1               Poslovni broj: 22 Gž R-333/2021-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž R-333/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. d.o.o., S. B., OIB: ..., zastupana po punomoćniku Ž. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B., Š., D. i S., protiv tuženika: 1. B. n. S. k. u. „u likvidaciji“, S. B., OIB: ..., zastupanog po stečajnom upravitelju I. M., iz O., , a ovaj po punomoćniku T. K., odvjetniku u S. B. i 2. G. K., iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika pod 2. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 71 P-3336/17-43 od 21. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika pod 2. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 71 P-3336/17-43 od 21. prosinca 2020. u pobijanom dijelu i to u točki I., II. i IV. izreke presude.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da tražbina tuženika pod 1. prema tuženiku pod 2. o kojoj se vodi parnični postupak između tuženika pod 1. i pod 2. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-1725/12, pripada tužitelju (točka I. izreke). Nadalje, obvezan je tuženik pod 2. isplatiti tužitelju iznos od 713.753,33 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnice od 500.000,00 kn, sve kako je to specificirano u točki II. izreke presude; dok je zahtjev tužitelja za isplatu kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 16.4.1999. do 25.4.1999. odbijen (točka III. izreke). Ujedno je tuženik pod 2. obvezan naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 88.987,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 21. prosinca 2020. do isplate (točka IV. izreke).

 

2. Protiv ove presude u dosuđujućem dijelu žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine.

 

U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode iste u cijelosti i predlaže žalbu odbiti.

 

Žalba je neosnovana.

 

3. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje da prijeporna tražbina o kojoj se između tuženika pod 1. i pod 2. vodi parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-1725/12 (koji je u prekidu do okončanja predmetnog parničnog postupka po tužbi tužitelja kao glavnog umješača), kao i zahtjev za isplatu iznosa od 713.753,33 kn.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

4. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

 

- da su tuženik pod 1. kao kreditor i tvrtka K. i. d.d. Z. kao korisnik kredita dana 22. travnja 1997. sklopili Ugovor o kreditu broj 10/2742 na iznos od 500.000,00 kn i s rokom vraćanja do 21. lipnja 1997., uz ugovorenu mjesečnu kamatnu stopu u visini od 4% i uz instrumente osiguranja: 2 akceptna naloga i 1 vlastita mjenica time da je tuženik pod 2. ugovor, mjenicu i mjenično jamstvo potpisao kao jamac platac (dalje: Ugovor o kreditu);

 

- da je mjenica protestirana 26. travnja 1999.;

 

- da je tuženik pod 1. dana 19. svibnja 1999. pokrenuo postupak protiv tuženika pod 2. radi naplate dužne tražbine a koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-1725/12 nalazi u prekidu do okončanja predmetnog parničnog postupka;

 

- da su tužitelj i tuženik pod 1. dana 19. kolovoza 2011. sklopili Ugovor o prijenosu i otkupu tražbine, istog ovjerili u potpisima dana 26. kolovoza 2011. kod javnog bilježnika N. K. iz S. B. pod brojem: Ov-6320/11, kojim je ugovorom tuženik pod 1. prodao i ustupio, a tužitelj kupio i stekao, tražbine prema popisu iz Priloga I. a među ostalim i tražbinu iz Ugovora o kreditu; te je dana 28. srpnja 2015. sklopljen i Aneks kojeg su ovjerili u potpisima dana 26. kolovoza 2011. pod brojem: Ov-5610/15 a kojim aneksom je tuženik pod 1. ovlastio tužitelja da samostalno vodi postupke radi naplate tražbine (dalje: Ugovor o prijenosu);

 

- da je tuženik pod 2. dana 1. lipnja 2000. platio tuženiku pod 1. s osnova predmetne tražbine iznos od 8.000,00 kn;

 

- da je nad tuženikom pod 1. otvoren pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu stečajni postupak u kojemu je tužitelj kao izlučni vjerovnik prijavio dana 17. studenog 2016. predmetnu tražbinu kao svoju; da je na ispitnom ročištu od 15. prosinca 2016. utvrđeno da tuženik pod 1. u vlasništvu ima samo pokretnine pa rješenjem broj 7 St-892/2016-24 od 16. prosinca 2016. nije obuhvaćeno predmetno potraživanje kao imovina tuženika pod 1.;

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke P. j.d.o.o., Z. proizlazi da je na dan 15. travnja 1999. stanje duga po predmetnoj partiji kredita uz zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 713.753,33 kn od čega s naslova glavnice 500.000,00 kn a primjenom reda uračunavanja plaćenog iznosa od 8.000,00 kn prema odredbi članka 172. ZOO.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja pravilno zaključio da su tuženik pod 1. i pod 2. bili u obveznopravnom odnosu temeljem Ugovora o kreditu, da je tražbinu iz predmetnog ugovora tuženik pod 1. ustupio tužitelju; da je tuženik pod 2. s naslova kredita platio iznos od 8.000,00 kn pa da je tako tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

5. Odredbom članka 2. ZOO određeno je da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, jedino ih ne mogu uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva; odredbom članka 80. ZOO da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, odredbom članka 81. ZOO da s ustupljenom tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl., a odredbom članka 84. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

 

5.1. Kako je nedvojbeno utvrđeno ono što je pravno relevantno a to je da je tuženik pod 2. kao jamac platac u obvezi platiti tražbinu iz Ugovora o kreditu, da istu nije platio izuzev u iznosu od 8.000,00 kn za koji iznos je umanjen obračunati iznos kamate, da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o prijenosu pa nije od značaja što istome u stečajnom postupku koji se provodio nad tuženikom pod 1. nije priznato izlučno pravo (kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud), to je odluka suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.

 

5.2. U odnosu na žalbene navode da je sud prvog stupnja neosnovano odbio provođenje dokaza - po tuženiku pod 2. predlagano saslušanje svjedoka, koji da su bili zaposleni kod tuženika pod 1. i koji da su neki bili u nadzornom odboru istoga, i koji da su trebali sa transakcijskih računa na koje da se usmjeravala zarada korisnika kredita prosljeđivati kreditoru pa da možda imaju saznanja o tome gdje se nalazi dokumentacija odnosno potvrde o uplatama kao i da imaju saznanja o samim uplatama, za navesti je da takvi navodi nisu osnovani.

 

Ovo stoga jer je tuženik pod 2. kada je predlagao saslušanje svjedoka, u svom prijedlogu samo naveo da se predlaže saslušati svjedoke na okolnost da je potraživanje djelomično podmireno bez ikakvog dodatnog obrazloženja prijedloga (niti je obrazložio svojstvo tih osoba niti njihovu ulogu odnosno položaj kod tuženika pod 1.) a iznošenje novih činjenica i dokaza (tako i dostava povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika pod 1.) po prvi put u žalbi nije dopušteno (članak 352. stavak 1. ZPP) pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio provesti taj dokaz iako istina, uz obrazloženje da se visina duga dokazuje samo knjigovodstvenom dokumentacijom što nije točno ali takav stav suda nije doveo do relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u vezi sa odredbom članka 8. ZPP.

 

6. Stoga je sud prvog stupnja, nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise te o svemu dao jasne razloge.

 

Pravilna je i odluka o trošku jer je ista pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP/19) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 3. ZID ZPP.

 

Slijedom navedenog, valjalo je potvrditi prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP.

 

U Splitu 8. travnja 2021.