1

Poslovni broj: 37 Gž-557/2020-2

 

 

Poslovni broj: 37 Gž-1557/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja M. C. iz Z., OIB: ... zastupanog po punomoćniku Z. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. P. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog  po punomoćnici V. J., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 1. rujna 2020. poslovni broj: Pn-743/19-14, 9. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-743/19-14 od 1. rujna 2020.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom kojim traži da se naloži tuženiku isplatiti mu iznos od 50.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate i da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

 

2 . Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356 ZPP. Predlaže da županijski sud prihvati žalbu te presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu žalbenog troška.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet postupka zahtjev je tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koju mu je nanio tuženik objavom teksta na portalu I. 28. siječnja 2019. pod naslovom „Šestodnevni ministar: Prije točno tri godine smijenili smo M. C.“. Tijekom postupka nije bilo sporno da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe iz članka 22. stavka 2. Zakon o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje u tekstu: ZM), kao ni činjenica da je na portalu I. kojem je nakladnik tuženik 28. siječnja 2019. pod naprijed navedenim naslovom objavljen slijedeći tekst: „Bio je ministar ravno šest dana. M. C. ostat će masnim slovima upisan u povijest političke gluposti i bezobrazluka. M. C. postao je ministar negdje oko ponoći 22. siječnja 2016. godine. Bio je petak, saborski zastupnici su lupetali gluposti u raspravi o novoj vlasi mandatara T. O., čovjeka za kojeg je malo tko čuo prije nego što ga je koalicija  H.-a pod vodstvom T. K. i M. B. P. predložila za novog premijera. Bio je to rezultat dugačkih pregovora, prevara i podvala. Novi ministar branitelja tek je uspio useliti u zgradu na S. pred kojom se mjesecima družio sa šatorašima. Doveo je sa sobom biskupa V. K. da mu blagoslovi ured. Tepisi u ministrovoj kancelariji još se nisu osušili od škropljenja kada je I. objavio da je ministar M. C. službeno prijavljen u drvenoj šupi, samostojećem objektu na ledini, na čijim je trulim daskama crnim sprejem bilo napisano ... Bio je ponedjeljak, 25. siječnja 2016. C. službena adresa bila je ..., S.. U daščari je bilo samo nešto otpada, stari štednjak na drva i ormar bez vrata. Ledinu je C. dobio od S. da na njoj sagradi kuću, dobio je i povoljni kredit u iznosu od 56 tisuća eura da u naselju G. izgradi kuću za sebe i svoju obitelj. Misli da novcem od kredita može i na put oko svijeta. No, C. je novac oročio i nastavio živjeti u P..

„S novcem od kredita mogu što hoću, pa i na put oko svijeta“, samouvjereno je rekao C. kada je I. otkrio da je prijavljen na lažnoj adresi. I tvrdio da mu ne pada napamet podnijeti ostavku. Podržavala ga je tvrda desna struja H.-a. T. K. nije padalo na pamet da izbacuje ministra tek tri dana nakon imenovanja do kojeg je tako teško došao. T. O. se priklonio M., koji je želio da C. ode, ali je prepustio H.-ovcima da to sami riješe.

U uredu T. K. počelo je nagovaranje M. C. da podnese ostavku. Lomili su ga, pokušavali odvojiti od onih koji su ga podržavali i nagovarali da ostane čvrst kao kuća zidanica, onakva kakvu je trebao sagraditi u S.. T. O. povremeno bi navratio u ured koji je nekada davno koristio A. P. da provjeri je li ta smijurija s C. završila. Bila je srijeda 27. siječnja 2016.

Šest dana bio je ministar, tri se dana tražila njegova ostavka, ukupno 16 sati su ga nagovarali da podnese ostavku.

U zasluge mu se mora upisati obogaćivanje hrvatskog jezika. Umjesto „trajao je kʼo jogurt“ barem nekoliko mjeseci govorilo se „trajao je kʼo C.“. A onda su došle nove afere.“

 

6. Radi utvrđenja spornih okolnosti – da li su ispunjene pretpostavke zbog kojih se tuženik kao nakladnik primjenom članka 21. ZM može osloboditi od odgovornosti za naknadu štete, odnosno jesu li informacije u cijelosti točne, jesu li iste objektivno podobne prouzročiti štetu tužitelju, predstavljaju li vrijednosni sud autora članka i jesu li objavljene u interesu javnosti, prvostupanjski sud proveo je dokaze predložene po strankama te je na temelju njihove ocijene utvrdio da su u spornom članku objavljene slijedeće točne činjenice:

- da je tužitelj bio ministar hrvatskih branitelja šest dana,

- da je ministar postao negdje oko ponoći 22.siječnja 2016.,

- da je mandatara T. O. predložila koalicija H. i M.-a;

- da je sjedište Ministarstva hrvatskih branitelja u S. te da se tamo održavao prosvjed branitelja s kojima se tužitelj družio;

- da je biskup V. K. blagoslovio ured tužitelja kada je imenovan ministrom;

- da je u vrijeme imenovanja ministrom tužitelj imao prijavljeno prebivalište na adresi G. na kojoj adresi je bila drvena daščara u kojoj su se nalazili stari štednjak na plin, ormar sa vratima i bez vrata, umivaonik, agregat, stol sa četiri stolice te je bio postavljen poštanski sandučić;

- da je zemljište na kojem se nalazi daščara tužitelj dobio od Grada S. za izgradnju kuće te da je od Ministarstva Hrvatskih branitelja dobio kredit u iznosu od 56.000,00 eura za izgradnju kuće;

- da je tužitelj na upit novinara izjavio da s novcem od kredita može i na put oko svijeta;

- da su razgovori oko ostavke tužitelja na mjesto ministra održavani u uredu T. K. i T. O., da su trajali dva dana dugo u noć, da je u ured povremeno navraćao i T. O. te da je u uredu tužitelj u neku ruku nagovaran da podnese ostavku koju je u konačnici i podnio;

- da je autor članka navedene informacije pribavio u jeku afere oko smjene tužitelja s mjesta ministra kada je istog i kontaktirao;

- da su u članku iznesene i informacije koje predstavljaju vrijednosne sudove autora.

 

Analizirajući utvrđene činjenice s aspekta članka 7. stavka 1. ZM prema kojem svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, ugleda i časti, ali i članka 3. istog Zakona kojim se tom pravu suprotstavlja pravo kojim se jamči sloboda izražavanja i sloboda medija i koju je dopušteno ograničiti samo u slučajevima određenim stavkom 3. istog članka, zatim Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 85/10 i 19/13 – dalje u tekstu: Ustav) zaštićenog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti (članak 35.) i članka 38. Ustava kojim se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli, a da sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa, kao i s aspekta Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, pročišćeni tekst, 8/99 ispravak, 14/02 i 1/06 – dalje u tekstu: Konvencija) zaštićenog prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, ali i pravo na slobodu izražavanja, prvostupanjski sud nalazi da način pisanja spornih tvrdnji nije služio negativnom vrednovanju osobe tužitelja, kako to tvrdi tužitelj, niti ga utuženi članak etiketira kao kriminalca, već članak predstavlja kombinaciju točnih činjenica (koje tužitelj kao takve potvrđuje u svom iskazu) i iznošenja vrijednosnih sudova  tj. subjektivnog mišljenja autora koji svoju podlogu imaju u iznesenim točnim činjenicama.

 

Prvostupanjski sud ocjenjuje da je u konkretnim okolnostima (godišnjica)  legitimno pravo novinara da piše o imenovanju i ostavci tužitelja na mjesto ministra kao i o činjenicama koje su prethodile ostavci, budući je tužitelj bio prisutan u javnosti kao ministar samo šest dana nakon imenovanja i kao takav poznat u široj javnosti, dok mišljenje autora da je riječ o smijuriji, da je umjesto „trajao je kao jogurt“, u hrvatski jezik ušla izreka „trajao je kʼo C.“ čime se aludira na kratkotrajnost njegovog ministarskog mandata i da će masnim slovima ostati upisan u povijest političke gluposti i bezobrazluka, predstavlja njegov vrijednosni sud.

 

7. Iako tužitelj uvodno u žalbi navodi da žalbu podnosi zbog povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP, u žalbi ne konkretizira ni jednu bitnu povredu, a niti sadržajem ne ukazuje na počinjenje bilo koje bitne povrede odredaba parničnog postupka. Stoga je ovaj sud prije svega ispitao pobijanu presudu i stanje spisa predmeta koje je prethodilo donošenju iste u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP te je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna od navedenih bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH) koji članak se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postu („Narodne novine“ broj: 70/19 – dalje u tekstu: ZIDZPP) obzirom da je tužba podnesena 18. ožujka 2019.

 

8. U žalbi tužitelj tvrdi da je u postupku dokazano da se radi o informacijama koje mogu izazvati umanjenje ugleda u javnosti, kako profesionalnoj tako i privatnoj s čime je ovaj sud slaže, no tužitelj očito ispušta iz vida da su sve u članku objavljene činjenice točne, a time što je tuženik tim člankom htio podsjetiti javnost o tome, protivno navodima žalbe, ne ukazuje da je namjera objave članka bila ocrniti ga i prikazati kao varalicu i prevaranta, počinitelja prekršaja, već podsjetiti na doista neuobičajeno kratko trajanje tužiteljevog mandata kao i okolnosti radi kojih je tužitelj u konačnici podnio ostavku na mjesto ministra. Teza tužitelja da je iznošenjem točnih podataka namjera tuženika bila ocrniti ga i da utuženi tekst predstavlja namjerno nanošenja povrede prava osobnosti ne može se prihvatiti budući da na to ne ukazuje ni jedan od provedenih dokaza.

 

9. Tužiteljevom ocjenom iskaza svjedokinje A. H. i autora članka V. M. te izvođenjem zaključaka iz istih u pravcu svojih tvrdnji o njihovoj namjeri da objavom spornog teksta jedino povrijede njegov ugled, čast i dostojanstvo te da mu nanesu štetu, nije dovedena u sumnju ocjena iskaza navedenih svjedoka po prvostupanjskom sudu koju pravilnom prihvaća i ovaj sud.

 

10. Također ovaj sud prihvaća pravilnim stajalište prvostupanjskog suda da se tužitelj bez obzira što nakon tih događanja unatrag tri godine nije više javna osoba, a koju činjenicu ističe žalba, imenovanjem na funkciju ministra izložio javnosti kao javna osoba te da postoji legitimno pravo novinara da piše da je bio ministar samo šest dana i o okolnostima koje su prethodile njegovoj ostavci i bez obzira na prigodu kao što je u konkretnom slučaju bila godišnjica njegove ostavke.

 

11. Navodi da će tužitelj masnim slovima ostati upisan u povijest hrvatske političke gluposti kao i bezobrazluka te da je zaslužan za obogaćivanje hrvatskog jezika jer je umjesto izreke „trajao je kao jogurt“, u hrvatski jezik ušla izreka „trajao je kʼo C.“, vrijednosni je sud autora teksta, koji kako to i navodi prvostupanjski sud, ne podliježe ispitivanju istinitosti i neistinitosti. Izneseni vrijednosti sud da će tužitelj masnim slovima ostati upisan u povijest hrvatske političke gluposti kao i bezobrazluka, po ocjeni ovog suda definitivno ima uporište u točnim činjenicama, budući je nakon samo  tri dana od imenovanja za ministra zatraženo od tužitelja do podnese ostavku koju je podnio nakon šest dana odrađenog mandata, te predstavlja kritiku politike H.-a na čelu sa T. K. te kritiku samog tužitelja obzirom na nepobitne konkretne činjenice da je kao branitelj od Grada S. dobio zemljište za izgradnju obiteljske kuće 2010., a od Ministarstva branitelja kredit za izgradnju kuće 2009. koju nije izgradio do 2016. kada je imenovan ministrom, unatoč preuzetoj obvezi da to učini daleko ranije, te je unatoč tome što je živio u P. prijavio prebivalište u G. na kojoj se nalazila daščara. Tužitelj je nedvojbeno bio dio političke scene pa makar i šest dana i time prisutan u javnom prostoru te podložan ocjenjivanju i kritici njegovog privatnog života i djelovanja i nakon što više nije dio političke scene i javnog prostora. Prihvaćanjem ministarskog mjesta tužitelj je prihvatio izložiti se ispitivanju svojeg privatnog života i djelovanja, a pisanje o njegovom djelovanju nakon što više nije dio političke i javne scene ne može se pripisati zlonamjernosti novinara u okolnostima pisanja spornog teksta - u jeku novonastale afere u Ministarstvu branitelja koja je koincidirala s obljetnicom njegove ostavke.

 

12. Žalbeni  navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije uspio pronaći pravičnu ravnotežu i razgraničiti vrijednosni sud od vrijeđanja i nanošenja duševnih boli ne mogu se prihvatiti utemeljenim.

 

Prije svega pogrešna je interpretacija tužitelja da je u spornim tekstu uspoređen s jogurtom, već je trajanje jogurta uspoređeno s trajanjem njegova mandata. Izražavanje vrijednosnih sudova na temelju točnih informacija pa makar one imale prizvuk vrijeđanja („M. C. ostat masnim slovima upisan u povijest hrvatske političke gluposti i bezobrazluka.“) čime tužitelj tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na čast, ugled i dostojanstvo i namjerno nanesena šteta zbog povrede prava osobnosti, ne može se s uspjehom suprotstaviti s drugim, također Ustavom i Konvencijom zaštićenim pravom na slobodu govora, odnosno slobodu mišljenja i izražavanja misli, slobodi medija koja prava zaslužuju jednaku zaštitu.

 

13. Imajući u vidu iznesene vrijednosne sudove u kontekstu cjelokupnog sadržaja objavljenog članka, uz uvažavanje da su sve objavljene informacije točne i temeljene na ranije prikupljenim i objavljenim informacijama ne samo u medijima tuženika već i u brojnim drugim medijima u vrijeme kada je ostavka tužitelja bila aktualna zbog čega su objavljene javnosti već poznate činjenice, to ponavljanje njihovog sadržaja nije ni moglo posebno štetno utjecati na čast i ugled tužitelja, niti mi nanijeti štetu u opsegu i intenzitetu koji bi primjenom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) opravdavali dosudu pravične novčane naknade.

 

14. U svjetlu iznesenog, upravo dosudom zahtijevane pravične novčane naknade bila bi narušena ravnoteža između dva Ustavom i Konvencijom zaštićena prava u korist tužitelja, dok je odbijanjem tužbenog zahtjeva ta ravnoteža sačuvana i zbog čega je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

 

15. Kako su zbog svega naprijed navedenog žalbeni razlozi tužitelja neutemeljeni budući je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene svih provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje, odbivši tužbeni zahtjev pravilno primijenio materijalno, pa je uz utvrđenje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. st.2. u vezi članka 117. stavka 1. ZIDZPP pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima koja je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP, a koju odluku tužitelj žalbom posebno niti ne pobija.

 

U Varaždinu 9. travnja 2021.