- 1 -

Broj:Pž-3002/2020

 

                                

 

 

 

 

   U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Koraljke Bašić kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zlatka Hasića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika T.Ž. zbog prekršaja iz članka 196. stavak 3. kažnjivog po članku 196. stavak 7., članka 163. stavak 1. kažnjivog po članku 163. stavak 8. i članka 289. stavak 1. kažnjivog po članku 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o žalbi tužitelja Policijske uprave virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica i okrivljenika T.Ž., podnesenim protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 3. lipnja 2020., broj:1.PpP-606/2020-5, u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja Policijske uprave virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica, preinačuje se pobijan presud u odnosu na odluku o zaštitnoj mjeri tako da se okrivljeniku T.Ž. izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole po policiji.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika T.Ž. i potvrđuje se pobijana presud u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

 

              II. Temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona okrivljenik T.Ž. se oslobađa plaćanja paušala troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom suda prvog stupnja okrivljenik T.Ž. je proglašen krivim i osuđen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.600,00 kuna zbog djela prekršaja iz članka 196. stavak 3. kažnjivog po članku 196. stavak 7.., članka 163. stavak 1. kažnjivog po članku 163. stavak 8., članka 289. stavak 1. kažnjivog po članku 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, opisanih u izreci.

 

              Za pojedine prekršaje okrivljeniku je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona utvrđena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna za djelo pod točkom 1. izreke, novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna za djelo pod točkom 2. izreke i novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna za djelo pod točkom 3. izreke pobijane presude.

 

Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

 

Protiv presude suda prvog stupnja tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri i kazni.

 

Protiv presude sud prvog stupnja okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.

 

Žalitelji predlažu da se zbog navedenih razloga u žalbama, žalbe prihvate.

 

Žalba tužitelj je osnovana.

 

Razmotrivši predmet, te ispitujući presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka iz člank 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i to da na štetu okrivljenika nije povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

Osnovani su žalbeni navodi tužitelja prema kojima tvrdi da je sud prvog stupnja neosnovano propustio primijeniti predloženu zaštitnu mjeru.

 

Kako se djelo prekršaja pod točkom 3. izreke ubraja u kategoriju najtežih djela iz područja sigurnosti prometa na cestama, te uzimajući u obzir da je prema izvršenom uvidu u potvrdu Ministarstva pravosuđa okrivljenik bio osuđivan kao počinitelj djela prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama, postojali su opravdani razlozi da se okrivljeniku u smislu zakonom propisanih uvjeta iz članka 58. stavak 1. Prekršajnog zakona primijeni zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca, čime će se prema ocjeni ovog Suda i sa primjenom zaštitne mjere u tom vremenskom trajanju u cijelosti postići svrha primjene zaštitne mjere.

 

Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika i tužitelja prema kojima traže d se okrivljeniku novčana kazna umanji, odnosno povisi.

 

Sud prvog stupnja opravdano je okrivljeniku za djelo pod točkom 1. i 2. izreke primjenom instituta ublažavanja novčanu kaznu za ta djela prekršaja propisanu u točno utvrđenom iznosu od 1.000,00 kuna, pravilno je ublažio do iznosa novčane kazne od 300,00 kuna za svako od djela prekršaja zasebno, dok je za djelo pod točkom 3. izreke  primjenom instituta ublažavanja novčanu kaznu propisanu u iznosu posebnog zakonskog minimum od 10.000,00 kuna pravilno je ublažio do iznosa novčane kazne od 3.000,00 kuna, tako da prema okolnostima utvrđenim u postupku i razlozima na kojima se u žalbi poziva tužitelj i okrivljenik nije bilo zakonskog osnova da se ublažena novčana kazna povisi, odnosno snizi na manji iznos.

U nedostatku relevatnih podataka o imovinskim prilikama okrivljenika prema stanju u spisu okrivljenika je trebalo osloboditi obveze plaćanja paušala troška žalbenog postupka.

 

Zbog iznesenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 8. travnja 2021.

 

                                                                                                              

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.