračunu vratiti u državni proračun ako mu je u postupku odmjereno pravo na naknadu troškova postupka pred sudom, to su tužiteljici u trošak uračunati navedeni troškovi provedenog prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od 2.132,40 kn koji su odmjereni u visini od 10% prema Pravilniku o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine broj 38/2014, 123/2015, 61/2019), a u visini od 90% u skladu s Uredbom o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći za 2020. (Narodne novine broj 70/2020).

 

Tužiteljici nije priznat trošak sastava još jednog podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak 1. ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U K. 12. travnja 2021.

 

                                                                                                  Sudac: Irena Šegavić

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st.8 ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335.st.9 ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335.st.9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda  mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

Dostavljeno:

1. J. S., odvjetnik u K.
2. H. M., odvjetnik u K.