Poslovni broj: 12 P-658/2019-10

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja I. L. iz P., OIB: …, , zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz B., protiv tužene R. H., za M. f., P. U., OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 8. travnja 2021.,

p r e s u d i o   j e

1. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne odluke – rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Virovitica, Klasa: …, Urbroj: …, od … godine.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 19.550,00 kn, za zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.              Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 22. studenog 2019. godine navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: Ovr-… od … tužitelj je upućen da u roku od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi kod FINA-a, na temelju ovršne odluka – ovršnog rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Virovitica, KLASA: …, UR.BROJ: … od … godine (u nastavku: Rješenje od … godine), radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 233.100,60 kn.

1.1.              Na navedeno rješenje o ovrsi tužitelj je dana 7. studenog 2018. godine uložio žalbu istaknuvši prigovor zastare, a o kojoj žalbi do dana podnošenja tužbe nije donesena odluka, te s obzirom na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelj smatra kako navedeni novčani iznos ne duguje tuženiku.

1.2.              Dana 9. studenog 2018. godine tuženik je FINI dostavio na provedbu osnovu za plaćanje.

1.3.              Slijedom naprijed navedenoga tužitelj je predložio sudu da usvoji kao osnovan tužbeni zahtjev naveden u točci I. izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška.

2.              U odgovoru na tužbu tužena ne spori da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Virovitica, donio …. godine rješenje za dospjele nepodmirene obveze u iznosu od 233.100,60 kn, na koje rješenje je tužitelj podnio žalbu. Kako po navedenom rješenju, jer žalba ne odgađa provedbu ovrhe, tužitelj nije izvršio nikakve uplate, rješenje je poslano FINI na izvršenje. Tužena u nastavku navodi da je po zahtjevu za otpis duga zbog zastare 15. rujna 2016. godine i 31. listopada 2019. godine tužitelju zahtjev djelomično uvažen i izvršen je otpis zastarjelih obveza, a za obveze za koje nije nastupila zastara prava na naplatu u iznosu od 63.865,50 kn, izdano je rješenje dana … godine te će se istim rješenjem u FINI zamijeniti osporavano ranije evidentirano rješenje od …godine.

2.1.              Radi naprijed navedenoga tužena je predložila da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3.              Među strankama nije sporno da je tužitelj upućen na ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, kao što nije sporno niti da je Porezna uprava tužitelju sukcesivno u više navrata otpisivala dug zbog zastare, te da je za iznese za koje nije nastupila zastara, a radi se o 63.865,50 kn, izdano rješenje 19. prosinca 2019. godine kojim će se zamijeniti osporavano rješenje od 18. listopada 2018. godine.

4.              Među strankama je sporno da li je dopuštena ovrha prema rješenju Porezne uprave od … godine.

5.              Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u zaključak (4-5), rješenje o ovrsi (6-14), žalbu (15-17), podatke FIN-e (19-21), rješenje Porezne uprave (26-29, 30-31, 32-37, 38-43, 44-52), žalbu (59-61, 63-65, 67-69), podatke Porezne uprave (72, 74), Očevidnik o redoslijedu plaćanja (78), rješenje Porezne uprave (80-86, 87-90).

6.              Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7.              Uvidom u Rješenje od … godine (6-14), utvrđeno je postojanje duga tužitelja u iznosu od 233.100,60 kn, od čega se odnosi na glavnicu novčani iznos od 125.607,28 kn, a na kamate 97.493,32 kn.

8.              Kako među strankama nije sporno da je Porezna uprava u više navrata sukcesivno otpisivala dug tužitelju za onaj dio dugovanja za koji je nastupila zastara, ostalo je dugovanje tužitelja u iznosu od 63.865,50 kn, tako da je za to dugovanje doneseno rješenje Porezne uprave 19. prosinca 2019. godine kojim će se u FINI zamijeniti rješenje od … godine.

9.              Međutim, kako se dugovanje tužitelja temeljem rješenja od 18. listopada 2018. godine u iznosu od 233.100,60 kn odnosi na dugovanje za razdoblje od 2010. do 2012. godine, a to je vidljivo iz samog rješenja, te kako su rješenjima Ministarstva financija od 29. listopada 2019. godine, 31. listopada 2019. godine, 8. rujna 2020. godine (80-90) otpisana potraživanja tužitelja zaključno s 2012. godinom, evidentno je da zbog otpisa duga tužitelju, tužitelj za to razdoblje na koje se odnosi rješenje Porezne uprave od 18. listopada 2018. godine nema nikakvih dugovanja, radi čega je ovrha u ovom postupku proglašena nedopuštenom.

10.              Dana 19. prosinca 2019. godine Porezna uprava je donijela novo rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava, ali to rješenje nije od utjecaja na mogućnost donošenja meritorne odluke u ovom predmetu jer se dugovanje navedeno u tom rješenju u novčanom iznosu od 63.865,50 kn ne odnosi na razdoblje na koje se odnosi rješenje od 18. listopada 2018. godine, za koje se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, a to je vremensko razdoblje od 2010. do 2012. godine.

11.              Osim toga, temeljem rješenja Porezne uprave od 19. prosinca 2019. godine pokrenut je novi ovršni postupak, a na rješenje doneseno u tom postupku je tužitelj podnio pravni lijek, što je vidljivo iz žalbe od 7. siječnja 2020. godine (59-60).

12.              Dakle, zaključno se može konstatirati da prema rješenju od 18. listopada 2018. godine ne postoji dug tužitelja, dok dug tužitelja po rješenju od 19. prosinca 2019. godine nije predmet ovog postupka pa o tome ovaj sud nije niti odlučivao.

13.              Osim toga, tužena navodi u odgovoru na tužbu da će se rješenje od 19. prosinca 2019. godine radi prava na naplatu novčanog iznosa od 63.865,50 kn zamijeniti osporavano ranije evidentirano rješenje kod FINE od 18. listopada 2018. godine, tako da doista postoji mogućnosti dvostruke naplate potraživanja, što je nedopustivo jer je tužena već pokrenula postupak ovrhe radi prinudne naplate po rješenju od 19. prosinca 2019. godine.

14.              Osim toga, iz stanja tražbine na dan 15. prosinca 2020. godine (95) vidljivo je da je tužitelju ostala za naplatu samo tražbina u iznosu od ukupno 2.010,75 kn, tako da više ne postoji tražbina tužene prema tužitelju prema rješenju od 18. listopada 2018. godine za razdoblje od 2010. do 2012. godine jer je sama Porezna uprava sukcesivno izvršila otpis tih potraživanja koja se predmet ovog postupka.

15.              Radi naprijed navedenoga sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u cijelosti, te je presudio kao u točci I. izreke ove presude i proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate kod FINE prema ovršnoj odluci rješenja Porezne uprave od 18. listopada 2018. godine.

16.              Temeljem postignutog uspjeha u parnici, tuženica je dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 19.550,00 kn, temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema troškovniku od 8. travnja 2021. godine, koji sud prihvaća u cijelosti, osim što tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu odluke u iznosu od 500,00 kn, jer to ročište nije niti održano. Kad se tako navedenom trošku od 15.000,00 kn doda PDV u iznosu od 3.750,00 kn, dobije se iznos troška od 18.750,00 kn, čemu treba pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn i pristojbu na presudu u iznosu od 400,00 kn, što ukupno iznosi 19.550,00 kn.

U Virovitici 8. travnja 2021.

Sudac:

Darko Barišić

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik P. K., B.
2. Tužena – po O., V.