1              Poslovni broj: 11.St-234/2020-52

 

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

                            Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Ani Golub Gruić, u stečajnom postupku nad dužnikom I. D.S. d.o.o. u stečaju, OIB: …, S., nakon ispitnog ročišta održanog kod ovog suda 25.veljače 2021., dana 12. travnja 2021.

r i j e š i o    j e

 

I. Utvrđuju se tražbine vjerovnika II. višeg isplatnog reda:

- Hrvatske vode, OIB: …, S., u iznosu od 5.194.842,81 kuna

- A. d.o.o., OIB: …, u iznosu od 5.685.068,40 kuna

              - I. S. s.r.l., OIB: …, u iznosu od 808.229,86 kuna.

 

II. Utvrđuju se osporenim tražbine vjerovnika II. višeg isplatnog reda:

- A. d.o.o., OIB: …, u iznosu od 539.428,31 kuna

- I. Z., OIB: …, u iznosu od 1.184.549,54 kuna

- A. Z., OIB: …, u iznosu od 1.184.549,54 kuna.

 

III. Upućuju se stečajni vjerovnici:

- A. d.o.o., OIB: …, za iznos od 66.350,93 kuna

- I. Z., OIB: …, za iznos od 1.184.549,54 kuna

- A. Z., OIB: …, za iznos od 1.184.549,54 kuna

da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, odnosno primitka drugostupanjske odluke, pokrenu parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine, odnosno predlože nastavak parnice ukoliko je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak u odnosu na osporenu tražbinu, jer će se inače smatrati da su odustali od prava na vođenje parnice.

 

IV. Upućuje se stečajni vjerovnik A. d.o.o., S. D., OIB: …, da za dio tražbine osporene u iznosu od 473.077,38 kuna u roku od roku od 8 dana, računajući od primitka ovog rješenja, pokrene parnicu protiv stečajnog dužnika (zastupanog po osporavateljima vjerovnicima E. M., OIB: …, F. M., OIB:… i I. S. s.r.l., OIB: …) radi utvrđivanja osporene tražbine, odnosno predloži nastavak parnice ukoliko je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak u odnosu na osporenu tražbinu jer će se inače smatrati da je odustao od prava na vođenje parnice.

 

V. Tražbine stečajnih vjerovnika E. M., OIB: … u iznos od  1.390.901,58 kuna i F. M., OIB:…. u iznosu od 2.008.951,38 kuna, utvrđuju se kao tražbine nižeg isplatnog reda, te se odbacuju kao nedopuštene. 

 

Obrazloženje

1. Rješenjem ovog suda poslovni broj 11.St-234/2020-26 od 19. studenog 2020. otvoren je stečajni postupak nad dužnikom I. d. s.d.o.o. u stečaju, OIB: …, S. Istim rješenjem za stečajnog upravitelja imenovan je J. H. iz S., OIB: ...

 

2. Na ispitnom ročištu, održanom kod ovog suda 25. veljače 2021. (stranice 331-337 spisa) ispitane su tražbine stečajnih vjerovnika II. višeg isplatnog reda, a koje su prijavljene u roku iz rješenja 11.St-234/2020-26 od 19. studenog 2020.

 

3. U odnosu na prijavljene tražbine II. višeg isplatnog reda stečajni upravitelj izjasnio se kako slijedi:

- tražbinu vjerovnika A. d.o.o., OIB: …, S. D., prijavljenu u iznosu od 5.751.418,93 kuna, priznao je u iznosu od 5.685.068,40 kuna, a osporio u iznosu od 66.350,93 kuna iz razloga što je račun 74/FIN/1 osporen jer nije knjižen u knjigama dužnika te iz razloga jer se odnosi na najam opreme i krana s rukovoditeljem za vrijeme čekanja na dozvole za gradnju

- tražbinu vjerovnika I. Z., OIB: …, D., prijavljenu u iznosu od 1.184.549,54 kuna, osporio je u cijelosti od iz razloga što isti vjerovnik nije dao tabularnu izjavu

- tražbinu vjerovnika A. Z., OIB: …, T., prijavljenu u iznosu od 1.184.549,54 kuna, osporio je u cijelosti od iz razloga što isti vjerovnik nije dao tabularnu izjavu.

Sve ostale tražbine koje su predmet ispitivanja na tom ročištu stečajni upravitelj priznao je u cijelosti.

 

4. Nakon što je sud prisutnim vjerovnicima ukazao na odredbu članka 263. stavka 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ 71/15 i 104/17; dalje SZ), prema kojoj svaki vjerovnik može osporiti prijavu tražbine drugog stečajnog vjerovnika koju je priznao stečajni upravitelj, punomoćnik stečajnih vjerovnika E. M., I. S.r.l. i F. M. osporio je prijavu tražbine stečajnog vjerovnika A. d.o.o., S. D. u iznosu od 473.077,38 kuna naznačenu u tablici prijavljenih tražbina pod rednim brojem 2., i to baš to onaj iznos koji je priznao stečajni upravitelj, iz razloga što iz dokumentacije vezane uz pravnu osnovu na koju se poziva ovaj stečajni vjerovnik ne može utvrditi jesu li predmetni radovi temeljem kojih je izdan račun (6. situacija) uopće odrađeni, a ukoliko je i nešto od tih radova i odrađeno ne može se utvrditi količina tih radova kao ni cijena utrošenog materijala. Naveo je da se osporena tražbina temelji na izdanim računima i obračunima kamata.

 

5. Punomoćnik stečajnog vjerovnika A. d.o.o., S. D. izjavio je da osporava tražbinu E. M. u iznosu od 1.390.901,58 kuna, kao i tražbinu F. M. u iznosu od 2.008.951,38 kuna iz razloga što se pregledom registracije stečajnog dužnika nesporno može utvrditi da bi navedeni vjerovnici bili osnivači-članovi društva, te da su navedenoj tvrtci - stečajnom dužniku dali zajam, a navedeni zajam temeljem odredbe članka 139. stavak 1. točka 5. Stečajnog zakona i temeljem odredbe članka 408. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima predstavlja nadomještanje temeljnog kapitala, pa ova tražbina spada temeljem istih propisa u tražbine nižeg isplatnog reda. Osim toga, ovdje da se radilo o zajmu dakle glavnici, kojoj je dodana zatezna kamata, te je tako formirana nova glavnica i na tako formiranu glavnicu ponovo obračunala kamata tako da je to obračun kamata na kamate, a što je protivno Zakonu o obveznim odnosima.

 

6. Stečajni upravitelj, a u odnosu na tvrdnje punomoćnika stečajnog vjerovnika A. d.o.o. S. D., da tražbine vjerovnika E. M. i F. M. u stvari proizlaze iz zajma kojim se nadomješta kapital, te da se time imaju svrstati u tražbine nižih isplatnih redova, navodi da se uistinu radi o pozajmicama ali koje po njegovom mišljenju da ne predstavljaju takav vid pozajmice nadomještavanja temeljnog kapitala temeljem članka 408. SZ-a. Nadalje, pozajmice da su u knjigovodstvu stečajnog dužnika knjižene u razredu 2 kao potraživanje od dobavljača i da nisu knjižene u razredu 9 kao nadomještanje kapitala. Pored toga kako je stečajni dužnik investitor građevine nije faktički postojala mogućnost drugog načina financiranja osim pozajmica, jer je to specifična grana djelatnosti građevinarstva. Navodi da je utvrdio da je dio pozajmica davan u vrijeme dok račun stečajnog dužnika nije bio blokiran, a dio za vrijeme blokade, te da iz svih tih razloga ipak odlučio prijavljenu tražbinu razvrstati u drugi  viši isplatni red.

 

7. Drugih osporavanja prijavljenih tražbina na ispitnom ročištu nije bilo.

 

8. Prema članku 263. SZ-a, tražbina se smatra utvrđenom ako ju na ispitnom ročištu prizna stečajni upravitelj, a ne ospori koji od stečajnih vjerovnika, odnosno ako izjavljeno osporavanje bude otklonjeno.

 

9. Slijedom navedenog, pod točkama I. i II. izreke ovog rješenja odlučeno je u kojem isplatnom redu i u kojem iznosu su utvrđene, odnosno osporene prijavljene tražbine stečajnih vjerovnika, a sve to na temelju odredbe članaka 263. i 265. stavka 1. SZ-a te prethodno sastavljene tablice ispitanih tražbina u smislu odredbe članka 264. SZ-a.

 

10. Odredbom članka 266. stavka 1. SZ-a propisano je da ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu sud će vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, sud će na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svog osporavanja.

 

11. Vjerovnike II. višeg isplatnog reda: A. d.o.o. za iznos 66.350,93 kuna, I. Z. za iznos od 1.184.549,54 kuna te A. Z. za iznos od 1.184.549,54 kuna, čije je tražbine osporio stečajni upravitelj, a za koje je ovaj sud utvrdio da se ne temelje na ovršnim ispravama, valjalo je uputiti u parnicu radi utvrđenja osporenih tražbina, a temeljem odredbe članka 266. stavak 1. SZ-a, radi čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom  III.

 

12. Dio tražbine vjerovnika A. d.o.o. S. u osporenom iznosu od 473.077,38 kuna, prijavljena s osnove računa (6. situacija) i obračuna kamata,  koju je priznao stečajni upravitelj, a osporili stečajni vjerovnici E. M., I. S.r.l. i F. M., ne temelji se na ovršnoj ispravi pa je u smislu odredbe članka 266. stavka 2. SZ-a na  parnicu valjalo uputiti stečajnog vjerovnika čija je tražbina osporena radi utvrđivanja osporene tražbine, pri čemu se napominje da u toj parnici osporavatelji nastupaju u ime i za račun stečajnog dužnika, radi čega je odlučeno kao  u izreci ovog rješenja pod točkom IV.

13. Nadalje, u sudskoj praksi uočava se različiti pristup pri odlučivanju o (ne)upućivanju u parnice za slučaj osporavanja isplatnog reda prijavljenih tražbina (posebice tražbina nižeg isplatnog reda) iskazanog prilikom izjašnjenja stečajnog upravitelja ili kojeg od stečajnih vjerovnika na ispitnom ročištu.

14. Po jednom pravnom stavu, svako utvrđenje da je na ispitnom ročištu tražbina stečajnog vjerovnika osporena (od strane stečajnog upravitelja i/ili kojeg od drugih stečajnih vjerovnika) ima za direktnu posljedicu upućivanje u parnice (sukladno odredbi članka 265. stavka 1. SZ-a i članka 266. SZ-a), jer da se o (ne)osnovanosti tražbine (po iznosu, ali i njenom isplatnom redu) stečajnog vjerovnika (čija je tražbina osporena), može jedino meritorno raspravljati u parnici (u koju se upućuje), ali ne i u stečajnom (izvanparničnom) postupku. Prema drugom pravnom stavu, upravo suprotno, razvrstavanje u isplatne redove (uključujući i „razvrstavanje“ tražbina u niže isplatne redove, odnosno ocjenu o tome da određena tražbina predstavlja tražbinu nižih isplatnih redova) predstavlja primjenu materijalnog prava koja je u isključivoj ovlasti stečajnog suca (jer je u predmetnom smislu Stečajni zakon lex specialis), a ne u ovlasti parničnog suca. U tom smislu (ispitivanju, odnosno utvrđivanju isplatnog reda tražbine stečajnog vjerovnika), ovaj sud se priklanja drugom pravnom stavu.

15. Odredbom članka 137. SZ-a, propisano je tko su stečajni vjerovnici i u koje se isplatne redove razvrstavaju stečajni vjerovnici. Stečajni vjerovnici nižih isplatnih redova opisani su odredbom članka 139. stavkom 1. SZ-a, pri čemu su svrstani u pet rednih mjesta prema redoslijedu namirenja. Odredbom članka 257. stavkom 5. SZ-a propisano je da se tražbine vjerovnika nižih isplatnih redova prijavljuju samo po posebnom pozivu suda i uz naznaku da se radi o tražbini nižega isplatnog reda uz navođenje rednog mjesto na koje vjerovnik ima pravo (iz čega direktno slijedi da će sud takvu prijavu, bez posebnog poziva, odbaciti kao nedopuštenu).

16. Odredbom članka 259. SZ-a propisano je da stečajni upravitelj sastavlja tablice prijavljenih tražbina, razlučnih i izlučnih prava, a koje se objavljuju  na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova (nakon isteka roka za prijavu tražbina, a najkasnije osam dana prije održavanja ispitnoga ročišta),a prijave tražbina i isprave izložit će se u pisarnici suda (na uvid sudionicima nakon isteka roka za prijavu tražbina, a najkasnije osam dana prije održavanja ispitnoga ročišta).

17. Odredbom članka 260. stavka 1. SZ-a popisano je da se na ispitnom ročištu prijavljene tražbine ispituju prema svojim iznosima i redu.

18. Odredbom članka 263. SZ-a propisano je da se tražbina  smatra utvrđenom ako je na ispitnom ročištu prizna stečajni upravitelj i ne ospori stečajni vjerovnik, odnosno ako izjavljeno osporavanje bude otklonjeno, a člankom 264. SZ-a propisano je da sud sastavlja tablicu ispitanih tražbina u koju za svaku prijavljenu tražbinu unosi u kojoj je mjeri tražbina utvrđena prema svom iznosu i svom redu odnosno tko je tražbinu osporio.

19. Odredbom članka 265. stavkom 1. SZ-a propisano je da sud na temelju tablice ispitanih tražbina donosi rješenje kojim odlučuje u kojem iznosu i kojem isplatnom redu su utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine. Tim rješenjem sud odlučuje i o upućivanju na parnicu radi utvrđivanja, odnosno osporavanja tražbine.

20. Navedenim materijalno-pravnim odredbama SZ-a propisan je postupak konačnog utvrđenja tražbina stečajnih vjerovnika, u smislu njihovih iznosa i isplatnih redova namirenja, a sve kroz provedeni postupak prijave i ispitivanja tražbina (sa utvrđivanjem tražbina i upućivanjima u parnice).

21. Činjenica da se stečaj provodi sukladno Stečajnom zakonu (lex specialis) kao izvanparnični postupak, s jedne strane upućuje da se po utvrđenim osporavanjima iznosa prijavljenih tražbina u stečajnom postupku (od strane kojeg od osporavatelja), osnovanost tih osporenih tražbina, odnosno osnovanost njihovog osporavanja, jedino može utvrditi u parničnom postupku (po uputi stečajnog suda) uz primjenu adekvatnih zakona (materijalnih prava), ali da bi se i s druge strane, po osporavanju pripadnog isplatnog reda (bilo kojeg pa i nižeg isplatnog reda) tih tražbina, o tom osporavanju  trebao odlučivati upravo stečajni sudac (a ne parnični)  jer je upravo on ovlašten tumačiti odredbe stečajnog zakona (lex specialis) u kojem su upravo propisane  odredbe (materijalna prava) s tim u svezi.

22. Sukladno navedenom, u konkretnom slučaju ovaj sud utvrđuje da su tražbine stečajnih vjerovnika E. M., OIB: …. u  iznos od  1.390.901,58 kuna i F. M., OIB:… u iznosu od  2.008.951,38 kuna tražbine nižeg isplatnog reda sukladno odredbi članka 139. stavka 5. SZ-a (tražbine za povrat zajma kojim se nadomješta kapital nekoga člana društva), a u svezi članka 408. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje ZTD).

23. Naime, iz dokumentacije u spisu nesporno je utvrđeno da su E. M. i F. M., jedini osnivači društva I. d. s. d.o.o. (dužnika) sa osnivačkim kapitalom od 20.000,00 kuna, (osnivački akt od 25. srpnja 2013.), a s poslovnim planom izgradnje, a potom i prodaje građevinskog objekta (od 29 stambenih jedinica) izgrađenog na zemljištu kojega su trebali kupiti od njihovih vlasnika (ovdje stečajnih vjerovnika I. i A.Z.).

24. Samo okolnost da se trgovačko društvo I. d. s. d.o.o. sa osnivačkim kapitalom  od 20.000,00 kuna (bez drugih „zdravih“ izvora financiranja poput dokapitalizacije, poslovnog bankarskog kreditiranja, avansnih uplata kupaca ...) uputilo u takav poslovni projekt, a ne sa kapitalom kojim bi ga inače dobri gospodarstvenici trebali pribaviti, razvidno upućuju da je to društvo od samoga početka bilo u poslovnoj krizi (iz čl. 408. ZOO-a) pa su mu njegovi osnivači od samoga početka njegovih poslovnih aktivnosti kontinuirano (kroz 34 pozajmice sukladno ugovorima o zajmu i dodacima tih ugovora) počevši od 29. travnja 2014. pa do 1. travnja 2019. društvu pribavljali sredstva, a da ni takav način (po iznosu i dinamici pribavljanja) nije bio dostatan da društvo i izvuče iz kontinuirane krize (nedostatak vlastitih sredstava za cijelo vrijeme investicijskog ciklusa, odnosno do uspješne tržišne prodaje objekta, uz pravodobna namirenja svih, u međuvremenu nastalih troškova). Da je tome tako razvidno je iz dokumentacije u spisu, pa tako:

- dužnik (kao investitor objekta u izgradnji) nije još uvijek u cijelosti podmirio svoje obveze iz kupoprodajnog ugovora od 17. lipnja 2015. (listovi 240-245 spisa) (sa ovdje stečajnim vjerovnicima I. i A. Z.) za kupnju zemljišta (građevinske čestice)

- dužnik (kao investitor objekta u izgradnji) nije od početka namirivao račune iz ugovora o građenju (iz veljače 2017.) počevši od 1. privremene situacije u iznosu od 1.961.437,50 kuna, od 21. lipnja 2017. do uključivo 5. privremene situacije u iznosu od 1.307.625,00 kuna od 14. svibnja 2018. ispostavljenih od strane glavnog izvoditelja (ovdje stečajni vjerovnik A. d.o.o., S. D.) svoje preostale obveze po u međuvremenu sklopljenoj sudsku nagodbi te ni po novoizvršenim, kako je to vidljivo iz sudske nagodbe od 24. srpnja 2018. (stranice 265-267 spisa) te potom ne  namiri ni svoje obveze na način kako je to predvođeno u toj sudskoj nagodbi, kao ni račun za novoizvršene radove (6. privremena situacija)

- da su E. M. i F. M., kroz više ugovora o pristupanju dugu (sa različitim vjerovnicima - odvjetnica T. D. K., Z.I.G. d.o.o. Soli, H. E. d.o.o. S. i podmirivali dug u ime dužnika)

- da je na dan 15. kolovoza 2019. dužnik u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana, u ukupnom iznosu od 4.750.675,76 kuna (u koji iznos je uračunata kamata i naknada Financijske agencije za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima)

- da je iz Očevidnika o danima insolventnosti FINA-e od 12. ožujka 2021.  (stranice 352-362 spisa) vidljivo da je dužnik bio u neprekidnoj blokadi u razdoblju od 9. lipnja 2016. do 3. svibnja 2017. te u razdoblju od 18. travnja 2019. do 19. studenog 2020. (odnosno, do otvaranja stečajnog postupka).

             

              25. Takav kontinuirani nedostatak kapitala, doveo je društvo u stečaj prije završetka planiranih radova (visoki roh bau) pa su direktno posljedično tome vjerovnici kojima u tom poslovnom projektu dužnik nije namirivao svoje preuzete obveze, postali i njegovi stečajni vjerovnici. 

 

26. Naime, tvrdnje stečajnog upravitelja da dužnik kao investitor građevine nije imao mogućnost drugog načina financiranja osim pozajmica, te da su pozajmice u knjigovodstvu dužnika knjižene u razredu 2 kao potraživanje od dobavljača, a ne u razredu 9 kao nadomještanje kapitala, su pogrešne (pa kao takve i irelevantne), kao što je i neadekvatna njegova tvrdnja da je dio pozajmica (bez jasnog specificiranja toga dijela) davan u vrijeme dok račun stečajnog dužnika nije bio blokiran, jer sama blokada dužnikovog računa, nije nužan dokaz da je društvo u krizi (u smislu članka 408. ZOO-a), već blokada računa “tek“ direktno upućuje FINA-u (sukladno članku 110. stavku 1. SZ-a), odnosno osobu za zastupanje dužnika po zakonu (sukladno članku 110. stavku 2. SZ-a), na podnošene prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom.

 

27. Naime, tvrdnja da dužnik kao investitor građevine nije imao mogućnost drugog načina financiranja osim pozajmica, te da su pozajmice u knjigovodstvu dužnika knjižene u razredu 2 kao potraživanje od dobavljača, a ne u razredu 9 kao nadomještanje kapitala, su pogrešne (pa kao takve i irelevantne), kao što je i neadekvatna njegova tvrdnja da je dio pozajmica (bez jasnog navođena toga manjeg dijela) davan u vrijeme dok račun stečajnog dužnika nije bio blokiran, jer sama blokada dužnikovog računa, nije po sebi nužan dokaz da je društvo u krizi (u smislu članka 408. ZOO-a), već blokada dužnikovog polovnog računa direktno upućuje FINA-u (sukladno članku 110. stavku 1. SZ-a), odnosno osobu za zastupanje dužnika po zakonu (sukladno članku 110. stavku 2. SZ-a), na podnošene prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom.

 

28. Punomoćnik vjerovnika E. i F. M. nije na ispitnom ročištu iznio nikakve stavove u smislu osporavanja tvrdnji punomoćnika stečajnog vjerovnika A. d.o.o. da je riječ o zajmovima kojima se nadomješta kapital, niti je  tom smislu naknadno ovom sudu dostavio naknadno očitovanje.

 

29. U smislu prethodnog (utvrđenje da je riječ o zajmu kojim se nadomješta kapital), irelevantnim se ukazuje osporavanje tražbina stečajnih vjerovnika i u dijelu nepravilnog obračuna kamata na glavnice tih zajmova, kako je to u svom osporavanju naveo punomoćnik stečajnog vjerovnika A. d.o.o.

 

30. Sukladno navedenom ovaj sud je temeljem odredbe članka 139. stavka  5., a u svezi s odredbom članka 408. ZOO-a utvrdio da je riječ o tražbinama nižeg isplatnog reda, pa je sukladno čl. 257. stavka 5.  SZ-a odlučio kao u izreci ovog rješenja pod točkom V.

U Splitu 12. travnja 2021.

Sutkinja

Ana Golub Gruić,v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se može izjaviti u roku od osam dana od dostave rješenja, a dostava ovog rješenja smatra se obavljenom istekom osmog dana od dana njegove objave na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, pismeno u tri primjerka, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.