1              Poslovni broj: II Kž-104/2021-5

 

 

Poslovni broj: II Kž-104/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Sande Janković i mr.sc.Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., dalje:KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Š. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kv I-17/2021-6 (K-40/2014.) od 19. ožujka 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog Š. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, broj Kv I-17/2021-6 (K-40/2014.) od 19. ožujka 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., pod točkom I. na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Š. K. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te je pod točkom II. odbijen prijedlog za ukidanje istražnog zatvora podnesen 10. ožujka 2021.

 

2. Protiv rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi Š. K. po branitelju, odvjetniku K. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine ili preinači pobijano rješenje na način da se optuženika pusti da se brani sa slobode, podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U žalbi optuženi Š. K. obrazlaže samo žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističući da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je daljnje produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP/08. nužno kako bi se osigurala njegova prisutnost radi neometanog vođenja kaznenog postupka i to iz razloga što se očitovao o osnovanosti optužnice u prisutnosti branitelja i iznio opširnu obranu odmah na početku dokaznog postupka. Ističe da je potpuno nesvrsishodno što raspravno vijeće nije optuženika upozorilo u smislu odredbe članka 404. stavka 3. ZKP/08. da se rasprava može održati bez njega te da odsustvo tog upozorenja ne može biti opravdanje za produljenje mjere istražnog zatvora jer je neizvjesno da li će nastupiti procesne situacije koje bi ponovno iziskivale prisutnost optuženika.

 

6. Protivno žalbenim navodima, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Š. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

7. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženi Š. K. puštanjem na slobodu mogao pobjeći. Naime, optuženik je prilikom prvog ispitivanja 16. svibnja 2014. bio upozoren da je dužan odmah obavijestiti tijelo koje vodi postupak o svakoj promjeni adrese ili namjeri promjene boravišta kao i na posljedice ako tako ne postupi, no unatoč tome, nije obavijestio sud o namjeri promjene boravišta ni o novoj adresi na kojoj boravi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Optuženik je imao saznanja o optužnici podignutoj 30. svibnja 2014. jer je uredno primio poziv za sjednicu optužnog vijeća radi odlučivanja o osnovanosti optužnice. Međutim, optuženik je 26. kolovoza 2015. odjavio adresu svog prebivališta u Č. nakon čega je sud bezuspješno nastojao utvrditi njegovo boravište terenskom provjerom i izdavanjem naloga za raspisivanjem objave, dulje od dvije godine nije obavijestio sud o promjeni adrese svog prebivališta te je o adresi boravišta optuženika sud obaviješten tek 20. rujna 2018. kada je uhićen na temelju izdanog europskog uhidbenog naloga.

 

7.1. Ispravno je sud prvog stupnja utvrdio da se ne može govoriti o dragovoljnom pristupu optuženika pravosudnim tijelima Republike Hrvatske jer je istražni zatvor realiziran kao posljedica provođenja europskog uhidbenog naloga, a uzme li se u obzir i činjenica da se osnovano sumnja da je optuženik kao supočinitelj i počinitelj počinio više kaznenih djela u kojima je za trgovačka društva nastupila višemilijunska šteta, zbog osiguranja optuženikove prisutnosti na raspravi, dostupnosti pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i sprečavanja bijega nužno je produljiti mjeru istražnog zatvora. Uslijed navedenog na pravilnost i zakonitost odluke bez utjecaja je optuženikovo tumačenje odredbe članka 404. stavka 3. ZKP/08.

 

8. Isto tako prvostupanjski sud je opravdano zaključio da zbog ranije navedenih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao pobjeći, da se ta opasnost, za sada može prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora jer se ista svrha ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

9. Neosnovani su žalbeni navodi da je predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora došlo do povrede načela razmjernosti jer da je optuženik, uzme li se u obzir vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru, lišen slobode gotovo godinu dana.

 

9.1. Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu u konkretnom slučaju ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. Istražni zatvor realiziran je 5. studenog 2020. kada je optuženik po europskom uhidbenom nalogu predan djelatnicima ministarstva, a vrijeme lišenja slobode s osnova ekstradicijskog pritvora u ovoj fazi postupka nije odlučno niti se uračunava u vrijeme trajanja istražnog zatvora.

 

10. Promašeni su i navodi optuženika da je produljenjem mjere istražnog zatvora stavljen u nepovoljniji položaj od ostalih suoptuženika jer se njima na teret stavljaju milijunski iznosi prouzročene štete i znatno veća kriminalna količina, a da se od njega predlaže oduzeti samo 60.917,99 kuna pa da mu je time povrijeđeno i pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav).

 

10.1. Suprotno navodima optuženika, njega se u ovome postupku tereti, i osnovano se sumnja, da je kao supočinitelj trgovačkim društvima prouzrokovao višemilijunsku štetu, a ovaj drugostupanjski sud, prilikom odluke o produljenju mjere istražnog zatvora, nije ovlašten analizirati dokaze i utvrđivati doprinos i kaznenopravnu odgovornost optuženika već će to po provedenom dokaznom postupku učiniti raspravno vijeće, pa u tom smislu za sada nema govora o povredi prava na pravično suđenje.

 

10.2. Valja napomenuti i da je o povredi prava na pravično suđenje u konkretnom predmetu već odlučivao Ustavni sud Republike Hrvatske, te je odlukom od 9. rujna 2019. broj U-III-3638/2019. odbio ustavnu tužbu optuženika Š. K., podnesenu zbog navodnih povreda iz članka 14. stavka 2., članka 22., članka 25. i članka 29. stavka 1. Ustava.

 

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 9. travnja 2021.