Pristupanje sadržaju
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Marici Lović, kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužiteljice pod 1) D. L., O.: …, pod 2) M.
L., O.: … i pod 3) L. L., O.: …, svi na
adresi M., i zastupani po odvjetnicima u O. L. – V. & P., protiv tuženika H. M. d.o.o., Z., O.: …, zastupanog po odvjetnicima iz O. D.
H. & P. d.o.o. iz S., radi naknade štete, nakon održane i
zaključene glavne i javne rasprave 4. veljače 2021. u prisutnosti zamjenika
punomoćnika tužitelja M. L., odvjetničkog vježbenika u O. L. –
V. & P. i zamjenice punomoćnika tuženika I. B., odvjetničke
vježbenice i objavljene 9. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik H. M. d.o.o. Z., O.: …, u
roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1) D. L., O.: …,
pod 2) M. L. O.: … i pod 3) L. L., O.:
…, iznos od po 10.000,00 kn (desettisućakuna) zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. listopada 2017. pa do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje je
prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), 2) i 3) za više traženo u iznosu od po
40.000,00 kn (četrdesettisućakuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama kao i u odnosu na potraživanje zakonskih zateznih kamata na
iznose od po 10.000,00 kn (desettisućakuna) za svakog tužitelja od 23.
kolovoza 2017. do 23. listopada 2017. odbija se kao neosnovan.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), 2) i 3) za objavu integralnog teksta ove presude.
III. Dužan je tuženik H. M. d.o.o. Z., O.: …, u roku
od 15 dana naknaditi tužiteljima pod 1) D. L., O.: …,
pod 2) M. L. O.: … i pod 3) L. L., O.:
…, trošak parničnog postupka u iznosu od 10.825,00 kn
(desettisućaosamstodvadesetpetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od 9. travnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate na referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem
polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 24. listopada 2017. protiv tuženika
S. D. d.d. S., tužitelji navode da je 23. kolovoza 2017. u dnevnom
listu S. D. objavljen tekst novinara D. G. pod naslovom
…“, u kojem članku da se na
neistinit, tendenciozan i paušalan način iznose ocjene o nezakonitom postupanju
obitelji L. a koje ocjene da nemaju nikakvog objektivnog utemeljenja.
Predmetne informacije objavljene o tužiteljima da objektivno vrijeđaju privatnost,
čast, ugled i dostojanstvo tužitelja te da su sredstvo za nanošenje duševnih boli i
povredu prava osobnosti. Nadalje, takvi stavovi da predstavljaju radnju stvaranja
negativne slike, tužitelje da se prikazuje kao osobe sa negativnim svojstvima a
posebno imajući u vidu nakladu tuženika kao i da je navedeni tekst još uvijek
objavljen na portalu S. D. te da je tako dostupan cijelom svijetu.
Tužitelji da su osobe koje su svoj profesionalni i privatni život posvetile dobrobiti
lokalnih pa i državnih interesa a da su nakon objavljivanja ovih informacija imali
raznih neugodnosti, s tim da se predmetna informacija ne temelji ni na jednoj
činjenici, već da se radi o čistoj neistini i kleveti pa stoga da ovakav način pisanja
predstavlja čisti primjer zlouporabe medija na štetu drugih, ujedno autor da nije
postupao u dobroj vjeri jer da nije ni pokušao stupiti u kontakt sa tužiteljima prije
objavljivanja članka. Nadalje navode da ukoliko se potpisani autor članka želio
istinito informirati, da je mogao, uvidom u dokumentaciju pribavljenu od tužitelja,
uvjeriti se kako zakonito 17 godina pružaju usluge sidrišta u uvali L. u M. na
otoku B., sve to da je poznato i nadležnim državnim i lokalnim tijelima čiji
ovlašteni službenici da su u više navrata vršili nadzor a tijekom kojih nadzora da je
utvrđeno kako je sve posve zakonito. Dakle, ističu da se radi o potpuno legalnom
korištenju sidrišta i legalnom obavljanju djelatnosti u akvatoriju koji obuhvaća 16.
808,59 m2, sve plutače (bove) tog sidrišta da su postavljene u skladu sa utvrđenim
minimalnim tehničkim uvjetima i Ugovorom o koncesiji koji da je na snazi do 2022.
godine te da obitelj L. u cijelosti ispunjava sve uvjete propisane Pravilnikom o
redu u luci sidrište L. – S. a isti pravilnik da je prihvaćen od strane LKS. U odnosu na cijenu sidrišta ista da je javno obznanjena te da su
tiskani i letci koji su dostupni svakom korisniku, uredno da se izdaju fiskalizirani
računi, a navedeno da je autor članka mogao provjeriti u postojećoj dokumentaciji,
pod pretpostavkom da je imao objektivnu nakanu, a ne članak temeljiti na iskazu
određenih osoba koje imaju vlastiti interes nanošenja štete tužiteljima u cilju
ostvarenja njihovih privatnih interesa. Objavljivanje ovakvih informacija da je u
odnosu na tužitelje stvorilo negativnu sliku, dotični da su poznati širokom krugu ljudi,
predmetni tekst da je podobno sredstvo za izazivanje javnog prijezira,
omalovažavanja i rušenja ugleda, a radi čega da su ispunjene pretpostavke
odgovornosti za štetu. Tužiteljima da je povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo pa da
je u smislu odredbi čl. 21. i 22. Zakona o medijima kao i članaka 1099. i 1100.
Zakona o obveznim odnosima tuženik kao nakladnik u obvezi tužiteljima naknaditi
štetu koji isti trpe. Još su tužitelji nadodali da su se prije pokretanja parnice obratili
tuženiku radi objavljivanja ispravka te su slijedom navedenog predložili sudu
donošenje presude kojom će se tuženika obvezati da tužiteljima isplati iznos od po
50.000,00 kn sa kamatom od 23. kolovoza 2017. godine te da se naloži tuženiku
objava integralnog teksta presude bez komentara o trošku tuženika, a nakon
pravomoćnosti iste, kao i da ga se obveže na naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu
u cijelosti te da nije sporno da je 23. kolovoza 2017. u tiskovini S. D.
objavljen članak pod naslovom …“, kao i da je istog dana identičan članak objavljen i na internetskom portalu
S. D..hr pod naslovom …. u jednoj od najljepših
jadranskih uvala: radi se na crno, punom parom, otvoreno se devastira javno dobro,
a nekoliko osoba od svega masno zarađuje". Međutim tužitelji da nisu dokazali da im
je u konkretnom slučaju nastala povreda prava osobnosti, dok da su se ostvarili
eskulpacijski razlozi na strani tuženika. Naime, sporna informacija da je utemeljena
na činjenicama za koje je autor članka imao osnovani razlog povjerovati da su točne,
informacije da su utemeljene na Prostornom planu uređenja O. M. koji u čl.
92. predviđa sidrište L. za maksimalno 20 standardnih plovila, na zahtjevu
Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja za provođenje upravnog i
inspekcijskog nadzora u svrhu utvrđivanja zakonitosti donesene odluke o koncesiji
na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i korištenja luke posebne namjene – sidrišta
na dijelu K.O. M., predio L. – S., dopisu od 16. srpnja 2012., zapisniku
Upravnog odjela za turizam i pomorstvo od 16. kolovoza 2016., dopisu K.
B. od 10. srpnja 2017., dopisu U. E. –. e. M. od 21. lipnja 2017.,
dopisu U. tijela za turizam i pomorstvo od 23. kolovoza 2017., rješenju
U. odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje od 4. rujna 2017., tablici s
podacima o geografskim nazivima sidrišta kao i fotografijama s lica mjesta a iz kojih
fotografija da je vidljivo da je i danju broj postavljenih plutača veći od prijavljenih 17 i
dopuštenih 20 i da se plovila sidre na neposrednoj udaljenosti od obale, a ne na
udaljenosti od 100 metara. Pažljivim iščitavanjem spornog članka, tuženik navodi
kako je vidljivo da se članak u pretežitom dijelu sastoji od izjava K. B.,
Z. B. i S. Č. i da se tužitelji tek uzgredno spominju i to u jednoj
rečenici "Početkom sezone obitelj L. je ilegalno postavila više od 40 novih
bova…", kao i da navedena rečenica predstavlja vjerno prenesenu izjavu Z.
B. a radi čega tuženik da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije te
predlaže sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu. Ovakva tematika koja upozorava na
nefunkcioniranje pravne države da je zanimljiva javnosti, pa da je stoga postojalo i
opravdano zanimanje za njezinu objavu, a ujedno da je autor članka postupao u
dobroj vjeri jer je pokušao doći do komentara svih koncesionara, međutim, njegov
pokušaj da je bio bezuspješan i da iz tog razloga nikoga nije imenom spominjao u
tekstu. Još je tuženik naveo da Zakon o medijima ne poznaje reparaciju u vidu
objavljivanja presude te da predviđa nadoknadu nematerijalne štete objavljivanjem
ispravka informacije ili isprikom nakladnika, a da je tuženik 9. rujna 2017., na zahtjev
tužitelja objavio članak pod naslovom "Cijene su poznate, a računi se izdaju". Iz
navedenog da se nameće zaključak da su tužitelji vođeni isključivo materijalnom
satisfakcijom, naknada štete isplatom u novcu sukladno općim propisima da dolazi u
obzir ako objava ispravka ili isprike ne bi predstavljala dovoljnu naknadu ili ako ne bi
odgovarala pretrpljenoj šteti objavom informacije a iz čega da očito proizlazi smisao
propisivanja traženja ispravka ili isprike kao procesne pretpostavke za podnošenje
tužbe za naknadu štete.
3. U nastavku postupka tužitelji su naveli da je NV izreklo autoru
članka opomenu radi kršenja Kodeksa časti HN i to upravo radi
predmetnog članka te da je po novim minimalnim tehničkim uvjetima od 23. lipnja
2017. upisano 30 plutača koje su postavljene prema koordinatama u skladu sa
odlukom nadležnog tijela.
4. Podneskom od 8. travnja 2020. tuženik je izvijestio sud da je TD SD d.d. pripojena H. M. d.o.o.
na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-18/46005-3 od 1. travnja 2019. i
da ova tvrtka preuzima postupak u predmetu pod gornjim poslovnim brojem.
5. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom spornog članka koji je
objavljen u tjedniku S. D. 23. kolovoza 2017., pregledom zahtjeva
tužitelja pod 1), 2) i 3) od 5. rujna 2017., pregledom dijela Prostornog plana uređenja
O. M. (S. glasnik O. M. broj 5/07), Zahtjeva za provođenje
upravnog i inspekcijskog nadzora upućenog od strane načelnice O. M. 4.
rujna 2012. Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, dopisa građana M. od
16. srpnja 2012., pregledom Zapisnika o izvršenom očevidu na licu mjesta,
sačinjenog po djelatnicima upravnog odjela za turizam i pomorstvo 16. kolovoza
2016., pregledom dopisa predsjednice OV K.B. od 10. srpnja
2017., upućenog UO za turizam i pomorstvo, dopisa U. E. –
etno M. od 21. lipnja 2017. upućenog Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture,
dopisa UO za turizam i pomorstvo od 23. kolovoza 2017., pregledom
Rješenja UO za graditeljstvo i prostorno uređenje, I. S.
od 4. rujna 2017., pregledom Tablice s podacima o geografskim nazivima sidrišta,
davateljima i ovlaštenicima koncesije, površini akvatorija, opremljenosti sidrišta,
broju plutača, maksimalnom iznosu naknade i ekološkoj ugroženosti, pregledom
Zaključka HND od 6. studenog 2017., pregledom Odluke o
koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanja) i korištenja luke
posebne namjene – sidrište na dijelu K.O. M., predio uvala L. – S.
klasa: 021-04/12-02/239 od 31. srpnja 2012., pregledom Ugovora o koncesiji na
pomorskom dobru u svrhu izgradnje (postavljanja) i korištenja luke posebne
namjene – sidrišta na dijelu K.O. M., predio SDŽ, S. za
gospodarstvo, I. S. od 21. listopada 2004., pregledom Rješenja UDU u SDŽ S. za gospodarstvo,
I. S. od 23. lipnja 2017., pregledom Obavijesti Ministarstva financija,
Registra koncesija od 15. listopada 2012., pregledom Pravilnika o redu u luci –
sidrištu L. – S., a izveden je i dokaz saslušanjem D. G., K.
B., Z. B., T. Đ., Š. K. i S. Č. u svojstvu
svjedoka, kao i saslušanjem tužitelja pod 1), 2) i 3) u svojstvu parničnih stranaka.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), 2) i 3) je djelomično osnovan.
7. Među strankama nije sporno da je u tjedniku S. D. 23.
kolovoza 2017. objavljen članak naslova … podnaslova . …" …" autora D. G., da je isti članak objavljen i na
internetskom portalu S. D.. hr pod naslovom "… …", dok je kao
sporno valjalo utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja na naknadu nastale štete,
odnosno je li objavom spornih informacija došlo do povrede prava osobnosti tužitelja
pod 1), 2) i 3) kao i je li osnovan zahtjev da tuženik objavi integralni tekst presude.
8. Prema odredbi čl. 1099. Zakona o obveznim odnosima („NN“
broj: 35/05 i 41/08 - dalje ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može
zahtijevati na trošak štetnika objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje
izjave kojom je povreda učinjena ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se
postiže pravičnom novčanom naknadom.
9. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud
će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu
novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema
stavku 2. istoga članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će
voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i
straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama
koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
10. Odredbom čl. 1048. ZOO-a propisano je da svatko ima pravo zahtijevati od
suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povrjeđuje
pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica.
11. Prema odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o medijima ("…" broj: 59/04
– u daljnjem tekstu ZM) mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i
čast građana.
12. Odredbom čl. 21. st. 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u
mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima
propisanim ovim Zakonom. Prema stavku 2. istoga članka šteta je umanjenje nečije
imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom
fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Stavkom 4 istoga članka je
određeno da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta
učinjena, između ostalog, utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za
koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne
mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za
objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Stavkom 6. istoga članka je
propisano da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok
postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4.
dokazuje tuženik.
13. Prema odredbi čl. 22. st 1. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje
objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade
sukladno općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka propisano je da
pravo na tužbu za naknadom nematerijalne štete sukladno općim propisima
obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje
ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.
14. Pregledom spornog članka koji je objavljen u tjedniku S. D. 23.
kolovoza 2017. naslova … nadnaslova ..., te više
podnaslova i to "…", "…", "…", te "…", kao i pregledom internetskog portalu S. D.. hr pod
naslovom … …", razvidno je da se u istome piše o problemu koncesije ,navodi se
da je eklatantan primjer rada na crno M. na otoku B. gdje da javno i otvoreno
cvjeta ilegalni posao. Nadalje, tekst se sastoji od izjava K. B. - predsjednice
OV M., Z. B. – predsjednika udruge E. – etno M., te
S. Č. – Županijskog pročelnika za turizam i pomorstvo. Navodi se da je
K. B. izjavila novinaru da je uvala L. potpuno devastirana i da u
stvarnosti više nije sidrište nego ilegalna marina, Z. B. da je izjavio da u
uvali ima četiri puta više bova nego što predviđa prostorni plan uređenja O.
M., plovni put do dna uvale da je skroz zatvoren a na 70 bova da se naplaćuju
vezovi bez ikakvih izdanih računa kao i da je početkom sezone obitelj L.
ilegalno postavila više od 40 novih bova a tu da se nalazi i sidrište obrta Š.
K. te sidrište tvrtke A. kao i jedan ilegalni ponton dužine od preko 30
metara čiji vlasnik da se ne zna, ali da se brodovi uredno vezuju i da se vez
naplaćuje. Nadalje u tekstu stoji da je u uvali L. više od 60 bova, kao i da je
postavljen ilegalni gat, da se ne zna tko ima važeće koncesije, na koji rok i koliku
površinu što da proizlazi iz dopisa K. B., da je prostornim planom uređenja
O. M. predviđeno sidrište ali na udaljenosti 100 m od obale, a brodovi da se
sidre na 10 m od obale koja se nalazi u turističkoj zoni i predviđena je za plažu kao i
da je dopušteno maksimalno 20 vezova. Z. B. da je nadalje naveo da se
koncesije ,ukoliko i postoje, daju ilegalno u najam i njima da se trguje, dok da je
S. Č. izjavio da su uspjeli obaviti nešto nadzora u posljednje vrijeme i da se
nameće žurna potreba osnivanja posebne inspekcije ili osnaživanje kapaciteta
LK. a pojačani nadzor da je dao neke rezultate i da će biti oduzimanja
koncesija u rujnu. U članku se također navodi, kao zaključak novinara, da se na
sidrištima vrti silan novac i da je to lukrativan posao s vrlo niskom razinom ulaganja i
izrazito brzim eksploatacijskim rokom te su objavljene i fotografije uvale Lučice sa
privezanim plovilima, pontona i pojedinih plovila.
15. U zahtjevu tužitelja pod 1), 2) i 3) od 5. rujna 2017. razvidno je da je isti
upućen tuženiku radi objave ispravka informacije a vezano za članak koji je predmet
ovog spora te je iz članka objavljenog 9. rujna 2017. godine naslova "…" i nadnaslova "…", razvidno da
je riječ o tekstu-ispravku informacije, koji su tužitelji sačinili po punomoćniku i u
kojem se navodi da je pisanjem i objavljivanjem predmetnog članka nanesena šteta
tužiteljima s obzirom da su navodi u članku neistiniti, autor da se nije obratio
tužiteljima prije objave teksta, što je stvorilo negativnu sliku o istima, a radi čega da
će tužitelji pokrenuti sudski postupak.
16. Pregledom dijela PP uređenja O. M. (S. glasnik
O. M. broj 5/07), razvidno je da je u članku 92. propisano da je u okviru
O. M. predviđeno sidrište L. za maksimalno 20 standardnih plovila.
17. Pregledom Zahtjeva za provođenje upravnog i inspekcijskog nadzora
upućenog od strane načelnice O. M. 4. rujna 2012. Ministarstvu graditeljstva
i prostornog uređenja proizlazi da se istim traži provođenje nadzora u svrhu
utvrđivanja zakonitosti donesene Odluke o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu
izgradnje i korištenja luke posebne namjene – sidrišta na dijelu K.O. M., predio
uvala L. – S., a kojom odlukom da je L. L., kao vlasniku tvrtke
F., županija dala koncesiju nad pomorskim dobrom u svrhu postavljanja
sidrišta, iz razloga jer navedena odluka nije u skladu sa prostornim planom uređenja
O. M..
18. Pregledom dopisa građana M. od 16. srpnja 2012., upućenog Ministarstvu
prometa i infrastrukture, proizlazi da se u istome građani pozivaju na nepoštivanje
zakona prilikom donošenja Odluke o davanju koncesije, a u odnosu na obrt F.,
te se ističe u dopisu da ova odluka nije u skladu sa prostornim planom O. M..
19. Pregledom Zapisnika o izvršenom očevidu na licu mjesta, sačinjenog po
djelatnicima upravnog odjela za turizam i pomorstvo 16. kolovoza 2016., proizlazi da
se ovaj nadzor odnosi na tvrtku A. d.o.o. kao pravnu osobu sa dobivenom
koncesijom na pomorskom dobru u uvali L..
20. Pregledom Dopisa predsjednice OV K. B. od 10.
srpnja 2017., upućenog Upravnom odjelu za turizam i pomorstvo, proizlazi da se
istim traži dostava važećih ugovora za sve koncesije na pomorskom dobru u uvali
L. te se navodi da je u istoj uvali postavljeno više od 60 bova i jedan ilegalni gat,
a što da nije u skladu sa prostornim planom uređenja O. M..
21. Pregledom Dopisa U. E. – etno M. od 21. lipnja 2017. upućenog
Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, proizlazi da se ova U. obraća
Ministarstvu sa traženjem da se nešto poduzme za spas uvale L. jer da se ne
zna tko ima važeći Ugovor o koncesiji a obitelj L. da je ilegalno postavila
preko 40 novih bova, kao i da se tu već nalazi sidrište obrta Š. K., sidrište
A. d.o.o. i jedan ilegalni ponton, što sve da nije u skladu sa prostornim planom
uređenja O. M..
22. Pregledom dopisa UO za turizam i pomorstvo od 23. kolovoza
2017. proizlazi da je predmet istoga koncesija na pomorskom dobru uvala L., te
se traži od UO za graditeljstvo i prostorno uređenje izvješće budući da
nije ishođena potvrda glavnog projekta.
23. Pregledom Rješenja UO za graditeljstvo i prostorno uređenje,
I. S. od 4. rujna 2017. proizlazi da je istim odbijen zahtjev Š.
K. za izdavanje lokacijske dozvole za izgradnju odnosno postavljanje luke
posebne namjene – sidrišta na pomorskom dobru, predio L..
24. Pregledom Tablice s podacima o geografskim nazivima sidrišta, davateljima i
ovlaštenicima koncesije, površini akvatorija, opremljenosti sidrišta, broju plutača,
maksimalnom iznosu naknade i ekološkoj ugroženosti, razvidno je da pod rednim
brojem 36 uvala L. – S. , otok B. evidentiran L. L., kao vlasnik
obrta F., sa prijavljenih 17 plutača.
25. Pregledom Zaključka HND od 6. studenog 2017.
razvidno je da je D. G. ovo tijelo izreklo opomenu zbog kršenja K.
časti hrvatskih novinara, a sve u odnosu na članak koji je predmet ovog spora te se
u obrazloženju navodi da, suprotno navodima D. G., ovo društvo ne
može zaključiti da je novinar uistinu pokušao dobiti mišljenje prozvane strane.
26. Pregledom Odluke o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje
(postavljanja) i korištenja luke posebne namjene – sidrište na dijelu K.O. M.,
predio uvala L. – S. klasa: 021-04/12-02/239 od 31. srpnja 2012.
proizlazi da se istom odlukom L. L., kao vlasniku obrta F., u skladu
sa lokacijskom dozvolom od 23. studenog 2011. daje pravo izgradnje (postavljanja) i
korištenja luke posebne namjene – sidrište na dijelu K.O. M., predio uvala L.
– S. i to na razdoblje od 10 godina uz godišnju naknadu u iznosu od
84.000,00 kn, utvrđena je površina i područje obuhvata koncesije kao i prava i
obveze ovlaštenika koncesije i uvjeti za prestanak, oduzimanje i opoziv koncesije.
27. Pregledom Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu izgradnje
(postavljanja) i korištenja luke posebne namjene – sidrišta na dijelu K.O. M.,
predio uvala L. – S., proizlazi da je isti zaključen 1. rujna 2012. godine
između SDŽ, kao davatelja koncesije i L. L.,
vlasnika obrta F., kao ovlaštenika koncesije, Ugovorom je utvrđena površina i
područje obuhvata koncesije, vrijeme trajanja, naknada, prava i obveze ovlaštenika,
kao i uvjeti za prestanak, oduzimanje i opoziv koncesije, a sve u skladu sa Odlukom
o koncesiji od 31. srpnja 2012., klasa: 021-04/12-02/239.
28. Pregledom Rješenja UDU u SDŽ S. za gospodarstvo, I. S. od 21. listopada 2004. proizlazi da je
isto doneseno povodom zahtjeva L. L. te se utvrđuje da prostor akvatorija,
uređaji i oprema L. L. u M., uvala L. – S., udovoljava
propisanim uvjetima za luku nautičkog turizma vrste sidrište, sidrište da će poslovati
sezonski od 1. lipnja do 30. rujna i u obrazloženju se navodi da akvatorij sadrži
ukupno 15 vezova za sidrenje.
29. Pregledom Rješenja UDU u SDŽ, S. za gospodarstvo, I. S. od 23. lipnja 2017. proizlazi da je isto
doneseno povodom zahtjeva L. L., vlasnika obrta F. te je utvrđeno da
prostor akvatorija, uređaji i oprema L. L. u M., uvala L. – S.,
udovoljavaju propisanim uvjetima za luku nautičkog turizma vrste sidrište, sidrište da
će poslovati sezonski od 1. travnja do 31. listopada i da će iznajmljivati 30 vezova na
akvatoriju ukupne površine cca 17 000 m2 kao i da je snabdjeveno potrebnom
opremom za sidrenje.
30. Pregledom Obavijesti Ministarstva financija, R. koncesija od 15.
listopada 2012. proizlazi da se vlasnik obrta za ugostiteljstvo, turizam i ribarstvo
F. L. L. obavještava da je upisan u R. koncesija pod određenim
identifikacijskim brojem, dok je iz priložene obrtnice razvidno da ista glasi na L.
L., za obrt naziva F., kao datum upisa je naveden 4. studenog 2003.
godine.
31. Pregledom Pravilnika o redu u luci – sidrištu L. – S., proizlazi da je
isti donesen od strane obrta za ugostiteljstvo, turizam i ribarstvo F. 11.
listopada 2012. godine i da je ovjeren od strane L.K. S., a odnosi se
na dobivenu koncesiju na spomenutom akvatoriju, dok je iz priloženog popisa
računa razvidno da su isti izdani od strane obrta F. tijekom listopada 2017.
godine.
32. Saslušani svjedok D. G., autor spornog teksta, naveo je da je kod
tuženika zaposlen od 1979. na radnom mjestu novinara te da je postojao interes
javnosti za pitanje davanja koncesija, a posebno zbog afere koja se odnosi na plažu
Z.R. na B., radi čega da je, otprilike 20-ak dana prije nego što je objavljen
članak koji je predmet spora, napisao još jedan članak u kojem je tema također bila
koncesije pa da je zaključio da je to pitanje prilično neuređeno. Naknadno da je
saznao da isti problem postoji i u M. na otoku B. i da je u tijeku priprema
izmjene zakona a radi uvođenja reda po pitanju koncesionara jadranskih uvala, da
su ga kontaktirali neki ljudi iz M. i kazali kako bi o tom problemu željeli nešto
izjaviti, između ostalih da ga je nazvao i predsjednik E. udruge M. B., kao i
da je kontaktirao sa nadležnima u Ž.U. za pomorstvo, L.
kapetaniji S. i Ministarstvu financija. U spornom članku da je naveo samo ono što
su iskazali ljudi s kojima je kontaktirao, ističe da je osobno bio u M. i da je pokušao
stupiti u kontakt s L. L. kao i sa ostalom dvojicom koncesionara,
međutim isto da nije uspio jer da njihov broj mobitela nije pronašao na stranici
Ministarstva mora. Naglasio je da nije koristio druge podatke koje je također dobio,
već da je naveo samo ono što mu je izrijekom kazano od osoba s kojima je
kontaktirao i to iz razloga jer nije uspio ostvariti kontakt sa tužiteljima, kao ni sa
ostalim koncesionarima. Naslov te nadnaslov i podnaslov da je opremljen od strane
urednika te da je njegov zaključak bio da tužitelji ne izdaju račune i to stoga što je
dozvoljeno postavljanje 20 plutača a da se osobno uvjerio da je u uvali na plutačama
privezano 70-ak plovila. Nadalje da, bez obzira što je u podnaslovu navedeno da je
riječ o ilegalnom sidrištu, iz teksta da bi proizlazilo da sidrište nije ilegalno u cijelosti,
već da je postavljen veći broj plutača od dopuštenih od strane sva tri koncesionara,
s tim da nije moguće utvrditi koji od koncesionara je postavio točno određenu
plutaču . Ujedno da je vidio i ponton koji je bio dug otprilike 30-ak metara i koji je
nezakonito postavljen, s tim da mu nije poznato tko ga je postavio ali da je
indikativno da je isti uklonjen otprilike mjesec dana nakon što je članak objavljen, a
da se na tom mjestu nalazio osam ili devet godina. Još je naveo da je raspolagao
dopisom O. M. u kojem se navodi da se traži očitovanje od nadležnog
Ministarstva o tome koliki broj plutača mogu tužitelji postaviti i da na taj dopis nije
nikada odgovoreno pa da je stoga smatrao, a što da je proizlazilo i iz ostale
pribavljene dokumentacije, da su upravo tužitelji postavili veći broj plutača nego što
im je to dozvoljeno. Inače tužiteljicu pod 1) da osobno poznaje i da je ista njegova
radna kolegica, ali da zbog nepristupačnog terena nije prilazio kućama te zbog toga
sa istom da nije ostvario kontakt prije pisanja članka, ali da nije imao namjeru
povrijediti pravo osobnosti bilo koga od tužitelja i sa istima da nije ni u kakvom
sukobu.
33. Svjedokinja K. B. u svom iskazu navodi da je u vrijeme kada je
objavljen članak koji je predmet spora, obnašala dužnost predsjednice vijeća O.
M., te da je uputila dopis SDŽ sa traženjem da se
očituju u odnosu na koncesiju za nautički turizam i za sidrišta na području O.
M., o tome da je obavijestila i novinara D. G. a koji je pokazao interes
za pisanje članka o toj temi. Tijekom razgovora sa novinarom da ni u jednom
trenutku nije spomenula nikoga od obitelji L., da su razgovarali o svim
koncesijama na području O. M. te da mu je kazala kako raspolaže
informacijom da je postavljen veliki broj ilegalnih plutača, ali da ne zna tko je te
plutače postavio s obzirom da su u uvali naziva L. u to vrijeme egzistirala tri
koncesionara. U odnosu na tužitelje navodi kako nije imala nikakvih saznanja da bi
isti poduzimali bilo kakve nezakonite radnje, međutim, s obzirom na broj plutača koji
da je bio veći od dopuštenih, da je smatrala da treba prozvati sve koncesionare.
Naknadno da je saznala da nitko od koncesionara nije imao valjanu građevinsku
dozvolu, a ujedno da je u toj uvali bio postavljen i ponton za kojeg je donesena
odluka o uklanjanju istoga nakon objave članka, s tim da joj nije poznato tko je
ponton postavio, ujedno da su neke plutače izmaknute te da je njezina pretpostavka
da je pojedine plutače izmaknula i obitelj L.. U to vrijeme koncesije da su imali
obitelj L., Š. K. kao i tvrtka A., a sve u odnosu na uvalu L..
34. Daljnji svjedok Z. B., suprug svjedokinje K. B., u svom
iskazu navodi da su supruga i on vlasnici kuće u uvali L. – S. i da je
predsjednik U. E. – etno M., te s obzirom na dužnost u toj udruzi da se
više puta obraćao Ministarstvu pomorstva kao i ŽU za pomorstvo, a
sve zbog devastacije uvale L. postavljanjem velikog broja plutača i ilegalnog
pontona. U spornom članku da je točno prenesena njegova izjava, s tim da nije
prozivao nikoga od obitelji L., već da se osvrnuo na svu trojicu koncesionara,
a novinaru da je dao na uvid dokumentaciju s kojom je raspolagao. Još je nadodao
da je u to vrijeme raspolagao saznanjem da je obitelj L. ishodila lokacijsku
dozvolu, ali ne i potvrdu glavnog projekta, kao i da tužitelji nikada nisu imali urednu
dozvolu osim koncesijskog odobrenja te da je nakon objave članka ilegalni ponton
koji je postavljen od strane tvrtke A. uklonjen.
35. Svjedok T. Đ. u svom iskazu navodi da je vlasnik restorana u uvali
L. na otoku B. te da je imao koncesiju za postavljanje sedam plutača, s tim
da je svrha ovih plutača bila vezivanje plovila gostiju koji dolaze u njegov restoran i
da stoga nije naplaćivao vezivanje niti izdavao račune. U to vrijeme koncesiju da je
imao i Š. K. kao i obrt F., te da njemu nije poznato jesu li tužitelji
postavili više plutača u odnosu na broj za koji su imali dozvolu. Ponton u istoj uvali
da je postavio I. Č. i da ga je dotični uklonio, te da navedeno nema nikakve
veze sa tužiteljima a da koliko je njemu poznato obrt F. da nije radio na crno i
da su se uredno izdavali računi korisnicima plutača. Tužitelji da su se nakon objave
predmetnog članka izvjesno vrijeme povukli iz javnog života, s tim da tužitelji pod 1) i
2) vode poslovanje obrta F. dok da tužitelj pod 3) povremeno navrati s obzirom
da ima drugi posao, a obitelj L. da u toj uvali ima svoju obiteljsku kuću kao i
restoran. Još je nadodao da mu je poznato da je K. B. podnosila određene
prijave nadležnim tijelima a vezano za koncesiju za postavljanje plutača ali da mu
nije poznato je li netko od preostale dvojice koncesionara bio kažnjavan zbog
nepravilnosti u poslovanju.
36. Svjedok Š. K. saslušan pred sudom je naveo da otprilike 14 godina u
uvali L. ima koncesiju na 16 plutača, plus za jedan interventni vez, u toj istoj
uvali koncesiju da ima i obrt F. kao i I. Č.. Nakon što je objavljen
predmetni članak, a s obzirom da je i on u istome spomenut, da su ga tretirali kao
kriminalca iako su navodi u članku potpuno neistiniti jer da prilikom privezivanja
brodova uredno izdaje račune i da nema govora da bi se radilo o radu na crno.
Svake godine određena tijela da dolaze u kontrolu te da koliko je njemu poznato
obitelj L. nije postavila veći broj plutača nego što su imali dozvolu – koncesiju,
a u suprotnom da bi te plutače bile uklonjene. Tužitelji pod 1) i pod 2) da su nakon
objave članka bili izbezumljeni te da svatko tko upiše na internet pojam“ U.
L., otok B.“ da se odmah prikaže članak koji je predmet ovog spora pa da bi
bilo poželjno da se isti ukloni.
37. Svjedok S. Č. u svom iskazu je naveo da se od početka 2016. nalazi
na dužnosti pročelnika upravnog odjela za turizam i pomorstvo, koji odjel da provodi
natječaj za dodjelu koncesija i vrši nadzor nad korištenjem tih koncesija i da je stoga
upoznat sa predmetom ovog spora. Telefonskim putem da ga je nazvao novinar
D. G. i da ga je upitao o funkcioniranju sidrišta na J., da je u
razgovoru bilo govora i o tri koncesije na otoku B. u uvali L., te da mu je
kazao da su utvrđene nekakve nepravilnosti u odnosu na sva tri sidrišta, između
ostalog i u odnosu na obitelj L. koja da nije posjedovala Pravilnik o redu u luci,
dva kolpo morta da su izlazila izvan koncesijskog područja i da je u lokacijskoj
dozvoli nedostajala potvrda glavnog projekta. O svim nepravilnostima da je upoznao
novinara te da mu je kazao kako su nepravilnosti i uklonjene u zadanom roku i da je
posebno istaknuo da novinaru nije rekao da bi se radilo o bilo kakvoj ilegalnoj radnji
odnosno ilegalnom sidrištu i to stoga što su svi koncesionari imali uredne dozvole za
rad pa tako i tužitelj. Svjedok je nadalje izjavio da, koliko je njemu poznato, tužitelji
još uvijek imaju koncesiju i da od 2016. nadležno tijelo nije provodilo nadzore, osim
takozvanih kontrolnih nadzora od strane lučkih kapetanija, a nadzor iz 2016. da je
obavljen zbog zaprimanja više prijava te nakon što su uočene nepravilnosti
uklonjene, da nije ni bilo potrebe za ponovnim nadzorom. Prijave da su se temeljile
na borbi koncesionara prilikom privezivanja plovila na plutače kao i postavljanje
pontona bez odgovarajuće dozvole te da u konkretnom slučaju taj ponton nije imao
veze sa tužiteljima.
38. U svom stranačkom iskazu tužiteljica pod 1) je navela da je potpuno neistinito
sve ono što je objavljeno u spornom članku a odnosi se na tužitelje, njezina obitelj
da ima otvoren obrt naziva F., koji obrt da se između ostalog bavi i onim što je
predmet spornog članka. Autor članka da nije ni pokušao stupiti u kontakt sa
tužiteljima i da stoga nije postupio u skladu sa novinarskom profesijom, a radi čega
da je dobio i opomenu od HND te da su dotičnome jedini
izvor informacije bili supružnici B., a da je riječ o zaštiti njihovih privatnih
interesa. O. F. da u cijelosti posluje zakonito i da ni nakon inspekcijskih
nadzora nikada po bilo kojoj osnovi nije izrečena kazna zbog nekog prekršaja u
radu, računi da se uredno izdaju i to za svih 25 postavljenih plutača – bova, s tim da
obrt ima urednu dozvolu za 30 plutača i da u istoj uvali egzistiraju još dva
koncesionara koji također imaju postavljene plutače dok da ponton nema nikakve
veze sa tužiteljima i da ga je postavio drugi koncesionar. Nakon što je članak
objavljen da je imala silnih problema u svom poslovnom okruženju i to stoga što je
po zanimanju novinarka i zaposlena je na R. S., da je bila prisiljena
objašnjavati kolegama i šefovima o čemu se radi, jer da takvi članci stvore određenu
sliku u javnosti bez obzira jesu li navodi u istima točni. Također da je imala i
zdravstvenih problema sa štitnjačom, a ujedno da je i odlazila kod psihijatra koji da
joj je ordinirao Normabel za smirenje. Nekoliko dana nakon što je članak objavljen
da nije odlazila na posao jer da za rad nije bila sposobna te je nadodala da je
inspekcija prilikom izlaska na teren u kolovozu 2016. utvrdila kao nepravilnost
izmaknutu plutaču s tim da je riječ o plutači koju je izmaknulo neko plovilo a tužitelji
je nisu promptno vratili na svoje mjesto, drugi prekršaji da nisu utvrđeni. Izjavila je
kako obrt F. ima uredne dozvole od nadležnih tijela za obavljanje koncesije
kao i da u istome rade svi članovi obitelji, da ga je otvorio tužitelj pod 3), ali da je
riječ o obiteljskom obrtu, a što se tiče demantija isti da je objavljen ali ne na
istovjetnom mjestu na kojem je objavljen članak koji je predmet spora.
39. Tužitelj pod 2) u svom iskazu navodi da je njegov sin, tužitelj pod 3), vlasnik
obrta F., dok da je tužitelj pod 2) u vrijeme kada je objavljen članak koji je
predmet spora, kao član obitelji, bio i zaposlenik u tom obrtu. Navodi u članku koji
se odnose na njegovu obitelj da su u cijelosti neistiniti i da novinar nije ni pokušao
stupiti s njima u kontakt, obrt F. da ima sve potrebne dozvole i odobrenja za
rad pa tako i koncesiju za postavljanje plutača, koncesija da je prvotno izdana za 17
plutača, kasnije da je dobiveno dopuštenje za 30 plutača, s tim da je u konačnici
postavljeno 25 plutača, a što se tiče pontona isti da je postavio vlasnik poduzeća
A.. Nadalje tužitelj pod 2) ističe kako je netočno da je riječ o ilegalnom sidrištu
koje donosi brdo kuna, te da je netočan iznos koji se navodi kao moguća zarada,
računi da se uredno izdaju i da inspekcije koje su izlazile na lice mjesta nisu utvrdile
nikakve nedostatke u radu. Nakon što je članak objavljen da je to na njega djelovalo
kao šok, da nije uzimao nikakve lijekove za smirenje, da su ga nazivali razni ljudi i
pitali o čemu se radi, a demantij da je objavljen nakon nekoliko dana ali ne na istom
mjestu na kojem je objavljen i predmetni članak.
40. Saslušani tužitelj pod 3) je u svom iskazu naveo da se u cijelosti pridružuje
iskazu svoje majke i tužiteljice pod 1), tužitelj pod 2) da mu je otac, te da su svi
zajedno proživjeli doista teško razdoblje nakon što je predmetni članak objavljen u
kojemu je njegova obitelj prozvana na neprimjereni način, a radi čega da je imao i
problema vezanih za njegov posao zapovjednika na jahtama i za koji da je izuzetno
važno imati dobar rejting jer je riječ o poslovima koji iziskuju visoko povjerenje u
osobe koje ga obavljaju. Prilikom inspekcijskih nadzora koji su provedeni da nije
utvrđen nikakav prekršaj, osim u jednom slučaju djelomičnog izmještanja jedne
plutače, ali isto da nema nikakve veze sa sadržajem predmetnog članka. Obrt
F. da je on osnovao i da je vlasnik istoga, da obrt uredno posluje unutar
izdanih dozvola za koncesiju, da se uredno izdaju računi sukladno dobivenoj dozvoli
prema kojoj da imaju pravo postaviti 30 plutača a da su ih postavili 25, dok da se u
članku netočno spominje 40 novih bova odnosno plutača. Ujedno iz fotografije koja
je objavljena uz članak da je razvidno kako se na istoj vidi 20 plovila a ne kako bi to
proizlazilo iz članka 60 plovila i to bez da se pribroje postavljene plutače od stane
preostala dva koncesionara. L. kapetanija da je propisala gdje plutače trebaju
biti postavljene te da je iz svega navedenog razvidno da je riječ o gruboj pogrešci
novinara s obzirom da dotični nije kontaktirao nikog od tužitelja a da je informacije
pribavio od supružnika B. koji su izgradili kuću na pomorskom dobru u toj istoj
uvali pa da su stoga očiti razlozi njihovog prigovaranja vezivanju plovila. Ujedno
autor članka da nije kontaktirao nikog iz Ž. koji bi bio nadležan za izdavanje
koncesije kao ni nekog iz L. kapetanije, dok da se izjava S. Č. ne odnosi
na koncesiju obrta F.. Nadodao je da liječnika nije posjećivao i da nije uzimao
nikakve medikamente, međutim da je doista teško proživio ovaj članak jer da nikada
ne bi učinio ništa mimo zakona ,a što da mu se imputira u članku.
41. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1), pod 2) i pod 3) na naknadu štete
zbog povrede prava osobnosti, sve u smislu citirane odredbe čl. 1100. st. 1 i 2.
ZOO-a i to zbog toga što je tuženik kao nakladnik tjednika S. D.
objavio predmetni članak kako u tiskovini tako i na portalu, čime da su tužiteljima
povrijeđeni privatnost, dostojanstvo, ugled i čast i uslijed čega da su imali duševne
patnje.
42. Kao prvo za navesti je da postojanje pretpostavke odgovornosti za štetu
dokazuju tužitelji, a postojanje pretpostavki za oslobađanje od odgovornosti dužan je
dokazati tuženik. Tuženik tvrdi da bi se u konkretnom slučaju radilo o iznošenju
informacija koje su utemeljene na činjenicama za koje je autor članka imao osnovani
razlog povjerovati da su točne, a da se tužitelji u članku tek uzgredno spominju, s tim
da nije sporno da je ostvarena pretpostavka propisana odredbom čl. 22. st. 2. ZM-a
kojom je određeno da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete ima osoba
koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije.
43. Analizirajući cjelokupan sadržaj i smisao predmetnog članaka, ovaj sud
smatra da isti nije izrađen u skladu sa osnovnim pravilima novinarske profesije s
obzirom da se temelji na netočnim činjenicama, a da autor nije poduzeo sve mjere
za provjeru njihove točnosti pa se postupanje autora ne može smatrati da je bilo u
dobroj vjeri. Naime, u smislu odredbi Zakona o medijima nije negirano načelo
slobode tiska, kao ni pravo novinara na slobodu izvještavanja i komentiranja,
međutim svakako predviđena je i njihova odgovornost za objavljivanje informacija
kao i naknadu štete koja je nastala objavom informacija. Ujedno i Ustav R.
H. ("NN" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01,
41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14,) kao temeljni pravni akt u državi, odredbom
članka 16. propisuje mogućnost ograničavanja prava i sloboda samo kada je to
potrebno da bi se zaštitila sloboda i pravo drugih ljudi te javni poredak, javni moral i
zdravlje, dok članak 35. Ustava propisuje kako se svakom čovjeku i građaninu jamči
štovanje i pravna zaštita njegove osobnosti i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda
i časti.
44. Autor članka, a kako to i sam navodi u svom iskazu koji je dao pred ovim
sudom, nije kontaktirao tužitelje prije objave spornog članka i zbog toga je dobio i
opomenu radi kršenja kodeksa časti od strane HND, a
dotični je imao takvu mogućnost te da je tako postupio i da je kontaktirao tužitelje
onda bi zasigurno i raspolagao činjenicama koje je sud utvrdio u ovom postupku.
Naime, opravdano zanimanje javnosti za teme koje su od šireg društvenog značaja
zahtjeva i odgovorno informiranje, te sa informacijom u odnosu na koju nije
dokazana njezina točnost ni u kom slučaju nije zadovoljena potreba za
informiranjem javnosti. Takva informacija, bez obzira što bi cilj objave mogao biti
potkrijepljen opravdanim zanimanjem javnosti, nema niti približan značaj
vjerodostojnosti već je riječ isključivo o predrasudama i iskrivljenim prezentiranjima
činjenica.
45. Predmetnim člankom tužitelje se željelo prikazati kao osobe koje čine
određene nezakonite - ilegalne radnje i tako ostvaruju neosnovano veliku imovinsku
korist i to navodeći da su u sidrištu u uvali L. postavili 40 novih plutača i to
ilegalno te da naplaćuju vezivanje plovila a što da im donosi "brdo" kuna, a da za tu
uslugu ne izdaju račune. Kako bi se potaknulo zanimanje čitatelja za sam članak isti
je opremljen naslovima kojima se sugerira da je riječ o kriminalnim radnjama, a uz to
su priložene i fotografije kojima je za cilj potkrijepiti te navode. Tijekom postupka
utvrđeno je kako je tužitelj pod 3) vlasnik obrta F. koji obrt posjeduje
dozvolu – koncesiju za pomorsko dobro u svrhu izgradnje postavljanja i korištenja
sidrišta, što je razvidno iz priloženih odluka nadležnih tijela, kao i da ima dozvolu za
iznajmljivanje 30 vezova u uvali L., dok da su njegovi roditelji, tužitelji pod 1) i 2)
u ovom postupku, osobe koje također sudjeluju u radu obrta pa, a imajući u vidu
temu kojom se članak bavi, spominjanje obitelji L. daje dovoljno podataka
temeljem kojih se može nedvojbeno zaključiti o kome je riječ, odnosno da se misli
upravo na tužitelje iz ovog postupka. Ujedno to nije upitno ni samom novinaru a i svi
saslušani svjedoci u svojim iskazima spominju tužitelje pod 1), 2) i 3) kao obitelj
L. koja se spominju u spornom članku. Iz više dopisa - zahtjeva koje je autor
članka imao na raspolaganju prilikom pisanja članka i na koje se poziva u istome, a
kojima se zahtjeva od nadležnih tijela da se provede nadzor u svrhu utvrđivanja
zakonitosti dodjeljivanja koncesija na pomorskom dobru, predio uvala L. i u
kojima se spominje i obrt F. kao i tužitelji, koja pismena su sačinjena od strane
K. B., Z. B. i grupe građana, ovaj sud je mišljenja da ne
proizlazi da bi autor članka imao osnovani razlog za donošenje zaključka da su
tužitelji počinili nekakvu ilegalnu radnju. Naime i svjedok S. Č. izjavio je pred
ovim sudom da su pri provedenom nadzoru utvrđene određene nepravilnosti u
poslovanju obrta F., tim da te nepravilnosti nemaju nikakve veze sa sadržajem
članka, da su iste otklonjene te da je novinara u razgovoru sa istim izvijestio da se
ne radi ni o kakvim ilegalnim radnjama ili ilegalnom sidrištu jer da svi koncesionari
uvale L. imaju uredne dozvole za rad. Saslušani svjedoci K. B. i Z.
B. u svojim iskazima navode da novinaru D. G. nisu spominjali
tužitelje a i sam autor članka izjavljuje da je do zaključka da su upravo tužitelji
postavili veći broj plutača od dozvoljenih došao temeljem pribavljene dokumentacije
premda to nije bilo moguće na taj način utvrditi jer u uvali egzistiraju tri
koncesionara. Dakle, već iz naprijed navedenog proizlazi da vrijednosni sudovi
autora članka nisu činjenično utemeljeni,a ujedno iz fotografije koja je objavljena uz
članak razvidno je da se ne radi o tolikom broju plovila kako to novinar navodi u
članku te je i sam Z. B. decidirano izjavio da novinaru nije dao informaciju
da bi obitelj L. postavila ilegalno više od 40 novih bova, a što se u članku
predočava upravo kao njegova izjava. Kako sam naslov, nadnaslov i podnaslov u
tiskovini S. D., kao i naslov na portalu S. D., upućuju
na nezakonito bogaćenje ilegalnim radnjama te kako se u članku navodi da je
upravo obitelj L. ilegalno postavila više od 40 novih bova a budući je tijekom
postupka utvrđeno kako su ti navodi netočni i da tužitelj pod 3) kao vlasnik obrta
F. ima urednu dozvolu za postavljanje sidrišta kao i da tijekom provedenih
nadzora nisu utvrđene nikakve nezakonite radnje u pravcu neizdavanja računa i
rada "na crno", a što su potvrdili i saslušani svjedoci T. Đ. i S. K.,
kojim svjedocima sud poklanja vjeru i njihove iskaze drži vjerodostojnima jer su
upoznati sa dobivenim koncesijama u uvali L., to je za zaključiti da je autor
pisao o činjenicama bez da je prethodno na valjan način provjerio istinitost tih
činjenica pa se nedvojbeno radi o iznošenju netočnih i nepotpunih informacija. Stoga
u situaciji kad je autor teksta imao mogućnost provjeriti u potpunosti točnost i
istinitost svojih navoda a to nije učinio, ne postoje pretpostavke za oslobađanje
odgovornosti tuženika od odgovornosti za štetu koja je nastala tužiteljima. Tužitelji
su nakon što je članak objavljen bili izvrgnuti povećanom zanimanju javnosti, o čemu
su svjedočili kako tužitelji, tako i saslušani svjedoci T. Đ. i S. K., a
objavljivanjem sporne informacije koja je intonirana u najblaže rečeno negativnom
tonu prema tužiteljima sa navođenjem da dotični postupaju nezakonito i tako se
bogate, zasigurno je istima pričinjena šteta jer se u javnosti stvara sumnja u njihovo
legalno postupanje. Stoga im je tako povrijeđeno zaštićeno pravo na dostojanstvo,
ugled i čast, a tuženik je objavljujući takvu netočnu, neistinitu i neprovjerenu
informaciju, odgovoran za štetu koja je takvom objavom nastala, pritom imajući u
vidu i činjenicu da je sporni članak objavljen u tjedniku koji je dostupan širokom broju
čitatelja te imajući u vidu naslov, nadnaslov i podnaslov članka, koji su također
uvredljive intonacije kao i sadržaj teksta u dijelu koji se odnosi na tužitelje. Sve
navedeno upućuje na zaključak da je objavljeni članak zasigurno mogao dovesti do
povrede prava osobnosti, ugleda, časti i dostojanstva svih tužitelja te da dovodi u
pitanje kako osobni tako i njihov profesionalni kredibilitet i umanjuje njihov ugled u
društvu, a o čemu se sudi prema prosječnom gledanju i prosječnom shvaćanju u
određenoj društvenoj sredini i dakle izraz su krajnje negativne ocjene prema
tužiteljima kao osobama na koju se uvredljive informacije odnose.
46. Slijedom prednjih utvrđenja, a kako nema dvojbe da je predmetni članak
uvredljiv za tužitelje te da doista predstavlja informaciju koja je po svom sadržaju
mogla tužiteljima prouzročiti štetu nanošenjem duševnih boli koje vrijeđaju
dostojanstvo, ugled i čast, te da su tužitelji doista doživjeli neugodnosti koje su
opisali u svojim iskazima, kako u užoj i široj obitelji tako i u njihovoj životnoj i radnoj
sredini, isti imaju pravo na naknadu neimovinske štete pa je valjalo odlučiti o visini
štete, pri čemu je sud imao u vidu okolnosti konkretnog slučaja, značenje
povrijeđenog dobra kao i jakost pretrpljenih duševnih bolova i cilj koji se naknadom
želi postići.
47. Dakle, cijeneći navode tužitelja pod 1), 2) i 3) da su bili izloženi velikim
neugodnostima nakon objave spornog članaka, da je isto utjecalo i na zdravstveno
stanje tužiteljice pod 1), ovaj sud smatra primjerenim tužiteljima dosuditi pravičnu
novčanu naknadu za pretrpljene duševne boli u iznosu od po 10.000,00 kn. Pri tom
je sud imao u vidu sve naprijed navedene elemente kao i činjenicu da je naknada
neimovinske štete način da se djelomično umanje nastale posljedice duševnih patnji
koje su u konkretnom slučaju uzrokovane radnjom tuženika tj. objavom predmetnog
članka.
48. Tužiteljima je priznata zakonska zatezna kamata i to od dana podnošenja
tužbe, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a kojom je određeno da obveza pravične
naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta
nastala nakon toga, sve imajući u vidu odredbu članka 29. stavak l. i 2. ZOO-a.
49. Za više traženo u iznosu od po 40.000,00 kn u odnosu na svakog od tužitelja
sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i u odnosu na potraživanje
zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 23. kolovoza 2017. do 23. listopada
2017. tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), pod 2) i pod 3) valjalo je odbiti kao neosnovan,
pa je slijedom svega iznijetog odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.
50. U odnosu na tužbeni zahtjev koji je usmjeren na objavu integralnog teksta ove
presude za navesti je da s obzirom na činjenicu da je tuženik objavio ispravak te
imajući u vidu protek vremena ovaj sud zaključuje kako objava presude ne bi
postigla učinak propisan odredbom članka 1099. ZM-a. Naime, tužitelji popravljanje
nastale štete nisu zatražili samo javnom objavom presude, već i isplatom naknade u
novcu, dijelom kojeg zahtijeva su i uspjeli u ovom sporu, objavljen je i demantij, pa
su stoga na taj način ostvarili pravo na satisfakciju za počinjenu povredu, a radi čega
je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u
točci II. izreke ove presude.
51. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka l54. stavak 2.
Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) i
u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
52. Imajući u vidu da je u ovom predmetu tuženik osporavao osnov i visinu
tužbenog zahtjeva, kao i da je osnova za naknadu štete utvrđena kao utemeljena, te
da u odnosu na zahtjev za objavu presude nisu izvedeni nikakvi posebni dokazi to
se uspjeh tužitelja procjenjuje u omjeru od 60% a tuženika u omjeru od 40%, te kada
se postotak uspjeha tužitelja od 60% umanji za postotak uspjeha tuženika od 40%
dobije se 20%, što znači da tužiteljima pripada pravo na naknadu dijela pripadajućeg
troška upravo u iznosu koji odgovara postotku od 20% ukupnog troška, vodeći
računa da tužiteljima pripada naknada troškova za one parnične radnje koje su bile
potrebne za vođenje parnice.
53. Tužiteljima bi za puni uspjeh u parnici valjalo priznati za sastav tužbe 250
bodova, zastupanje po punomoćniku na ročište od 11. travnja 2018. 125 bodova, na
ročišta od 3. prosinca 2018., 2. svibnja 2019., 3. rujna 2019., 28. studenog 2019.,
20. veljače 2020., 5. studenog 2020. i 4. veljače 2021. po 250 bodova, te za sastav
podneska od 11. travnja 2018. 250 bodova, što iznosi sveukupno 2375 bodova, a pri
vrijednosti boda sa paušalom daje iznos od 23.750,00 kn. Navedenom iznosu valjalo
je nadodati 20% na ime zastupanja više osoba pa se dobije iznos od 28.500,00 kn,
te kada se isti iznos uveća za pripadajući PDV dobije se iznos od 35.625,00 kn, a
20% toga iznosa daje iznos od 7.125,00 kn. Navedeni iznos potrebno je uvećati za
trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 1.850,00 kn pa je
tuženik u obvezi tužiteljima na ime naknade parničnih troškova isplatiti iznos od
10.825,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od
donošenja odluke o troškovima postupka do isplate radi čega je odlučeno kao u
točci III. izreke ove presude.
U Splitu, 9. travnja 2021.
SUDAC
MARICA LOVIĆ v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima
pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.
DNA:
pun. tužiteljice
pun. tuženika
u spis