1

Poslovni broj: Gž-496/2021-2

Poslovni broj: Gž-496/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja I. k. b. U. d.d., U., OIB: ... , zastupanog po punomoćnici A. K. D., odvjetnici iz R., protiv tuženice L. Đ. iz R.,  OIB: ..., zastupane po punomoćnici V. M., odvjetnici iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl. broj P-1172/2020-5 od 3. prosinca 2020., 12. travnja 2021.,

p r e s u d i o    j e

I.Odbija se žalba tuženice, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. broj  P-1172/2020-5 od 3. prosinca 2020., u točci 1.izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. K.,  posl.br. Ovrv-7/08 od 23. siječnja 2008.,  kojim je naloženo tuženici da plati tužitelju iznos od 32.399,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 16.541,94 kn počev od 31. listopada 2007. do isplate, te u odluci o troškovima postupka iz točke 3. i 4. izreke.

II.Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice preinačava se prvostupanjska presuda u točci 1. izreke u dijelu kojim je održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je naloženo tuženici da plati tužitelju zatezne kamate na iznos glavnice od 16.541,94 kn i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl.br. Ovrv-7/08 od 23. siječnja 2008., kojeg je donio javni bilježnik Ž. K. iz U., u dijelu kojim je naloženo tuženici L. da plati tužitelju I. k. b. U. d.d. zatezne kamate na iznos od 16.541,94 kn (slovima: šesnaesttisućapetstočetrdesetjednukunudevedesetčetirilipe) tekuće od 31. listopada 2007. do isplate.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom u točci 1. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl.br. Ovrv-7/08 od 23. siječnja 2008., kojeg je donio javni bilježnik Ž. K. iz U., u dijelu kojim je naloženo tuženici da plati tužitelju iznos od 32.399,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2007. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 1.572,44 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Točkom 3. izreke naloženo je tuženici da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 20.433,74 kn. Točkom 4. izreke odbijena je tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 12.092,50 kn.

Protiv točke 1.,3. i 4. izreke navedene presude žalbu podnosi tuženica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje: ZPP ), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženici.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba je djelomično osnovana.

Neosnovano se tuženica žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7. i 8. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud odlučne činjenice, a koje su stranke iznijele i u odnosu na koje su predložile dokaze sukladno čl. 7. st.1. ZPP-a, utvrdio prema slobodnom sudačkom uvjerenju ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti u skladu s čl. 8. ZPP-a.

Također, donošenjem prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog  postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženica, budući da je suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude razumljiva i neproturječna sama sebi  i razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni , a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 33.971,44 kn s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove povrata kredita po Ugovoru o kreditu broj: ... od 28. ožujka 2001..

U ovoj fazi postupka nije sporno da su stranke sklopile predmetni ugovor o kreditu na iznos od 19.624,90 kn sa ugovorenim kamatama i rokom vraćanja od dvije godine, s time da je tuženica dala suglasnost o zapljeni plaće od 28. ožujka 2001. kao sredstvo osiguranja tražbine tužitelja. Također, nesporno je da tuženica nije ispunila svoju obvezu vraćanja kredita u cijelosti. Sporna je zastara tražbine tužitelja.

              Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj 22. veljače 2002. dostavio poslodavcu tuženice suglasnost o zapljeni plaće pa zauzima stav da je takvom radnjom tužitelja sukladno čl. 388. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91) (u presudi očito omaškom navedeno Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO/05), u svezi s čl. 178. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 57/96., 29/99. i 42/00., dalje: OZ/96) došlo do prekida zastare, a cijeneći da tužitelj nije naplatio spornu tražbinu, dakle da ovršni postupak od svog početka (dostave suglasnosti za zapljenu) do podnošenja prijedloga za ovrhu (sada tužbe) nije okončan, već još uvijek traje, zauzima stav da zastarijevanje u smislu čl. 392. st. 4. i  5. ZOO/91 nije niti počelo iznova teći.

              Nadalje, prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijeske struke utvrđuje da dugovanje tuženice na dan 31. listopada 2007. iznosi 32.399,00 kn i to s osnove glavnice u iznosu od 15.857,06 kn, a s osnova obračunate zatezne kamate u iznosu od 16.541,94 kn pa pozivom na čl. 1021. u svezi s čl. 9. i 342. st. 1. ZOO/05 prihvaća tužbeni zahtjev za navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. ZOO/05 pa u tom dijelu primjenom čl. 451.st.3. ZPP-a održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, dok u preostalom dijelu  za iznos od 1.572,44 kn s osnove troškova opomena odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan i ukida platni nalog.

Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, odmjerene prema čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice, koja utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje.

Također, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog za iznos od 32.399,00 kn sa zateznim kamatama na iznos od 15.857,06 kn od 31. listopada 2007. do isplate.

Naime, suprotno žalbenim navodima, pravilan je stav prvostupanjskog suda kako je podnošenjem suglasnosti o zaplijeni plaće poslodavcu tuženice došlo do prekida zastare u smislu čl. 388. ZOO/91 u svezi s čl. 178. OZ-a, a koja zastara nije počela iznova teći u smislu čl. 392. st. 4. i 5. ZOO/91 s obzirom da tužitelj svoju tražbinu nije naplatio. Takav  stav je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-483/2017-2 od 19. veljače 2020. donesenoj u ovom postupku povodom revizije tužitelja podnesene protiv ranije odluke ovog drugostupanjskog suda. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada  prigovor zastare nije prihvatio.

Žalbeni navodi tuženice kako predmetna suglasnost o zapljeni plaće nije solemnizirana odnosno javnobilježnički ovjerena, već da se radi o privatnoj ispravi na kojoj je samo ovjeren potpis tuženice pa da stoga nema pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi u smislu čl. 178. OZ-a, te da posljedično tome dostava iste poslodavcu tuženice radi naplate sporne tražbine nije od utjecaja na prekid zastare, nisu osnovani.

Naime, prema čl. 178. OZ-a važećem u vrijeme izdavanja predmetne suglasnosti za zapljenu plaće, dovoljno je da isprava o suglasnosti kojom dužnik dopušta zapljenu svoje plaće bude ovjerena od strane javnog bilježnika, dok nije nužno da ta isprava bude potvrđena (solemnizirana) po javnom bilježniku. Kako je u konkretnom slučaju potpis tuženice na predmetnoj suglasnosti za zapljenu nesporno ovjeren od strane javnog bilježnika, to u smislu čl. 178. OZ-a takva isprava ima učinak rješenja o ovrsi pa je njezinim podnošenjem poslodavcu tuženice došlo do prekida zastare, kako je to već prethodno obrazloženo.

S obzirom na neosnovanost prigovora zastare, a imajući u vidu utvrđenje da tuženica duguje tužitelju s osnove povrata kredita iznos od 32.399,00 kn (iznos od 15.857,06 kn s osnove glavnice i iznos od 16.541,94 kn s osnove obračunate zatezna kamate), visinu kojeg duga žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika za taj iznos, kao i u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati zateznu kamatu na dugovani iznos glavnice, dakle na iznos od 15.857,06 kn, iako se pogrešno pozvao na čl. 1021. u svezi s čl. 9. i 342. st.1. ZOO/05, umjesto ispravno na čl. 1065. u svezi s čl. 17. st. 1. ZOO/91 koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo  kada je prihvatio tužbeni zahtjev za održavanje na snazi platnog naloga u dijelu kojim je tuženica obvezana na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos obračunate zatezne kamate od 16.541,94 kn. To iz razloga jer je čl. 279. st. 1. i 2. ZOO/91 propisana zabrana anatocizma prema kojoj se dok postoji glavna obveza ne mogu osnovano zahtijevati zatezne kamate na iznos neisplaćenih obračunatih zateznih kamata.

S obzirom na ishod žalbenog postupka tuženica je uspjela u sporu u razmjerno neznatnom dijelu (u odnosu na glavnu tražbinu sa 4,62 % i djelomično u odnosu na sporednu tražbinu), slijedom čega joj primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, već pravo na naknadu troškova postupka pripada tužitelju u cijelosti pa je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom su tužitelju dosuđeni troškovi postupka, u visini koja je ispravno odmjerena u u skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom, a tuženica odbijena s zahtjevom za naknadu tih troškova.

Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točci 1. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke 3. i 4. izreke, kao u točci I. izreke ove presude, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice pozivom na čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu točke 1. izreke, kao u točci II. izreke ove presude.

Prvostupanjska presuda u točci 2. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 12. travnja 2021.

Sutkinja

Ingrid Bučković