Poslovni broj: II Kž-99/2021-5

Poslovni broj: II Kž-99/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Kov-2/2021-7 od 19. ožujka 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kov-2/2021-7 od 19. ožujka 2021., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. Š., zbog ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. (pravilno je stavka članka 131. stavka 1.) u vezi članka 127. stavka 4. i u svezi članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog M. Š. Na temelju članka 131. stavak 2. ZKP/08. istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni M. Š., po branitelju, odvjetniku I. K., ne navodeći žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači, da istražni zatvor „zamjeni jamstvom u iznosu od 15.000,00 eura, protuvrijednosti u kunama na dan pologa jamstva“ te da „odredi mjeru opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP.“

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama, smjerajući time na odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod okrivljenika nisu takve da bi opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

6.1. Protivno takvim žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja terećenog mu kaznenog djela, koje, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ukazuje na iskazani visoki stupanj kriminalne volje. Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela za koje se tereti, pravilno je prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je kod okrivljenika dijagnosticirana trajna promjena ličnosti, ovisnost o alkoholu, kronični psihoorganski sindrom te depresivni poremećaj pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud pogrešno ocijenio značaj tih okolnosti.

6.2. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na okrivljenog M. Š. drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, kako to predlaže žalitelj, pa tako ni mjerom opreza zabrane napuštanja boravišta. U tom kontekstu, s obzirom na sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje okrivljenikovih konvencijskih prava razvijenih u praksi Europskog suda za ljudska prava.

7. Ni žalbeni navodi da su okrivljeniku u fazi istrage izrečene mjere opreza ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., jer je ta osnova egzistirala i tada.

8. Sukladno svemu navedenom neosnovano okrivljenik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo, detaljno i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

9. Pogrešan je stav žalitelja da zbog prethodne neosuđivanosti okrivljenika nema pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistiranja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

10. Nadalje, okolnost koju okrivljenik također navodi u žalbi, da mu je namjera na slobodi odmah nastaviti liječenje u bolnici R. za sada ne umanjuje opasnost od ponavljanja djela.

11. Iako je u izreci pobijanog rješenja propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKOP/08. u istražni zatvor okrivljeniku se uračunava vrijeme lišenja slobode od 27. listopada 2020. pa nadalje. U konkretnom slučaju nije bilo potrebe u pobijanom rješenju određivati rok trajanja istražnog zatvora, što je uostalom i propisano člankom 131. stavak 3. ZKP/08., ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

12. U odnosu na prijedlog da je okrivljenik spreman uplatiti jamčevinu napominje se da takva zakonska mogućnost ne postoji od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17.), objavljenog u „Narodnim novinama“ 19. srpnja 2017., kojim je članak 102. stavka 1. ZKP/08, koji se odnosi na mjeru jamstva, izmijenjen. Sukladno toj izmjeni, mjera jamstva, kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, može se primijeniti samo u slučajevima u kojima je istražni zatvor protiv okrivljenika određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., dakle zbog opasnosti od bijega, što ovdje nije slučaj budući da se istražni zatvor protiv ovog okrivljenika temelji na osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., odnosno na opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

13. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 9. travnja 2021.