1              Poslovni broj: Gž R-888/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-888/2020-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica – specijalist Mirjana Urlić, u pravnoj stvari tužitelja R. M. iz Đ., OIB: …, protiv tuženika S. b. za m. r. K. T., K. T., OIB: …, radi poništenja odluke i zaštite od diskriminacije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pr-65/2019-5 od 5. svibnja 2020., dana 12. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, ukida rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pr-65/2019-5 od 5. svibnja 2020., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem odbačena je tužba.

 

2.              Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio dopuštenu i pravodobnu žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), predlažući da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3.              U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja.

 

4.              Žalba tužitelja je osnovana.

 

5.              Tužitelj podnosi tužbu smatrajući da je tuženik proveo natječajni postupak u kojem je bio diskriminiran obzirom na obrazovanje, te radi naknade štete.

 

6.              Sud prvog stupnja odbacio je tužbu sa obrazloženjem da ne postoji nadležnost suda u predmetnoj pravnoj stvari.

 

7.              Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik raspisao natječaj za radno mjesto računovodstveni referent/referentica, za koje je uvjet bila završena srednja škola ekonomskog usmjerenja. Kako tužitelj je završio srednju matematičko-informatičku školu, te potom Fakultet organizacije i informatike u V., to nije imao tražene uvjete za navedeno radno mjesto, slijedom čega nije bio pozvan na testiranje, odnosno nije bio ocijenjen kao kandidat za navedeni posao.

 

8.              Tužitelj je tužbu podnio smatrajući kako je natječaj nezakonito proveden, da je diskriminiran obzirom na obrazovanje, tražeći da se poništi navedeni natječaj, te uz navedeno tražio je od tuženika da mu nadoknadi štetu u iznosu od 50.000,00 kn.

 

9.              Sud prvog stupnja pozvao se na odredbu čl. 10. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje u tekstu: ZR) kojom je propisano da se radni odnos zasniva sklapanjem ugovora o radu između poslodavca i zaposlenika, pri čemu je poslodavac slobodan u izboru zaposlenika, smatrajući da niti jednom odredbom ZR-a nije predviđena mogućnost poništenja odluke o izboru kandidata nakon provedenog natječaja za zasnivanje radnog odnosa podnošenjem tužbe redovnom sudu, budući ZR predviđa zaštitu radnika, dakle osoba koje su sklopile govor o radu.

 

10. Pri tome sud prvog stupnja gubi iz vida odredbu čl. 7. ZR-a kojom je propisano da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima, kao i odredbu čl. 2. st. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12).

 

11. Dakle, tužitelj je ovlašten u parničnom postupku tražiti od suda da preispita pravilnost provedenog natječaja jedino u slučaju ako tvrdi da je isti proveden diskriminatorno.

 

12. Naime, tužitelj kao kandidat na natječaju za radno mjesto uživa zaštitu od nejednakog postupanja, a isti se u tužbi poziva na točno određenu osnovu diskriminacije (po osnovi obrazovanja). On je taj koji u tužbi treba učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a tuženik treba dokazati da diskriminacije nije bilo, s time da ako se utvrdi diskriminacija, tužitelju pripada naknada štete prema općim propisima obveznog prava.

 

13. Slijedom svega navedenoga, kako postoji stvarna nadležnost u predmetnoj pravnoj stvari, to sud prvog stupnja je obvezan odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 380. t. 3) ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 12. travnja 2021.