REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A.Ć. iz Z., OIB:
…, zastupan po punomoćniku D.E., odvjetniku u O.d.E. i Š. u Z., protiv tuženika P.r.b.,
f.m.r.. dr. D.Č., Z., OIB:
…, zastupan po punomoćniku L.Š., odvjetniku u O.d. S.& Š. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na
rad, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 18. siječnja 2021.g. u prisutnosti
punomoćnika tužitelja i zamjenik punomoćnika tuženika, dana 08. travnja 2021.g.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu
ugovora o radu od 06. listopada 2016.g., te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad i
obavljanje poslova radnog mjesta "II vrste- viši terapeut" sukladno odredbama Ugovora o
radu od 20.5.2015.god., u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od

2.500,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri
postotna poena, tekućoj od dana, 08. travnja 2021. godine, pa do isplate, u roku od 15
dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka, navodi kako je tuženik s tužiteljem sklopio
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima Viši fizioterapeut, dana 20.05.2015.
god. Prema saznanju tužitelja, tuženik je tužitelju uputio odluku o izvanrednom otkazu
ugovora o radu preporučenom pošiljkom, koja je predana poštanskom uredu dana

15.10.2016. god., te ističe kako nikada nije osobno primio navedenu pošiljku, ona mu je
ostavljena na kućnu adresu, a dostavnica je potpisana po drugoj osobi, te je pošiljka nakon
toga nestala. Nadalje, navodi kako je odjavljen kod mirovinskog i invalidskog osiguranja s
danom 18.10.2016. god. pa iz prednjeg sa sigurnošću zna da je dobio otkaz i da je s tim
danom poslodavac sigurno povrijedio njegova prava iz radnog odnosa. Tužitelj ima
saznanja o namjeri otkazivanja ugovora o radu i u posjedu je nacrta Odluke o izvanrednom
otkazu Ugovora o radu, pa na temelju tih činjenica, izjavio je Zahtjev za zaštitu prava kojeg

2 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

je uputio poslodavcu preporučenom pošiljkom s povratnicom, predanom poštanskom uredu
dana 02.11.2016. god. Na zahtjev za zaštitu prava, poslodavac nije odgovorio. Tuženik je
donio nezakonitu i nedopuštenu Odluku o otkazu Ugovora o radu. U nacrtu Odluke o
otkazu Ugovora o radu, tuženik navodi da je radnik neosnovano izostao s posla u periodu
od 19.09.2016. god. pa do 26.09.2016. god. pa da je to razlog izvanrednog otkazivanja
ugovora o radu. Tužitelj je dana 06.06.2016. god. imao povredu na radu, ozlijedio je desno
koljeno i od tada pa do prestanka radnog odnosa bio je na stalnom liječenju i terapiji, te nije
bio sposoban za rad. Tuženik je imao saznanja o povredi tužitelja i njegovoj privremenoj
nesposobnosti za rad u cijelom spornom periodu. Uslijed povrede koju je zadobio na radu,
tužitelj je morao mirovati, zabranjeno mu je opterećenje noge, te je morao obavljati
višestruke fizikalne terapije. Tužitelj je dana 19.09.2016. god. obavijestio svoje nadređene,
da je nesposoban za rad i da neće dolaziti na posao, obavijest je učinjena M.B., a o tome je imala neposrednih saznanja i S.K.r, obje zaposlenice
tuženika. Međutim, poslodavac je znao za tužiteljevu povredu na radu, to proizlazi iz prijave
povrede na radu, znao je da je na kontinuiranom liječenju i višekratnoj fizikalnoj terapiji,
stogom mirovanju i zabrani opterećenja noge. Tako je znao i morao znati da liječenje u
periodu od 19.09.2016. god. do 26.09.2016. god. nije i nije moglo biti dovršeno, to proizlazi
iz medicinske dokumentacije, ali i obavijesti tužitelja poslodavcu. Tužitelj je od liječnice
opće medicine zatražio potvrdu o bolovanju za sporni period, što je ona odbila učiniti iz
nepoznatih razloga, iako za to nije bilo medicinskih indikacija. Prednje potvrđuje činjenica
da je bolovanje otvoreno za daljnji period. Poslodavac iskorištava nastalu situaciju,
namješta radniku izvanredni otkaz, jedva dočekujući propust u proceduri i pribavljanje
doznaka, a ne može se isključiti da je sve to učinjeno u dogovoru s liječnicom primarne
zdravstvene zaštite. Međutim u spornom periodu tužitelj nije bio sposoban za rad, što je
vidljivo iz medicinske dokumentacije. I prije otkazivanja ugovora o radu, poslodavac je činio
sve da se riješi tužitelja, očito ga je smetala njegova invalidnost (80%) te je u tom pogledu
radio diskriminaciju, te ga stavljao u podređeni položaj u odnosu na osobe koje nemaju
takvih zdravstvenih tegoba. Radi se o zabranjenom postupanju tuženika. Uostalom, u više
navrata tužitelj je zahtijevao zaštitu od sindikata, od poslodavca, ali mu ona nije nikada
pružena u pravoj i prihvatljivoj mjeri, naprotiv poslodavac mu je zlurado namjestio otkaz
Ugovora o radu, s izmišljenim razlogom, kojim prikriva netrpeljivost i diskriminatorno
ponašanje prema radniku. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelj nije bio sposoban za
rad, nije mogao raditi, što je poslodavac znao, stoga su postojali objektivni razlozi izostanka
tužitelja s posla u spornom periodu. Posebice ne postoje okolnosti koje bi onemogućavale
nastavak radnog odnosa. Imajući u vidu da je radnik na dugotrajnom bolovanju, da je
poslodavac upoznat s tijekom liječenja i dijagnozom, kao i činjenicu da je obaviješten da u
spornom periodu radnik neće dolaziti na posao, nije moglo doći do nikakvih poremećaja u
radnom procesu, ili pak nepovjerenja prema radniku. Stoga u konkretnom slučaju nisu
ispunjeni kumulativni uvjeti za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, nije došlo do teške
povrede obveza iz radnog odnosa niti su nastale objektivne okolnosti koje bi
onemogućavale nastavak radnog odnosa. Nadalje, izvanredni otkaz izvan je strogih
zakonskih, prekluzivnih rokova, stoga nema pravnog učinka. Tužitelj spada u zaštićenu
kategoriju radnika, rješenjem HZMO klasa 141-06/10-01/0b 00180003016 od 16.02.2010.
god. utvrđeno mu je postojanje tjelesnog oštećenja od 80%. Prednje očito smeta
poslodavca, koji ima predrasude prema radniku, pogotovo ako se uzme u obzir vrstu i
narav posla koji je ugovoren. Međutim, tužitelj je uvijek svoje radne zadaće uredno i
profesionalno obavljao, nitko nije imao primjedbi na njegov rad, naročito korisnici usluga.
Obzirom na pripadnost zaštićenoj kategoriji radnika, tuženik je za otkazivanja Ugovora o
radu trebao dobiti suglasnost sindikata, koja prema saznanju tužitelja nije polučena. Stoga
je i to razlog ništetnosti i nedopuštenosti pobijane odluke. Slijedom navedenog, tužitelj
predlaže utvrditi nedopuštenom i nezakonitom i bez pravnog učinka Odluku o izvanrednom
otkazu Ugovora o radu, naložiti tuženiku da ga vrati na rad i obavljanje poslova radnog
mjesta sukladno odredbama Ugovora o radu od 20.05.2015.g., uz naknadu troškova

3 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od
presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik navodi, prije svega kako postavljeni
tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, te se istom protivi u cijelosti. Nesporno je da je među
strankama postojao radni odnos temeljem Ugovora o radu od dana 20.05.2015. godine te
da je tužitelj obavljao kod tuženika poslove na radnom mjestu II vrste – viši fizioterapeut.
Nadalje, nesporno je da je tužitelj od dana 06.06.2016. godine pa do dana 29.08.2016.
godine zbog bolesti bio privremeno nesposoban za rad, slijedom čega je koristio bolovanje,
što pak proizlazi iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad u periodu od
dana 06.06.2016. godine do dana 29.08.2016. godine. Međutim, netočno je da bi tužitelj
bio privremeno nesposoban za rad zbog tobože zadobivene ozljede na radu, budući da iz
navedenih Izvješća jasno proizlazi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad zbog
bolesti (šifra A0), a ne zbog ozljede na radu (šifra B0). Dakle, razvidno je da tužitelju
nikakva povreda na radu nije priznata, a kako to neosnovano tvrdi tužitelj. Tužitelj je od
dana 30.08.2016. godine pa do dana 16.09.2016. koristio drugi dio godišnjeg odmora, a
sukladno Rješenju o korištenju godišnjeg odmora od dana 29.08.2016. Tužitelj je dana

30.09.2016. godine tuženiku uručio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a iz koje
jasno proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od dana 27.09.2016. godine pa nadalje.
Uzevši u obzir da je godišnji odmor tužitelja trajao do dana 16.09.2016. godine, a da tužitelj
nije dostavio tuženiku Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad kojim bi
bio reguliran period od dana 17.09.2016. do dana 27.09.2016. godine, tužitelj je pisanim
putem zatražio od tuženika hitno očitovanje o izostanku s radnog mjesta u spornom
periodu. Tužitelj se dana 03.10.2016. očitovao na zahtjev tuženika, a u kojem očitovanju je
u bitnom naveo, da smatra da nije napravio veći prekršaj te da nikom nije u interesu da on
dobije otkaz. Potpuno su besmisleni navodi iz predmetne tužbe kako je tuženik znao, da
tužitelj u inkriminirano vrijeme nije bio sposoban za rad i da su postojali objektivni razlozi
izostanka tužitelja s radnog mjesta. Uopće je nejasno kako je tužitelj došao do tog
zaključka, posebno imajući u vidu da je tužitelj neposredno prije spornog razdoblja koristio
dva tjedna godišnjeg odmora, iz čega se jasno može zaključiti da više nije bio bolestan, jer
da je bio bolestan tada bi bio na bolovanju, a ne na godišnjem odmoru. Slijedom
navedenog, razvidno je, da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa,
budući je neopravdano izostao s radnog mjesta u trajanju od pet radnih dana. Budući da je
tužitelj invalidna osoba te član sindikata, odnosno sindikalne podružnice koja je
ustanovljena kod tuženika, tuženik je sukladno čl. 109. st. 2. i 3. važećeg Pravilnika o radu
zatražio suglasnost Povjerenika sindikalne podružnice na namjeravanu Odluku o
izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju. Tuženik je suglasnost povjerenika sindikalne
podružnice zatražio putem e-maila, te putem pošte, a sve sukladno uputi Predsjednika
središnjice sindikata čiji je član navedena
sindikalna podružnica. Naime, predsjednik Sindikata obavijestio je tuženika, da je
razgovarao s povjerenikom sindikalne podružnice koji mu je pak rekao da se pismena
mogu dostaviti na kućnu adresu ili putem e-mail adrese. Tuženik je dakle postupio
sukladno uputi Predsjednika središnjice Sindikata te Povjerenika sindikalne podružnice, pa
je Zahtjev za suglasnost poslao povjereniku i putem pošte na kućnu adresu i putem e-
maila. Bitno je naglasiti, da Povjerenik sindikalne podružnice već ranije nije zaprimao
pismena koja mu je tuženik slao putem pošte na kućnu adresu, što je predsjedniku
Sindikata i priopćeno. Budući da se u konkretnom slučaju radilo o prekluzivnom roku od 15
dana u kojem je tužitelju mogao biti izvanredno otkazan Ugovor o radu, bilo je za očekivati
da odgovor, odnosno suglasnost Povjerenika sindikalne podružnice neće biti zaprimljeno
prije isteka navedenog prekluzivnog roka. Slijedom navedenog, Zahtjev za očitovanje
poslan je povjereniku i putem e-maila dana 06.10.2016. te se povjerenik na isti mogao
očitovati sve do dana 14.10.2016. godine. Budući da se povjerenik do navedenog dana nije
očitovao o namjeravanoj Odluci o otkazu, sukladno članku 109. st. 4. Pravilnika o radu
smatra se da je isti dao suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu, slijedom čega je

4 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio dana 15.10.2016. godine.
Nadalje, sukladno odredbi čl. 151. Zakona o radu, tuženik se o namjeravanoj odluci o
izvanrednom otkazu savjetovao s Radničkim vijećem koje je osnovano kod tuženika. Dana

12.10.2016. godine Radničko vijeće očitovalo se o namjeravanoj odluci o izvanrednom
otkazu na način da je nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju utvrdilo da je tužitelj
počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa te iznijelo svoje mišljenje da tuženik
postupi u skladu sa zakonom. Slijedom svega navedenog, razvidno je da je tuženik i u
pogledu suglasnosti, odnosno savjetovanja postupio u skladu s važećim propisima. Tužitelj
u tužbi navodi da nikada nije osobno primio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,
da mu je ista ostavljena na kućnu adresu, a dostavnica potpisana po drugoj osobi, nakon
čega je pošiljka nestala. Izneseni navodi tužitelja su neistiniti, a iz razloga što je tužitelj
doista zaprimio predmetnu odluku dana 18.10.2016. godine, što jasno proizlazi iz
dostavnice. Osim navedenog, tužitelj je dana 18.10.2016. godine obavijestio M.B., zaposlenicu tuženika, a radnu kolegicu tužitelja, da je zaprimio poštu, te da o
istome obavijesti v.d. ravnatelja tuženika. Tuženik se nadalje očituje na iznesene navode
tužitelja o tome da je isti bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede na radu. Tuženik
takve navode tužitelja odbacuje kao neosnovane u cijelosti, a sve iz razloga što iz Izvješća
o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad za razdoblje od 06.06.2016. do

29.08.2016. jasno proizlazi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad zbog bolesti,
šifra A0, a ne zbog ozljede na radu, šifra B0.Tuženik odbacuje navode tužitelja, da
iskorištava situaciju, da mu je liječnica opće medicine odbila dati potvrdu o bolovanju za
sporni period, kao i navode tuženika da je tuženik jedva dočekao propust u proceduri i
pribavljanje doznaka, a posebno odbacuje vrlo opasne i ničim dokazne insinuacije tužitelja
"da je sve to učinjeno u dogovoru s liječnicom primarne zdravstvene zaštite". Tuženik
ovime ističe, da tužitelj na opisani način iznosi neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može
škoditi časti ili ugledu tuženika, pri čemu tužitelj zna da su takve tvrdnje neistinite. Tuženik
nema nikakvog kontakta s tužiteljevim liječnikom primarne zdravstvene zaštite, niti ima
ikakva saznanja zašto isti tužitelju ne bi dao potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad,
da je on doista bio nesposoban za rad. Tuženik je u konkretnom slučaju postupao u skladu
sa svojim saznanjima, a u datom trenutku to je bilo nepostojanje opravdanog razloga za
izostanak s radnog mjesta tužitelja, slijedom čega je jedini mogući ishod bio izvanredni
otkaz ugovora o adu, obzirom na težinu počinjene povrede.Vezano za navode o
diskriminaciji tužitelja, kao i predrasudama koje bi tuženik imao prema tužitelju, tuženik iste
u cijelosti odbacuje, budući da su takvi navodi neosnovani i nemaju uporišta, a sve obzirom
je tuženik tužitelju omogućio da nesmetano izvršava svoje obveze iz radnog odnosa, nikad
ga nije stavio u različit položaj u odnosu na ostale radnike te mu je ispunio sve postavljene
zahtjeve. Tužitelj je zapravo taj koji u ovom trenutku pokušava iskoristiti svoju invalidnost, i
to na način da njome pokušava prikriti teške povrede obveza iz radnog odnosa koje je
počinio. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i
tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka a pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama tekućim o presuđenja pa do isplate.

3. U tijeku dokaznog postupka, izvršen je uvid u Zahtjev za zaštitu prava od

02.11.2016.g. (list 5 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 06.10.2016.g.
(list 6-7 spisa),Rješenje Centra Z. od 01.07.2010.g. (list 8 spisa),
Prijava o ozljedi na radu (list 9-10 spisa), medicinska dokumentacija (list 11-16 spisa),
Izviješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 24-27 spisa), rješenje o korištenju
godišnjeg odmora (list 28 spisa), Potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad (list 29
spisa), dopis tuženika od 30.09.2016.g. (list 30 spisa), žalba tužitelja od 03.10.2016.g. (list
31 spisa), e-mailovi (list 32-33 spisa), očitovanje Radničkog vijeća od 12.10.2016.g. (list 34
spisa), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15.10.2016.g. (list 35-37 spisa),
medicinska dokumentacija (list 42-44 spisa), Pravilnik o radu od 16.02.2015.g. (list 47-77
spisa), saslušao svjedoka M.B. (list 82-83 spisa), svjedoka S.K. (list 84 spisa), svjedoka I.Z. (list 85-86 spisa), svjedoka S.T. (list 86-

5 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

87 spisa), ispis poziva (list 90-94 spisa), svjedoka K.G. (list 98 spisa), svjedoka
M.G.Š. (list 99 spisa), svjedoka J.J. (list 109 spisa), tužitelja
(list 111 spisa), zz tuženika I.M. (list 112-113 spisa), presudu Županijskog
suda u Rijeci poslovni broj Gž R-314/18 (list 140-143 spisa), dopunskim saslušanjem
svjedoka I.Z. (list 161-162 spisa), sudsku praksu (list 173-180 spisa), dopunskim
saslušanjem svjedoka J.J. (list 183-184 spisa).

4. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem iz
razloga ekonomičnosti postupka, te smatrajući da je činjenično stanje u ovom postupku
dovoljno utvrđeno.

5. Ovaj sud je dana, 24. travnja 2018.g., pod poslovnim brojem Pr-2880/16, donio
presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te je povodom žalbe tužitelja
Županijski sud u Rijeci, pod poslovnim brojem Gž R-314/18, dana 08. svibnja 2020.g.,
svojom odlukom ukinuo prvostupanjsku presudu navodeći u obrazloženju između ostalog
kako je sporno da li je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 151 st. 1 toč. 1 Zakona o radu i
to u prvom redu je li tuženik zatražio suglasnost od Radničkog vijeća na otkaz, te da li je
takva suglasnost dana, nadalje je li tuženik postupio na način propisan čl. 109 st. 2 i 3
Pravilnika o radu tuženika, te je li sindikalni povjerenik pravovremeno dostavio očitovanje o
tome, odnosno je li Radničko vijeće provodilo proceduru suodlučivanja i dostavilo
odgovarajuće očitovanje u skladu sa Zakonom o radu. Sukladno navedenom, ovaj sud je
proveo novu glavnu raspravu, na kojoj je proveo dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka
Igora Zujića koji je u spornom razdoblju obavljao funkciju sindikalnog povjerenika i svjedoka
Jasenke Jakopović, predsjednice Radničkog vijeća.

6. S obzirom da je tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka, tek u ponovljenom
postupku, dostavio dopis od 06. listopada 2016.g. koji je upućen Radničkom vijeću, sud nije
isti posebno cijenio, te tuženik ničim nije obrazložio zašto isti nije dostavio do zaključenja
prethodnog postupka.

7. Sud nije posebno cijenio detaljni Ispis poziva sa mobitela tužitelja (list 90-94 spisa),
budući isto ne dokazuje da je tužitelj uistinu razgovarao sa M.B., dana

19.09.2016.g. (osim što je naveden broj na koji se javlja M.B. i vremensko
trajanje poziva-40 sekundi), a isto je dostavljeno u spis, nakon zaključenja prethodnog
postupka.

8. Sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, sud prema svom uvjerenju, na temelju
savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju
rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza,
sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

10. Uvidom u presliku povratnice (list 37 spisa), proizlazi da je tužitelj predmetnu Odluku o otkazu Ugovora o radu, zaprimio dana 18.10.2016.g.

11. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava od 02.11.2016.g., kao i presliku Potvrde o slanju
pošiljke, utvrđeno je da je tužitelj u zakonom propisanom roku uložio isti, te kako je tužba u
ovom predmetu podnesena dana 01.12.2016.g., postupio je sukladno odredbi čl. 133.
Zakona o radu, a koji definira sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa.

12. Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu (list 9-10 spisa), proizlazi da je tužitelj dana

06.06.2016.g. zadobio ozljedu na radu prilikom odlaska na posao, kada se poskliznuo, te je
povrijedio desno koljeno.

13. Uvidom u Izviješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od

29.06.2016.g. (list 24 spisa), utvrđeno je kako je tužitelj koristio bolovanje od 06.06.2016.g.
do 30.06.2016.g.

14. Uvidom o Izviješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od

27.07.2016.g. (list 25 spisa), utvrđeno je kako je tužitelj koristio bolovanje od 01.07.2016.g.
do 17.07.2016.g.

6 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

15. Uvidom u Izviješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od

27.07.2016.g. (list 26 spisa), utvrđeno je kako je tužitelj koristio bolovanje od 18.07.2016.g.
do 31.07.2016.g.

16. Uvidom u Izviješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od

29.08.2016.g. (list 27 spisa), utvrđeno je kako je tužitelj koristio bolovanje od 01.08.2016.g.
do 29.08.2016.g.

17. Uvidom u Rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 29.08.2016.g. (list 28 spisa),
utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo korištenja prvog dijela godišnjeg odmora od

30.08.2016.g. do 16.09.2016.g.

18. Uvidom u dopis tuženika od 30.09.2016.g. (list 30 spisa), utvrđeno je da se isti
odnosi na poziv za očitovanjem tužitelja, vezano za doznake za bolovanje kojim je
regulirano razdoblje od 26.09.2016.g. do 30.09.2016.g., a ne i razdoblje od 19.09.2016.g.
do 26.09.2016.g. a sve s obzirom da navedeno razdoblje nije pokriveno doznakama za
bolovanje kao ni Rješenjem o korištenju godišnjeg odmora.

19. Uvidom u očitovanje tužitelja (žalba na odluku) od 03.10.2016.g. (list 31 spisa),
utvrđeno je kako se isti očitovao na gore navedeni dopis tuženika, navodeći u istom kako
nikome nije u interesu za dobije otkaz Ugovora o radu, te predlaže da mu poslodavac izda
opomenu.

20. Uvidom u očitovanje Radničkog vijeća o namjeravanoj Odluci o izvanrednom otkazu
Ugovora o radu od 12.10.2016.g. (list 34 spisa), proizlazi kako je Radničko vijeće mišljenja
da poslodavac postupio u skladu sa zakonom, te kako su Radničkom vijeću dostavljeni svi
relevantni podaci za očitovanje na isti, a u svezi namjeravane Odluke o otkazu Ugovora o
radu tužitelju.

21. Uvidom u e-mail korespondenciju od 05.10.2016.g. (list 32-33 spisa), proizlazi da je
tuženik od S.T. zatražio potvrdu o načinu dostave pismena povjereniku
podružnice sindikata I.Z., te iz iste nije razvidno da bi tuženik zatražio suglasnost
sindikalnog povjerenika I.Z.

22. Uvidom u Pravilnik o radu, koji je bio na snazi u spornom razdoblju, utvrđeno je da je
čl. 29. propisano kao je radnik dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti
koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju ugovorenih poslova ili koja ugrožava život
ili zdravlje drugih radnika sa kojima radi, nadalje, kako je o privremenoj nesposobnosti za
rad, radnik dužan što je prije moguće obavijestiti nadležnu osobu kod poslodavca, a
najkasnije u roku od 3 dana dužan je dostaviti liječničku Potvrdu o privremenoj
nesposobnosti za rad i njezino očekivanom trajanju. Čl. 94. citiranog Pravilnika propisano je
kako radnik krši obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom osobito u taksativno
navedenim slučajevima, između kojih je i naveden neopravdani izostanak sa posla jedan
dan, dok je čl. 95. propisano kako neopravdani izostanak sa posla više od jednog dana
predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa ili u svezi sa radnim odnosom.
Nadalje, iz citiranog tuženikovog Pravilnika o radu, proizlazi kako je čl. 109 istog, propisano
kako namjeru da otkaže određeni Ugovor o radu je poslodavac dužan priopćiti Radničkom
vijeću, te je dužan o toj odluci savjetovati se sa Radničkim vijećem, u slučaju, na način i
pod uvjetima propisanim Zakonom, dok je st. 3 propisano da u slučaju ako je radnik član
sindikata prethodna suglasnost traži se od sindikalnog povjerenika sindikata kojega je
radnik član.

23. Svjedok M.B. (list 82-83 spisa), u svom iskazu navodi da je
zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Voditelja smjene, te obavlja poslove i Voditelja
smjene i poslove fizioterapeuta. Tužitelj joj je poznat na način, da su zajedno radili kod
tuženika, najčešće u suprotnim smjenama, te ističe kako je bila Voditelj i smjene u kojoj je
radio tužitelj, odnosno kako je ona jedini Voditelj smjene vezane za fizioterapeute kod
tuženika. Navodi kako u opisu svog posla, osim što organizira rad fizioterapeuta po
smjenama, upravo se njoj fizioterapeuti javljaju, vezano za korištenje godišnjeg odmora,
bolovanja, a tada ona obavještava glavnog terapeuta, šeficu S.K. Izričito ističe,
da dana 19.09.2016.g., kada je radila jutarnju smjenu, tužitelj nije došao na posao, da je

7 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

ona tužitelju odobrila zajedno za zz tuženikom, korištenje godišnjeg odmora u
vremenskom razdoblju od 30.08.2016.g. do 16.09.2016.g., te se tužitelj trebao pojaviti na
poslu, dana 19.09.2016.g. u jutarnjoj smjeni, ali nije došao, te nije opravdao svoj
nedolazak. Izričito ističe da tužitelja nije bilo na poslu do 26.09.2016.g., te ima saznanja da
je tužitelj 30.09.2016.g., donio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, ali ne zna koje
vremensko razdoblje obuhvaća ta navedena Potvrda. Navodi kako tuženik, svakom
radniku, a vezano za korištenje godišnjeg odmora, izdaje pisanu Odluku u kojoj je
navedeno razdoblje u kojem će radnik koristiti godišnji odmor, a isto je izdano i tužitelju, te
se odnosi na vremensko razdoblje od 30.08.2016.g. do 16.09.2016.g., te ističe kako je
tužitelj 10. mjesecu 2016.g., došao na posao jedan ili dva dana, ne zna točno kada, i taj
jedan ili dva dana je tužitelj i radio puno radno vrijeme od 8 sati. Izričito navodi kako nju
tužitelj 19.09.2016.g. nije obavijestio da neće doći na posao, te ističe da se ona toga dana
nije niti čula sa tužiteljem, već je tužitelj vidjela tek onda kada je dobila obavijest od
ravnatelja tuženika da se tužitelj vraća na rad. Nema saznanja da bi tužitelj imao povredu
na radu, te navodi kako je praksa kod tuženika takva da se radnik mora javiti poslodavcu
da neće doći na rad, da je bolestan ili slično, jer je radno mjesto takvog radnika je prazno,
te ona o navedenom mora imati saznanja, kako bi nekog drugog radnika fizioterapeuta
uputila na radno mjesto onog fizioterapeuta koji je bolestan ili nesposoban za rad.

24. Svjedok S.K. (list 84 spisa), u svom iskazu navodi, da je zaposlena kod
tuženika, na radnom mjestu glavnog fizioterapeuta, te je šef fizioterapeutima i kao takva je
nadređena i M.B., a bila nadređena i tužitelju koji je obavljao poslove višeg
fizioterapeuta. Ističe da tužitelj, dana 19.09.2016.g. nije bio na poslu, a što zna jer je to bio
njezin prvi radni dan nakon korištenja godišnjeg odmora, i ona radi organizaciju posla, te
točno zna da tužitelj ujutro nije bilo na poslu, kao niti to popodne, nadalje navodi kako je
tužitelj nije nazvao kako bi joj rekao da neće doći na posao, ne zna da li je nekog drugog
kontaktirao,a praksa je takva da svaki fizioterapeut ukoliko ne može doći na posao nju
obavijestiti, a ukoliko ona nije na poslu tada na poslu tada mora obavijestiti njezinu
zamjenicu gđu M.B. Ističe kao je tužitelj prije 19.09.2016.g., koristio
godišnji odmor do 16.09.2016.g., a prije korištenja godišnjeg odmora tužitelj je bio na
korištenju dužeg bolovanja zbog ozljede koljena. Izričito navodi kako se tužitelj u
vremenskom razdoblju od 19.09.2016.g. do 26.09.2016.g. tužitelj nije javio tuženiku i nije
pojavio na poslu.

25. Svjedok I.Z. (list 85-86 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod
tuženika, na radnom mjestu liječnika specijaliste fizijatra, te kod tuženika obavlja funkciju
sindikalnog povjerenika, vezano za postupak savjetovanja navodi, a u svezi s predmetnom
Odlukom o otkazu ugovora o radu, da je tuženik proveo postupak savjetovanja, te ističe
kako ga je nazvao g. T., predsjednik sindikata, i rekao mu je da ga je kontaktirao g.
M., tada v.d. ravnatelja tuženika, te mu je rekao da ne mogu doći do njega, jer se
nalazi na bolovanju, a s obzirom da se uistinu nalazio na bolovanju, te je on rekao g.
T. da ima e-mail i kućnu adresu, kao i broj telefona, te da ga tuženik može za
navedeno kontaktirati. Ističe kako mu je tuženik poslao e-mail, te je on došao nakon toga
kod tuženika, i napisao očitovanje, u kojem je naveo, da prema njegovom mišljenju, tužitelj
nije bio sposoban za rad u spornom vremenskom razdoblju, odnosno u periodu od
tužiteljevog ozljeđivanja do pisanja njegovog očitovanja. Navodi kako je tuženik od njega
traži suglasnost, a od Radničkog vijeća savjetovanje.Ističe kako je on kao liječnik,
primijetio da tužitelj osim što nije bio fizički i psihički sposoban za rad, te je apelirao kod
tužiteljeve liječnice opće prakse dr. G., da tužitelju izda uputnicu za psihijatra i da tužitelj
ostane na bolovanje, a na što se liječnika oglušila, te je tek naknadno tužitelju izdala
uputnicu za liječenje kod psihijatra, pod dijagnozom "akutni alkoholizam" zbog čega je
tužitelja potom i vozio u J. Nakon što mu se na uvid predočila korespondencija
putem e-maila (list 32-33 spisa), odgovorio je kako ga se ne sjeća, ali isti priznaje i ne
osporava predočene interne e-mailove.

8 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

26. U svom dopunskom iskazu svjedok I.Z. (list 161-162 spisa), navodi kako više
nije zaposlenik tuženika, dobio je Odluku o otkazu Ugovora o radu, krajem ožujka 2019.g.,
u spornom razdoblju je obavljao funkciju sindikalnog povjerenika kod tuženika, te je kao
takav imao saznanja da je tužitelj bio invalid i jest invalid, oko 80%, a što je svima bilo
jasno, budući tužitelj nema jedno oko, te misli kako mu se tuženik obratio pisanim putem
vezano za postupak savjetovanja, a u svezi namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu
tužitelju, te je on tuženiku odgovorio pisanim putem na način da se istom protivio. Koliko
se sjeća, tuženik je od njega tražio suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o
radu tužitelju, a sve s obzirom da je isti invalid rada, te je njegovo osobno mišljenje kako
je tuženik nad tužiteljem vršio mobing, te kako tuženik nije bio korektan prema tužitelju.
Ističe kako je u tom vremenskom razdoblju bio je na korištenju bolovanja ali je kontinuirano
bio u kontaktu i sa tužiteljem i sa tuženikom, i to osobno kao i putem e-maila i telefona.
Nadalje, navodi kako je tuženik proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem
vezano za donošenje predmetne odluke o otkazu Ugovora o radu, a koja saznanja ima
temeljem kontakata sa članovima Radničkog vijeća, te je Radničko vijeće dalo suglasnost
za donošenje predmete odluke o otkazu, te pri tome smatra kako je razlog navedenom
okolnost što su članovi Radničkog vijeća bili ljudi ravnatelja tuženika. Sjeća se da je
gospođa Jakopović bila predsjednica RV a gospođa P. zamjenica predsjednika
Radničkog vijeća dok je gospodin S.T. njemu bio nadređen i bio je
predsjednik cijelog sindikata. Nadalje, navodi kako
se ne sjeća da li je tuženik sa njim proveo postupak savjetovanja ili davanje suglasnosti
temeljem činjenice što je tužitelj bio invalid rada, sjeća se da ga se pitalo u vezi otkaza
Ugovora o radu tužitelju, a čemu se on protivio. Nadalje, navodi da je rok za davanje
odgovora bio 8 dana, te je svoje očitovanje poslao putem pošte sa povratnicom, te se nije
očitovao putem e-maila iz razloga što je dobio naputak da očitovanje pošalje putem pošte
sa povratnicom.

27. Svjedok S.T. (list 86-87 spisa), u svom iskazu navodi da nije
zaposlen kod tuženika, predsjednik je sindikata,
vezano za postupak savjetovanja, ističe da je razgovarao sa ravnateljem tuženika u svezi
sindikalnog povjerenika gospodina Z., on je kao predsjednik sindikata, nije dao
suglasnost za otkazivanje predmetnog Ugovora o radu tužitelju. Ističe da je postupak
savjetovanja kod davanja otkaza članovima sindikata, propisan Kolektivnim ugovorom za
zdravstvo i tumačenjem Povjerenstva za tumačenjem KU-a, a s obzirom da je u spornom
razdoblju, sindikalni povjerenik gospodin Z., bio na korištenju bolovanja, zz tuženika ga
je kontaktirao vezao za provođenje postupka savjetovanja i on mu je rekao da se mora čuti
sa gospodinom Z. ili putem mobitela ili putem e-maila, ne osporava predočene e-
mailove koji prileže predmetnom spisu (list 32-33 spisa).

28. Svjedok K.G. (list 98 spisa), u svom iskazu navodi da je liječnik obiteljske
medicine, te je tužitelj njezin pacijent, tužitelj je u spornom razdoblju imao bolovanje u dva
navrata i to jedno, koje je bilo otvoreno od 06.lipnja 2016.g. do 28.kolovoza 2016.g., te
navodi kako je tužitelj kao njen pacijent došao dana 29.09.2016.g. u njezinu ordinaciju i
rekao joj da ide na fizikalnu terapiju već tjedan dana, i da za to vrijeme nije radio, te da mu
treba otvoriti bolovanje, ona mu je vjerovala i otvorila je tužitelju bolovanje retrogradno, pa
mu je tako otvorila bolovanje na osnovu toga što je rekao sa danom 27.09.2016.g., a tada
tužitelj nije imao nikakvu dokumentaciju koja bi potvrđivala da od tog datuma tužitelj doista
i ide na fizikalnu terapiju, pa mu je predmetno bolovanje otvorila na osnovu tužiteljeve riječi
i to sa danom 27.09.2016.g., nekoliko dana kasnije tužitelj ju je nazvao i rekao da mu
otvori bolovanje sa danom 07.10.2016.g. Pojašnjava da u slučaju kada pacijent pohađa
fizikalnu terapiju, pa čak i ranije, prilikom dogovora početka tijeka fizikalne terapije, dobije
karticu na kojoj je navedeno ime i prezime, datum početka fizikalne terapije, sve fizikalne
procedure koje će se provoditi i točan dan kao i sad kada će se svaka pojedinačna
fizikalna terapija provoditi, a tužitelj kada je došao kod nje nije imao tu karticu, te je ona
vjerovala tužitelju da on provodi fizikalnu terapiju, a kada mu je zatvorila bolovanje, tužitelj

9 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

ponovno nije donio karticu o provedenoj fizikalnoj terapiji, niti se osobno pojavio. Ističe
kako za to vremensko razdoblje tužitelj nikada nije dostavio dokaz da je uistinu bio na
fizikalnoj terapiji i da je istu proveo.Zaključno navodi kako je bolovanje tužitelju otvorila
isključivo na njegovu riječ, a to bolovanje nije imalo pokrića niti tada a niti naknadno.
Vezano za bolovanje tužitelja od 06.06.2016.g. do 29.08.2016.g. navodi kako je isto
otvorila na osnovu dokumentacije koju je dostavio tužitelj nakon što mu je otvorila to
bolovanje, a koja se odnosila na zadobivenu povredu koljena. Nakon što se svjedoku dala
na uvid medicinska dokumentacija od 21.06.2016.g. (fizijatrijski pregled) koja prileži na
listu 42 spisa, ista je navela, kako je tužitelj bio radno sposoban i kako mu je bolovanje bilo
zaključeno sa dijagnozom da je radnom sposoban, i to upravo sa danom 28.08.2016.g.,
nadalje, kako prestankom radne nesposobnosti nije onemogućeno daljnje liječenje, te se u
praksi liječenje nastavlja i nakon zaključenja bolovanja, a tužitelj kada je krenuo na
fizikalnu terapiju trebao je doći u njenu ambulantu i reći joj da kreće na fizikalnu terapiju,
međutim tužitelj kada je pristupio u njenu ordinaciju nije imao dokumentaciju kojom bi
dokazao da uistinu ide na fizikalnu terapiju i to od datuma oko tjedan dana ranije. Navodi,
da je vezano za bolovanje tužitelja provedena kontrola bolovanja, te je kontrolor pregledao
tužitelja i rekao da je do 18.08.2016.g. njegovo bolovanje opravdano, a za kasnije
vremensko razdoblje da je odgovorna ona, a sve s obzirom da tužitelj nije ponovno imao
karticu, odnosno karton za fizikalnu terapiju, već samo uplate participacije za dvije fizikalne
terapije, pa je stoga računajući da tužitelj ide na fizikalnu terapiju od 22.08.2016.g. kako joj
je on izjavio, ostavila ga je i dalje na bolovanju, te je zaključila na osnovu pregleda da je
tužitelj radno sposoban sa danom 28.08.2016.g. a sa čime se tužitelj i složio, provedena je
i druga kontrola tužiteljevog bolovanja krajem 10. mjesec 2016.g., kada je njegovo
bolovanje već bilo zaključeno, a odnosilo se na razdoblje od 27.09.2016.g. do

07.10.2016.g., te je kontrolor zaključio da je i to bolovanje bilo medicinski opravdano.
Vezano za otvaranje bolovanja tužitelju za vremensko razdoblje od 19.09.2016.g. do

27.09.2016.g. ističe kako su postojale molbe da se tužitelju otvori bolovanje za taj
vremenski period

29. Svjedok M.G.Š. (list 99 spisa), u svom iskazu navodi da je kao
medicinska sestra zaposlena u KBC Z., na Odjelu neurokirurgije, tužitelj joj je prijatelj,
u spornom razdoblju često se družila sa tužiteljem, te je često dolazila kući kod njega, pa
su tako jedno jutro pili kavu zajedno kod njega, misli da je to bilo 19.09.2016.g., i čula je
kada je nazvao poslodavca, te je poslodavcu rekao da se ne osjeća dobro, da mora
produžiti bolovanje i da će sutradan ići na pregled kod fizijatra, a razgovarao je sa nekom
gospođom koja se zove M., ona mu je odgovorila da je to u redu.

Ističe kako je tužitelj cijelo vrijeme bio na bolovanju, negdje od 6. mj. 2016.g. pa
nadalje, do 30.09.2016.g., ali nastala je zbrka kod liječnika opće prakse, doktorica opće
prakse je pogriješila u danu jer nije dobro slušala tužitelja, pa je tako tužitelj imao
nepokriveno bolovanje od 4 dana u razdoblju od 26.09.2016.g. do 30.09.2016.g., te je tada
nastao kaos jer je bolovanje bilo nepokriveno i tužitelj je dobio otkaz Ugovora o radu.

30. Svjedok J.J. (list 109 spisa), u svom iskazu navodi, da je zaposlena
kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta prvostupnika, tužitelj joj je poznat,
predsjednica je Radničkog vijeća kod tuženika, te navodi da joj se tuženik kao
predsjednici Radničinog vijeća obratio vezano za donošenje predmetne Odluke o
izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, i zatražio suglasnost, sa svom popratnom
dokumentacijom u smislu bolovanja tužitelja i primjera odluke o otkazu Ugovora o radu
tužitelju, i to dana, 06. listopada 2016.g. Navodi kako se Radničko vijeće nije protivilo
donošenju Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju.

31. U svom dopunskom iskazu navodi kako je u spornom razdoblju, kao i nadalje
predsjednica Radničkog vijeća, kako je tužitelj invalidna osoba, te je na temelju toga bio
zaposlen kod tuženika, da je tužitelj imao težu povredu svoje radne obveze na način da se
5 dana nije pojavio na svojem radnom mjestu, bez ikakvog opravdanja, kako je tuženik
tražio savjetovanje sa Radničkim vijećem, u rujnu 2017.g., bilo ih je 5 članova Radničkog

10 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

vijeća, te su na temelju dokumenata, koje su dobili ustanovili da je tužitelj napravio težu
povredu svoje radne obveze, a tuženik je tražio na temelju toga prekid radnog odnosa, te
je Radničko vijeće bilo suglasno sa dokumentima koje su dobili. Nakon što se svjedokinji
na očitovanje dao dopis od 12. listopada 2016.g. koju je ista potpisala kao predsjednica
Radničkog vijeća tuženika, istakla je kako u stavku 3 očitovanja Radničko vijeće dalo
suglasnost.

32. Tužitelj A.Ć. (list 111-112 spisa), u svom iskazu navodi da je bio zaposlen
kod tuženika od 2014.g. do donošenja predmetne Odluke o otkazu Ugovora o radu, te je
obavljao poslove fiziterapeuta, nije došao na posao od 19. 09. 2016. do 30.09.2016.g.,
dana 29. 09. 2016. obavijestio je gđu. Š. zaposlenicu tuženika, šeficu kadrovske
službe kod tuženika, kako nije dobio doznake za bolovanje od liječnika opće prakse za
razdoblje za koje ga nije bilo, te je 30. 09. 2016.g. došao kod tuženika i direktoru tuženika
donio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, za vremensko razdoblje od 26. 09.

2016. do 30. 09.2016.g., a zz tuženika mu je rekao da napiše izvještaj zašto nije došao na
posao, on je izvještaj napisao, i u njemu je naveo da smatra da ne bi bilo fer da dobije
izvanredni otkaz ugovora o radu, već da bi bilo fer da mu izrekne upozorenje odnosno
opomena.Navodi kako je dana, 19.09.2016.g. obavijestio M.B. da neće moći
doći na posao jer mora strogo mirovati, ali doktorica opće prakse mu nije dala bolovanje,
te nije niti naknadno opravdao nedolazak na posao.

33. Zz tuženika I.M. (list 112-113 spisa), u svom iskazu navodi da se
tužitelj nije pojavio na poslu od 19.09.2016. do 30.09.2016., kada je tužitelj došao kod
njega u kancelariju i rekao mu da ima problem, te da nema opravdanje za nedolazak na
posao od 19.09.2016. do 26.09.2016., i tada mu je predao potvrdu o privremenoj
nesposobnosti za rad, a kojom je regulirano razdoblje od 27.09. 2016. do 30.09.2016.
Izričito navodi da se tužitelj nikome nije javio od 19.9.2016. do 26.9.2016., odnosno da se
nije javio do 30.09.2016., a to zna jer mu je S.K. rekla da se tužitelj nije pojavio
na poslu, dana 19.09.2016., a to mu je rekla i za sve ostale dane koje tužitelj nije bio na
poslu, on svakodnevno komunicira sa S.K. jer je ona glavni fizioterapeut kod
tuženika i šef je svima ostalim fizioterapeutima pa tako i tužitelju, a radi tužiteljevog
nepojavljivanja na poslu, oni su morali sve te dane prebacivati poslove tužitelja na nekog
drugog fizioterapeuta ili u drugu smjenu i sl. Navodi da kada je tužitelj došao u njegovu
kancelariju 30.9.2016.g. on mu je rekao da se pisano očituje, a tužitelj je u svom
očitovanju napisao kako smatra da nije napravio težu povredu i predlaže da mu se izrekne
opomena, a na što on kao ravnatelj tuženika nije pristao, jer smatra da se radi o težoj
povredi radne obveze. Izričito ističe da mu je M.B. rekla kako joj se tužitelj
nije javio i obavijestio je da bi bio na bolovanju. Ističe kako je zatražio očitovanje od
Radničkog vijeća i proveo postupak savjetovanja, a Radničko vijeće se očitovalo na način
da isto smatra težom povredom radnog odnosa, te je RV-U dostavio i nacrt odluke o
izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i svu dokumentaciju, navedeno je namjeravao
učiniti sa sindikalnim povjerenikom, međutim budući je sindikalni povjerenik godinu dana
bio na bolovanju, te nije imenovan njegov zamjenik, te je kontaktirao predsjednika
Sindikata, gospodina P., koji mu je putem e-maila potvrdio da može kontaktirati
putem e-maila ili pošte, gospodina Z. sindikalnog povjerenika kontaktirao, pa ga je
tako prvo kontaktirao usmeno, a potom mu je istog dana poslao e-mail sa svom
dokumentacijom i sa nacrtom Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, na
što se on nije očitovao u zakonskom roku, te je potom po proteku roka za njegovo
očitovanje, donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju. Navodi da se
gospodin Z. naknadno očitovao, nakon što je on uručio odluku o otkazu tužitelju, te je
napisao da iz med. dokumentacije proizlazi da je u spornom razdoblju tužitelj bio bolestan,
naglašava da je tužitelj do 18.09.2016.g. bio na korištenju godišnjeg odmora, te mu je prvi
dan po povratku s godišnjeg odmora trebao biti na poslu, dana 19.09.2016.g.

34. Poslodavac, odnosno tuženik ima opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovor o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveza poštivanja propisanog ili

11 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili
neke drugo osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih
stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć i to u roku od 15 dana od dana saznanja za
činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, sukladno odredbi čl. 116. Zakona o radu.

35. Sukladno čl. 135. toč. 3. Zakona o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog
razloga za otkaz Ugovora o radu, u konkretnoj pravnoj stvari je na tuženiku.

36. Sud prilikom ocjenjivanja opravdanosti i dopuštenosti odluke o otkazu polazi od sadržaja same odluke o otkazu, te tamo navedenih razloga.

37. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 06.10.2016.g. (list 6-7
spisa), utvrđeno je da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od

20.05.2015.g., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, dok je u obrazloženju
iste, navedeno kako se gore citirani Ugovor otkazuje iz razloga što tužitelj nije došao na
posao od 19.09.2016.g. do 26.09.2016.g. a njegova odsutnost nije evidentirana kao
korištenje godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta, te je tek dana

30.09.2016.g., donio Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad kojom je regulirano
razdoblje od 27.09.2016.g. pa nadalje. Nadalje, u Odluci je navedeno kako takvo
ponašanje negativno utječe na radnu atmosferu, te dovodi do stanja nepovjerenja i
poremećaja međuljudskih odnosa,a što narušava djelotvorno funkcioniranje kod tuženika.

38. Vezano za povrede radne obveze, koje se tužitelju stavljaju na teret, u Odluci o
izvanrednom otkazu Ugovora o radu, sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka M.B., S.K., I.Z., S.T., K.G., J.J. kao i iskaz zz tuženika I.M., budući su isti dani uvjerljivo, te se
međusobno gotovo u cijelosti podudaraju, odgovaraju priležećoj dokumentaciji u spisu, pa
je tako temeljem istih utvrdio da je tužitelj obavljao poslove fizioterapeuta kod tuženika, da
je opravdano koristio bolovanje u vremenskom razdoblju od 06.06.2016.g. do

28.08.2016.g., te od 27.09.2016.g. do 07.10.2016.g., te da se nije pojavio na poslu, od
dana 19.09.2016.g. do 30.09.2016.g., kada je zz tuženika predao liječničku potvrdu kojom
je regulirano vremensko razdoblje tužiteljevog nedolaska na posao od 27.09.2016.g. do

30.09.2016.g., dok vremensko razdoblje tužiteljevog nedolaska na posao od 19.09.2016.g.
do 26.09.2016.g., ničim nije pravovremeno, a niti naknadno, opravdano.

39. Iz iskaza svjedoka M.B. utvrđeno je kako na svom radnom mjestu kod
tuženika obavlja poslove fizioterapeuta i Voditelja smjene u kojoj je radio tužitelj, te kako se
tužitelj nakon završetka njegovog godišnjeg koji je trajao od 30.08.2016.g. do

16.09.2016.g., nije pojavio na poslu, a na kojem je trebao započeti sa radom dana

19.09.2016.g., niti je opravdao svoj nedolazak. Iz njenog iskaza nadalje, utvrđeno je kako
ona kao Voditelj smjene, o nedolasku fizioterapeuta na posao, mora imati saznanja iz
razloga samog procesa poslovanja budući da u takvom slučaju mora uputiti drugog
fizioterapeuta na radno mjesto onog fizioterapeuta koji je izostao sa rada.

40. Iz iskaza svjedoka S.K. također je utvrđeno, da se tužitelj u vremenskom
razdoblju od dana 19.09.2016.g. do 26.09.2016.g. nije pojavio na poslu, a niti se javio
tuženiku.

41. Iz iskaza svjedoka I.Z. utvrđeno je kako kod tuženika obavljao funkciju
sindikalnog povjerenika, u spornom razdoblju nalazio se na korištenju bolovanja, te je
rekao gospodinu T., predsjedniku sindikata, a u svezi postupa savjetovanja da ga
tuženik može kontaktirati putem elektroničke pošte i kućne adrese, nakon čega mu je
tuženik i poslao elektroničku poštu putem koje je tražio od njega suglasnost za donošenje
predmete Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju. Nadalje, iz njegovog iskaza proizlazi
kako je tuženik od njega tražio suglasnost za donošenje predmetne Odluke o otkazu
Ugovora o radu tužitelju, a od Radničkog vijeća, savjetovanje. Iz dopunskog iskaza
saslušanog svjedoka proizlazi kako misli da mu se tuženik pisanim putem obratio u smislu
provođenja postupka savjetovanja za donošenjem odluke o otkazu Ugovora o radu
tužitelju, a čemu se on protivio, dok nastavno isti svjedok navodi da je tuženik od njega
zatražio suglasnost za donošenje navedene odluke, a zaključno ističe kako je tuženik

12 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

proveo postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem koje je dalo suglasnost za donošenje
Odluke o otkazu Ugovora o radu tuženiku.

42. Iz iskaza svjedoka S.T. utvrđeno je kako je predsjednik
sindikata, te je u konkretnom slučaju, a vezano za
postupak savjetovanja odnosno suglasnosti bio nadležan sindikalni povjerenik, gospodin
I.Z., te je zz tuženika rekao da se sindikalni povjerenik, I.Z. nalazi na korištenju
bolovanja, te da istog kontaktira putem e-maila.

43. Iz iskaza svjedoka K.G. utvrđeno je da je kao liječnik obiteljske medicine
otvorila tužitelju bolovanje od 06.06.2016.g. do 28.08.2016.g., te na riječ tužitelja isto
bolovanje otvorila mu je od 27.09.2016.g. do 07.10.2016.g., iako joj tužitelj u ordinaciju
pristupio tek dana 29.09.2016.g., te iako nije imao medicinsku dokumentaciju koja bi
potvrđivala da od 27.09.2016.g. provodi fizikalnu terapiju, ona mu je vjerovala, te mu je na
riječ otvorila bolovanje od 27.09.2016.g., a koje bolovanje nije imalo pokrića niti u vrijeme
otvaranja istog, kao niti naknadno. Kao bitno, iz njenog iskaza utvrđeno je da je tužitelj bio
radno sposoban sa danom 28.08.2016.g.

44. Iz iskaza svjedoka J.J., predsjednice Radničkog vijeća utvrđeno je da
joj je tuženik dostavio su potrebnu dokumentaciju i nacrt Odluke o izvanrednom otkazu
Ugovora o radu tužitelju, a sve vezano za provođenje postupka savjetovanja sa Radničkim
vijećem. Iz njezinog dopunskog iskaza proizlazi kako je tužitelj kao invalidna osoba počinio
težu povredu svoje radne obveze, te kako je tuženik zatražio savjetovanje sa Radničkim
vijećem vezano za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a sa čime je
Radničko vijeće bilo suglasno, te iz njenog iskaza proizlazi kako ne razlikuje postupak
savjetovanja Radničkog vijeća i davanja suglasnosti Radničkog vijeća u svezi namjere
donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelja kao invalidu rada.

45. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je također da nije dolazio na posao od 19.09.2016.g.,
kako je 30.09.2016.g. direktoru tuženika donio liječničku potvrdu za vremensko razdoblje
od 26.09.2016.g. do 30.09.2016.g., te kako je u pisanom očitovanju naveo da smatra da ne
bi bilo fer da dobije izvanredni otkaz Ugovora o radu, već da mu se izrekne upozorenje,
odnosno opomena, dio iskaza u kojem navodi da je obavijestio zaposlenika tuženika
M.B., dana 19.09.2016.g. kako neće doći na posao, sud nije prihvatio kao
istinit, ovo iz razloga što je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti sa iskazom svjedoka
M.B., kao i iskazom zz tuženika.

46. Iz iskaza zz tuženika utvrđeno je kako se tužitelj nije pojavio na poslu od

19.09.2016.g. do 30.09.2016.g., kada je došao u njegovu kancelariju i rekao mu da nema
opravdanje za nedolazak na posao za vremensko razdoblje od 19.09.2016.g. do

26.09.2016.g., te kada mu je predao potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad a koja se
odnosila na razdoblje od 27.09.2016.g. do 30.09.2016.g. Nadalje, iz njegovog iskaza je
utvrđeno da mu je S.K. priopćila kako se tužitelj nije pojavio na poslu dna

19.09.2016.g. pa sve do 26.09.2016.g., te kako su sve poslove tužitelja za navedene dane
morali prebacivati u rad drugoj smjeni ili pak u istoj smjeni nekom drugom fizioterapeutu.
Vezano za provođenje postupka suodlučivanja sa Radničkim vijećem, iz njegovog iskaza
proizlazi kako je zatražio očitovanje od Radničkog vijeća i proveo postupak savjetovanja, te
tražio suglasnost od Radničkog vijeća, a Radničko vijeće se očitovalo kako smatra da je
tužitelj počinio težu povredu radnog odnosa. U svom iskazu zz tuženika ne navodi da bi
mu Radničko vijeće dalo prethodnu suglasnost za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o
radu tužitelju.

47. Iskaz svjedoka M.G.Š.sud nije prihvatio kao istinit, ovo iz razloga što je
isti proturječan, pa tako svjedok navodi kako je tužitelj imao nepokriveno bolovanje od 4
dana, u razdoblju od 26.09.2016.g. do 30.09.2016.g., a što ne odgovara priležećoj
dokumentaciji u spisu, kao niti iskazima svjedoka, pa čak niti iskazu tužitelja, kao ni dio
iskaza u kojem navodi da je dana, 19.09.2016.g. tužitelj nazvao gospođu M., odnosno
poslodavca, i rekao da mora produžiti bolovanje, a koji sud ocjenjuje pristranim, budući je

13 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

navedeni svjedok prijateljica tužitelja, a navedeni dio iskaza u suprotnosti je sa iskazima zz
tuženika, svjedoka M.B. i S.K.

48. Tijekom postupka sud nedvojbeno utvrdio, da je tužitelj neopravdano izostao sa
posla u vremenskom razdoblju od 19.09.2016.g. do 26.09.2016.g., a koji nedolazak nije niti
naknadno opravdao, Pravilnikom o radu tuženika, neopravdani izostanak sa posla više od
jednog dana tretira se i smatra osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa (čl. 95.
Pravilnika), te je time tužitelj, prema mišljenju ovog suda, narušio proces rada kod tuženika
i počinio povredu radne obveze. Međutim, sukladno odredbi čl. 151 Zakona o radu,
poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost Radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu
radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja
radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili do smanjenja radne sposobnosti uz
djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi sa invaliditetom.

49. Među strankama nije sporno kako je tužitelj invalidna osoba, te je sukladno istom,
tuženik bio dužan zatražiti suglasnost i provesti savjetovanje sa Radničkim vijećem prije
donošenja namjeravane Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju.

50. Iz iskaza svjedoka I.Z. proizlazi kako je tuženik od njega, a koji je u spornom
razdoblju obavljao funkciju sindikalnog povjerenika zatražio suglasnost za donošenje
predmete odluke o otkazu, a od Radničkog vijeća savjetovanje, te se on protivio donošenju
Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju.

51. Temeljem provedenog postupka, sud je mišljenja kako tuženik od Radničkog vijeća
nije zatražio potrebnu suglasnost, isto proizlazi i iz očitovanja Radničkog vijeća o
namjeravanoj Odluci o izvanrednom otkazu (list 34 spisa), u kojem se predsjednica
Radničkog vijeća tuženika poziva na čl. 150 st. 4 Zakona o radu, a koji se odnosi samo na
postupak savjetovanja. Također u niti jednom dopisu nije navedeno da je tužitelj invalid
rada, te da bi u skladu sa istim Radničko vijeće moralo sukladno odredbi čl. 151 Zakona o
radu dati prethodnu suglasnost na odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelja. Kao što je
navedeno, sud nije cijenio tuženikov dopis od 06. listopada 2016.g. kojim se obratio
Radničkom vijeću, te u kojem je jasno naveo da se radi o provođenju postupka
savjetovanja sukladno čl. 151 Zakona o radu, ovo iz razloga što je isto dostavljeno u spis u
ponovljenom postupku, a nakon zaključenja prethodnog postupka, te sudu ostaje nejasno
zašto isti dopis tuženik u spis nije dostavio do zaključenja prethodnog postupka.

52. Sukladno uputi Županijskog suda u Rijeci, a temeljem cjelokupnog provedenog
dokaznog postupa, ovaj sud je mišljenja kako tuženik nije dokazao da je zatražio od
Radničkog vijeća potrebitu suglasnost na otkaz Ugovora o radu tužitelju, te je time
povrijedio zakonske odredbe propisane čl. 151 Zakona o radu, a koji se odnose na
postupak suodlučivanja sa Radničkim vijećem prilikom donošenja Odluke o otkazu
Ugovora o radu, radniku odnosno osobi sa invaliditetom.

53. U priležećem očitovanju Radničkog vijeća od 12. listopada 2016.g. nije naznačeno
da li Radničko vijeće daje prethodnu suglasnost ili uskraćuje suglasnost na otkaz Ugovora
o radu tužitelja, a također u dopisu pod rubrikom predmet, navedeno je očitovanje
Radničkog vijeća, a ne donošenje ili uskrata suglasnosti Radničkog vijeća na namjeru
otkazivanja Ugovora o radu tužitelja. Nadalje, iz iskaza I.Z., u to vrijeme
sindikalnog povjerenika, proizlazi kako je uskratio suglasnost na otkaz Ugovora o radu
tužitelju.

54. Temeljem svega navedenog, posebice imajući u vidu kako do zaključenja
prethodnog postupka, tuženik u spis nije dostavio dopis kojim bi proveo postupak
suodlučivanja sa Radničkim vijećem vezano za donošenje predmetne Odluke o
izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, sud je mišljenja kako je time tuženik
povrijedio zakonske odredbe propisane čl. 151 Zakona o radu, a kako se radi o formalnom
postupku, isto se ne dokazuje iskazima stranaka i svjedoka, već odgovarajućom
dokumentacijom, stoga se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti kao osnovan. Naime,
iako je prema mišljenju ovog suda, tužitelj počinio težu povredu radne obveze opisane u
obrazloženju Odluke o otkazu, tuženik nije pribavio prethodnu suglasnost od Radničkog

14 Poslovni broj 12 Pr-5034/2020-45

vijeća potrebnu za donošenje takve odluke, a što je bio dužan učiniti budući je tužitelj
invalid rada, odnosno osoba sa invaliditetom, te je samo uz prethodnu suglasnost
Radničkog vijeća, mogao donijeti osporavanu odluku.

55. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom
postupku, te je tužitelju priznat zatraženi trošak za zastupanje po punomoćniku, temeljem
Tbr. 7 toč. 2 st. 6 i Tbr. 26. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika,
i to jednokratna nagrada za cjelokupni prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji
koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, a što uz vrijednost boda od 10,00 kn, te uvećano
za 25% PDV-a ukupno iznosi 2.500,00 kn.

56. Na tako određeni iznos parničnog troška, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne
kamate, tekuće od presuđenja do isplate, sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.

57. Slijedom svega iznijetog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 08. travnja 2021.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba
se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana
primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika