1

Poslovni broj: 16 Uslrs-199/20-4

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI  SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje V. M. kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice B. M. iz S., …, zastupane po opunomoćeniku I. M., odvjetniku iz S., …, protiv tuženika Gradonačelnika Grada S., S., …, radi rasporeda na radno mjesto, temeljem članka 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje ZUS), 8. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Gradonačelnika Grada S. Klasa: UP/II-112-07/20-01/9 Urbroj: 2181/01-09-03/1-20-1.
2. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada S., Klasa: UP/I-112-02/20-02/37 Urbroj: 2181/01-09-03/1-20-1 od 14. rujna 2020. godine.

 

 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

                                                   Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/20-01/9, Urbroj: 2181/01-09-03/1-20-1 (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja o rasporedu Klasa: UP/I-112-02/20-02/37 Urbroj: 2181/01-09-03/1-20-1 od 14. rujna 2020. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

Prvostupanjskim rješenjem tužiteljica se kao dipl. ing. arh., s 26 godina, 11 mjeseci i 4 dana ukupnog radnog staža i radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položenim državnim stručnim ispitom, s 14. rujna 2020. raspoređuje u Upravni odjel za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za planiranje i zaštitu okoliša, na radno mjesto „viši savjetnik za pripremu dokumenata prostornog uređenja“, u II. kategoriji, potkategoriji viši savjetnik, 4. klasifikacijskom rangu, na neodređeno vrijeme (točka 1.). Nadalje tužiteljici je određena plaća u visini umnoška koeficijenta 2,67 i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (točka 2.), dok će ostala prava i obveze ostvarivati prema važećim propisima i aktima Grada S. (točka 3.).

U pravodobno podnesenoj tužbi tužiteljica uvodno citira odredbu čl. 105. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, br. 86/08, 61/11, 04/18, 112/19, dalje u tekstu ZSN) i ističe da je prije donošenja rješenja o ovlaštenju za obavljanje poslova radnog mjesta pročelnice upravnog tijela zatečena na radnom mjestu „voditelj Odsjeka za prostorno planiranje“ u Službi za prostorno planiranje i zaštitu okoliša te je do donošenja Pravilnika o unutarnjem redu i načinu rada upravnih tijela Grada S. od 27. veljače 2018., a i nakon njegova donošenja, obavljala poslove navedenog radnog mjesta, kao i druge poslove. Odredbom čl. 28. Odluke o ustrojstvu Gradske uprave Grada S., Upravni odjel za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša preuzeo je poslove, zadaće te službenike i namještenike ukinute Službe za prostorno planiranje i zaštitu okoliša. Dalje tvrdi kako se u njezinom slučaju nije vodilo računa o poslovima koje je do tada obavljala, na što obvezuje odredbe čl. 103. i 104. ZSN-a. Također, da je nejasno uslijed čega je pobijanim rješenjima raspoređena na drugo radno mjesto kada radno mjesto na kojem je zatečena nije ukinuto, a u trenutku donošenja pobijanog rješenja bilo upražnjeno. Tužiteljica da nije dala suglasnost za premještaj na radno mjesto nižeg koeficijenta i niže složenosti poslova sukladno čl. 98. ZSN-a, a nije se vodilo računa ni o njezinim ocjenama i učinkovitosti. Zaključno ističe da su pobijana rješenja donesena protivno uputama iz presude Upravnog suda u Splitu posl. broj: Uslrs-128/19-7 od 17. veljače 2020., kao i da je postupak vođen na način koji je nepravičan za tužiteljicu i doveo do povreda zajamčenih ustavnih i konvencijskih prava na pošteno suđenje. Predlaže osporena rješenja poništiti, a tužiteljici naknaditi troškove upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi kako je temeljem Odluke o ustrojstvu Gradske uprave Grada S. utvrđen ustroj Gradske uprave Grada S. putem osnivanja upravnih odjela i službi radi obavljanja upravnih, stručnih i drugih poslova iz samoupravnog djelokruga Grada, kao i za obavljanje poslova državne uprave prenesenih na Grad. Navedenom Odlukom ustrojen je Upravni odjel za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša koji je preuzeo poslove, zadaće i zatečene službenike ukinute Službe za prostorno planiranje i zaštitu okoliša. Slijedom ustroja novoformiranog upravnog tijela, došlo je do reorganizacije na način da su pojedina radna mjesta ukinuta, a ustrojena su nova radna mjesta s novim, proširenim opisima poslova. Unutar Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša sistematizirano je upražnjeno radno mjesto „viši savjetnik za pripremu dokumenata prostornog uređenja“. Tužiteljica da je prije donošenja rješenja poništenog presudom ovog suda posl. broj 3 Uslrs-128/19-7 od 17. veljače 2020. obavljala poslove i bila raspoređena na radno mjesto „voditeljica Odsjeka za prostorno planiranje“ s pripadajućim opisom poslova.

Nadalje, ističe kako su uvjeti za raspored na radno mjesto „viši savjetnik za pripremu dokumenata prostornog uređenja“: magistar inženjer arhitekture ili stručni specijalist inženjer arhitekture, građevina, najmanje četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni ispit. Tužiteljica je raspoređena na radno mjesto „viši savjetnik za pripremu dokumenata prostornog uređenja“ u Upravnom odjelu za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša temeljem odredbi čl. 105. ZSN-a, a posebno vodeći računa o poslovima koje je do tada obavljala, a držeći se pravnih shvaćanja iz presude Upravnog suda u Splitu posl. broj Uslrs-128/19-7. Također da su neosnovani navodi tužiteljice da nije dala suglasnost za premještaj na drugo mjesto nižeg koeficijenta i niže složenosti posla budući da se u konkretnom slučaju ne radi o premještaju po potrebi službe u smislu čl. 98. ZSN-a. Ističe i nabraja poslove novoustrojenog radnog mjesta „voditelj Odsjeka za prostorno planiranje i zaštitu okoliša“ koji nisu isti poslovima ranijeg radnog mjesta tužiteljice „voditelj Odsjeka za prostorno planiranje“. Zaključno tuženik osporava da bi bili učinjeni propusti na koje tužiteljica upire, te smatra da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto sukladno zakonskim i podzakonskim aktima: Predlaže tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljicu obvezati na plaćanje troškova spora.

S obzirom na sadržaj tužbe i činjenicu da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, to je primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS-a odlučeno spor riješiti bez rasprave.

Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem su donesena osporena rješenja kao i onu uloženu tijekom spora.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Prije upuštanja u osnovanost tužbenih navoda, za navesti je kako je uvidom u izreku drugostupanjskog rješenja, očitom omaškom, pogrešno naveden datum donošenja prvostupanjskog rješenja, a da se radi o spornom prvostupanjskom rješenju, proizlazi iz oznake rješenja (klasa i urbroj). Kako navedeno nije sporno kod stranaka, ovaj sud samo ukazuje na očitu omašku prilikom izrade drugostupanjskog rješenja, a koja nije od utjecaja na rješenje ovog spora, a istu kao pogrešku u pisanju tuženik može otkloniti u primjeni članka 104. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09).

Među strankama je sporno je li donošenjem rješenja kojim se tužiteljica s 14. rujna 2020. raspoređuje u Upravni odjel za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za planiranje i zaštitu okoliša, na radno mjesto „viši savjetnik za pripremu dokumenata prostornog uređenja“, u II. kategoriji, potkategoriji viši savjetnik, 4. klasifikacijskom rangu, na neodređeno vrijeme, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Odredbom članka 103. ZSN-a propisano je da kad se ukida upravno tijelo lokalne jedinice službenike preuzima upravno tijelo koje preuzima poslove ukinutoga upravnog tijela (stavak 1.). Do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporeda na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici iz stavka 1. ovoga članka obavljaju poslove koje su do tada obavljali, odnosno druge poslove po nalogu pročelnika upravnog tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima (stavak 2.). Preuzeti službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored, stavljaju se na raspolaganje (stavak 3.).

Odredbom članka 104. ZSN-a propisano je da ako dio poslova upravnog tijela prelazi u djelokrug drugoga upravnog tijela, to tijelo preuzima i službenike koji su zatečeni na preuzetim poslovima (stavak 1.). Na preuzete službenike primjenjuju se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ukidanje upravnog tijela čije poslove preuzima drugo upravno tijelo (stavak 2.).

Odredbom članka 105. stavka 2. ZSN-a propisano je da ako se pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost kod rasporeda na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti. Ako nema odgovarajućega radnog mjesta u upravnom tijelu, na koje se službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje.

Među strankama je nesporno:

-          da je Odlukom o ustrojstvu Gradske uprave Grada S. („Službeni glasnik grada Splita“, br. 55/17, 52/18, 39/19, dalje: Odluka) utvrđen osnovni ustroj Gradske uprave Grada S., a sukladno čl. 28. Odluke, prema djelokrugu utvrđenom čl. 13. Odluke, Upravni odjel za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša preuzeo je poslove, zadaće te službenike ukinute Službe za prostorno planiranje i zaštitu okoliša;

-          da je Pravilnikom o unutarnjem redu i načinu rada upravnih tijela Grada S. (Službeni glasnik Grada S., br. 5/18, 29/18, 40/18, 7/19, 9/19, 15/19, 23/19, u daljnjem tekstu: Pravilnik) uređeno unutarnje ustrojstvo upravnih tijela, način i planiranje rada upravnih tijela, nazivi i opisi poslova radnih mjesta, stručni i drugi uvjeti za raspored na radna mjesta, broj izvršitelja i druga pitanja od značaja za rad upravnih tijela;

-          da je tužiteljica u vrijeme donošenja Pravilnika zatečena na radnom mjestu „voditelj Odsjeka za prostorno planiranje“ unutar Službe za prostorno planiranje i zaštitu okoliša.

Iz stanja spisa proizlazi, što tužiteljica i ne spori, da je raspoređena na radno mjesto za koje ispunjava tražene uvjete. Protivno tužiteljičinim tvrdnjama, ovaj sud ne nalazi da je njezinim rasporedom na radno mjesto za koje ispunjava uvjete povrijeđen zakon na njezinu štetu.

Ovdje sud podsjeća na prihvaćeno stajalište sudske prakse prema kojem poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu određenog radnog mjesta. S tim u vezi, tuženik ima općenito pravo rasporediti tužiteljicu na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova za obračun plaće, jer se poslodavcu kod unutrašnje organizacije i rasporeda službenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima. Ovakvo stajalište koje prihvaća i ovaj sud zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj Us-12152/2010 od 28. studenog 2012. i Us-12861/2010 od 28. studenog 2012., jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe. Međutim, ta njegova sloboda nije apsolutna već je vezana zakonskim odredbama koje uređuju raspoređivanje službenika. Iz tog razloga ukoliko poslovi upravnog tijela prelaze u djelokrug drugog upravnog tijela, tijelo koje preuzima službenike raspoređuje ih na radna mjesta za koja ispunjava stručne i druge uvjete (čl. 104. st. 1. i 2. ZSN-a). Iz navedenog proizlazi kako se kod nove reorganizacije svi službenici pa tako i tužiteljica mogu rasporediti na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Dakle, činjenica što je tužiteljica ranije bila raspoređena na radnom mjestu s višim koeficijentima složenosti nije njezino stečeno pravo koje obvezuje poslodavca kod donošenja rješenja o rasporedu kod ustrojstvenih promjena.

Tužiteljica neosnovano uzima kako je kod donošenja osporenih rješenja propušteno pribaviti njezinu suglasnost jer su osporena rješenja donesena u primjeni odredaba kojima se uređuje raspored službenika zbog ukidanja pojedinih radnih mjesta uslijed ustrojstvenih promjena. U konkretnom slučaju ne radi se o  napredovanju (članak 102. ZSN) odnosno premještaju po potrebi službe (članak 98. ZSN), jer su to instituti kretanja službenika u službi različiti od raspoređivanja službenika kod promjene unutrašnjeg ustrojstva.

Slijedom svega iznesenog, a uz činjenicu da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto za koje ispunjava uvjete, koje je ostalo upražnjeno i to u okviru ustrojstvene jedinice koja je preuzela poslove ukinute ustrojstvene jedinice u kojoj je tužiteljica ranije bila raspoređena, sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužiteljice.

Zbog navedenog, stajalište je ovog suda da je tuženik u osporenom rješenju dao valjane i obrazložene razloge kojima se rukovodio kod raspoređivanja tužiteljice na novo radno mjesto te ne nalazi povredu odredaba zakona na koje ukazuje tužiteljica kao ni razloge ništavosti pojedinačne odluke iz čl. 128. stavak 1. ZUP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je valjalo temeljem odredba članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove postupka.

Tužiteljici s obzirom na uspjeh u sporu ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora.

Trošak tuženika nije specificiran, a niti je konkretan i određen, te ne sadrži dokaz o visini zatraženih troškova, sud ne raspolaže podacima na temelju kojih bi odredio visinu troškova tuženika koji bi se mogli priznati, a sve sukladno stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj Usž-4849/19-2 od 14. siječnja 2021.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

 

U Splitu, 8. travnja 2021.

 

 

                                                                                                                              S U T K I N J A

 

                                                                                                                Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

V. M.