1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja B. B., OIB:.., . zastupan po punomoćnici M. J. J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika G. Z., OIB:... . zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & L. iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3083/2013 od 18. siječnja 2019., 12. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

             

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3083/2013 od 18. siječnja 2019. u dijelu točke I izreke u odnosu na dosuđenu naknadu štete u iznosu od 19.000,00 kn s naslova neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama počev od 29. ožujka 2013. do isplate i za naknadu za tuđu pomoć u iznosu od 1.680,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18. siječnja 2019. pa do isplate.

 

II.Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje citirana presuda u dijelu točke I izreke u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđenu naknadu za tuđu pomoć za razdoblje od 29. ožujka 2013. do 17. siječnja 2019. na način da se za to razdoblje tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

III.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3083/2013 od 18. siječnja 2019. u točkama II i III izreke.

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1.Citiranom presudom u točki I izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju 20.680,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29. ožujka 2013. pa do isplate, dok je u točki II izreke odbijen preostali dio naknade za imovinsku štetu u iznosu 320,00 kn kao neosnovan.

 

2.Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke nije dopuštena preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva podneskom tužitelja od 16. listopada 2015. dok je točkom II izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 13.785,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. siječnja 2019. pa do isplate, a u točki III izreke rješenja odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

3.Protiv citirane presude u odnosu na točku I izreke i protiv rješenja u odnosu na točku II i III izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da se tuženiku nadoknade troškovi sastava žalbe sa PDV u iznosu od 1.562,50 kn i sudska pristojba na žalbu u iznosu od 1.120,00 kn.

 

4.Ističe kako je tijekom postupka a i u podnescima od 14. listopada 2016. i 6. prosinca 2016. tvrdio a tijekom postupka priloženom dokumentacijom i dokazao da je komunalna djelatnost zimske službe na mjestu štetnog događaja uredno izvršena jer da je to mjesto višestruko čišćeno i posipavano sa soli, tako da nije bilo propusta u izvršavanju te djelatnosti, te da ne postoje uzročno posljedična veza sa nastankom štetnog događaja. Navodi kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da 6 dana prije štetnog događaja temperatura zraka pri tlu u razdoblju od 18. veljače 2012. pa sve do štetnog događaja 24. veljače 2011. u jutarnjim satima je iznosila blizu 0°C te da je dnevna temperatura iznosila iznad 0°C, da je 15. veljače 2012. bilo 24 cm snijega na tlu te da gledano prema 24. veljače 2012. je vidljivo da je visina snježnog pokrivača rapidno padala, te da 22. veljače 2012. snježnog pokrivača nije bilo. Zbog svega navedenog smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da protivno zaključku suda prvog stupnja proizlazi da u obavljanju te službe nije bilo propusta te da time nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) za odgovornost tuženika. Osporava nadalje tuženik pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odnosu na dosuđeni iznos visine naknade neimovinske štete s naslova povrede prava osobnosti smatrajući da su dosuđeni nerealno previsoki iznosi i da nisu u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske  te da za naknadu za tuđu pomoć pripada kamata od dana presuđenja, jer da se radi o imovinskoj nenovčanoj nerepariranoj šteti koja dospijeva danom presuđenja.

 

5.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6.Žalba je djelomično osnovana.

 

7.Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da u provedenom postupku i donošenju presude nije počinjena niti jedna apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

 

8.I u ovoj fazi žalbenog postupka sporna je odgovornost tuženika za naknadu štete iz štetnog događaja od 24. veljače 2012. jer tuženik ustraje kod tvrdnje da je čišćenje kolnika od snijega i leda obavljeno sukladno pravilima struke te da nije bilo propusta u obavljanju te djelatnosti tako da je do pada tužitelja u kojem je zadobio tjelesne ozljede došlo isključivo krivnjom tužitelja.

 

9.Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja i saslušanog svjedoka M. R. te utvrđuje da je do pada tužitelja došlo na pješačkom prijelazu kod rotora u Zagrebu između Petrove i Bukovačke ulice kada je tužitelj zakoračio na nogostup jer je taj dio bio pokriven snijegom i ledom. Pri tome uzima u obzir podatke Državnog hidrometeorološkog zavoda iz kojih proizlazi da je u prvom dijelu mjeseca veljače 2012. padao snijeg i susnježica, da se radilo o zimskim mjesecima te da je temperatura u vrijeme štetnog događaja u 8,00 sati iznosila 0,7° C dok je u prethodnoj noći do 7,00 sati temperatura iznosila -2,6° C te da je stoga uvjerljivo da je na tlu bilo leda i snijega. Zaključno utvrđuje da je tuženik propustio u postupanju svojih službi ukloniti led i snijeg sa javne prometne površine, što je uzrok pada tužitelja i njegovog ozljeđivanja te utvrđuje da ne postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja jer se kretao uobičajeno.

 

10.Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika utvrđenja suda prvog stupnja iz sadržaja dokumentacije koju je priložio u spis a odnosi se na Dnevnik baze zimske službe Zagrebačkog holdinga (list 151-165 spisa) ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja o odgovornosti tuženika. Naime utvrđeno je da su zimske službe bile organizirane na način da su poduzele čišćenje snijega i posipavanje soli pa tako i dijela prometnice na kojoj je došlo do štetnog događaja što se odvijalo na dane 18/19, 19/20 i 20/21 veljače 2012., a što nije učinjeno noću između 23-24. veljače 2012. pa sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je tuženik preko svojih službi bio dužan nadzirati specijalizirane organizacije te poduzimati mjere kojima se osigurava njihovo funkcioniranje i da se tuženik ne može osloboditi od odgovornosti za štetu nastalu zbog nepridržavanja navedenih obaveza propisanih čl. 3. st. 10. Zakona o komunalnom gospodarstvu ( "Narodne novine" 26/03 –pročišćeni tekst 82/04; dalje ZKG) navodeći da se pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva i održavanje površine koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, te sve sukladno i čl. 2. st. 1. i 13. Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 8/07). Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik kao jedinica lokalne samouprave dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti pa između ostalog i uklanjanje snijega i leda sa javnopravnih površina sukladno čl. 2. st. 2. ZKG-a te je sud prvog stupnja primjenom citiranih odredbi ZKG-a i Odluka o nerazvrstanim cestama uz daljnju primjenu odredbe čl. 1084. ZOO-a utvrdio pravilno da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju.

 

11.Pravilno sud prvog stupnja otklanja kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku tvrdnjama da je obaveza održavanja nerazvrstanih cesta ugovorom prenesena na treću osobu Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, jer je taj ugovorni odnos relevantan za reguliranje njihovih međusobnih odnosa ali nije od utjecaja na obavezu tuženika i odgovornost za naknadu štete prema trećim osobama za slučaj nepridržavanja obaveze osiguranja trajnog i kvalitetnog obavljanja komunalne djelatnosti.

 

12.Niti ovaj sud ne nalazi da postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, odnosno da bi kao što to tvrdi tuženik do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja, jer dokazni postupak na to ne upućuje, već je pravilno utvrđeno da se tužitelj kretao uobičajeno pješačkim prijelazom, a tuženik tijekom postupka za osnovanost svojih tvrdnji nije predložio niti jedan dokaz.

 

13.Protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a kada je tužitelju na ime pojedinih kriterija odnosno kvalifikatornih okolnosti dosuđena na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje iznos od 19.000,00 kn. Naime iz rezultata provedenog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku prof. dr. sc. I. S. te iz sadržaja priložene dokumentacije proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu u vidu iščašenja lijevog ramenog zgloba i prijeloma korteksa glave nadlaktične kosti, da je zbog zadobivenih ozljeda  pretrpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 1-2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5-6 dana i manjeg intenziteta u trajanju oko mjesec dana, da je pretrpio fizičke boli jakog intenziteta 3-4 dana, srednjeg 7-8 dana i manjeg još oko mjesec dana, da su navedene ozljede umanjile životnu aktivnost tužitelja za 7-8%. Utvrđeno je da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu ograničenja funkcije lijevog ramena u manjem stupnju, te blažom hipotrofijom, u vidu slabosti muskulature lijevog ramena, da su zaostale tegobe u vidu bolova, osobito pri fizičkom opterećenju i pokretima ruke iznad visine glave i ramena. Stoga proizlazi da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 1100. ZOO-a dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje jer je pravilno utvrdio da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju da se dosudi navedena pravična novčana naknada u iznosu od 19.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe u okviru odredbe čl. 1103. ZOO-a.

 

14.Prema opće poznatim cijenama jednog sata tuđe nestručne pomoći u iznosu od 15,00 kn, pravilno je utvrđena visina  naknade za tuđu pomoć u iznosu od 1.680,00 kn primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pri čemu je sud prvog stupnja pogrešno odredio kamatu na tuđu pomoć od dana podnošenja tužbe jer su u tom pravcu osnovani žalbeni navodi tuženika da kamata za tuđu pomoć kao imovinska nenovčana i nereparirana šteta dospijeva danom presuđenja.

 

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u odluci o troškovima parničnog postupka jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 3. u vezi čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“142/12, 103/14 i 118/14; dalje Tarifa) jer tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu te su tužitelju priznati troškovi sukladno Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 7. i Tbr. 9. t. 2. Tarife te su uzeti u obzir troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice te je pravilno odmjeren parnični trošak koji pripada tužitelju u iznosu od 13.785,04 kn pri čemu su uzete u obzir i plaćene sudske pristojbe i predujam za vještačenje te je pravilno sukladno čl. 30.  Ovršnog zakona („Narodne novine“112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ) i čl. 29. st. 1. i 2. OZ-a na dosuđene parnične troškove dosuđena kamata od dana presuđenja 18. siječnja 2019. pa do isplate.

 

16.Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1., čl. 373. t. 3. i čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude i izreke ovog rješenja.

 

17.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je uspio samo u neznatnom dijelu u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate u odnosu na tuđu pomoć pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke presude.

 

18.Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki II izreke, te rješenje u točki I izreke ostaju neizmijenjeni.

 

 

U Rijeci 12. travnja 2021.

 

 

     Sutkinja

 

Filka Pejković