1              Poslovni broj: Gž-413/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-413/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S., OIB: …, kojeg  zastupa punomoćnica M. J. M., odvjetnica u S., protiv tuženika R. A. d. d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-2460/2020 od 9. ožujka 2021., 8. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažavanjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-2460/2020 od 9. ožujka 2021., odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski Općinski sud u Splitu se proglasio mjesno nenadležnim (I.), te je odlučio da će se po pravomoćnosti toga rješenja predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom (II.)

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, isto pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da se stajalište izraženo u pobijanom rješenju ne može prihvatiti kao pravilno i zakonito, da je u nizu sudskih odluka izraženo pravno stajalište da je u sporovima u svezi ugovora o kreditu nadležan sud prebivališta potrošača, da je ugovorena odredba iz čl. 12. Ugovora o kreditu nepoštena, da je protivna načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je posebice u uvjetima pandemije COVID-19 to otežano tužitelju, da tuženik ima poslovnu jedinicu u Splitu kod koje je i sklopljen predmetni pravni posao, pa tužitelj predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak. 

 

3. S tom je žalbom postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. Zakona o parničnom postupku  53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP).

 

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

5. Žalba tužitelja je osnovana.

 

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je, u osnovi, uvažio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu te je odlučio da će se po pravomoćnosti toga rješenja predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao nadležnom sudu.

 

7. Takva odluka prvostupanjskog suda temelji se na pogrešnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

 

8. Naime, među strankama nije sporno da je predmetni postupak pokrenuo tužitelj kao potrošač pred sudom njegova prebivališta, da je postupak pokrenut radi utvrđenja ništetnim (dijela) Ugovora o kreditu kojega su stranke sklopile u tuženikovoj poslovnici (podružnici) u Splitu, te da je tim Ugovorom i odredbom čl. 12. istoga ugovorena nadležnost suda u sjedištu kreditora (tuženika).

 

9. U toj pravnoj situaciji, a po istaknutom prigovoru tuženika (32-36) prvostupanjski sud i donosi pobijano rješenje smatrajući da je tako ugovoreno, a da se ta ugovorna odredba ne može smatrati nepoštenom.

 

10. Prije svega, u predmetnom slučaju radi se o sporu koji je u vezi s ugovorom o kreditu pa je tužitelj kao potrošač mogao osnovano pokrenuti postupak pred sudom njegovog prebivališta (čl. 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju -  „Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 – dalje: ZPK), pa onda već iz tih razloga prvostupanjski sud se nije mogao valjano proglasiti mjesno nenadležnim i predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

 

11. Dodatno, o ugovorenoj odredbi o nadležnosti suda u sjedištu kreditora (čl. 12. Ugovora) se očito nije posebno pregovaralo, ona je unesena u obrazac sačinjen po tuženiku, a ne stoji tvrdnja i obrazloženje pobijanog rješenja da ona ne bi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

11.1. Naprotiv, po ocjeni ovoga suda, putovanje iz Splita do Zagreba koje je u jednom pravcu više od 400 km uzrokuje znatne teškoće tužitelju i njegovom punomoćniku, a što je notorno i što ne treba posebno dokazivati, pa je, po ocjeni ovog suda, ta ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja i istu prvostupanjski sud nije trebao primijeniti.

 

 

12. Stoga je, onda, valjalo uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti pobijano rješenje te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

 

U Puli - Pola 8. travnja 2021.

 

Sudac

 

   Zoran Šarić, v.r.