Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

              -   -              Poslovni broj: 14 UsI-82/21-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Pameli Jerković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: N. V. iz S., G. o. M. .., OIB: ……, protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprava za tržište rada i zapošljavanje, Sektor za politike zapošljavanja, Služba za normativno uređenje politika zapošljavanja i koordinaciju institucija tržišta rada, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi ostvarivanja prava radnika na neisplaćene tražbine u slučaju stečaja poslodavca, bez održavanja rasprave, dana 9. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za politike zapošljavanja, Službe za normativno uređenje politika zapošljavanja i koordinaciju institucija tržišta rada KLASA: UP/II-423-01/20-01/40, URBROJ: 524-04-01-02/2-20-2 od dana 19. studenoga 2020.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

U tužbi koju je ovaj Sud tretirao pravovremenom (obzirom da na dostavnici nije naveden datum kada je tužitelj zaprimio osporeno rješenje), podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za politike zapošljavanja, Službe za normativno uređenje politika zapošljavanja i koordinaciju institucija tržišta rada KLASA: UP/II-423-01/20-01/40, URBROJ: 524-04-01-02/2-20-2 od dana 19. studenoga 2020. tužitelj je, u bitnom, naveo da sukladno č1. 8. t. 1., st. 4. Zakona o osiguranju radničkih tražbina ne proizlazi da bi isplata otpremnine bila vezana uz vremenski ograničeno razdoblje koje prethodi otvaranju stečajnog postupka tzv. zaštićeno razdoblje. Pojam zaštićeno razdoblje da je vezan isključivo uz isplatu neisplaćene plaće, odnosno naknade plaće gdje da se u čl. 8., t. 1., st. l. Zakona o osiguranju radničkih tražbina izričito navodi da radnik ostvaruje pravo na isplatu neisplaćene plaće za svaki mjesec zaštićenog razdoblja. Stoga da predlaže preinačiti pobijano rješenje u korist tužitelja i donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužitelj u bitnome ponavlja navode iznesene u žalbi, radi čega da ostaje pri obrazloženju osporenog rješenja u cijelosti. Citirajući odredbu čl. 8. st. 1. toč. 4. Zakona o osiguranju radničkih tražbina („Narodne novine“, broj 70/17 - u daljnjem tekstu: Zakon) naveo je da ponovno ističe da radnici prava ostvaruju u zaštićenom razdoblju. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 4. Zakona da je propisana definicija radnika, dok je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 5. Zakona propisano zaštićeno razdoblje. Budući da je utvrđeno da je tužitelju radni odnos prestao dana 30. studenog 2018., a da je stečajni postupak nad poslodavcem-stečajnim dužnikom V. ….., Split otvoren i zaključen dana 25. rujna 2020., da se tužitelj ne smatra radnikom u smislu citirane odredbe Zakona niti ostvaruje pravo na isplatu tražbina jer nije bio u radnom odnosu kod poslodavca u vrijeme otvaranja stečajnog postupka niti mu je radni odnos prestao unutar šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka. S obzirom na navedeno, da je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo odbivši zahtjev tužitelja za isplatu tražbina u slučaju stečaja poslodavca. Navodi žalitelja u kojima ističe da smatra da iz odredbi čl. 8. st. 1. toč. 4. Zakona ne proizlazi da bi isplata otpremnine bila vezana uz vremenski ograničeno razdoblje koje prethodi otvaranju stečajnog postupka, tzv. zaštićeno razdoblje, da nisu osnovani. Slijedom svega navedenog, da predlaže da Sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za politike zapošljavanja, Službe za normativno uređenje politika zapošljavanja i koordinaciju institucija tržišta rada KLASA: UP/II-423-01/20-01/40, URBROJ: 524-04-01-02/2-20-2 od dana 19. studenoga 2020., odbijena je žalba uložena na rješenje Agencije za osiguranje radničkih tražbina KLASA: UP/I-110-02/20-01/0760, URBROJ: 0479-2/15-20/0002 od dana 9. listopada 2020., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev N. V. iz S., G. o. M. .., OIB: ……, ovdje tužitelja, za isplatu tražbina u slučaju stečaja poslodavca kao neosnovan.

Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 

              Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

              Odredbom čl. 8. toč. 4. Zakona o osiguranju radničkih tražbina („Narodne novine“, br. 70/17, dalje: Zakon) propisano je da radnici u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem ostvaruju pravo na isplatu otpremnine pod uvjetima utvrđenim zakonom, u visini polovice otpremnine utvrđene u stečajnom postupku, a najviše do polovice najvišeg iznosa zakonom propisane otpremnine.

Člankom 3. st. 1. toč. 4. Zakona određena je definicija „radnika“ prema kojoj je radnik fizička osoba sukladno općem propisu o radu koja je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka u radnom odnosu kod poslodavca, kao i osoba kojoj je radni odnos kod poslodavca prestao unutar šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka, odnosno fizička osoba kojoj poslodavac nije isplatio plaću odnosno naknadu plaće temeljem radnog odnosa zbog nemogućnosti prisilne naplate neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, dok je pod toč. 5. istog članka i stavka propisano da je „zaštićeno razdoblje“ razdoblje za koje se provodi zaštita i osiguranje prava radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem, a predstavlja razdoblje posljednja tri mjeseca prije otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem, odnosno posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa ako je isti prestao unutar šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka.

Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II-423-01/20-01/40 utvrđeno je: da je tužitelj dana 8. listopada 2020. podnio zahtjev za ostvarivanje prava u slučaju stečaja poslodavca i to za otpremninu; da je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom V. ., S., K. …, otvoren i zaključen dana 25. rujna 2020. rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, pod poslovnim brojem: St-192/2020; da je tužitelju radni odnos kod poslodavca-stečajnog dužnika V. …., S. prestao dana 30. studenog 2018. temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 30. listopada 2018.; slijedom utvrđenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljeve žalbe osporeno rješenje tuženika.

Naime, kako je tužitelju radni odnos prestao s danom 30. studenog 2018., a stečajni postupak nad poslodavcem-stečajnim dužnikom V. ….., S. otvoren je i zaključen dana 25. rujna 2020., to se tužitelj ne smatra radnikom u smislu citirane odredbe čl. 3. st. 1. toč. 4. Zakona niti ostvaruje pravo na isplatu tražbina (u konkretnom slučaju otpremnine) jer nije bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad istim niti je tužitelju radni odnos prestao unutar šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka kako je to pravilno ocijenio i tuženik.

Prigovor tužitelja kako se gore citirane odredbe čl. 3. st. 1. toč. 4. i toč. 5. Zakona ne bi odnosile na njega iz razloga što se navedene odredbe ne odnose na otpremninu koja je predmet njegovog zahtjeva ovaj Sud nalazi neosnovanim iz razloga jer se radi o pogrešnom tumačenju gore citiranih odredbi Zakona od strane tužitelja.

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, ni ostali prigovori tužitelja izneseni u tužbi nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog tijela) je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom 1.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je istaknut u tužbi, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen (ujedno uz napomenu da tužitelj nije bio zastupan po opunomoćeniku radi čega ne bi niti imao trošak sastava tužbe po istom) i riješiti kao u izreci pod točkom 2.

 

U Splitu, 9. travnja 2021.

 

   S U D A C

 

     Sandra Ćoraš Gega, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

DN-a:

-          tužitelju N. V. iz S., G. o. M.

-          tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Upravi za tržište rada i zapošljavanje, Sektoru za politike zapošljavanja, Službi za normativno uređenje politika zapošljavanja i koordinaciju institucija tržišta rada, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

-          u spis

 

 

RJ:

  1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
  2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
  3. Kalendar 60 dana.

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Pamela Jerković

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu