1                          Poslovni broj Gž Ovr-427/2020-2

 

 

 

 

 

 

             

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-427/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. L. iz M. L., OIB: ... , zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. K. i M. M. J. iz M. L., protiv ovršenika D. Č. iz M. L., OIB: ... zastupanog po punomoćnici V. S., odvjetnici iz M. L., te treće osobe I. N. Š. iz M. L., OIB: ..., zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. M. i D. K. iz R., radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, broj 84 Ovr-2725/2015 od 23. ožujka 2020., 12. travnja 2021., 

 

 

r i j e š i o  j e

 

1.               Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj 84 Ovr-2725/2015 od 23. ožujka 2020.

 

2.               Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-57/2013 od 15. svibnja 2013. Općinskog suda u Malom Lošinju dovršena. 

 

              Protiv tog rješenja žali se ovršenik.

 

              U žalbi navodi da je sud dopustio ovrhovoditelju posjed predmeta ovrhe, iako je utvrđeno da ovršenik nije u posjedu predmeta ovrhe već je predmet ovrhe u posjedu i u vlasništvu treće osobe I. N. Š.. Navodi da je treća osoba podnijela nadležnom sudu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i o tome obavijestila ovrhovoditelja i sud. Navodi da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti pravilo da je ovršenik dužan pribaviti posjed od treće osobe jer je posjed i vlasništvo predano prije nego što je i sama isprava na kojoj se temelji prijedlog za ovrhu postala pravomoćna. Navodi da je tijekom provođenja ovrhe, na ročištu na licu mjesta 24. veljače 2020. utvrđeno da automobila ovršenika u garaži nema pa je i to dokaz da ista nije u posjedu ovršenika, pa isti nije mogao postupiti po rješenju o ovrsi kako je to u više navrata opetovano navodio. Navodi da je sud pogrešno postupio kada je dopustio promjenu brave i nije inzistirao da se vrati "stara brava" kako je to bilo naloženo u rješenju o ovrsi i ovršnom naslovu, jer je to povrat u prijašnje stanje, a ne postavljanje nove brava na što ovrhovoditelj nije imao pravo. Da je postavljena nova brava jasno proizlazi iz zapisnika o provedbi ovrhe u kojem piše da su ovrhovoditelju predana tri primjerka ključa, dok istodobno u naslovu piše da se ovrha provodi radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja.

 

              Predlaže pobijano rješenje ukinuti.

 

              Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu ističe da je netočan navod ovršenika da se ovrha nije smjela provesti iz razloga što je predmetna garaža navodno u posjedu treće osobe, odnosno navedeno nije od nikakvog utjecaja na valjanost provedbe ovrhe u konkretnom slučaju. Nadalje, sve da je i istinita tvrdnja ovršenika da je prijepor u trenutku ovrhe bio u posjed treće osobe, u konkretnom slučaju ne radi o činjenici koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka na kojoj se temelji ovrha već naprotiv, o činjenici koja je nastala za vrijeme trajanja parničnog postupka poslovni broj P-284/12 iz kojeg potječe ovršna isprava, za koju je ovršenik znao te navedeno mogao i morao istaknuti u tom postupku. Osim toga da je ovršenik stranka ugovora o kupoprodaji od 3. kolovoza 2012. kojim je treća osoba I. N. Š. stekla vlasništvo i posjed prijepora pa je isti nedvojbeno za tu činjenicu znao u vrijeme trajanja parničnog postupka poslovni broj P-284/12, ali navedeno nije istaknuo niti u odgovoru na tužbu od 11. rujna 2012. niti do zaključenja glavne rasprave 6. studenog 2012., pa to ne može isticati niti sada po pravomoćnosti i ovršnosti predmetne odluke. Nadalje, navodi da je netočno da je sud pogrešno postupio kada je dopustio promjenu brave, ne inzistirajući na vraćanju stare brave jer je rješenjem o ovrsi naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja "vraćanjem prvobitne brave na ulazna vrata ili predajom ovrhovoditelju ključeva nove promijenjene brave i to upravo iz razloga mogućnosti provedbe ovrhe i u slučaju manipulativnih radnji ovršenika.

 

Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u odgovoru na žalbu.       

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući povodom žalbe ovršenika pravilnost pobijanog rješenja kojim je utvrđeno da je ovrha u ovom postupku dovršena predajom nekretnine u posjed ovrhovoditelju, a ovaj sud je utvrdio da nije ostvaren ni jedan žalbeni razlog na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Naprotiv, utvrđeno je da je rješenje zakonito.

 

Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-57/13-3 od 15. svibnja 2013. donesenim na temelju rješenja istog suda poslovni broj P-284/12 od 9. studenog 2012., kao ovršne isprave, dozvoljena ovrha uspostavom ranijeg posjedovnog stanja na nekretnini k.č.br. ... , k.o. ..., u naravi garaže u M. L., i to vraćanjem prvobitne brave na ulazna vrata garaže ili predajom ovrhovoditelju ključeva nove promijenjene brave, odvoženjem ovršenikova automobila iz garaže, te predajom garaže oslobođene od osoba i stvari ovrhovoditelju. Zaključkom istog suda poslovni broj Ovr-2725/2015 od 30. siječnja 2020. (list 115 – 116 spisa) pozvan je ovršenik da sam i dobrovoljno postupi po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-57/13 od 15. svibnja 2013., odnosno vraćanje prvobitne brave na ulazna vrata garaže ili predajom ovrhovoditelju ključeva nove promijenjene brave, odvoženjem ovršenikova automobila iz garaže, te predajom garaže oslobođene od svih osoba i stvari ovrhovoditelju najkasnije do 21. veljače 2019., a ukoliko ovršenik ne postupi kako mu je naprijed naloženo pozvan je ovrhovoditelj da za zakazano ročište 24. veljače 2020. osigura osobu koja će za ovrhovoditelje prisustvovati ročištu, majstora bravara ili drugu ovlaštenu osobu za odstranjenje brave, lokota i lanca sa ulaznih vrata te uplatiti iznos za izlazak sudskog ovršitelja na lice mjesta, te potvrdu o uplati dostavi u spis. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da ovršenik nije postupio po zaključku suda poslovni broj Ovr-2725/2015 od  30. siječnja 2020., tako da je promjena brave izvršena na licu mjesta 24. veljače 2020. u prisutnosti punomoćnice ovrhovoditelja, ovršenika i njegovog punomoćnika, J. A. i I. K., djelatnika P. p. M. L. te M. V. i M. M. kao bravara na način da su bravu promijenili bravari te tri primjerka ključa predali ovrhovoditelju, te je garaža predana u posjed ovrhovoditelju. Po završetku svih  navedenih radnji zapisnik o uredovanju na licu mjesta potpisali su punomoćnik ovrhovoditelja, punomoćnik ovršenika, ovršenik, djelatnici P. p. M. L. J. A. i I. K., te bravari M. V. i M. M..

 

Obzirom na ta činjenična utvrđenja koja ovršenik navodima žalbe niti ne dovodi u sumnju, ovaj sud smatra da je predajom garaže u posjed ovrhovoditelju dana 24. veljače 2020. ovrha dovršena u smislu odredbe čl. 73. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17- dalje OZ), slijedom čega ocjenjuje zakonitim pobijano rješenje kojim je sukladno stavku 2. istog članka utvrđeno da je ovrha u ovom predmetu dovršena predajom predmetne nekretnine u posjed ovrhovoditelju.

 

Za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja nisu od značaja činjenice da je treća osoba osnovom odredbe čl. 60. OZ-a podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ovo stoga što postojanje prijedloga za odgodu ovrhe i tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne odgađa ovrhu, pri čemu valja respektirati činjenicu da je ovrha radi predaje u posjed nekretnine u međuvremenu dovršena.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

 

U Rijeci 12. travnja 2021.

 

 

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara