1              Poslovni broj: Gž Ob-201/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-201/2020-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice B. L. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u R., protiv tuženika: 1. V. R. iz P., OIB: …, 2. D. C. L. iz N., 3. V. L. iz R., OIB: … (nasljednice pok. G. L.), 4. L. L. iz R., OIB: …, (nasljednice pok. G. L.) i 5. S. L. iz R., OIB: …, (nasljednice pok. G. L.), a svi kao nasljednici pokojnoga J. L. iz O., OIB: …, koje zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u O., radi utvrđenja udjela u bračnoj stečevini i isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj P Ob-397/2016-62 od 17. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Djelomice se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P Ob- 397/2016-62 od 17. svibnja 2019., kojim se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim za suđenje u dijelu tužbenog zahtjeva na isplatu cijene namještaja i opreme stana u N., ukinuo provedene radnje u postupku i u tom dijelu odbacio tužbu.

II. Djelomice se prihvaća žalba tužiteljice te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P Ob-397/2016-62 od 17. svibnja 2019. pod točkama II. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim što se naređuje novu glavnu raspravu održati pred drugim sudcem pojedincem prvostupanjskog suda.

III. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno kako slijedi:

"II. Tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

"1. Utvrđuje se da je J. L. ostao dužan tužiteljici B. L. na ime korištenja njenog dijela stana u stan broj 5, površine 40 m², koji je upisan u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Fürthu u knjigu 36, list 1735, područje br. 1-8, 7,250/1000 M. na čestici broj 181/9 za razdoblje od rujna mjeseca 2000. godine do konca 2011. godine isplatiti ukupno iznos od 39.600,00 € (tridesedevettisućašesto eura) u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama koje su na svaki dospjeli mjesečni obrok od 300,00 € (tristo eura) od svakog 15-og u mjesecu tekle od 15. rujna 2000. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2002. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, pa se V. R. i D. C. L., kao pravnim sljednicima pok. J. L., te V. L., L. L. i S. L., kao pravnim sljednicima pok. J. L. i pok. G. L. nalaže da solidarno isplate B. L. navedeni iznos od 39.600,00 € (tridesetdevettisućašesto eura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje su na svaki pojedini iznos od 300,00 € (tristo eura) počele teći svakog 15-og u mjesecu u razdoblju od 15. rujna 2000. do 15. prosinca 2011., i to od 15. rujna 2000. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Utvrđuje se da je J. L. ostao dužan tužiteljici B. L. s naslova 1/3 zakupnine poslovnog prostora u O. i inventara u razdoblju od 15. lipnja 2000. do 1. siječnja 2008., dat u zakup D. M., ukupni iznos od 375.598,50 kuna (tristosedamdesetpettisućapetstodevedesetosam kuna i pedeset lipa), sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos od 4.173,31 kuna (četritisućestosedamdesettri kune i tridesetjednu lipu) od dana dospijeća prema ugovoru o zakupu pa do isplate; pa se V. R. i D. C. L., kao pravnim sljednicima pok. J. L., te V. L., L. L. i S. L., kao pravnim sljednicama pok. J. L. i pok. G. L. nalaže da solidarno isplate B. L. navedeni iznos od 375.598,50 kuna (tristosedamdesetpettisućapetstodevedesetosam kuna i pedeset lipa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje su na svaki pojedini iznos od 4.173,31 kuna (četritisućestosedamdesettri kune i tridesetjednu lipu) počele teći svakog 15-og u mjesecu u razdoblju od 15. lipnja 2000. do 1. siječnja 2008., i to od 15. lipnja 2000. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnjem od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Utvrđuje se da je J. L. ostao dužan tužiteljici B. L. s naslova 1/3 zakupnina od 1.800,0 € (tisućuosamsto eura) mjesečno za zakup poslovnog prostora u O. zakupcima D. U. i G. U. za razdoblje od 15 mjeseci od 1. siječnja 2008. do 1. travnja 2009. isplatiti ukupni iznos od 9.000,00 € (devettisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos od 600,00 € (šesto eura) od dana dospijeća prema ugovoru zakupu pa do isplate pa se V. R. i D. C. L., kao pravnim sljednicima pok. J. L., te V. L., L. L. i S. L., kao pravnim sljednicama pok. J. L. i pok. G. L. nalaže da solidarno isplate B. L. navedeni iznos od 9.000,00 € (devettisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećan za zakonske zatezne kamate koje su na svaki pojedini iznos od 600,00 € (šesto eura) počele teći od svakog 1-og u mjesecu u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 1. travnja 2009., i to od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Utvrđuje se da je J. L. ostao dužan tužiteljici B. L. s naslova ½ zakupnine inventara, ugovorene po 500,00 € (petsto eura) mjesečno, za razdoblje od 15 mjeseci od 1. siječnja 2008. do 1. travnja 2009. isplatiti ukupni iznos od 7.500,00 € (sedamtisućapetsto eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos od 500,00 € (petsto eura) od dana dospijeća prema ugovoru zakupu pa do isplate pa se V. R. i D. C. L., kao pravnim sljednicima pok. J. L., te V. L., L. L. i S. L., kao pravnim sljednicama pok. J. L. i pok. G. L. nalaže da solidarno isplate B. L. navedeni iznos od 7.500,00 € (sedamtisućapetst oeura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećan za zakonske zatezne kamate koje su na svaki pojedini iznos od 500,00 € (petsto eura) počele teći od svakog 1-og u mjesecu u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 1. travnja 2009., i to od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Utvrđuje se da je J. L. ostao dužan tužiteljici B. L. s naslova 1/3 zakupnine za iznajmljivanje poslovnog prostora u O. trgovačkom društvu O. d.o.o. iz R., temeljem ugovora od 15. travnja 2009., za razdoblje od 15. travnja 2009., pa do 1. studenog 2013., 600,00 € (šesto eura) mjesečno u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, odnosno za 54 mjeseca ukupno 32.400,00 € (tridesetdvijetisućečetristo eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB, te s naslova zakupa inventara za isto razdoblje iznose od po 250,00 € (dvjestopedeset eura) mjesečno, odnosno ukupno 13.500,00 € (trinaesttisućapetsto eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni obrok, od dana dospjelosti zakupnine pa do isplate, pa se V. R. i D. C. L., kao pravnim sljednicima pok. J. L., te V. L., L. L. i S. L., kao pravnim sljednicama pok. J. L. i pok. G. L. nalaže da solidarno isplate B. L. iznos od 45.900,00 € (četrdesetpettisućadevetsto eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećan za zakonske zatezne kamate koje su na svaki pojedini iznos od 600,00 € (šesto eura), te 250,00 € (dvestopedeset eura) počele teći od svakog 15-og u mjesecu u razdoblju od 15. travnja 2009. do 1. studenoga 2013. i to od 15. travnja 2009. do 30. lipnja 2011. godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

6. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.", odbijaju se.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi troška parničnog postupka u iznosu od 59.749,00 kuna (pedesetdevettisućasedamstočetrdesetdevet kuna), u roku od 15 dana.

IV. Obijaju se tuženici sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 23.330,00 kuna (dvadesettritisućetristotrideset kuna)."

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju proglašava se apsolutno nenadležnim za suđenje u dijelu ovog parničnog postupka koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužiteljice B. L. postavljen na isplatu ½ prodajne cijene namještaja i opreme stana u F., te se u tom dijelu ukidaju sve provedene radnje u postupku i u tom dijelu se tužba tužiteljice odbacuje."

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužiteljica pobijajući presudu i rješenje sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, dijelu kojim je tužba odbačena i u dosuđujućem dijelu odluke o trošku postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), predlažući prvostupanjsku odluku preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti, odnosno presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odrediti novu glavnu raspravu održati pred drugim sudcem pojedincem prvostupanjskog suda.

4. U odgovoru na žalbu, tuženici su se usprotivili žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

5. Žalba je djelomice osnovana.

6. Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka su tužiteljičini zahtjevi na utvrđenje postojanja duga sada pokojnoga J. L., pravnog prednika tuženika, prema tužiteljici, po osnovi korištenja njezina suvlasničkog dijela stana u N., u gradu F., na utvrđenje postojanja duga po osnovi zakupnine tužiteljičina dijela poslovnog prostora u O. i na utvrđenje postojanja duga po osnovi zakupnine inventara, sve kao bračne stečevine, kao i zahtjevi za isplatu predmetnih iznosa s pripadajućim zateznim kamatama.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, prema stanju u spisu, u bitnom je utvrđeno slijedeće:

- kako su tužiteljica i sada pokojni J. L. bili u braku i da nije sporno kako je njihova bračna zajednica prekinuta 1. rujna 2000.,

- kako nije sporno niti da je pok. J. L. prodao stan u N., u gradu F. na adresi i to bez pokretnina, dana 19. studenoga 2011., a da tužiteljica tvrdi kako su se namještaj i oprema u stanu za koje zahtijeva isplatu vrijednosti, nalazili u tom stanu,

- kako tužiteljica u postupku nije dokazala da bi bila "vlasnik niti imalac" navedenog stana u F., a niti u kojem suvlasničkom omjeru bi bila suvlasnica tog stana, kao niti da je predmetni stan bio bračna stečevina tužiteljice i sada pokojnoga J. L.,

- kako je nesporno da namještaj i oprema, odnosno pokretnine za koje tužiteljica tvrdi da su se nalazile u navedenom stanu, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i prednika tuženika J. L. koja se nalazi u inozemstvu, da su prvotno tuženi J. L. i njegovi sljednici, tuženici u ovom stadiju postupka, osporili nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za suđenje u postupku utvrđenja bračne stečevine te su istakli prigovor nenadležnosti suda Republike Hrvatske za suđenje u tom dijelu zahtjeva,

- kako iz navoda tužbe i iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica s J. L., za vrijeme trajanja braka, stekla u vlasništvo u jednakim idealnim dijelovima nekretninu, stan u N., u gradu F., na adresi kao i namještaj i opremu stana, da je njihova bračna zajednica prestala 1. rujna 2000., nakon čega je isključivo J. L. raspolagao stanom i pokretninama u njemu, da se koristio i suvlasničkim dijelom kojeg na stanu ima tužiteljica i ubirao zakupninu od poslovnog prostora u O. koji poslovni prostor je presudom prvostupanjskog suda broj P-309/10 od 11. srpnja 2012. utvrđen bračnom stečevinom tužiteljice i J. L., a da je udio tužiteljice u bračnoj stečevini utvrđen odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž X 57/13-2 od 26. rujna 2013. za 1/3 dijela, odnosno za 1/2 dijela u odnosu na pokretnine koje se nalaze u nekretninama u O.,

- kako je tužiteljica iskazala i da je iz predmetnog stana odselila početkom 2001. jer joj je suprug rekao kako s njom ne želi nastaviti život, da je J. L. preselio u P. kod izvjesne A. Z. još 2000. godine, a u stan u F. došao samo jedan put u listopadu 2000., kada da je na nju vršio pritisak da iz stana iseli, kako pokretnine iz stana u F. nije uzela jer nije znala što bi s njima, da ona u N. nije pokrenula postupak radi podjele stana u F., a niti ima dokaza da je pokrenula sudski postupak da joj se omogući korištenje istog stana, kao i da suprug nije bio nazočan kada je ona iseljavala iz stana,

- kako su se tuženici usprotivili tužbenim zahtjevima, istakli prigovor apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za suđenje u odnosu na tužbeni zahtjev na isplatu vrijednosti namještaja i ostalih pokretnina u stanu u N. te su istakli prigovor zastare potraživanja tužiteljice u odnosu na tužbene zahtjeve na isplatu iznosa po osnovi korištenja njezina suvlasničkog dijela stana u N. te na isplatu zakupnine ostvarene iznajmljivanjem nekretnina u O., istakli i prigovor prijeboja potraživanja tužiteljice, a na ime ulaganja u nekretninu u O. koja bi financirao isključivo J. L. iz vlastitih sredstava, a prigovor prijeboja da su postavili uvjetno, ako bi sud cijenio osnovanim tužbene zahtjeve,

- kako iz izvedenih dokaza nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li tužiteljica stan u F. prestala koristiti jer joj je to onemogućio J. L., već kako proizlazi utvrđenim da je ona taj stan prestala koristiti što joj ne bi bilo ugodno spavati sa suprugom u krevetu u takovoj situaciji, kao i da iz provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti postojanje svih pokretnih stvari u vrijeme kada je tužiteljica iz stana iselila, a posebno nije mogao utvrditi postoje li stvari u vrijeme kada je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev na isplatu njihove vrijednosti, s tim što je nesporno da je stan u F. prodan bez pokretnina,

- kako među strankama nije sporno da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-309/10, koja je djelomice preinačena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž x-57/13-2 od 26. rujna 2013., utvrđeno da je tužiteljica B. L. suvlasnica nekretnina u O. za 1/3 dijela, suvlasnica pokretnina za 1/2 dijela, a među kojim nekretninama i pokretninama je i nekretnina koju je J. L. davao u zakup, te temeljem ugovora o zakupu, po navodima tužiteljica ubirao i zakupninu koju bi zadržao za sebe,

- kako je suvlasnički udio tužiteljice na toj nekretnini utvrđen presudom iz 2013. godine, a predmet tog spora da je bilo utvrđenje kako je predmetna nekretnina stečena u braku, odnosno da se radi o bračnoj stečevini,

- kako nema dokaza da bi tužiteljica zatražila od J. L. predaju predmetne nekretnine u suposjed, a također kako nema dokaza niti da bi tužiteljica zatražila razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini koja je davana u zakup,

- kako je tužiteljica tužbeni zahtjev na naknadu zakupnine postavila 18. rujna 2012., dok je bračna zajednica prestala 1. rujna 2000., kako nema dokaza da bi se protivila da J. L. izdaje predmetnu nekretninu u zakup, kako nema dokaza ni da bi pozvala J. L. na plaćanje dijela pripadajuće zakupnine, kao i da nema dokaza da bi tužiteljica od nekog zakupnika zatražila plaćanje dijela zakupnine ili da bi "dala do znanja" da je suvlasnica predmetne nekretnine, pa da je J. L., kao uknjiženi vlasnik, nekretninu davao u zakup imajući pravnu osnovu za naplatu zakupnine.

8. Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako je presuda o utvrđenju bračne stečevine između tužiteljice i sada pokojnoga J. L. deklaratorne naravi, da tom presudom nisu stvoreni novi pravni odnosi zbog kojih tužiteljica nije bila u mogućnosti i zbog kojih joj nije pripadalo pravo zahtijevati od bivšeg supruga isplatu dijela zakupnine koju je on ostvarivao davanjem poslovnog prostora u O. i davanjem inventara u zakup trećim osobama u razdoblju od 15. lipnja 2000. do smrti J. L. 10. listopada 2013., kako tužiteljica u postupku ne traži utvrđenje bračne stečevine, već da se radi o potraživanju naknade razmjernog dijela zakupnine koji bi joj pripadao, a koji zahtjevi "nisu upravljeni" na sjecanje bez pravne osnove, ali da je tužiteljica mogla kod suda ili upravnog tijela zatražiti donošenje odluke kojom će se ograničiti raspolaganje J. L. predmetnom nekretninom i mogla uskratiti mu suglasnost za davanje nekretnine u zakup ili najam na dulje od 1 godine, no da nije poduzela ništa kako bi onemogućila predmetnu nekretninu davati u zakup. S obzirom da je bračna zajednica prestala 1. rujna 2000., a tužbeni zahtjev na isplatu protuvrijednosti stvari ne predstavlja zahtjev radi utvrđenja bračne stečevine, pa da je takav zahtjev zastario u općem zastarnom roku, kao i da je tužiteljica tužbene zahtjeve na naknadu dijela zakupnine nekretnina u O., podnijela 18. rujna 2012., pa kako su u zastari i sva možebitna potraživanja nastala prije 18. rujna 2007.

9. Stoga je pobijanom presudom tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbijen kao neosnovan, a rješenjem se prvostupanjski sud proglasio apsolutno nenadležnim za suđenje u dijelu zahtjeva na isplatu dijela cijene namještaja i opreme stana u F., u tom dijelu ukinuo sve provedene radnje u postupku i odbacio tužbu.

10. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju izravno ukazuje žaliteljica, jer se presuda ne može ispitati jer nisu jasno navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Osim toga, nisu ostvareni zakonski razlozi za primjenu odredbe članka 373. a ZPP za donošenje drugostupanjske presude, s obzirom da sve bitne činjenice još uvijek nije moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

11. Prije svega valja navesti kako se u pogledu bračne stečevine, sukladno članku 551. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15., 98/19, dalje: ObZ), primjenjuju zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme stjecanja te imovine. U konkretnom slučaju, imajući u vidu stanje u spisu predmeta, koji predmet je očito formiran izdvajanjem dijela tužbenih zahtjeva iz drugoga, ranije pokrenutog parničnog postupka (a koji spis nije priložen), kao i cijeneći navode tužiteljice prema kojima potražuje "imovinu koja potječe od zajedničke imovine", nije moguće nedvojbeno zaključiti jesu li predmetna novčana sredstva i u kojem dijelu ostvarena iz imovine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i prednika tuženika, ali u slučaju utvrđenja da se radi o takvoj imovini, u pretežnom dijelu potraživanja imaju se primijeniti odredbe ranije važećeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 35/13, dalje: ObZ/03).

12.Člankom 248. ObZ/03 propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Iz članka 249. stavak 1. ObZ/03 proizlazi kako su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

13. Člankom 253. stavak 1. ObZ/03 propisano je kako imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a iz stavka 2. tog članka proizlazi da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. tog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i slično).

14. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, radi odluke o osnovanosti tužbenih zahtjeva, u postupku je prije svega valjalo nedvojbeno utvrditi koja imovina predstavlja bračnu stečevinu na koju se poziva tužiteljica i je li prednik tuženika i u kojem razdoblju koristio predmetne nekretnine, odnosno jesu li predmetna novčana sredstva i u kojem dijelu ostvarena iz imovine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i prednika tuženika, a što prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio. Osim toga, iz rezultata dokaznog postupka nije razvidno niti do kada je trajao brak između tužiteljice i prednika tuženika, a od utvrđenja te činjenice izravno ovisi i odluka o istaknutim prigovorima zastare predmetnih potraživanja, s obzirom da zastarijevanje ne teče između bračnih drugova.

15. Nadalje, prvostupanjski sud je, očito, izvršio uvid u spis predmeta poslovni broj P-309/10, međutim taj spis nije priložen ovom predmetu, a radi se o ranije pokrenutom postupku u kojemu je i izvršeno razdvajanje predmeta i potom formiran ovaj predmetni spis. Bez uvida u navedeni spis predmeta i bez njegova prilaganja nije moguće niti provjeriti utemeljenost žalbenih navoda u pogledu podnošenja predmetnih tužbenih zahtjeva, što je također potrebno nedvojbeno utvrditi radi pravilne odluke o prigovorima zastare predmetnih potraživanja.

16. Bez utvrđenja navedenih odlučnih činjenica koje se odnose na stjecanje predmetnih novčanih sredstava, trajanje braka i podnošenje predmetnih zahtjeva, još uvijek nije moguće pouzdano zaključiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu potraživanja usmjerenih na predmetne isplate. Ovdje treba posebno navesti i kako je, sukladno članku 219. stavak 1. ZPP, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a u smislu članka 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Na tužiteljici je teret dokaza odlučnih, a među strankama prijepornih činjenica koje se odnose na to da bi predmetni novac bio stečen nakon prestanka bračne zajednice, da potječe od zajedničke imovine i da bi ga prednik tuženika zadržao za sebe, a na tuženicima je teret dokaza činjenica na koje se pozivaju pa i da bi određeni dio imovine koji je stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice bio posebna imovina njihova prednika.

17. Iz svega iznijetog proizlazi kako prvostupanjska presuda ne sadrži prihvatljiva utvrđenja o svim odlučnim činjenicama, a bez utvrđenja tih činjenica nije moguće niti pravilno primijeniti materijalno pravo, odnosno kako je odluka u tom dijelu i opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju izrijekom ukazuje žalba, jer se presuda ne može ispitati.

18. Stoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP, valjalo prihvatiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i premet u ukinutom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Temeljem članka 371. ZPP naređeno je novu glavnu raspravu održati pred drugim sudcem pojedincem prvostupanjskog suda.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, nadopuniti dokazni postupak, posebno priložiti i pregledati navedeni spis predmeta istog suda i utvrditi razdoblje trajanja braka između tužiteljice i prednika tuženika, a potom pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

20. Člankom 59. stavak 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemlja u određenim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 88/01) propisano je da, ako se veći dio imovine bračnih drugova nalazi u Republici Hrvatskoj, a drugi dio u inozemstvu, sud Republike Hrvatske može odlučivati o imovini koja se nalazi u inozemstvu samo u sporu u kojem se odlučuje i o imovini u Republici Hrvatskoj, i to samo ako tuženik pristaje da sudi sud Republike Hrvatske.

21. Člankom 16. stavak 3. ZPP propisano je da kada sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

22. Prema utvrđenjima prvostupanjskoga suda raniji tuženik, sada pokojni J. L., kao i tuženici u ovom stadiju postupka, nisu dali pristanak da sud Republike Hrvatske može odlučivati o imovini koja se nalazi u inozemstvu, odnosno osporili su nadležnost suda Republike Hrvatske za odlučivanje o tom dijelu zahtjeva.

23. U takvom stanju stvari, i prema shvaćanju ovog suda, nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za odlučivati o imovini bračnih drugova koja se nalazi u inozemstvu ovisi o pristanku tuženika koji nisu dali svoj pristanak te je pravilno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem oglasio se apsolutno nenadležnim za suđenje o dijelu zahtjeva na isplatu cijene namještaja i opreme stana u F., u tom dijelu ukinuo sve provedene radnje u postupku i djelomice odbacio tužbu.

24. Zbog navedenoga je, postupajući temeljem članka 380. točke 2. ZPP, žalbu trebalo djelomice odbiti kao neosnovanu i potvrditi navedeno rješenje prvostupanjskog suda.

25. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku temeljem članka 166. stavak 3. ZPP.

26. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 9. travnja 2021.